U projektu Paralelne realnosti učestvuju autori i autorke iz Novog Sada – Maja Erdeljanin,
Stevan Kojić, Ljiljana Maletin Vojvodić i Dragan Vojvodić, koji kroz različite pristupe i
medije artikulišu slojevite odnose između ličnog sećanja, društvenih konstrukata i umetničke
reinterpretacije. Na izložbi u Galeriji Flora u Dubrovniku predstavljaju svoja novija istraživanja
koja nisu samo reprezentacija jednog grada, već više kritički otisak njegovih umetničkih i
društvenih transformacija. Umetnička knjiga, kao objekt i diskurs, u Novom Sadu ima dugu
tradiciju, ukorenjenu u novoj umetničkoj praksi kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina,
kada je knjiga postala prostor eksperimenta, vizuelne komunikacije i dokumenta. Ova izložba
referiše na tu istoriju, ali i na promene prožete migracijama, naročito tokom ratova devedesetih,
kada su lične naracije postale svedočanstva o gubitku, nestabilnosti i riziku. Izložba povezuje
različite lokacije, prostor Dubrovika, Cavtata, estonskog grada Tartua, Varoši na Kipru i Novog
Sada, kao i različite medije – crtež, tekst, knjigu–objekat, video, fotografiju, instalaciju i sl.
Beleži aktuelne događaje, koji ukazuju na turbulentnu sadašnjost i potrebu za društvenom
artikulacijom i promenom. Umetnici i umetnice propituju svoju svakodnevicu, bilo da je ona
usmerena na teme ličnog identiteta, kolektivne memorije ili društvenopolitičke stvarnosti.
Ukazuju na važnost umetničkog delovanja i zajedničkog promišljanja budućnosti.
Ljiljana Maletin Vojvodić, kao književnica, polazi od iskustva konceptualne umetničke prakse.
Tokom rezidencijalne posete grafičko-umetničkoj štampariji u Tartuu, stvara Instruction
Readings – umetničke knjige–objekte koje funkcionišu u proširenom polju književnosti.
Povezuje korice odbačenih knjiga ruskih, persijskih i estonskih autora sa praznim stranicama
recikliranog papira, uz utiskivanje naslova Gutenbergovom presom. Knjige bez očekivane
narativne sadržine postaju performativno polje koje afirmiše eksperimentalne i nekonvencijalne
forme čitanja i pisanja, usmeravajući ih ka ideji, procesu i kontemplaciji, u suprotnosti sa
savremenoj, algoritmizovanoj proizvodnji sadržaja. Istovremeno, upotrebom recikliranog papira
i re-use korica, ukazuje na značaj ekološke svesti u savremenom tehnološkom okruženju.
̧Maja Erdeljanin je od 2006. godine posvećena dnevničkom pristupu umetnosti u svom ciklusu
Dragi dnevniče, odnosno svakog dana beleži iskaze sopstvene stvarnosti i kreira po jedan
umetnički zapis u formi kolaža, crteža, akvarela i slike. Kao umetnica i književnica, vremenom
razvija i specifične forme mesečnih kalendara sa audio-pričama za slepe, kao i umetničke
knjige–objekte u kojima se prepliću svakodnevni događaji, introspektivna svedočanstva,
razmišljanja o svom psu i sugrađanima, lekarskim izveštajima, fizičkim stanjima ili
motivirajućim reklamama namenjenih ženama. Autorka čini vidljivim intimne priče o
sopstvenom identitetu koje su istovremeno nosioci odjeka turbulentne i medijski zagušene
društvene stvarnosti.
Dragan Vojvodić u svojim autobiografskim radovima Bronhitis I, II, U potrazi za izgubljenim
vremenom i Arhitektonska buka polazi od sopstvenog detinjstva i odrastanja u Sarajevu 70-ih
godina, te lečenja od bronhitisa u specijalizovanoj dečijoj bolnici u Cavtatu. Dečiji crteži na
dopisnicama iz bolnice i video-zapisi Dubrovnika i Sarajeva njegovog oca postaju segmenti
umetničkih istraživanja. Prostori lične memorije prožete traumom, bolešću, ratom i
raseljavanjem, istovremeno ispunjeni porodičnom bliskošću, rutinom i svakodnevicom, uprkos
istorijskim lomovima ostaju deo njegovog identiteta vidljivi i u umetničkoj praksi. Mapiranjem
sopstvene istorije, autor pristupa arhiviranju emotivnih i kulturnih fragmenata zajedničke
prošlosti, kolektivnih kodova stanovnika bivših jugoslovenskih republika.
Stevan Kojić nastavlja svoj višegodišnji ciklus „Samoodrživi sistem apsurda“, istražujući
simulirano preživljavanje unutar postindustrijskog, postutopijskog prostora. U svojim
fotografijama nastalim upotrebom infracrvenog snimanja u Famagusti / Varoši na Kipru
problematizuje krhkost nestabilnih sistema koji dovode do rata, migracije stanovništva i
urušavanja gradskih struktura prepuštenih silama prirode. Svojevrsni „grad duhova“ postaje
primer distopijske scenografije surove političke realnosti. Istovremeno, snimci nastali u Novom
Sadu, njegovom mestu stanovanja, ukazuju na uticaje koruptivne političke tenzije, kontrole i
njenog kolapsa na primeru slike policijske moći koja postaje odraz društvene nemoći i
propadanja.
dr Sanja Kojić Mladenov
O autorima:
Multimedijalni umetnik Dragan Vojvodić studije započinje na Akademiji likovnih umetnosti u Sarajevu, a diplomira slikarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama i projektima u Srbiji i inostranstvu (Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Salon Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, Muzej moderne i suvremene umetnosti Rijeka, EuropeNow Columbia University, SAD, Nacionalna galerija BiH, Cenar savremene umjetnosti Crne Gore i dr.).
