Književno prevođenje u pravilu je samotan proces, a čitateljska javnost uvijek ima uvid u gotov, konačan proizvod dok sve faze prevodilačkog procesa redovito ostaju skrivene i odvijaju se u dijalogu prevoditelja s tekstom. Jednako tako, kad je prijevod objavljen, čitatelji ga prihvate kao jedinu moguću verziju, jedinu opciju da se autorski glas iz izvornika prenese u ciljni tekst.

Ali je li to doista tako? Prevoditi književni tekst znači donositi jednu informiranu odluku za drugom i birati iz niza opcija uzimajući u obzir sve posebnosti pojedinog teksta: značenje, smisao, ugođaj i poruku autora. I dok mnogi smatraju da je neke vrste tekstova lakše prevoditi nego druge, gotovo svi se slažu da prevođenje poezije zahtijeva najveći trud, pažnju i napor. Pri prevođenju poezije nužno je poštovati neraskidiv odnos sadržaja i forme izvornog djela, čime prevoditelj i sam postaje umjetnik.

O tome što se skriva iza kulisa prevedenog teksta reći će nam nešto Ana Badurina i Snježana Husić na temelju prepjeva pjesme „Il cielo è di tutti” talijanskog književnika i novinara Giannija Rodarija. Stihovni dvoboj naših prevoditeljica održat će se pod moderatorskom palicom književne prevoditeljice Irene Škarice.