BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//PLAN FOR CULTURE - ECPv6.0.6//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:PLAN FOR CULTURE
X-ORIGINAL-URL:https://planforculture.com
X-WR-CALDESC:Events for PLAN FOR CULTURE
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:Europe/Zagreb
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20250330T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20251026T010000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250407T080000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250430T170000
DTSTAMP:20260910T054044
CREATED:20250402T111255Z
LAST-MODIFIED:20250402T111255Z
UID:10003020-1744012800-1746032400@planforculture.com
SUMMARY:Pasionska baština 2025.
DESCRIPTION:Povodom 34. Svečanosti Pasionske baštine u Knjižnici Marije Jurić Zagorke održat će se izložba akademskog slikara Mihaela Kolarića.
URL:https://planforculture.com/event/pasionska-bastina-2025/
LOCATION:Knjižnica Marije Jurić Zagorke\, Krvavi most 2\, Zagreb\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/Pasionska-bastina_page-0001.jpg
ORGANIZER;CN="Knji%C5%BEnica%20Marije%20Juri%C4%87%20Zagorke":MAILTO:knjiznica.m.j.zagorke@kgz.hr
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250417T200000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250428T220000
DTSTAMP:20260910T054044
CREATED:20250415T175706Z
LAST-MODIFIED:20250415T175706Z
UID:10003029-1744920000-1745877600@planforculture.com
SUMMARY:Liam Ryan u Flori: Umbra Docet
DESCRIPTION:Ova izložba prikazuje portret Andrije Artukovića\, a ja pozivam sve koji to žele da vandaliziraju njegov lik\, da tom prirodnom reakcijom izraze svoje osjećaje o tadašnjem svijetu\, ili o ovom današnjem. Ja ću osigurati uljne pastele\, a vi radite što želite\, unutar granica sigurnosti. \nJa sam iz Irske. Nažalost\, moja zemlja – slobodna država (Saorstát Éireann)\, neutralna u Drugom svjetskom ratu – postala je po završetku rata utočište za ratne zločince i tranzitna točka gdje su se visokorangirani ratni zločinci i bjegunci skrivali na putu za Ameriku i druge destinacije. \nAndrija Artuković bio je ministar unutarnjih poslova i pravosuđa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) tijekom Drugog svjetskog rata. Potpisao je rasne zakone usmjerene protiv Srba\, Židova i Roma te je bio odgovoran za uspostavu i rad koncentracijskih logora u NDH\, u kojima je mučeno i ubijeno više od 100 000 ljudi. \nArtuković je živio sa svojom obitelji u Rathgaru\, predgrađu Dublina\, kao slobodan čovjek. Nitko ga nije istražio – u Irsku je stigao s lažnom putovnicom\, koju mu je pribavio glavni delegat švicarskih Franjevaca. Nije jasno jesu li irske obavještajne službe znale za njegov identitet pa je ova neutralna država tolerirala njegovu prisutnost\, ili je došlo do greške u komunikaciji između Švicarske i Irske. Međutim\, Artuković nije imao lice koje bi se lako zamijenilo s drugim. Prema mojim saznanjima\, nikad se nije utvrdilo što se točno ovdje dogodilo\, ali u svakom slučaju\, to nam nikako ne ide na ponos.  \nVilenjaci (leprechaun) koji nose zlato izruguju se njegovom pažljivo konstruiranom javnom imidžu\, dok ovi drugi\, sitni i servilni vilenjaci simboliziraju irsku državu i njezinu nedjelotvornost. \nOvu toleranciju za Artukovića – i druge zloglasne bjegunce poput Otta Skorzenyja i Pietra Mentena – povezujem s prešutnim prihvaćanjem zla i novim fašizmom koji se širi svijetom. \nOd 2001. godine dio irske komercijalne zračne luke\, Zračne luke Shannon\, koristi se kao postaja za američke vojne zrakoplove. Američko ratno zrakoplovstvo ima vlastitu zonu u ovoj zračnoj luci\, bez ikakvog nadzora ili uplitanja od strane irskih vlasti. Tko ili što se transportira kroz tu zračnu luku\, što se tamo skladišti\, ostaje tajna koju čuva američka država – ali\, u najmanju ruku\, to je tranzitna točka za transport oružja. Irci nagađaju da je riječ o tajnoj lokaciji za ispitivanje ljudi\, gdje su se za vrijeme Busheve administracije primjenjivale metode mučenja – u zemlji koja se naziva neutralnom. \nPosljednjih godina\, u svjetlu strahotnih zbivanja u Gazi\, ovakvo slobodno korištenje Zračne luke Shannon posebno je neoprostivo. A pod Donaldom Trumpom sve je moguće. Ako on počne poistovjećivati identitet Amerike s vlastitim identitetom\, stvari bi mogle u trenu izmaknuti kontroli. Ovdje se zapravo radi o tzv. aneksiji uz suglasnost. Zračna luka Shannon u službi je SAD-a već 24 godine\, što znači da će biti vrlo teško\, ako ne i nemoguće\, u skorije vrijeme promijeniti situaciju.  \nOva izložba je protest i osvrt na činjenicu kako se zlo može tiho normalizirati. \nLiam Ryan rođen je u Irskoj 1982. \nStudirao je u Dublinu i Londonu. U Londonu je živio i radio punih 14 godina\, nakon čega je dvije i pol godine proveo u Berlinu. Trenutačno živi u Irskoj\, a radi na nekoliko dugoročnih projekata koji bi trebali biti dovršeni do kraja godine.  \n——————————————————————————————————– \nengl \nThe show features a painting of Andrija Artuković\, and I invite anyone who wishes to deface his image. This is a natural response\, and I invite anyone to express their feelings about the world then or about the world today. I will supply oil pastels\, but please do what you will\, within the boundaries of practical safety. \nI am from Ireland\, and regrettably\, my country—then the Irish Free State\, neutral in WWII—was subsequently used by war criminals as a safe haven and as an identity-laundering stop-off point for high-ranking fugitives en route to the Americas and other destinations. \nFor the sake of anyone who is not Croatian: Artuković was the minister for Internal Affairs and Justice in occupied Yugoslavia\, and he signed into being racial laws against Serbs\, Jews\, and Roma. He was responsible for the establishment and functioning of camps in Yugoslavia\, in which 100\,000 individuals suffered and were murdered. \nFrom 1947 to 1948\, Artuković lived with his family as a free man in Rathgar\, Dublin\, Ireland. He was not investigated. He arrived under a false passport\, arranged by the general delegate of the Franciscans of Switzerland. It is not clear whether intelligence services did not reveal his identity\, if his presence was tolerated in a neutral state\, or if mistakes were made between Switzerland and Ireland. But he didn’t have a face that could easily be confused with anyone else’s. The exact scenario has not been officially defined\, as far as I can gather\, but by no means is this something to be proud of. \nThe leprechauns carrying gold make fun of that man’s narcissistic and overly fastidious projection of self-image. At the same time\, the diminutive and obsequious leprechauns speak to the Irish state’s lack of proper agency. \nI relate this tolerance of Artuković—and other infamous fugitives like Otto Skorzeny and Pieter Menten—to a quiet tolerance the state has for evil and a new fascism creeping into the world. \nSince 2001\, part of a commercial Irish airport\, Shannon Airport\, has been used by the American military as a stop-off point for their military aircraft. The U.S. Air Force has been allowed its own area on the airfield\, with no oversight or interference from Irish authorities. Who or what is being transported through that airport\, or stored there\, is therefore an American secret—but at the very least\, it is a transit point for weapons. For all the Irish people know\, it could have been used as a military interrogation black site when torture was employed during the Bush administration\, in a country that claims neutrality. \nIn recent years\, in light of the atrocity in Gaza\, the free use of Shannon is especially inexcusable. Under Donald Trump\, anything could happen. If he comes to self-identify with America itself\, things could turn on a dime. This is annexation by consent\, and after 24 years of Shannon being in service to the U.S.\, it would be very difficult\, if not impossible\, for arrangements to abruptly change anytime soon. \nThis show is a protest and an observation on how evil can quietly be normalized. \nLiam Ryan was born in Ireland in 1982. \nHe studied in Dublin & also in London. He lived & worked in London for 14 years & after that in Berlin for 2.5 years. Currently he lives in Ireland & is working on several different long term projects due for completion this year.
