Loading Events

Kupaonica je instalacija koja se bavi dodirnim točkama između slikarstva, ne-slikarskih podloga i akta. Prikazujući ljudsko tijelo na pronađenim materijalima koji uključuju keramičke pločice, linoleum i zavjese, stvaram naraciju smještenu u tankom procijepu između reprezentacije i stvarnosti. Karakteristike različitih podloga i njihovog postava diktiraju način na koji se ta tijela  gledaju i “čitaju”. Keramičke pločice određuju tijelo po načelu fragmentiranosti: ono je razdvojeno i ponovno spojeno, raspršeno u zasebne dijelove, tijelo se širi i zauzima područje zida. Linoleum i zavjese su nosioci cjelovitih prikaza, čija kompozicija usmjerava gledateljevo kretanje u prostoru. Nezgrapno zrcaleći dimenzije i navike stvarnih ljudi, ljudi na ovim slikama su uhvaćeni u trenutku razodijevanja, poziranja i intimnog rituala tuširanja. Ovo su tijela u nastajanju, izvađena iz transportnih kutija i postavljena u prostor galerije u jednoj od mogućih kombinacija. Slikarski medij u ovom radu ne služi samo prikazivanju tijela, nego i sam ulazi u razgovor s materijalima i temom, producirajući nova pitanja. Prekriva li boja tijelo, ili ga otkriva? Koji su tragovi tjelesni, a koji slikarski? U igri sakrivanja, razotkrivanja, stvaranja i uništavanja nastojim pomiriti granice između iluzije i stvarnosti, akta i tijela, promatrača i promatranoga, te slike i instalacije. Poistovjećujući “tjelesnost” tijela sa “tjelesnosti” keramike, linoleuma i plastične folije, nailazim na novi kut gledanja, koji mi je pomogao “ohladiti” unutarnje rasprave o tijelu i slikarstvu.

Leave A Comment

Kupaonica je instalacija koja se bavi dodirnim točkama između slikarstva, ne-slikarskih podloga i akta. Prikazujući ljudsko tijelo na pronađenim materijalima koji uključuju keramičke pločice, linoleum i zavjese, stvaram naraciju smještenu u tankom procijepu između reprezentacije i stvarnosti. Karakteristike različitih podloga i njihovog postava diktiraju način na koji se ta tijela  gledaju i “čitaju”. Keramičke pločice određuju tijelo po načelu fragmentiranosti: ono je razdvojeno i ponovno spojeno, raspršeno u zasebne dijelove, tijelo se širi i zauzima područje zida. Linoleum i zavjese su nosioci cjelovitih prikaza, čija kompozicija usmjerava gledateljevo kretanje u prostoru. Nezgrapno zrcaleći dimenzije i navike stvarnih ljudi, ljudi na ovim slikama su uhvaćeni u trenutku razodijevanja, poziranja i intimnog rituala tuširanja. Ovo su tijela u nastajanju, izvađena iz transportnih kutija i postavljena u prostor galerije u jednoj od mogućih kombinacija. Slikarski medij u ovom radu ne služi samo prikazivanju tijela, nego i sam ulazi u razgovor s materijalima i temom, producirajući nova pitanja. Prekriva li boja tijelo, ili ga otkriva? Koji su tragovi tjelesni, a koji slikarski? U igri sakrivanja, razotkrivanja, stvaranja i uništavanja nastojim pomiriti granice između iluzije i stvarnosti, akta i tijela, promatrača i promatranoga, te slike i instalacije. Poistovjećujući “tjelesnost” tijela sa “tjelesnosti” keramike, linoleuma i plastične folije, nailazim na novi kut gledanja, koji mi je pomogao “ohladiti” unutarnje rasprave o tijelu i slikarstvu.