Mozartov Requiem oratorijsko je remek-djelo čija je geneza obavijena velom tajne – one koja djelo čini još fascinantnijim i emocionalno uzbudljivijim. Mozart nije bio u najboljem stanju kad je dobio anonimnu narudžbu za skladanje mise zadušnice. Zdravlje mu se pogoršalo i vjerovao je da je proklet te da za sebe piše rekvijem kao ‘labuđu pjesmu’, jer je bio siguran da će uskoro umrijeti. Počtkom srpnja 1791. ‘ nepoznati, sivi stranac’ pojavio se na skladateljevim vratima rekavši da predstavlja nekoga tko želi Requiem od Mozarta pod uvjetom da ne želi doznati identitet svog pokrovitelja. Uplašen narudžbom, Mozart se opsesivno bacio na posao. Ali sve je to bilo previše. Uspio je dovršiti samo stavke Requiem i Kyrie, te je uspio skicirati glasovne dionice i basove za Dies irae do Hostias. Mozart je umro u dobi od 35 godina, 5. prosinca 1971., prije nego što je uspio dovršiti djelo. Plaćanje je već bilo primljeno, a Mozartova udovica Constanze bojala se da će mecena tražiti svoj novac natrag ako djelo bude predano nedovršeno. Zamolila je izvjesnog Josepha Eyblera da dovrši partituru, no osim što je orkestrirao glazbu nakon Kyrie, on je zadatak prenio na Mozartova učenika Süssmayera, kojemu je skladatelj dao detaljne upute o doradi. Süssmayer je vlastitom rukom prepisao cijelu dovršenu partituru – tako da je bilo gotovo nemoguće utvrditi tko je što napisao – i dao je strancu.
Mozartov Requiem, djelo za zbor, sole i orkestar idealno je za vrijeme dubokog promišljanja otajstva Uskrsa.

Ulaz slobodan.