U godini kada slavi 30. obljetnicu rada, održavaju se i jubilarne, 15. Ljetne noći Teatra EXIT, i to u dva dijela. Prvi dio trajat će od  3. srpnja do 3. kolovoza, a drugi od 30. kolovoza do 14. rujna.

Većina programa održava se na krovnoj terasi Centra mladih Ribnjak, dok se ostatak programa odvija u klimatiziranom prostoru Studija EXIT (Gundulićeva 37/1), a u drugom dijelu Ljetnih noći tri predstave održat će se i u Teatru EXIT (Ilica 208).

LIJEVO DESNO GLUMAC

Autorski tim:

O predstavi:

 William Shakespeare je rekao Teatar je ogledalo stvarnosti.
Antonin Artaud je rekao Stvarnost je ogledalo teatra.

Ako se u teatru pojavljuju glumci,
onda je logično da se i u stvarnosti pojavljuju glumci.
Naša stvarnost je teatar u kojem
svi mi imamo i igramo svoje uloge.

Aristotel je rekao Teatar čine Vrijeme, Prostor i Radnja.

Ali i naš život čine Vrijeme, Prostor i Radnja.
Naša stvarnost je veliki teatar.

Miroslav Krleža je rekao Gluma postoji sama za sebe.
 Može se upotrebljavati u teatru, na filmu i televiziji,
 ali se može upotrebljavati i u stvarnosti.

Naša stvarnost, naš život je proizvodnja i igra
javnih i osobnih uloga.

U teatarskoj strukturi rada, kao prvo, postoji pisac teksta.
Onda režiser koji će režirati tekst u formi teatarske predstave.
Režiser na osnovi čitanja i analize teksta odredi “prvu dramsku radnju” koja određuje ideju njegove buduće predstave.  Čitajući zajedno tekst na probama režiser i glumci “objektivno” traže u tekstu elemente te ideje kao potvrdu “prve dramske radnje”.  Ti elementi ideje se kriju u “danim okolnostima” koje određuju i objašnjavaju tijek dramske radnje u predstavi, karaktere likova i njihove reakcije i promjene u mišljenju ili osjećaju. Traženje, pronalaženje i analiza “danih okolnosti” koje potvrđuju i određuju “prvu dramsku radnju”, je vrlo važan proces u stvaranju buduće predstave. Onda režiser i glumci odlaze u prostor, na pozornicu i povezujući scenu po scenu, iz teksta grade ideju “prve dramske radnje”. Glumačka i teatarska sredstva mogu biti “subjektivna”, jer je to stil igre koju odredi režiser, a koji glumci moraju razumjeti da bi pronašli glumačka sredstva i u svojoj glumačkoj igri to pokazali gledateljima. Kroz to “subjektivno” gledatelji bi trebali vidjeti i razumjeti ideju “prve dramske radnje”.

Taj proces traženja, analiziranja, povezivanja scena iz teksta u smislenu cjelinu“ pokazivanja ideje u „prvoj dramskoj radnji” je umjetnost. Kazališna umjetnost!
Vrijeme i Prostor od prve čitaće probe do Radnje, premijere predstave, je put u umjetnost!
Glumci u tom procesu postaju mogući umjetnici. Jednom napravljena, u ponavljanju, reprizama, predstava se u igri i tekstu ne može i ne smije mijenjati, jer se time mijenja i “prva dramska radnja”!

Stvarnost je teatar. I mi u svojoj stvarnosti nemamo “obaveze”, nego imamo uloge.
Svaka naša uloga ima svoje “dane okolnosti”.
Svaka “dana okolnost” pripada nekoj “prvoj dramskoj radnji”.
Svaka “prva dramska radnja” ima svog režisera i pisca.
“Prva dramska radnja” u stvarnosti može biti “život”. Ili “brak”. Ili “posao”. Ili “djeca”.
“Prva dramska radnja” može biti i “godišnji odmor” ili “jutarnje kupanje” ili “gledanje nogometa” ili “kavica” ili “trač”.
Razumijemo li naš “život” kao “prvu dramsku radnju” objektivno ili subjektivno u “danim okolnostima”? Možemo li u svakodnevnom životu “prvih dramskih radnji” i mi biti i postati umjetnici?
Zašto nam se događa tekst “nemam vremena” ili “ako budem imao vremena” ili “ako nađem vremena”?

Zijah A. Sokolović duhovito, filozofski, kabaretski, s nizom primjera i usporedbom stvarnosti i kazališne umjetnosti, uči gledatelje shvatiti da su i oni “glumci u svom teatru” i da mogu biti umjetnici u svom životu, ako svoje životne “dane okolnosti prve dramske radnje” analiziraju teatarski “objektivno”.

Ovom predstavom Zijah A. Sokolović obilježava 50 godina svojeg umjetničkog djelovanja unutar kojeg su mu dodijeljene 92 umjetničke nagrade i 6 nagrada za životno djelo.