Snješka Knežević (1938.), povjesničarka umjetnosti (znanstvena savjetnica; vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu), prevoditeljica, novinarka. Povijest umjetnosti te njemački jezik i književnost studirala je Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala i doktorirala te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Münsteru.
Od 1964 do 1990. djelovala je kao urednica i komentatorica u Trećem programu Radio Zagreba i književna prevoditeljica, a od 1987. posvećuje se istraživanju i znanstvenom radu. Težišta: urbanizam i arhitektura, teorija umjetnosti i zaštita spomenika. Objavila sedam knjiga posvećenih urbanističko-arhitektonskim i kulturno-povijesnim temama Zagreba: Zrinjevac – 1873-1973. (1994.), Zagrebačka Zelena potkova (1996.), Zagrebu u središtu (2003.), Zagreb: grad, memorija art (2011.), Zagreb u škarama (2018.), Zagrebački povijesni trgovi parkovi i neke ulice (2020.) i Baština i transformacija: Zagrebački slučajevi (2024.). Autorica je publikacije Zagreb. Židovski vodič (hrv., engl. i hebr. izdanje, 2020.)
Objavila je stotinjak stručnih i znanstvenih i isto toliko publicističkih radova.
Koncipirala je i uredila knjigu Bečka škola povijesti umjetnosti (1999.). Pripremila i uredila šest knjiga iz ostavštine Milana Preloga: Prostor – vrijeme (1991.), Između antike i romanike (1994.), Studije o hrvatskoj umjetnosti (1999.);Tekstovi o Dubrovniku (2003.), Poreč – grad i spomenici (2007). i Sudbina grada (2021.) Redigirala prijevod knjige Jacob Burckhardt, Kultura renesanse u Italiji Milana Preloga (iz 1953.), opremila ga bilješkama i ilustracijama (1997.)
Uredila zbornike: Obnova Dubrovnika 1979. – 1989. (1988.; engl. izd. 1989.); Antisemitizam Holokaust Antifašizam (1996., hrv. i engl. izdanje); Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj (1998.); Radovan Miščević, Fenomen grada (2009.); Damir Krajnik, Preobrazba bastionskih utvrđenja u sjevernoj Hrvatskoj (2009.); Bruno Milić, Dvadeset i pet stoljeća urbane kulture na tlu Hrvatske (2009., obj. 2021.); Zgrada Sveučilišta u Zagrebu: postojanost i mijene (2010.); Židovski Zagreb (s Aleksanderom Laslom) (2011.); Gjuro Szabo, O Zagrebu (2012.); Zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 1913. – 2013 (2013.); monografiju Vida Tućan (2016.); Društvo prijatelja dubrovačke starine. Povijest i rad na spomenicima kulture 1952.-2016. (2016.); Berislav Valušek, Arhitektura kao kultura (2021.); Vedran Ivanković. Supercube i vila Mosinger: Izbrisana baština (2023.)
Elaboratima i eskpertizama surađivala je s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode Zagreba, Gradskim zavodom za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša Zagreba i Zavodom za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Bila je članica redakcije časopisa Arhitektura (1982.-86.) i njegovog savjeta, te redakcije časopisa Čovjek i prostor (1987.-95.). Sudjelovala u pet navrata u radu žirija Nagrade „Vladimir Nazor“ za arhitekturu te više stručnih žirija za arhitektonske natječaje. Kao gošća sudjelovala je u postdiplomskom studiju Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Na potonjem je 2008. u sklopu doktorskog studija vodila izborni kolegij Baština i transformacija, a 2009. Održivost baštine – dileme zaštite. Na Trećem programu Hrvatskog radija od 2003. uređuje serijal Baština, mi i svijet.
