postoji povijest gledanja – drugim riječima, svako doba vidi stvari svojim vlastitim očima

• Tristan Weddigen (Heinrich Wölfflin) 

Kroz povijest povijesti umjetnosti, nezaobilazna je stanica djelo Heinricha Wölfflina „Temeljni pojmovi povijesti umjetnosti“ napisano 1915. godine kroz koje je tadašnji svijet naučio gledati umjetnost pomoću pet parova formalnih opozicija. Što je to što i dalje privlači čitatelje ovom tekstu sto i deset godina kasnije? Wölfflinovi parovi podsjećaju nas da umjetnost nije samo sustav povijesnih činjenica, sadržaja i narativa, već je jedinstveni kulturni fenomen s vlastitim jezikom. 

Linearnost ili slikovitost, ploha naspram dubini, zatvorena ili otvorena forma, mnoštvo nasuprot jedinstvu, jasnost ili nejasnost; ovisno o polovici para koja je zastupljenija u djelu, Wölfflin djelo svrstava u renesansu ili barok. Je li njegova metodologija jednako primjenjiva i za suvremenu umjetnost koju gotovo da i nije moguće čitati bez razumijevanja konteksta? Prema riječima Tristana Weddigena, Wölfflinov koncept može se primijeniti gotovo normativno na sve vizualno. U tom pogledu, temeljni pojmovi povijesti umjetnosti zahtjevaju  transfiguraciju s razvitkom novih medija u suvremeni jezik ‒ kako navedene kategorije staviti u odnos prema interdisciplinarnoj i multimedijalnoj umjetnosti ili pak interaktivnim instalacijama? Pri primjeni formalnih opozicija na suvremenu umjetnost nailazimo na zanimljivu pojavu ‒ dolazi do fluidnosti i ispreplitanja granica spomenutih kategorija.

Izložba (Re)Forma binarnoga fokus stavlja na prva dva Wölfflinova para kroz različita suvremena djela i tehnike te poziva na aktivno gledanje ‒ od tematike radova bitniji nam je njihov formalni sadržaj. Linearnost naglasak stavlja na jasne obrise i oštro definirane konture elemenata, dok se slikovitost očituje kroz boju i svjetliju atmosferu s mekšim prijelazima između oblika. Plošnim se opisuje djelo čije je težište na dvodimenzionalnosti, a elementi se organiziraju paralelno s ravninom slike. S druge strane, dubinsko podrazumijeva korištenje perspektive za stvaranje osjećaja prostorne dubine.

U Wölfflinovoj maniri, pozivamo i Vas, draga publiko, na aktivno sudjelovanje i diskusiju; što je u izloženim djelima linearno ili slikovito te plošno ili dubinski?

Izložba je nastala u sklopu praktikuma za povjesničare umjetnosti Dijalog povijesti umjetnosti i suvremene umjetničke produkcije ‒ prilog razvoju kritičke misli 2024. kojeg Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske u suradnji s Art Zagrebom provodi od 2021. godine.

Sudjeluju povjesničarke umjetnosti: Patricija Andrašić, Karla Despot, Rea Galić, Marija Generalić, Bruna Kocijan, Dorotea Korda, Franka Košta, Ana Marina Lozica, Dunja Mikec, Sara Simona Mojsović, Katarina Pintarić, Marija Palikuča, Iva Sočković, Marina Šafarić, Sofija Žagar

Mentorska podrška: DPUH, Krunoslav Kamenov, Ivana Mance Cipek, Martina Petrinović i Art Zagreb 

Izlažu: Anabel Zanze, Gordana Špoljar Andrašić, Ivana Geček, Karlo Drobnjak, Katarina Kožul, Borna Ivanuša, Marko Zbodulja, Gabrijela Perak, Petra Matković, Alma Drnovac, Luka Tomić, Bruno Butorac

program i radno vrijeme  https://www.artzagreb.com/satnica/