BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//PLAN FOR CULTURE - ECPv6.0.6//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:PLAN FOR CULTURE
X-ORIGINAL-URL:https://planforculture.com
X-WR-CALDESC:Events for PLAN FOR CULTURE
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:Europe/Zagreb
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20250330T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20251026T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20260329T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20261025T010000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260924T180000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260927T190000
DTSTAMP:20261021T091322
CREATED:20260922T143232Z
LAST-MODIFIED:20260922T143232Z
UID:10003613-1790272800-1790535600@planforculture.com
SUMMARY:Arahnofonija br. 4 u Flori
DESCRIPTION:Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo \nArahnofonija br. 4 \n24.9. – 27. 9. 2026. \nizložbeno-izvedbena instalacija za vrt i Galeriju Flora \n24. rujna 2026. u 18 sati: zagrijavanje instalacije i izvedba  \n25. rujna 2026. izložbena instalacija i vodstvo kroz Arahnofoniju (16-17 h vodstvo) \n26. rujna 2026. izložbena instalacija i vodstvo kroz Arahnofoniju (16-17 h vodstvo) \n27. rujna 2026. izložbena instalacija i vodstvo kroz Arahnofoniju (11-12 h vodstvo) \nradno vrijeme: 11-18h \nIz oklopljenog instrumentarija Parainstituta Indoš postavljen je od 24. do 27. rujna 2026. u Galeriji Flora izložbeno-izvedbeni gudački kvartet ekstremnog muzičkog kazališta za četiri stavka Arahnofonije\, Arahnina učenja o vječnom vraćanju najlakšeg tereta postojanja. Nepodnošljivu lakoću utjelovljuje čelična četverodijelna zvučna skulptura u čijoj su unutrašnjosti očuvani klasični instrumenti. Njihova je prekrivenost dvostruka. U vrtu i sobama\, drveni puževi i žice zategnute čivijama oklopljenih violončela još proviruju kroz svoja čelična kućišta između žičanih opruga\, ali željezni surogati violine i kontrabasa ne propuštaju pogled u nutrinu svojih tijela. Arahnino uho prisjeća se žičanih vibracija pohranjenih gudačko-opružnih kvarteta i njegovih modela čeličnih i megafonskih gudala\, igala\, magnetskih ruku i slobodno padajućih magneta iz rekvizitarija duhovno recikliranog kazališta\, pronađenih i prenamijenjenih industrijskih i vojnih trzalica. Lakoća je zarobljena\, okovana i sačuvana. Četiri stavka Arahnofonije za oklopljeni kvartet zrcale instrumentali druge četverodijelne skupine željeznog violončela\, megafonskih gitara\, željezne violine i spojenih opružnih rebara za sonifikaciju Arahnine mreže.  \nArahnofoničari prstohvatima vibriraju hvataljke okomito nategnutih opruga\, žice akustično-megafonskih gitara\, čivije metalnih violončela\, konjiće produženog trapezoidnog opružnog violončela\, žičnjake metalne violine arahnofonirajući elektornično ili poluakustično njihova drvena ili metalna rezonantna tijela. Glasovi arahnofoničara Damira Bartola Indoša i arahnofoničarke Tanje Vrvilo opterećeni su parmenidovskim tonovima. Za svaku ruku vrijede četiri odnosa: Što je ton svjetliji ili tamniji\, nit je bliže ili dalje onome koji sluša. Što je grublji ili nježniji početak tona\, to je više ili manje niti povezano s početnim čvorom. Što je zvuk postojaniji ili nepostojaniji\, to je nit duža ili kraća. Što se više zvukova preklapa\, to je mreža toplija ili hladnija. Oni koji osluškuju kreću se po niti koja prati os lakoće paukove mreže. Dok prsti sviraju\, čuje se zvučni prikaz niti smještenih u rezu okomito na os arahnofonije. Bilo ih je mnogo i raznih. Arahnofoničar i arahnofoničarka oklopljuju otvaranje svijeta u čovjeku u trenutku suspenzije ljudske animalnosti i njegove automatonizacije\, kobni eros kukca bespovratno skončanog u Arahninoj mreži. Hvataju oblik Arahninog udaljenog radara. \nOklopljeni kvartet za arahnofikaciju izvodi žive i automatonske teme postajanja Arahnom\, prizivajući tonove životinjskih fragmenata iz zapisa Heraklita\, Alberta Fortisa\, Henryja Davida Thoreaua\, Maxa Schellera\, Friedricha Nietzschea\, Zorana Šilovića. \nkratke biografije: \nDamir Bartol Indoš je performer\, kazališni i vizualni umjetnik\, stvara