Izbor prijevoda: Richard Wagner, Moj život (Zora, Zagreb 1966.); Peter Handke; Kaspar, radio drama, (Radio Zagreb, III. program, 1969. i izvedba u kazalištu Teatar Itd., Zagreb, 1974. te knjiga Peter Handke, Kaspar izd. Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, 1974.); Walter Benjamin, Uz kritiku sile (Razlog 1911.); Bertolt Brecht, Izbjeglički razgovori (Teatar Itd, Zagreb, 1975.); Peter Handke, Živjeti bez poezije (Centar za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb, 1979.); Alfred Döblin, Berlin Alexanderplatz (Liber, 1979.; ponovljeno izdanje Alfa, 1999.); Günter Grass, Limeni bubanj (Grafički zavod /Liber, Zagreb, 1981., ponovljeno izdanje, Školska knjiga, 1999.); Peter Handke, Trenutak pravog osjećaja (+ pogovor, Zora, 1987.); Günter Grass, Iz glave rođeni (+ pogovor, Grafički zavod, 1988.), Erich Hackl, Aurorin usud (Mladost, 1990.); Thomas Bernhard, Midland na Stilfsu. Da (Meandar, 2003.); Walter Benjamin, Novi anđeo (Izdanja antibarbarus, 2008.); Franz Kafka, Proces, Preobrazba i druge priče (Školska knjiga, 2012.); Walter Benjamin, Berlin devetstotih i Jednosmjerna ulica (Izdanja antibarbarus, Zagreb
(2017. + pogovor, sumarna kronologija života i djela, izbor iz sekundarne literature, popis prijevoda na hrvatski).
Sa Židovskom općinom Zagreb surađuje unatrag tridesetak u kulturnim programima i piše u njezinim glasilima, mjesečniku Ha Kol i godišnjaku Voice. Suorganizatorica je dvaju simpozija: Antisemitizam Holokaust Antifašizam (1995.) i Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj (1996.) i suurednica istoimenih zbornika. Istražila je povijest zagrebačke sinagoge, što je rezultiralo studijom Zagrebačka sinagoga (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23/1999., Zagreb, 2000.) i izložbama: Zagrebačka sinagoga – reliquiae reliquiarum (Muzej Mimara, 1996. i Galerija Forum, 1997.); Sinagoga i Zagreb (Arheloški muzej, Zagreb 2001.), Blago Svete kehile Zagrebačke (Galerija ‘Ivo i Milan Steiner’ Židovske općine Zagreb, 2001.), Židovi i Zagreb (Gliptoteka HAZU, 2015.), te scenarijima za dokumetarne filmove Hrvatske televizije u režiji Mire Wolf: Zagrebačka sinagoga 1967 -1942. (1996.), Blago Svete kehile Zagrebačke (2001.), Arhitektura sinagoga (2001.) i Sjećanje na sinagoge (2001.) Sudjelovala je također u organizaciji izložaba Židovi fotografi u Hrvatskoj (Gliptoteka HAZU, 2004.) i Natječaj za Židovsku bolnicu u Zagrebu 1930/31. (Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2005.), Židovi i Zagreb prigodom 200-e obljetnice osnutka ŽOZ (Preporodna dvorana HAZU, Zagreb, 2006.) te tri dobrotvorna koncerta pod naslovom Muzika za sinagogu u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu (1996., 2002. i 2003.).
Članica je Kulturnog društva ‚Miroslav Šalom Freiberger’ i predavanjima sudjeluje na njegovoj tribini. Za mjesečnik Ha Kol napisala je seriju Traganja za prošlim, na tragu istraživanja za navedenu kulturno-povijesnu knjigu Židovski Zagreb, koji se objavljuju na t-portalu i webu Židovske općine Zagreb. Od 2010. sudjeluje u radu Šoa Akademije.
Od 2007. stalna suradnica časopisa „Zagreb moj grad”, za koji piše članke u rubrici Povijest grada. Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Društva arhitekata Zagreba, Hrvatskog novinarskog društva, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskog P.E.N.-a. Godine 1997. i 1998. bila je članica Upravnog odbora Instituta Otvoreno društvo Hrvatska.
Za monografiju Zagrebačka Zelena potkova dobila je Nagradu grada Zagreba za 1996. godinu; za ukupni znanstveno-istraživački rad na hrvatskoj i zagrebačkoj arhitektonskoj baštini Nagradu ‘Neven Šegvić’ Udruženja hrvatskih arhitekata za 2002. godinu; Medalju „Ivo de Natali“ Društva prijatelja dubrovačke starine 2016. za doprinos u zaštiti kulturne baštine Dubrovnika; Nagradu ‘Radovan Ivančević’ za životno djelo Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2017.; Nagradu grada Zagreba za knjigu Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice za 2020. godinu i Nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za popularizaciju struke (serijal Baština, mi i svijet, koji se od 2003. emitira na Trećem program (dosad više od tisuću emisija).
Leave A Comment
You must be logged in to post a comment.