URL:https://planforculture.com/event/liam-ryan-u-flori-umbra-docet/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/plakat_Liam-Ryan-copy.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250422T100000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250508T190000
DTSTAMP:20260910T054044
CREATED:20250422T093726Z
LAST-MODIFIED:20250422T093726Z
UID:10003033-1745316000-1746730800@planforculture.com
SUMMARY:Izložba: Biofilija - čovjek i prostor
DESCRIPTION:„Intervencije čovjeka u kreiranju prostora koji nas okružuje neminovno zadiru u više ili manje diskretna majstorska djela prirode koja su stvarana godinama i sadrže slojeve i slojevit rukopis\, sadrže inspiraciju\, ali i posve posebnu vrstu respekta prema životu. Biofilija kao princip oblikovanja pruža mogućnosti uključivanja prirode u svakodnevni život\, u vrijeme kada taj sveprisutni resurs ipak smatramo luksuzom. (…) Na izložbi su predstavljeni materijali koji\, iako obrađeni\, zadržavaju kontakt s izvornim i povezuju s polazištem. Drvo\, vlakna\, tkanine\, oduvijek su oko nas i u upotrebi\, više ili manje obrađeni. Izloženi oblici evociraju one iz prirode\, ali interpretacijama i stilizacijama upućuju na korijene ideje i na esenciju ljepote preuzetih oblika. Idejama stvaraju dojam potpune obavijenosti prirodom\, u većim i manjim mjerilima\, u raznolikosti materijala\, u oblicima\, uzorcima\, dekoracijama. U omjerima i proporcijama koje nude neophodan sklad\, ali i u kategoriji vremena koja uključuje trajnost\, održivost\, ekološke principe.“ – Ksenija Foretić\, prilagođeno iz predgovora.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-biofilija-covjek-i-prostor/
LOCATION:Galerija ULUPUH\, Ilica 13\, Zagreb\, 10 000\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/Biofilija_covjek_i_prostor.jpg
ORGANIZER;CN="ULUPUH":MAILTO:ulupuh@zg.t-com.hr
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250429T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250429T210000
DTSTAMP:20260910T054044
CREATED:20250425T080849Z
LAST-MODIFIED:20250425T080849Z
UID:10003046-1745953200-1745960400@planforculture.com
SUMMARY:Anatomija kale – multidisciplinarno istraživanje jelšanske ulice
DESCRIPTION:U Galeriji Modulor (Park Stara Trešnjevka 1) otvara se izložba Anatomija kale – multidisciplinarno istraživanje jelšanske ulice.  \nIzložba predstavlja rezultate opsežnog istraživačkog i umjetničkog rada koji se odvijao tijekom Jelsa Art Bienniala 2023.\, u organizaciji udruge Anatomija otoka – centar za istraživanje i razvoj i Jelsa Art Biennial. Kroz spoj znanstvenih disciplina i umjetničkih praksi\, izložba propituje osjećaj mjesta i pripadnosti zajednici u kontekstu jedne kale – tradicionalne dalmatinske ulice – u mjestu Jelsa na otoku Hvaru. \nTeme koje izložba obrađuje uključuju ulične baštine\, tišine i zvukove otoka\, simboličke praznine\, kao i utjecaj turizma na prostorni razvoj i svakodnevni život otočana. Kroz izložbu posjetitelji imaju priliku upoznati povijest Jelse\, priče njenih stanovnika\, skrivene vrtove i osobne narative\, te su pozvani na simboličko mapiranje vlastite ulice i njezinih značenja. \nIstraživanje su proveli Marina Blagaić\, Pavel Gulin Zrnić\, Josipa Slaviček\, Juraj Šantorić i Šime Vukman\, integrirajući znanja iz etnologije\, kulturne antropologije\, arhitekture\, urbanizma\, geografije i filozofije.  \nUmjetničke interpretacije arhivskih materijala i razgovora sa stanovnicima osmislili su: Željko Beljan\, Hugo Baranger\, Andrej Beštak\, Anja Leko\, Folkestone Fringe (UK)\, Paula Pļavniece (LV)\, Luana Lojić\, Rebecca Merlić i Anica Lora Nižić. \nIzložbu organiziraju Anatomija otoka – centar za istraživanje i razvoj i Jelsa Art  Biennial\, u suorganizaciji s Institutom za etnologiju i folkloristiku\, uz potporu Galerije Modulor Centra za kulturu Trešnjevka i Turističke zajednice Općine Jelsa. \nKustosice izložbe su Marina Blagaić i Josipa Slaviček. \nUlaz je slobodan\, a izložba je otvorena radnim danom od 10 do 20 sati.