Učestvovao je na domaćim i međunarodnim umetničkim projektima i bijenalima (Art Encounters bijenale, Temišvar; Oktobarski salon, Beograd; Bijenale umetnosti u Pančevu; Missing Stories, Gete institut Beograd; Risk Change, Novi Sad; 700IS Video Art Festival, Island i dr.), kao i na festivalima performansa u Srbiji, Hrvatskoj, Mađarskoj i Italiji. Učesnik je rezidencijalnih i istraživačkih programa na Grenlandu, u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Japanu, SAD, Rusiji, Estoniji, Španiji, Portugalu, Francuskoj i dr.
Jedan je od umetnika koji su predstavljeni na 60. Venecijanskom bijenalu u okviru projekta umetnice Vlatke Horvat By the Means at Hand u Paviljonu Hrvatske. Osnivač je nevladine organizacije Art Box u Novom Sadu.
Ljiljana Maletin Vojvodić je književnica, umetnica i istraživačica u oblasti kulture iz Novog Sada gde je i završila studije književnosti. Autorka je romana Skrik, Oni koji jedu sirovo meso i Patuljci i Hiperboreja, kao i nefikcionalnih knjiga #Značenje doma (Farsickness/Homesickness/Homelessness), Kako razumeti novu umetničku praksu i drugih.
Boravila je u umetničkim i istraživačkim rezidencijama u Norveškoj, Finskoj, Švedskoj, na Grenlandu, Svalbardu, Islandu, u Japanu, Francuskoj, Austriji, Letoniji, Rusiji, Estoniji i SAD. Dobitnica je više književnih i umetničkih nagrada, kao i inostranih grantova i stipendija. Zajedno sa umetnikom Draganom Vojvodićem izlagala je u Norveškoj (Svalbard), Švedskoj, Estoniji, SAD (EuropeNow, Columbia University) i Srbiji.
Autorka je i umetničkih knjiga, kolaža i fotografija; glavna i odgovorna urednica portala Art Box posvećenog savremenoj umetnosti, rodnim pitanjima i interkulturnom dijalogu. Članica je Srpskog književnog društva i Udruženja književnika Vojvodine.
https://artboxportal.com/ljiljana-maletin-vojvodic-portfolio/
Stevan Kojić (1973) je medijski umetnik sa sedištem u Novom Sadu. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, a doktorirao na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu, gde je radio kao redovni profesor na Departmanu za nove medije. Predavao je i na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju i Fakultetu likovnih umetnosti na Cetinju.
Njegova umetnička praksa istražuje preseke ekologije, tehnologije i sistemske kritike, često se materijalizujući kao hibridni, samoregulišući ambijenti koji funkcionišu istovremeno kao skulpturalni sistemi i konceptualne provokacije. Njegov dugoročni konceptualni okvir, „Samoodrživi sistem apsurda“, bavi se temama postideološkog preživljavanja, tehno-anarhije i estetike neuspeha, gradeći eksperimentalne ekosisteme u kojima apsurd postaje uslov izdržljivosti i imaginacije.
Maja Erdeljanin (Novi Sad, 1971) bavi se umetnošću kroz autorski (likovni i prozni) i urednički rad. Njena umetnička praksa podjednako postavlja pitanja etike i estetike, istražuje filozofske i ekološke teme, kao i koncept lepote i harmonije, sa posebnim fokusom na psihološki značaj boja (ciklus “Color Therapy” 2006-2012). Na umetničkoj sceni Novog Sada i Vojvodine aktivna je od 1992. godine, a od kasnih devedesetih sarađuje sa umetničkim institucijama i organizacijama širom Evrope. Objavila je romane “24 x 30”, “Der Dnevnik” i “Naglas”, putopis “La razglednica”, zbirku kratkih priča “Dragi dnevniče” i umetničku monografiju Novog Sada “Slika grada – Novi Sad u likovnim umetnostima 18–21. veka”. Od 2006. godine vodi vizuelno-prozni dnevnik koji danas broji više od 500 radova (slika, kratkih priča, video i audio zapisa). Najnoviji deo tog ciklusa čine knjige-objekti pod nazivom “Dragi dnevniče, biblioteka”.
Sanja Kojić Mladenov (1974), PhD, kustoskinja i istoričarka umetnosti; usmerena ka istraživanju savremene umetničke teorije i prakse, digitalnih medija i roda. Muzejska savetnica Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i direktorka istog (2013–2016). Kustoskinja Paviljona Srbije na 54. Venecijanskom Bijenalu savremene umetnosti (2011), izložbe Dragoljuba Raše Todosijevića, nagrađenog internacionalnim priznanjem – Uni Credit Venice Award i Paviljona Severne Makedonije na 59. Venecijanskom Bijenalu savremene umetnosti (2022), izložbe Monike Moteske i Roberta Jankuloskog, zajedno sa Anom Frangovskom. Kustoskinja međunarodne putujuće izložbe EVROVIZION.CROSSING STORIES AND SPACES (od 2019), zajedno sa Sabinom Klemm, instituta za internacionalnu kulturnu saradnju Nemačke – ifa (Institut für Auslandsbeziehungen). Dobitnica priznanja BeFem (2023); „Lazar Trifunović” (2016) i priznanja Društva istoričara umetnosti Srbije (DIUS) (2013). Autorka knjiga „SKOK I ZARON: diskursi o rodu u umetnost” (2020) i „Feminizam i vizuelna umetnost. Između teorije i prakse” (2023).




Leave A Comment
You must be logged in to post a comment.