Slike zaboravljenog umjetnika, godinama skladištene na jednom zagrebačkom tavanu, izložit će se u Laubi. Iako zvuči kao savršeni klišej, ova priča je zapravo istinita. Izložba Ljubomira Perčinlića otvara se 25. ožujka u 19:00 sati te će ostati otvorena do 3. travnja.

_________________________

Velikom izložbom apstraktnih slika i skulptura Ljubomira Perčinlića u Laubi, obnavlja se sjećanje na  zaboravljenog umjetnika, otvarajući nova područja istraživanja stručnjacima. Izložbom će se predstaviti Perčinlićeve apstraktne slike nastale u rasponu od posljednjih gotovo dvadeset godina njegova života. Osim ulja na platnu i crteža, izložit će se i skulpture, a posjetitelji će imati priliku vidjeti gotovo pedeset Perčinlićevih radova, većina od kojih dosad nije bila izlagana.

Ljubomir Perčinlić, rođen 1939. godine u Zenici, diplomirao slikarstvo 1966. na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu nakon čega se vratio u Zenicu i zaposlio kao profesor likovnog odgoja u gimnaziji. Od 1975. godine predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a 1992. preselio u Zagreb gdje umire 7. rujna 1998. godine.

Još je u ranim šezdesetim godinama krenuo prema sažimanju, redukciji i sintezi svog umjetničkog izraza. Počevši od interpretacija bosanskog pejzaža, istražujući prirodnu ljepotu i romantičnu povijesnu sliku, Perčinlić je tragao za “formulom” kojom bi uhvatio suštinu krajolika. Kroz postupno reduciranje prikaza u gotovo geometrizirane forme i varijacije nježnih bijelih, sivih i plavičastih tonova, slikaru je konkretan motiv postao samo daleko sjećanje – inspirativno ishodište bez ikakve namjere rekonstrukcije motiva.

U predgovoru izložbe, Marijan Špoljar ističe: “Više od četvrt stoljeća od odlaska Ljubomira Perčinlića možda je došlo vrijeme obnove interesa za umjetnost ovog hrvatskog i bosanskohercegovačkog umjetnika. Sve je u njegovu korist već odavno načinjeno (mnogobrojne izložbe, tekstovi najrenomiranijih kritičara, vrijedna monografija Marijana Susovskog), a na nama je samo da to iznimno djelo ne pustimo pasti u zaborav, da bijele, ‘nevidljive’ slike ne ispare iz naše kolektivne svijesti.”