URL:https://planforculture.com/event/anatomija-kale-multidisciplinarno-istrazivanje-jelsanske-ulice/
LOCATION:Galerija Modulor\, Park Stara Trešnjevka 1\, Zagreb\, Grad Zagreb\, 10000\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:ARCHITECTURE,EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/Anatomija-kale_vizual6-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="galerija%20Modulor":MAILTO:modulor@cekate.hr
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250429T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250525T180000
DTSTAMP:20260910T054044
CREATED:20250428T074423Z
LAST-MODIFIED:20250520T100402Z
UID:10003047-1745953200-1748196000@planforculture.com
SUMMARY:Izložba “Naplavine” Matka Vekića
DESCRIPTION:Galerija Kaptol najavljuje otvorenje nove izložbe “Naplavine” jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih umjetnika\, Matka Vekića.\nIzložba se otvara u utorak\, 29. travnja 2025. u 19 sati na drugoj lokaciji galerije\, u srcu grada\, na adresi Radićeva 32\, Zagreb. \n“Naplavine” su metafora svega onoga što život\, vrijeme i prirodni procesi nanose na obale našeg postojanja – od stvarnih predmeta koje voda i vrijeme oblikuju do slojevitih duhovnih i emocionalnih ostataka koji čine naš identitet. Vekićevi radovi na ovoj izložbi istovremeno su refleksija o nestalnosti materijalnog svijeta i tihi hommage otpornosti i transformaciji. \nPozivamo vas da nam se pridružite na otvorenju i zajedno s nama uronite u svijet “Naplavina”. \nIzložba će biti otvorena do 16. svibnja\, a ulaz je slobodan.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-naplavine-matka-vekica/
LOCATION:Galerija Kaptol\, Radićeva 32\, Radićeva 32\, Zagreb\, Grad Zagreb\, 10000\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/Pozivnica-Vekic.png.jpeg
ORGANIZER;CN="Galerija%20Kaptol":MAILTO:info@galerijakaptol.hr
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250501T200000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250514T220000
DTSTAMP:20260910T054044
CREATED:20250428T075319Z
LAST-MODIFIED:20250428T075319Z
UID:10003048-1746129600-1747260000@planforculture.com
SUMMARY:Kodikamo Hrpa Đorđa Jandrića u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Istaknuti hrvatski umjetnik Đorđe Jandrić već je niz godina prepoznatljiv po različitim manifestacijama svoje Hrpe\, koja danas već predstavlja njegov svojevrsni heteronim. „Hrpe“\, začete u devedesetim godinama\, prvotno su bile realizirane nasipavanjem ili istresanjem materijala u poluamorfne stošce. Vrlo su se brzo transformirale\, između ostalog\, u dvodimenzionalne prostorne tlocrtne projekcije piramide ili stošca\, najčešće kao grafitni crteži koji su predstavljali kvadrat u kojem su upisani krug i istokračan trokut. Jandrić ih radi skicozno i namjerno nesavršeno\, a svevši hrpu na crtež uspostavlja eklatantan znak kojim svodi volumen na dvodimenzionalan iskaz.  \nTakvi crteži\, točnije njih deset\, čine polovicu izložbe u Galeriji Flora u Dubrovniku\, dok drugu polovicu čini identičan broj crteža QR koda. Obje grupe crteža\, formata 51 x 51 cm\, Jandrić je prostoručno iscrtao grafitnom olovkom. Nulti crtež prve serije gusto je iscrtan crni kvadrat\, te potom u pravilnom nizu slijedi niz ranije opisanih linearnih projekcija Hrpe. Inicijalna ideja je bila da se nacrta devet crteža Hrpa posvećenih prirodnim brojevima (od jedan do devet) s pridruženim (ne)brojem nulom kao simbolom početka i kraja. Prvi crtež je cjelovit format Hrpe kakve je Jandrić radio u nizu varijanti u zadnjih dvadesetak godina; drugi crtež dijeli format po visini i širini s brojem dva\, dakle na četiri kvadrata od kojih su dva s projekcijom Hrpe\, a dva su prazna; treći dijeli format na devet kvadrata\, tri s Hrpom a šest praznih. Tom matematičkom logikom stiže se do posljednjeg\, devetog formata koji se sastoji od osamdeset i jednog kvadrata od kojih je devet ispunjeno Hrpama\, a sedamdeset i dva su prazna. Drugu seriju čine\, također grafitni\, crteži QR kodova\, od kojih (premda se to ne vidi na prvi pogled) ni jedan nije isti. Možda bi bilo ovdje važno napomenuti da je Jandrić nakon srednje škole\, između ostalog i stoga što su mu geometrija i matematika urođene\, upisao arhitekturu\, te sada\, više no ikada ranije\, ta svoja znanja obilato koristi u ovom svom novom umjetničkom eksperimentu. Boris Greiner zapaža da se ta serija… na prvi pogled doima šahovskom\, jedino što se ne miču figure nego polja\, te je autor odigrao gambit kojim dovodi u vezu geometrijski pravilnu i postojanu tlocrtnu konstrukciju hrpe (u kvadrat upisani trokut i krug) s također geometrijski pravilnom ali posve nepostojanom konstrukcijom QR (quick response) koda… \nKako smo u zadnje vrijeme navikli\, kad vidimo QR kod\, snimimo ga svojim nerazdvojnim smartphoneom te na zaslonu pogledamo što nam on kazuje. U ovom slučaju aplikacija će pokazati približno identične crteže prve serije samo što oni sada nisu u negativu (bijelo na crnom)\, već u kolorističkom spektru. Stvarnost postaje drugačijom jer je prekoračila prag vlastitog narativa i prepustila se volji tehnološki inovativnih računalnih programa koji predstavljaju Jandrića kao vrsnog kolorista. Možda je to i autorova pomalo sarkastična metafora – da živimo u svijetu koji ćemo u svoj njegovoj punoći (boja) sagledati jedino ako se služimo suvremenom tehnologijom\, što i nije daleko od istine\, a i da ono što radiš zapravo nije to što radiš\, već je onako kako to zadani algoritam odredi\, a to otkrivamo pomoću tehnološkog alata kojeg treba kupiti. Komparacija s 3D filmskim projekcijama nameće se sama od sebe\, jer ako u Cinestaru ne uzmemo posebne naočale\, bit će nam uskraćena punoća doživljaja. Ili neće? To još uvijek ovisi o tome kako smo kalibrirani. Linijom manjeg otpora\, odnosno potpadanjem pod sve prisutniji utjecaj rastućeg konformizma\, velika nas je većina ovisna o tehnologiji koja nas odvaja od vlastitog razmišljanja i dirigirano vodi k distopijskom svijetu koji iz dana u dan sve više postaje realnost. Analogni svijet pripada prošlosti\, kao što su i prostoručno izvedeni Jandrićevi crteži anakroni. Ili nisu? Veći dio svog bavljenja skulpturom Jandrić teži njezinoj transcendentalnoj projekciji. Naravno\, radi se o mentalnom procesu koji je u Jandrića podjednako uvjetovan umjetnošću i teorijom\, odnosno fizikom i metafizikom\, te se po svom konačnom (ne)obliku približava aristotelovskim i arhimedovskim razmišljanjima\, kao i Einsteinovoj teoriji relativnosti. Takva duhovna nadopuna ne postoji u virtualnom svijetu kroz koje nas vode QR kodovi pošto oni samo proširuju najčešće nepotpunu\, a često i netočnu informaciju uskraćujući objektivnu stvarnost u korist nepostojećeg – virtualnog. Jandrić ovim ciklusom propituje i diferencijaciju tih dvaju svjetova\, ali nas nesmiljeno i suočava s činjenicom da uskoro na galerijskim zidovima nećemo gledati artefakte nego isključivo njihove virtualne inačice. Ipak\, još nije sve otišlo k vragu. Jandrić crta prostoručno