MIHO SKVRCE _ OUTLINES OF THE SEA REFLECTIONS

Suvremeni fotograf Miho Skvrce nakon serije polaroida On the Edges of Reality (2018. – nadalje) u kojoj snima refleksiju zbilje u zamagljenom staklu postavljajući ga u napuštenim i ispražnjenim predjelima svijeta; nastavlja rad istom metodom i tehnikom u seriji Outlines of the Sea Reflections (2023. – nadalje). U njoj (za razliku od prethodne) koristi se polaroidima u boji. Snima more u odrazu stakla. Fotografiraju se međuprostori apstrahirani u istraživanju nevidljivog u vidljivom. Tih je proces označavanja. U fotografskim slikama isprepliću se ontološki planovi. Istančana percepcija proces je fotografiranja atmosfera tajanstvenih struktura. Uprizoruju se razni obrisi i forme plavetnila u dubinama, daljinama, prazninama i beskrajima. Metafizički je to work in progress koji kodira višerazinsku percepciju. Stvaraju se prizori odraza svijeta koji se prikazuje kao područje pacifizma i iskonske snage/mekoće duha. Mapira se univerzalno prostranstvo mira.

Radovi su reducirani na stanje površine koja ima svoju specifičnu estetičku i duhovnu razinu. Uspostavlja se blagost oštroumnog pogleda u simboliku plave boje. Plava je i najmanje materijalna boja: u prirodi se obično prikazuje kao da je sačinjena od prozirnosti, to jest od nagomilane praznine, praznine zraka, vode, kristala ili dijamanta. Praznina je točna, čista i hladna. […] Budući da je sama po sebi nematerijalna, plava boja dematerijalizira sve što se u nju uhvati. Ona je put u beskonačnost, gdje se zbiljsko pretvara u imaginarno. […] …plava boja nije od ovog svijeta: upućuje na predodžbu o mirnoj i uzvišenoj vječnosti…¹

Iscrtava se sofisticirana i sakralna tišina. Ona je uvijek prisutna u ljudskom biću, svijetu i kozmosu; označava se.

Izrađuje se spiritualna kartografija. Skvrce radi kartu svijeta kodirajući prostranstvo duha. Svjetlost je budnost ljudskog bića i kao takva se uprizoruje u polarodima. Estetizirane plave i modre atmosfere bilježe se kao dokazi i dokumenti dubine unutrašnjosti bivstvovanja. Svjesnost o putevima žudnje je samospoznaja. Samospoznaja je početak meditacije.² Riječ je o meditativnim prizorima koji odmah bivaju razvijeni kao kodovi ‘meditacije u plavom’. Svijet se vidi kao usmrćena buka, ukinuta pogreška, usmrćena tama i dr. Jasna su obilježja zena: spontanost, jednostavnost, smirenost i osamljenost. Scene su proredi u kojima otkrivamo razine percepcije i spoznajemo. Um je sposoban osloboditi se uvjetovanosti bilo kakve i samo tada je slobodan kako bi otkrio što leži onkraj područja misli (Krishnamurti). Riječ je o univerzalnoj suštini bića i otvorenosti kozmičkoj poziciji u refleksiji beskraja. Ispravno razmišljanje dolazi sa samospoznajom. Bez razumijevanja sebe, nemate temelj za misao; bez samospoznaje ono što mislite nije istinto.³ Merlau-Ponty piše da filozofija nije odraz neke prethodne istine, nego kao umjetnost, otvorenje istine. Istina u odrazu boje mudrosti i vječnosti je markirana u radu Miha Skvrce. Istina nikad ne može uvenuti zato što može biti iz trenutka u trenutak u svakoj misli, u svakom odnosu, u svakoj riječi, u svakoj gesti, u osmijehu, u suzama. I ako vi i ja možemo naći i živjeti to – samo življenje je pronalaženje toga – tada nećemo postati propagandisti, bit ćemo kreativna ljudska bića – ne savršena ljudska bića, već kreativna ljudska bića, što je vrlo različito.⁴ Kod autora se događa rad u niti apsoluta istančanim rukopisom suptilnog uvida u srž. …duh ni u konačnosti opstanka i njegove ograničenosti i izvanjske nužnosti ne može ponovno pronaći neposredni prizor i uživanje svoje istinske slobode te je potrebu te slobode prinuđen realizirati na drugačijem, višem tlu. To tlo je umjetnost a njezina zbilja ideal.⁵

Petra Golušić

BIOGRAFIJA

Miho Skvrce rođen je u Dubrovniku 1976. Upisuje studij slikarstva na Accademia di Belle Arti u Veneciji 1997. Na studiju je izučavao fotografiju. Po povratku u Dubrovnik posvetio se umjetničkoj i profesionalnoj novinskoj fotografiji. Radio je kao suradnik u Kazalištu Marina Držića (2003.-2005.). Bio je zaposlen i kao fotograf u nekoliko dubrovačkih novina. Od 2017. godine zaposlen je kao muzejski fotograf u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Vanjski je suradnik Turističke zajednice Grada Dubrovnika, Sveučilišta u Mostaru i brojnih časopisa, znanstvenih publikacija i revija. Njegove su fotografije objavljivane u mnogim katalozima izložbi i knjigama. Radio je na mnogim monografijama, između ostalih Antun Masle, Viktor Šerbu: fovistički lirik dubrovačkog kolorizma, Tomo Gusić, i dr. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji. Živi i radi u Dubrovniku.