BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//PLAN FOR CULTURE - ECPv6.0.6//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-ORIGINAL-URL:https://planforculture.com
X-WR-CALDESC:Events for PLAN FOR CULTURE
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:Europe/Zagreb
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20250330T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20251026T010000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250429T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250525T180000
DTSTAMP:20260910T054106
CREATED:20250428T074423Z
LAST-MODIFIED:20250520T100402Z
UID:10003047-1745953200-1748196000@planforculture.com
SUMMARY:Izložba “Naplavine” Matka Vekića
DESCRIPTION:Galerija Kaptol najavljuje otvorenje nove izložbe “Naplavine” jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih umjetnika\, Matka Vekića.\nIzložba se otvara u utorak\, 29. travnja 2025. u 19 sati na drugoj lokaciji galerije\, u srcu grada\, na adresi Radićeva 32\, Zagreb. \n“Naplavine” su metafora svega onoga što život\, vrijeme i prirodni procesi nanose na obale našeg postojanja – od stvarnih predmeta koje voda i vrijeme oblikuju do slojevitih duhovnih i emocionalnih ostataka koji čine naš identitet. Vekićevi radovi na ovoj izložbi istovremeno su refleksija o nestalnosti materijalnog svijeta i tihi hommage otpornosti i transformaciji. \nPozivamo vas da nam se pridružite na otvorenju i zajedno s nama uronite u svijet “Naplavina”. \nIzložba će biti otvorena do 16. svibnja\, a ulaz je slobodan.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-naplavine-matka-vekica/
LOCATION:Galerija Kaptol\, Radićeva 32\, Radićeva 32\, Zagreb\, Grad Zagreb\, 10000\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/Pozivnica-Vekic.png.jpeg
ORGANIZER;CN="Galerija%20Kaptol":MAILTO:info@galerijakaptol.hr
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250501T200000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250514T220000
DTSTAMP:20260910T054106
CREATED:20250428T075319Z
LAST-MODIFIED:20250428T075319Z
UID:10003048-1746129600-1747260000@planforculture.com
SUMMARY:Kodikamo Hrpa Đorđa Jandrića u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Istaknuti hrvatski umjetnik Đorđe Jandrić već je niz godina prepoznatljiv po različitim manifestacijama svoje Hrpe\, koja danas već predstavlja njegov svojevrsni heteronim. „Hrpe“\, začete u devedesetim godinama\, prvotno su bile realizirane nasipavanjem ili istresanjem materijala u poluamorfne stošce. Vrlo su se brzo transformirale\, između ostalog\, u dvodimenzionalne prostorne tlocrtne projekcije piramide ili stošca\, najčešće kao grafitni crteži koji su predstavljali kvadrat u kojem su upisani krug i istokračan trokut. Jandrić ih radi skicozno i namjerno nesavršeno\, a svevši hrpu na crtež uspostavlja eklatantan znak kojim svodi volumen na dvodimenzionalan iskaz.  \nTakvi crteži\, točnije njih deset\, čine polovicu izložbe u Galeriji Flora u Dubrovniku\, dok drugu polovicu čini identičan broj crteža QR koda. Obje grupe crteža\, formata 51 x 51 cm\, Jandrić je prostoručno iscrtao grafitnom olovkom. Nulti crtež prve serije gusto je iscrtan crni kvadrat\, te potom u pravilnom nizu slijedi niz ranije opisanih linearnih projekcija Hrpe. Inicijalna ideja je bila da se nacrta devet crteža Hrpa posvećenih prirodnim brojevima (od jedan do devet) s pridruženim (ne)brojem nulom kao simbolom početka i kraja. Prvi crtež je cjelovit format Hrpe kakve je Jandrić radio u nizu varijanti u zadnjih dvadesetak godina; drugi crtež dijeli format po visini i širini s brojem dva\, dakle na četiri kvadrata od kojih su dva s projekcijom Hrpe\, a dva su prazna; treći dijeli format na devet kvadrata\, tri s Hrpom a šest praznih. Tom matematičkom logikom stiže se do posljednjeg\, devetog formata koji se sastoji od osamdeset i jednog kvadrata od kojih je devet ispunjeno Hrpama\, a sedamdeset i dva su prazna. Drugu seriju čine\, također grafitni\, crteži QR kodova\, od kojih (premda se to ne vidi na prvi pogled) ni jedan nije isti. Možda bi bilo ovdje važno napomenuti da je Jandrić nakon srednje škole\, između ostalog i stoga što su mu geometrija i matematika urođene\, upisao arhitekturu\, te sada\, više no ikada ranije\, ta svoja znanja obilato koristi u ovom svom novom umjetničkom eksperimentu. Boris Greiner zapaža da se ta serija… na prvi pogled doima šahovskom\, jedino što se ne miču figure nego polja\, te je autor odigrao gambit kojim dovodi u vezu geometrijski pravilnu i postojanu tlocrtnu konstrukciju hrpe (u kvadrat upisani trokut i krug) s također geometrijski pravilnom ali posve nepostojanom konstrukcijom QR (quick response) koda… \nKako smo u zadnje vrijeme navikli\, kad vidimo QR kod\, snimimo ga svojim nerazdvojnim smartphoneom te na zaslonu pogledamo što nam on kazuje. U ovom slučaju aplikacija će pokazati približno identične crteže prve serije samo što oni sada nisu u negativu (bijelo na crnom)\, već u kolorističkom spektru. Stvarnost postaje drugačijom jer je prekoračila prag vlastitog narativa i prepustila se volji tehnološki inovativnih računalnih programa koji predstavljaju Jandrića kao vrsnog