te nacrtani QR kodovi nisu savršeni\, odnosno jednaki\, što rezultira time da raspored\, kakvoća i proporcionalnost boja virtualnih Hrpi nisu uvijek isti. Autor nam time govori da unatoč današnjoj nevjerojatnoj tehnološkoj ekspanziji konačni rezultat i dalje ovisi o ljudskoj ruci. Onoj koju je još Henri Focillon u svome eseju Pohvala ruci uzdignuo kao savršen alat koji kreativno prenosi umjetnikove misli i osjećaje. Serija QR kodova završava praznim bijelim kvadratom koji odgovara početnom crnom kvadratu prve serije\, čime je krug zatvoren. Maljevičevo savršenstvo redukcionističke umjetničke misli i ruka umjetnika i danas su\, unatoč računalnim algoritmima i sve češćoj uporabi umjetne inteligencije\, ono što pokreće i uzdiže ljudski duh\, samo ga treba znati pronaći i sačuvati u virtualnoj stvarnosti o čemu nam Jandrić govori ovom izložbom. \nMladen Lučić \n\nenglish/ The heap\, encoded \n\nFor many years now\, renowned Croatian artist Đorđe Jandrić has been recognized for the various presentations of his Heap\, which today has come his heteronym of sorts. Initiated in the 1990s\, the Heaps were originally created by piling or dumping materials that formed semi-amorphous cones. Very soon\, they evolved\, among else\, into two-dimensional spatial floor plan projections of a pyramid or cone\, most often as graphite drawings depicting a square containing a circle and an equilateral triangle. Jandrić draws them loosely and deliberately imperfect\, and by reducing a heap to a drawing\, he establishes a distinctive symbol that translates volume into a two-dimensional expression. \nTen such drawings make up half of the exhibition at Flora Gallery in Dubrovnik\, while the other half consists of ten drawings of a QR code. Both groups of drawings\, sized 51 x 51 cm\, were hand-drawn by Jandrić using graphite pencil. The first drawing of the first series is a densely shaded black square\, followed by a regular sequence of the previously described linear projections of the Heap. The initial idea was to make nine Heap drawings dedicated to natural numbers (from one to nine)\, accompanied by the (non)number zero as a symbol of both beginning and end. The first drawing shows the complete Heap format that Jandrić has been creating in various versions over the past twenty years; the second drawing divides the format in height and width with number two\, resulting in four squares – two feature the Heap and two are left blank. The third drawing divides the format into nine squares\, with three featuring the Heap and six are left empty. This mathematical logic continues up to the ninth drawing\, which consists of eighty-one squares – nine are filled with the Heap projections and seventy-two are left empty. The second series consists of graphite drawings of QR codes\, none of which are identical (although it’s not immediately visible). It may be worth noting here that Jandrić\, after high school — partly due to his innate talent for geometry and mathematics — enrolled in architecture studies. Now\, more than ever before\, he is extensively using that knowledge in this new art experiment. Boris Greiner notes that “the series resembles a chessboard at first glance\, but it’s not the pieces that move\, but the squares themselves. The artist has played a gambit\, where he connected the geometrically precise and stable floor-plan construction of the Heap (a triangle and a circle within a square) with the equally geometric\, yet entirely unstable structure of the QR (quick response) code…” \nAs we have grown accustomed to lately\, when we see a QR code\, we scan it with our inseparable smartphone and