Već u prvoj slici predstave instrumenti se izdvajaju kao likovi: saksofon preuzima ulogu Jelene Ivanove Popove, udovice koja se u žalovanju za svojim mužem zatvorila između četiri zida, dok bas gitara preuzima ulogu sluge Luke. Elementi teatra dolaze na scenu pojavljivanjem glumca u ulozi Grigorija Stepanoviča Smirnova, koji prvotno dolazi naplatiti dug, a potom počinje osjećati ljubav prema udovici. Scena tako postaje mjesto gdje instrumenti kroz glazbu postaju glumci, a glumac kroz glumu postaje instrument. Preplitanjem i spajanjem ovih dvaju umjetničkih načina izražavanja, teatarska iluzija dobiva hrabru i neobičnu, rijetko interesantnu dimenziju.

Predstava je svoju premijeru imala 1997. u Ljubljani, od kada je uz veliki uspjeh gostovala diljem Europe i svijeta, te osvojila preko 20 nagrada na mnogobrojnim prestižnim festivalima i manifestacijama, od kojih se ističe Grand Prix za režiju u Moskvi i deset Grand Prix nagrada na međunarodnim festivalima.