kolorista. Možda je to i autorova pomalo sarkastična metafora – da živimo u svijetu koji ćemo u svoj njegovoj punoći (boja) sagledati jedino ako se služimo suvremenom tehnologijom\, što i nije daleko od istine\, a i da ono što radiš zapravo nije to što radiš\, već je onako kako to zadani algoritam odredi\, a to otkrivamo pomoću tehnološkog alata kojeg treba kupiti. Komparacija s 3D filmskim projekcijama nameće se sama od sebe\, jer ako u Cinestaru ne uzmemo posebne naočale\, bit će nam uskraćena punoća doživljaja. Ili neće? To još uvijek ovisi o tome kako smo kalibrirani. Linijom manjeg otpora\, odnosno potpadanjem pod sve prisutniji utjecaj rastućeg konformizma\, velika nas je većina ovisna o tehnologiji koja nas odvaja od vlastitog razmišljanja i dirigirano vodi k distopijskom svijetu koji iz dana u dan sve više postaje realnost. Analogni svijet pripada prošlosti\, kao što su i prostoručno izvedeni Jandrićevi crteži anakroni. Ili nisu? Veći dio svog bavljenja skulpturom Jandrić teži njezinoj transcendentalnoj projekciji. Naravno\, radi se o mentalnom procesu koji je u Jandrića podjednako uvjetovan umjetnošću i teorijom\, odnosno fizikom i metafizikom\, te se po svom konačnom (ne)obliku približava aristotelovskim i arhimedovskim razmišljanjima\, kao i Einsteinovoj teoriji relativnosti. Takva duhovna nadopuna ne postoji u virtualnom svijetu kroz koje nas vode QR kodovi pošto oni samo proširuju najčešće nepotpunu\, a često i netočnu informaciju uskraćujući objektivnu stvarnost u korist nepostojećeg – virtualnog. Jandrić ovim ciklusom propituje i diferencijaciju tih dvaju svjetova\, ali nas nesmiljeno i suočava s činjenicom da uskoro na galerijskim zidovima nećemo gledati artefakte nego isključivo njihove virtualne inačice. Ipak\, još nije sve otišlo k vragu. Jandrić crta prostoručno te nacrtani QR kodovi nisu savršeni\, odnosno jednaki\, što rezultira time da raspored\, kakvoća i proporcionalnost boja virtualnih Hrpi nisu uvijek isti. Autor nam time govori da unatoč današnjoj nevjerojatnoj tehnološkoj ekspanziji konačni rezultat i dalje ovisi o ljudskoj ruci. Onoj koju je još Henri Focillon u svome eseju Pohvala ruci uzdignuo kao savršen alat koji kreativno prenosi umjetnikove misli i osjećaje. Serija QR kodova završava praznim bijelim kvadratom koji odgovara početnom crnom kvadratu prve serije\, čime je krug zatvoren. Maljevičevo savršenstvo redukcionističke umjetničke misli i ruka umjetnika i danas su\, unatoč računalnim algoritmima i sve češćoj uporabi umjetne inteligencije\, ono što pokreće i uzdiže ljudski duh\, samo ga treba znati pronaći i sačuvati u virtualnoj stvarnosti o čemu nam Jandrić govori ovom izložbom. \nMladen Lučić \n\nenglish/ The heap\, encoded \n\nFor many years now\, renowned Croatian artist Đorđe Jandrić has been recognized for the various presentations of his Heap\, which today has come his heteronym of sorts. Initiated in the 1990s\, the Heaps were originally created by piling or dumping materials that formed semi-amorphous cones. Very soon\, they evolved\, among else\, into two-dimensional spatial floor plan projections of a pyramid or cone\, most often as graphite drawings depicting a square containing a circle and an equilateral triangle. Jandrić draws them loosely and deliberately imperfect\, and by reducing a heap to a drawing\, he establishes a distinctive symbol that translates volume into a two-dimensional expression. \nTen such drawings make up half of the exhibition at Flora Gallery in Dubrovnik\, while the other half consists of ten drawings of a QR code. Both groups of drawings\, sized 51 x 51 cm\, were hand-drawn by Jandrić using graphite pencil. The first drawing of the first series is a densely shaded black square\, followed by a regular sequence of the previously described linear projections of the Heap. The initial idea was to make nine Heap drawings dedicated to natural numbers (from one to nine)\, accompanied by the (non)number zero as a symbol of both beginning and end. The first drawing shows the complete Heap format that Jandrić has been creating in various versions over the past twenty years; the second drawing divides the format in height and width with number two\, resulting in four squares – two feature the Heap and two are left blank. The third drawing divides the format into nine squares\, with three featuring the Heap and six are left empty. This mathematical logic continues up to the ninth drawing\, which consists of eighty-one squares – nine are filled with the Heap projections and seventy-two are left empty. The second series consists of graphite drawings of QR codes\, none of which are identical (although it’s not immediately visible). It may be worth noting here that Jandrić\, after high school — partly due to his innate talent for geometry and mathematics — enrolled in architecture studies. Now\, more than ever before\, he is extensively using that knowledge in this new art experiment. Boris Greiner notes that “the series resembles a chessboard at first glance\, but it’s not the pieces that move\, but the squares themselves. The artist has played a gambit\, where he connected the geometrically