check the screen to see what it reveals. In this case\, the app shows drawings almost identical to those in Jandrić’s first series – except now they are not in the negative (white on black)\, but rendered in a spectrum of color. Reality becomes different because it crosses the threshold of its own narrative\, surrendering to the will of technologically innovative computer programs which present Jandrić as a masterful colorist. Maybe this is also the artist’s slightly sarcastic metaphor: that we live in a world we can only truly perceive in all its fullness (in color) through the use of contemporary technology – which isn’t far from the truth. And that what you create isn’t necessarily what you do\, but rather what a predetermined algorithm decides it to be\, which is something we uncover using a technological tool that must be purchased. The comparison with 3D film screenings imposes itself naturally here – if we don’t put on special glasses at the cinema\, we will be deprived of the full experience. Or not? It depends on how we are calibrated. By following the path of least resistance\, by succumbing to the ever-growing influence of rising conformism\, the vast majority of us have become dependent on technology that distances us from independent thought and steers us toward a dystopian world that is\, day by day\, becoming an increasingly tangible reality. The analogue world belongs to the past\, just as Jandrić’s hand-drawn sketches seem anachronistic. (Do they?) In his work with sculpture\, Jandrić has for the most part strived to achieve its transcendental projection. Of course\, this is a mental process in which Jandrić relies both on art and theory – i.e.\, on physics and metaphysics. It is a process that in its ultimate (non) form comes close to the Aristotelian and Archimedean thought\, as well as Einstein’s theory of relativity. Such a spiritual dimension does not exists in the virtual world guided by QR codes\, since they merely expand on information that is often incomplete\, and often inaccurate\, thus denying objective reality in favor of the non-existent – the virtual. With this series\, Jandrić questions the differentiation between these two worlds\, but he also boldly confronts us with the fact that soon gallery walls would no longer display physical artefacts\, but only their virtual counterparts. Still\, not everything is lost. Jandrić draws by hand\, and the QR codes he creates are not perfect or identical\, resulting in variations in the arrangement\, quality and proportions of colors in the virtual Heaps. By doing so\, the artist reminds us that\, despite today’s astonishing technological expansion\, the final result still ultimately depends on the human hand\, the same hand that Henri Focillon\, in his essay In Praise of the Hand\, celebrated as the perfect tool for creatively conveying artists’ thoughts and emotions. Jandrić’s series of QR codes ends with an empty white square\, which corresponds to the initial black square of the first series\, thus completing the circle. Malevich’s ideal of reductionist artistic thought\, along with an artistic hand\, remain the true forces that drive and elevate the human spirit\, even today\, in the age of computer algorithms and the increasing use of artificial intelligence. It is up to us to recognize and preserve them in virtual reality\, which is a message that Jandrić conveys in this exhibition. \nMladen Lučić
URL:https://planforculture.com/event/kodikamo-hrpa-dorda-jandrica-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/Flora-plakati_Jandric_WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
END:VCALENDAR