precise and stable floor-plan construction of the Heap (a triangle and a circle within a square) with the equally geometric\, yet entirely unstable structure of the QR (quick response) code…” \nAs we have grown accustomed to lately\, when we see a QR code\, we scan it with our inseparable smartphone and check the screen to see what it reveals. In this case\, the app shows drawings almost identical to those in Jandrić’s first series – except now they are not in the negative (white on black)\, but rendered in a spectrum of color. Reality becomes different because it crosses the threshold of its own narrative\, surrendering to the will of technologically innovative computer programs which present Jandrić as a masterful colorist. Maybe this is also the artist’s slightly sarcastic metaphor: that we live in a world we can only truly perceive in all its fullness (in color) through the use of contemporary technology – which isn’t far from the truth. And that what you create isn’t necessarily what you do\, but rather what a predetermined algorithm decides it to be\, which is something we uncover using a technological tool that must be purchased. The comparison with 3D film screenings imposes itself naturally here – if we don’t put on special glasses at the cinema\, we will be deprived of the full experience. Or not? It depends on how we are calibrated. By following the path of least resistance\, by succumbing to the ever-growing influence of rising conformism\, the vast majority of us have become dependent on technology that distances us from independent thought and steers us toward a dystopian world that is\, day by day\, becoming an increasingly tangible reality. The analogue world belongs to the past\, just as Jandrić’s hand-drawn sketches seem anachronistic. (Do they?) In his work with sculpture\, Jandrić has for the most part strived to achieve its transcendental projection. Of course\, this is a mental process in which Jandrić relies both on art and theory – i.e.\, on physics and metaphysics. It is a process that in its ultimate (non) form comes close to the Aristotelian and Archimedean thought\, as well as Einstein’s theory of relativity. Such a spiritual dimension does not exists in the virtual world guided by QR codes\, since they merely expand on information that is often incomplete\, and often inaccurate\, thus denying objective reality in favor of the non-existent – the virtual. With this series\, Jandrić questions the differentiation between these two worlds\, but he also boldly confronts us with the fact that soon gallery walls would no longer display physical artefacts\, but only their virtual counterparts. Still\, not everything is lost. Jandrić draws by hand\, and the QR codes he creates are not perfect or identical\, resulting in variations in the arrangement\, quality and proportions of colors in the virtual Heaps. By doing so\, the artist reminds us that\, despite today’s astonishing technological expansion\, the final result still ultimately depends on the human hand\, the same hand that Henri Focillon\, in his essay In Praise of the Hand\, celebrated as the perfect tool for creatively conveying artists’ thoughts and emotions. Jandrić’s series of QR codes ends with an empty white square\, which corresponds to the initial black square of the first series\, thus completing the circle. Malevich’s ideal of reductionist artistic thought\, along with an artistic hand\, remain the true forces that drive and elevate the human spirit\, even today\, in the age of computer algorithms and the increasing use of artificial intelligence. It is up to us to recognize and preserve them in virtual reality\, which is a message that Jandrić conveys in this exhibition. \nMladen Lučić
URL:https://planforculture.com/event/kodikamo-hrpa-dorda-jandrica-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/Flora-plakati_Jandric_WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250508T200000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250515T220000
DTSTAMP:20260910T054106
CREATED:20250506T104228Z
LAST-MODIFIED:20250506T104228Z
UID:10003052-1746734400-1747346400@planforculture.com
SUMMARY:NMG@PRAKTIKA_Lara Ana Kulenović
DESCRIPTION:NMG@PRAKTIKA_Lara Ana Kulenović – Trava je prije bila zelenija \nGalerija Kluba KockaDom mladih Split\n\n/ / / / / / Otvorenje: četvrtak 8. svibnja 2025. u 20:00 / / / / / /\n\nRadno vrijeme: pon – čet | 17:00 – 20:00\n\n– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –\n\nRad Lare Ane Kulenović temelji se na preciznoj i ponavljajućoj gesti oblikovanja – pokušaju da se travnjak prenese u galerijski prostor kroz njegovu stiliziranu verziju. Umjetnica koristi travu iz vrta svoje bake\, koju pažljivo sakuplja zajedno sa zemljom\, kukcima i drugim nečistoćama\, zatim melje i od dobivenog materijala oblikuje nove forme – idealizirane prikaze travki. U tom procesu ništa nije izostavljeno; sav sadržaj postaje dio novog materijala\, što je ključno za koncept rada. Te rekonstruirane travke znatno su uvećane i smještene pojedinačno na prozirne ploče od pleksiglasa\, tvoreći estetski organizirani raster\, nalik površini travnjaka.Ovim postupkom\, prirodni materijal prolazi kroz dvostruku transformaciju – najprije postaje sirovina\, a zatim simbol. Trava\, kao živi organizam\, biva izdvojena iz svog prirodnog konteksta\, lišena tla\, korijena i funkcije koju je imala kao dio ekosustava. Time gubi svoju organsku spontanost i postaje pažljivo oblikovan objekt. Pretvorena je u znak – fragment sjećanja\, nositelj značenja\, ali i predmet estetizacije i kontrole. Izložena pojedinačno na prozirnim pločama\, postaje distancirana od izvorne cjeline kojoj je pripadala. Ta izoliranost nije samo fizička\, već i simbolička – označava prekid\, odsutnost\, nostalgiju.\n\nU galerijskom prostoru\, stilizirane travke više ne čine travnjak u doslovnom smislu\, već ga interpretiraju – kao vizualnu ideju\, kao sjećanje. Raspoređene u rasteru\, one oblikuju površinu koja je istovremeno poznata i strana\, bliska i neuhvatljiva. Taj prikaz je krhak\, izvan prirodnog ritma u kojem trava raste\, vene i obnavlja se. Umjesto toga\, gledamo njezinu sačuvanu\, gotovo zamrznutu verziju. Na taj način\, rad evocira osjećaj nostalgije – prema prirodi koja je izgubljena ili udaljena\, prema vremenu koje je prošlo\, prema prostoru koji više ne postoji na isti način. Za umjetnicu\, trava postaje simbol prošlog – sredstvo za prizivanje osobnih uspomena i emocionalnih pejzaža. Iako je njena boja izblijedjela\, ona ostaje prisutna u sjećanju – kao slika\, kao dojam\, kao granica između onoga što je bilo i onoga što još uvijek osjećamo.\n\nStruktura instalacije dodatno pojačava ove ideje. Svaka ploča nosi pažljivo komponirane travke koje\, zahvaljujući transparentnosti pleksiglasa\, djeluju gotovo lebdeće\, oslobođene gravitacije i tla. Korišteni materijali – prirodna trava i umjetni\, gladak pleksiglas – pažljivo su odabrani kako bi podržali temeljne ideje rada. S jedne strane\, tu je organski\, propadljivi materijal\, a s druge – hladna\, postojana površina. U tom kontrastu otvara se prostor za razmišljanje o granici između prirodnog i umjetnog\, živog i zadržanog\, prolaznog i sačuvanog.\n\nUpravo u toj napetosti – između želje da se nešto sačuva i svijesti da je to nemoguće u izvornom obliku – nalazi se srž rada. Umjetnica se vraća mjestima iz djetinjstva – vrtovima\, šumi\, kući – ali prepoznaje i ograničenja današnjeg trenutka: vremenska\, financijska\, emocionalna. Time se ne pokušava rekreirati nekadašnja stvarnost\, već osvijestiti da je rekonstrukcija uvijek izmjena\, interpretacija\, pokušaj da se kroz materijale\, odnosno formu\, dosegne iskustvo koje više ne postoji u izvornom obliku. Na taj način\, Lara Ana Kulenović otvara prostor za kontemplaciju ne samo o prirodi\, već i o načinu na koji je pamtimo\, rekonstruiramo i pokušavamo učiniti dijelom svoje sadašnjosti.\n\nJelena Šimundić Bendić\n\n– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –\n\nO AUTORICI\nLara Ana Kulenović (2000.\, Zagreb) magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu\, na Odsjeku za animirani film i nove medije\, pod mentorstvom profesorice Nicole Hewitt. U svom radu istražuje emocije kroz fizičke manifestacije u objektima\, instalacijama\, videu i fotografiji. Materijali koje koristi usko su povezani s konceptom djela. Bavi se temama kolektivnog pamćenja svoje generacije\, nastojeći potaknuti dijalog s publikom. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj te samostalno 2025. godine u Galeriji Karas.\n– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –IMPRESSUM\n\nKUSTOSICA / Jelena Šimundić Bendić\nKUSTOSI PROGRAMA NMG / Natasha Kadin\, Vedran Perkov\, Jelena Šimundić Bendić\nPRIJEVOD / Katarina Duplančić Dugopoljac\nDOKUMENTACIJA / Glorija Lizde\nPOSTAV / Lara Ana Kulenović\, Jelena Šimundić Bendić\nDONATORI / Ministarstvo kulture i medija RH\, Grad Split\nMAVENU PODRŽAVA / Zaklada Kultura nova\nZAHVALE / KUM\, MKC\, PDM\nDIZAJN / Nikola Križanac\nTISAK / Kopiring
URL:https://planforculture.com/event/nmgpraktika_lara-ana-kulenovic/
LOCATION:Dom mladih Split\, Ulica Slobode 28\, Split\, -\, 21000\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/05/LARA_INSTAGRAM.jpg
ORGANIZER;CN="MAVENA%20-%2036%20njezinih%20%C4%8Duda":MAILTO:home@mavena.hr
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250510T170000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250512T200000
DTSTAMP:20260910T054106
CREATED:20250507T101252Z
LAST-MODIFIED:20250507T101252Z
UID:10003056-1746896400-1747080000@planforculture.com
SUMMARY:ZAGREB: OSLOBOĐENJE
DESCRIPTION:Uz paljenje kresova na Savskom nasipu\, povodom obljetnice oslobođenja Zagreba\, u Velikoj dvorani Jedinstva održava se izložbeni program. \n\nPovodom obilježavanja 80 godina pobjede nad fašizmom u Zagrebu\, otvara se izložba koja vraća fokus na nepokoreni grad i trenutke kada su borba i otpornost donijeli slobodu. \nKroz fotografije\, film\, dokumente i svjedočanstva ova izložba tematizira širi povijesni kontekst oslobođenja i atmosferu koja je uslijedila u gradu nakon ulaska partizanki i partizana. \nOtvorenja su predviđena za 8. svibnja u 19:30 u SKC Zagreb\, a u Pogonu Jedinstvo na dan Trnjanskih kresova u subotu\, 10. svibnja u 17 sati.  \nUlaz je slobodan.
URL:https://planforculture.com/event/zagreb-oslobodenje/
LOCATION:Pogon Jedinstvo\, Trnjanska struga 34\, Zagreb\, 10 000\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/05/OSLOBODENJE_fb_event-1.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250513T180000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250517T130000
DTSTAMP:20260910T054106
CREATED:20250508T130539Z
LAST-MODIFIED:20250508T130539Z
UID:10003071-1747159200-1747486800@planforculture.com
SUMMARY:OTVORENJE IZLOŽBE: NOV.032 - Predstavljanje projekta pješačkog mosta u Trogiru
DESCRIPTION: \n\n\nU utorak\, 13. svibnja 2025. u 18 sati\, u Oris Kući arhitekture (Ulica kralja Držislava 3) pridružite nam se na otvorenju izložbe NOV.032 i predstavljanju projekta pješačkog mosta u Trogiru\, arhitektonskog ureda Prostorne taktike. \n“Izložba je rezultat suradnje vizualnog umjetnika Darka Škrobonje i arhitekata Luke Cvitana i Antonije Cvitan Vuletić iz arhitektonskog ureda Prostorne taktike. Naziv izložbe proizvoljna je oznaka novoizgrađenog pješačkog mosta preko Foše u Trogiru čiji su projektanti upravo Cvitan Vuletić i Cvitan\, a referira se na sustav brodogradilišnih proizvodnih oznaka novogradnji. Za oblikovanje ovog mosta osvojili su Medalju za doprinos kulturi građenja na 9. Danima arhitekata u organizaciji Hrvatske komore arhitekata i Udruženja hrvatskih arhitekata.\nIzložba je zamišljena kao interdisciplinarni umjetnički projekt u sklopu kojeg Škrobonja\, među ostalim\, odabrane snimke procesa izrade i postavljanja mosta te onoga što je uslijedilo nakon\,  transformira u video instalacije koje nadilaze puku vizualnu dokumentaciju te uz pozadinski zvučni zapis zvukova oživljenog javnog prostora utjelovljuju refleksije o značaju i dosezima ove građevine. Kao simbol\, most je oduvijek podrazumijevao mnogo više od same strukture – mjesto susreta\, sponu između gradova\, kultura\, religija\, ukras lokaliteta itd.\, a kako autori navode ova izložba predstavlja „intimni portret skulpture koja to nikad nije trebala biti.“ \nIvana Vukušić \nIzložba je uvod u predavanje najavljeno za 19. svibnja\, također u Oris Kući arhitekture\,  u sklopu programa Večeri u Orisu\, na kojem će kroz razgovor s moderatorima Alešom\, Boštjanom i Peterom Gabrijelčičem biti prezentiran cjelokupan projekt izrade mosta. \nO projektu: \nNa mjestu ne tako starog drvenog mosta\, u kontaktnoj zoni grada Trogira\, upisanog na listu svjetske baštine UNESCO-a\, izgrađen je novi čelični pješački most koji nadilazi ulogu utilitarne konstrukcije za prelaženje morskog kanala te postaje društveni punkt i mjesto koje nije agresivna intervencija u prostoru\, a istovremeno posjeduje jasan karakter i identitet\, jasno se referirajući na veliku brodograditeljsku tradiciju i duh mjesta na kojem se nalazi.\nOslanjajući se na lokalni know-how\, most je projektiran i izrađen kao klasično brodsko dvodno u obližnjem brodogradilištu  iz jednog komada te u jednom danu transportiran teglenicom i postavljen na pripremljene upornjake na lokaciju u Foši. \nIzložbu možete pogledati do 17. svibnja\, radnim danom od 9 do 17 sati\, subota od 10 do 13 sati. \n\n\n\n 
URL:https://planforculture.com/event/otvorenje-izlozbe-nov-032-predstavljanje-projekta-pjesackog-mosta-u-trogiru/
CATEGORIES:ARCHITECTURE,EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/05/NOV_EVENT_FEJS-scaled.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250515T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250528T190000
DTSTAMP:20260910T054106
CREATED:20250512T084112Z
LAST-MODIFIED:20250512T084112Z
UID:10003074-1747335600-1748458800@planforculture.com
SUMMARY:Marina Baričević
DESCRIPTION:Autor koncepta: Branko Franceschi\nKustosica izložbe: Lorena Šimić \n„Marinu Baričević pamtimo kao povjesničarku umjetnosti\, utjecajnu likovnu kritičarku u tiskanim i elektroničkim medijima i autoricu niza likovnih monografija\, te kapitalnih pregleda hrvatske umjetnosti keramike koji se bez nje ne bi dogodili. (…) Izložbu organizira ULUPUH\, udruga kojom je predsjedavala od 1983. do 1985. i koja joj je 2011. godine dodijelila Nagradu za životno djelo\, zasnovana je na umjetninama iz njene zbirke koje je donirala Muzeju za umjetnost i obrt.\nPosjetitelji će moći razgledati izložbu od 15. svibnja do 28. svibnja 2025. u Oktogonu\, Ilica 5\, Zagreb\, od utorka do petka od 11 do 19 sati te subotom i nedjeljom od 10 do 13 sati. Ulaz je slobodan za članove ULUPUH-a uz predočenje iskaznice\, a za ostale posjetitelje ulaznica iznosi 5 €.
URL:https://planforculture.com/event/marina-baricevic/
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/05/Marina_Baricevic.jpg
ORGANIZER;CN="ULUPUH":MAILTO:ulupuh@zg.t-com.hr
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250515T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250622T190000
DTSTAMP:20260910T054106
CREATED:20250513T095629Z
LAST-MODIFIED:20250513T095629Z
UID:10003077-1747335600-1750618800@planforculture.com
SUMMARY:Skrovište za čokoladu
DESCRIPTION:Kroz prošla stoljeća izrada predmeta za spremanje i posluživanje hrane nije bila samo stvar funkcionalnosti – bila je izraz umjetničke vještine\, luksuza i društvenog statusa. Posude na ovoj izložbi nikako nisu puko oživljavanje tradicije\, već osobne interpretacije pojma “skrovišta” – od poetičnih do ironičnih\, od klasičnih do konceptualnih. Autori ULUPUH-ove Sekcije za keramiku\, porculan i staklo imali su odriješene ruke u stvaranju novih oblika.“– Marko Španjol\, prilagođeno iz predgovora. \nPosjetitelji će moći razgledati izložbu od 15. svibnja do 22. lipnja 2025. u Muzeju čokolade (Gundulićeva 26\, Zagreb)\, od utorka do subote od 10 do 20 sati\, nedjeljom od 10 do 19 sati te ponedjeljkom od 14 do 20 sati. Ulaz je slobodan za članove ULUPUH-a uz predočenje iskaznice\, a za ostale posjetitelje ulaznica iznosi 2\,50 €.
URL:https://planforculture.com/event/skroviste-za-cokoladu/
LOCATION:Muzej čokolade\, Gundulićeva 26\, Zagreb\, 10000\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/05/skroviste-za-cokoladu.jpg
ORGANIZER;CN="ULUPUH":MAILTO:ulupuh@zg.t-com.hr
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250516T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250527T200000
DTSTAMP:20260910T054106
CREATED:20250507T125624Z
LAST-MODIFIED:20250507T125624Z
UID:10003069-1747422000-1748376000@planforculture.com
SUMMARY:Young SPOTs: Grupna izložba: “Nacrt za narativ”\, 16. – 27. 5. 2025.
DESCRIPTION:Galerija Spot i Ured za fotografiju pozivaju na otvorenje izložbe u sklopu programske linije Young SPOTs posvećene mladim autorima i autoricama. Otvorenje izložbe Nacrt za narativ studentica Umjetničke akademije u Splitu – Marije Bare\, Jelene Jurčević\, Hane Kalebić\, Matee Križanović i Đine Radulj – održat će se u petak\, 16. 5. 2025.\, s početkom u 19:00 sati. Prilikom otvorenja zakazano je vodstvo i razgovor s autoricama. Izložba ostaje otvorena do utorka\, 27. 5. 2025. \nDovoljni su papir\, kemikalije i sunčeva svjetlost da bi nastao monokromatski\, prepoznatljivo plavi otisak fotografskim procesom cijanotipije. Tehnika razvijena početkom 1842. godine\, za razliku od klasične fotografije na filmu koja primjenjuje srebrne halogenide za razvoj slike\, koristi manje zahtjevan postupak upotrebom željeznih soli. Zbog jednostavne izrade i trajnosti\, korištena je najčešće kao metoda za umnažanje dokumenata i tehničkih nacrta (blueprint)\, ali može pružati puno više od svoje nekadašnje prvobitne namjene\, što dokazuju radovi studentica Umjetničke akademije u Splitu\, Odsjeka za likovnu kulturu i likovnu umjetnost. Autorice Marija Bare\, Jelena Jurčević\, Hana Kalebić\, Matea Križanović i Đina Radulj predstavljaju tematski raznolike radove nastale uz pomoć voditeljice radionice Glorije Lizde te pod mentorskim okom doc. art. Lane Stojićević. \n  \nU radu Dota za dvoje Marija Bare bavi se propitivanjem tradicijske kulturne prakse miraza na nekonvencionalnoj podlozi za izradu cijanotipije – jastučnicama – koje su\, kao dio posteljine\, poklanjane mladencima od strane uže obitelji. Uz njih su također bili razni kukičani ili vezeni predmeti\, poput svima poznatih “tabletića”\, koje umjetnica utiskuje na jastučnice u svojevrsnoj rekontekstualizaciji narodnog običaja. Jelena Jurčević kroz radove naslovljene Projekcija stavlja naglasak na glasoviti urbanistički projekt Split 3\, građen sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Na fotografijama koje obuhvaćaju detaljno promišljene elemente urbanog dizajna umjetnica intervenira ravnim linijama spajajući time skice arhitektonskih nacrta i postojeće segmente stvarnog života. Hana Kalebić inspiraciju za svoju seriju cijanotipija I AM HERE – YOU ARE HERE crpi iz svojih čestih putovanja na relaciji Vela Luka – Split\, pridodajući monotonom putovanju uzbudljivi fiktivni narativ. Na imaginarnom trajektu Jadrolinije\, putnici su postavljeni u nama nepoznatu situaciju opasnu po život\, a put na sigurno omogućavaju im evakuacijske karte i druge upute za spašavanje. U svojem prikazu splitskog HNK\, Matea Križanović stavlja fokus na natpise i pločice s vrata djelatnika kazališta. Osim što prusko plava boja reproducira gotovo istu nijansu pločica\, vezuje se uz simboliku rada i radničkog identiteta. Đina Radulj polazi od vlastite obiteljske priče o djedu Marinu koji je odlučio samostalno prokopati kanal kako bi spasio kuću od stalnih poplava. Zbog teških fizičkih poslova\, koji su zahtijevali gotovo nadljudsku snagu duha i tijela\, prozvan je “Titan s otoka Mljeta”\, a u očima autorice izjednačen je s mitskim likom Atlasa. \n  \nKroz vlastite nacrte za narative autorice nude prošireno shvaćanje raznolikih tema i motiva koji se bave tradicijskim običajima u suvremenom kontekstu\, imaginarnim situacijama\, obiteljskim nasljeđem\, te specifičnim aspektima interijera i eksterijera. Iako pomalo zaboravljen proces izrade fotografije\, cijanotipija je potvrdila svoj široki spektar mogućnosti dokazujući da se i jednostavne tehnike mogu nositi s izazovima suvremenog umjetničkog izraza. \n  \nSara Mikelić \n  \nMarija Bare (Knin\, 1999.) je 2023. završila preddiplomski studij Likovne kulture i likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu\, trenutačno završava drugu godinu diplomskog studija na istom Odsjeku. Izlagala je na nekoliko grupnih izložbi. \n  \nJelena Jurčević (Split\, 1994.) je studentica diplomskog studija Likovne kulture i likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Izlagala je na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi. U svojim radovima istražuje odnos tradicionalnosti i suvremene umjetnosti\, kao i baštinu modernističke arhitekture na području Splita i okolice. \n  \nHana Kalebić (Zagreb\, 2000.) je 2023. završila preddiplomski studij Likovne kulture i likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu\, trenutačno završava drugu godinu diplomskog studija na istom Odsjeku. Izlagala je na nekoliko grupnih izložbi. Kroz svoje radove istražuje temu lokalne deindustrijalizacije uz pomoć semiotike i tehničkog crteža kroz znanstveno-fantastičnu prizmu. \n  \nMatea Križanović (Sinj\, 2000.) je 2023. godine završila preddiplomski studij Likovne kulture i Likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu\, a trenutačno je na završnoj godini diplomskog studija istog Odsjeka. Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi u Splitu\, uključujući izložbu u sklopu UMAS festivala\, izložbu Nacrt za narativ u Galeriji KVART te izložbu P-RAZNO u Prostoru. Kroz svoj rad istražuje teme osobne\, obiteljske i intimne prirode\, najčešće u mediju slikarstva i ručnoga veza. \n  \nĐina Radulj (Dubrovnik\, 2001.) je 2023. završila preddiplomski studij Likovne kulture i likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu\, trenutačno završava drugu godinu diplomskog studija na istom Odsjeku. Sudjelovala je na nekoliko grupnih izložbi: P-RAZNO\, Prostor\, Split; Nacrt za narativ\, Galerija Kvart\, Split; Kineski zid Frane Gotovca u animiranim GIF-ovima\, Prostor\, Split. U radovima istražuje osobno i obiteljsko nasljeđe\, kao i problematiku prekomjernog turizma\,i to najčešće pomoću slikarskih intervencija na fotografijama i eksperimentalnih hibridnih medija. \n  \nIzložba je realizirana u sklopu programa Young SPOTs koji je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba u okviru Javnog poziva za financiranje programa koji uključuju mlade umjetnike/ice.
URL:https://planforculture.com/event/young-spots-grupna-izlozba-nacrt-za-narativ-16-27-5-2025/
LOCATION:Galerija Spot\, Ulica Gjure Čanića 6\, Zagreb\, 10000 Zagreb\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/05/Nacrt-za-narativ.jpg
ORGANIZER;CN="Ured%20za%20fotografiju":MAILTO:info@officeforphotography.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250517T200000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250601T220000
DTSTAMP:20260910T054106
CREATED:20250514T080108Z
LAST-MODIFIED:20250514T080108Z
UID:10003080-1747512000-1748815200@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Transfuzija vremena: Lina Rica u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Transfuzija vremena \n\nTransfuzija vremena višegodišnji je multimedijalni projekt Line Rice\, umjetnice s bazom u Ljubljani\, koji istražuje fenomen vremena i mogućnosti njegova poimanja u suvremeno informacijsko doba. Projekt čine serije radova\, starijih\, novijih i onih u nastajanju\, koje izlaže u različitim kombinacijama\, ovisno o prostoru\, a koji u svakom novom kontekstu dobivaju dodatan sloj značenja i čitanja. Na dubrovačkoj izložbi autorica prezentira doista kompleksan presjek radova/cjelina koji tematiziraju vrijeme\, njegove datosti i prelijevanja. Izložbu čine svjetlosna instalacija NowHere\, animacija Big Time\, video dokumentacija dugogodišnje akcije From Sea to Sea\, instalacija Very Important Notifications About Time\, objekt Everything\, fotografije The Sleeping Beauty\, objekt The Self\, crtež/grafikon Words through Time i grafike Time i It’s Time. \nUmjetničke strategije Line Rice zasnivaju se na upotrebi jezika kao alata sporazumijevanja i reprezentaciji modernih alata mjerenja/iskaza vremena s kojima ideju individualnog i kolektivnog poimanja vremena čini vidljivom promatraču. Jezik\, koji je (ne)moćan alat kojim interpretiramo svijet i koji nikada ne prenosi do kraja ljudski doživljaj\, osjećaj i iskustvo\, ovdje je reprezent jednako tako manjkavih sposobnosti da do kraja osjetimo i shvatimo vrijeme\, koje mjerimo i osjećamo modernim alatima. Naučeni smo vrijeme doživljavati linearno\, no ono je u ovim post vremenima\, kao što i sama autorica ukazuje svojim radovima\, sve samo ne linearno ili kronološko: ono je spekulativno\, fluidno\, nestalno\, neprestano se transformira\, pretače\, a prošlost\, sadašnjost i budućnost postaju pojmovi koji gube svoje tradicionalne značajke. Kompleksna društva današnjice\, u kojima se izgubio primat ljudskog iskustva\, postoje samo u relaciji s digitalnom infrastrukturom i kaotičnim mrežama\, a pojedinac i subjektivno poimanje vremena u potpunosti su dezintegrirani. Kada razmišljamo o vremenu\, bez prevelikih znanja o povijesti njegove percepcije\, nameće nam se pitanje odakle uopće doživljaj protoka vremena\, postoji li on u nama organski\, neovisno o kontekstu\, društvu i vremenu u kojem živimo ili je to koncept nametnut od trenutka kada smo o vremenu počeli razmišljati u relacijama mjerljivosti\, njegove iskoristivosti i naše produktivnosti. Pitamo se što je s vremenom prije ljudskog postojanja i pogleda\, s vremenom izvan ljudskog iskustva\, s poviješću Zemlje toliko dalekom i dubokom da ju je nemoguće pojmiti\, koja seže milijarde godina unazad (deep time). Izbacivanje čovjeka iz cjelokupne slike događa se\, na neki način\, i sada\, u postdigitalno doba kada su se koncepti prošlosti\, sadašnjosti i budućnosti u potpunosti izokrenuli: algoritmi predviđaju ono što ni sami nismo svjesni da želimo i na taj je način budućnost postala sadašnjost\, a prošlost je svojim nedostatkom spoznajnih alata postala nedovoljna za razumijevanje sadašnjosti. Nije li budućnost u tom slučaju već tu i apsolutno je bespredmetno razgovarati o sada i ovdje (osim ako krenemo u razgovore o tome u čisto duhovnom\, ontološkom smislu)? „Ono što se događa u sadašnjosti\, bazirano je na prisvajanju budućnosti“\, navodi se u sjajnom tekstu The Speculative Time Complex.1 Naša percepcija vremena se neminovno promijenila i na nju utječe čitava mreža različitih nestalnih oslonaca koji nam onemogućuju osjećaj sigurnosti. Na tragu kritike sadašnjosti je i Derrida koji govori da je sadašnjost korumpirana prošlošću i budućnošću\, da uvijek postoji odsutnost u središtu prisutnosti i da se povijest ne može tumačiti kao povorku prisutnosti2. Dakle\, sadašnjost je u spekulativnom odnosu i prema prošlosti i prema budućnosti. (…) \nMože li kritičko poimanje vremena ponuditi i kritički pogled na trenutak u kojem se nalazimo te pružiti mogućnost za nove sadašnjosti\, rješenja\, odnose\, humanije sisteme? Autorica kroz svoj rad istražuje te mogućnosti\, ali uz svijest o nužnosti konstantnog preispitivanja naše vlastite pozicije u sistemima koji se vrtoglavo izmjenjuju i koji daju malo prostora za bilo kakvu vrstu sigurnosti. \n( Tanja Špoljar ) \n\nLina Rica (Makarska\, 1980.) je multimedijalna umjetnica. Djeluje na polju konceptualne\, eksperimentalne i novomedijske umjetnosti gdje stvara instalacije koristeći video\, grafike\, svjetlo\, fotografiju i animaciju. U svom radu bavi se društvenim procesima prošlih i sadašnjih svjetova te njihovim utjecajima na suvremenog pojedinca. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2008. godine s nagradom za najbolji diplomski rad na odjelu grafike. Njezina djela predstavljena su i objavljena na nacionalnoj i međunarodnoj sceni\, a njene grafike su dio zbirke Međunarodnog grafičkog likovnog centra u Ljubljani; Likovne zbirke Riko u Sloveniji; Oficina Arara u Portu; Longest Night u Gothenburgu; međunarodne grafičke mape ‘Critical Mass’ I međunarodne grafičke mape ‘Femicomix’. Kombinirajući video s generiranim animacijama nastalim u stvarnom vremenu\, od 2010. godine nastupa na različitim festivalima i događanjima u regiji i Evropi. Godine 2012. pokrenula je GaleRicu\, nevladinu udrugu za produkciju i promociju suvremene umjetnosti\, unutar koje je od 2012. do 2016. godine vodila galeriju GaleRica u svom domu u Makarskoj. 2019. godine u Ljubljani zajedno s drugim umjetnicima pokreće audio-vizualni kolektiv Marta Fakuch. Od 2020. dio je AV tria Etceteral. Živi u Ljubljani.  \n\n\n1 Malik Suhail\, „The Speculative Time Complex“\, u Suhail Malik and Armen Avanessian\, eds. The Time Complex: Postcontemporary\, Miami\, Florida\, 2016.\, str. 11.\, https://research.gold.ac.uk/id/eprint/21559/1/PoCon-book-intro.pdf (moj prijevod) \n\n\n2 Boris Groys\, Comrades of Time\, 2009.\, https://www.e-flux.com/journal/11/61345/comrades-of-time/ (moj prijevod)
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-transfuzija-vremena-lina-rica-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/05/Flora-plakati_2025_Rica-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
END:VCALENDAR