eksperimentalne muzičke instrumente\, zvučne skulpture i grafičke partiture. Bio je član neoavangardne kazališne grupe Kugla Glumište s kojom je stvarao i izvodio niz utjecajnih akcija i performansa u razdoblju od 1975. do 1981./1982. Tijekom 1980-ih\, kao pokretač tvrde frakcije nazvane Grupa Kugla\, DB Indoš je radio seriju grupnih i solo performansa\, a od 1990-ih\, pod imenom DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta ostvaruje niz projekata i gostovanja u zemlji i svijetu s brojnim domaćim i stranim umjetnicima. U protekla dva desetljeća u suautorstvu s glumicom i filmologinjom Tanjom Vrvilo realizira eksperimentalne kazališne radove i performanse koji su gostovali na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima. Kao kazališni redatelj bio je član HZSU-a\, a u sekciji kazališne scenografije ULUPUHA-a. Dobitnik je medalje Grada Zagreba 2009. za doprinos alternativnoj kulturi Hrvatske\, prve nagrade na natječaju MSU THT 2011. za zvučnu skulpturu Šahtofon\, grupne nagrade hrvatske selekcije na 13. Praškom kvadrijenalu\, 2015. za korištenje scenskog prostora u koautorstvu s Tanjom Vrvilo u predstavi Tosca 914\, a Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo u kazališnoj umjetnosti 2023. \nTanja Vrvilo je izvedbena umjetnica\, filmologinja i filmska kustosica čiji rad povezuje radikalne umjetničke prakse i obrazovanje. Posljednih 20-ak godina suautorica je i izvođačica u brojnim multimedijalnim predstavama s izvedbenim i vizualnim umjetnikom Damirom Bartolom Indošem I Kućom ekstremnog muzičkog kazališta. Pokretačica je Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma\, međunarodnog festivala o politikama filmskog kustostva\, koji se od 2007. odvija u Zagrebu i Rijeci. Vodila je dodiplomski studij filma i predavala na filmskoj akademiji film.factory Béle Tarra u Sarajevu\, suradnica je filmskim seminarima The European Graduate School Saas-Fee\, trenutačno predaje na Odsjeku za Film i video te na Odsjeku za Kazališnu umjetnost – Gluma na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Autorica je i prevoditeljica mnogih eseja i urednica publikacija te kustosica niza redovnih i festivalskih filmskih programa za različite dispozitive. Zajednički rad s DB Indošem i drugim hrvatskim umjetnicima nagrađen je na Praškom kvadrijenalu 2015. i 2019. godine\, a politike šahtofonskog kazališta u sklopu monumentalnog izložbeno-izvedbenog projekta Šahto-kultura (2024.-2026.) u Zagrebu i Portorožu. Kao samostalna umjetnica članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika\, Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatske zajednice filmskih kritičara.
URL:https://planforculture.com/event/arahnofonija-br-4-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:CONCERT,EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/09/plakat_arahnofonija-no-4-copy.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260904T160000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260920T210000
DTSTAMP:20261021T091322
CREATED:20260831T110910Z
LAST-MODIFIED:20260831T111730Z
UID:10003599-1788537600-1789938000@planforculture.com
SUMMARY:ALEN OŽBOLT u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe  \nALEN OŽBOLT \nTransfer S Pakung: Introspektiva Mix\, IMP-EXP\, Love Letters\, Ekrani\, Darovi\, Medikamenti i Entitete u eroziji \nkoje će se održati u petak 4. rujna u 19 sati u Galeriji Flora. \nNakon otvorenja izložbe\, u Medijateci suvremenih umjetničkih praksi\, predstavljamo monografiju Introspectiva V.S.S.D. +/- Alen Ožbolt 1985–1995/1995–2018  \nUmjetnika i monografiju predstaviti će kustos Branko Cerovac. \nIzložba se može pogledati do 20. rujna svaki dan od 16-21 sat.  \nIzložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori. \n\n  \nUmjetnik je najavio da je\, misli zaokupljenih problematikom transporta / tranzicije / selekcije radova-izložbe iz Ljubljane ( 2020 ) u Dubrovnik ( 2026 )\, odlučio artističkom operacijom „pakiranja“ Galerije – u Galeriji Flora okupirati\, posvojiti istu kao introspektivno – tranzicijski paket – aranžman rad / umjetnički postupak. Pritom će biti neophodno svekoliki kompleksni sustav Introspektive percipirati ( mentalno\, prirodno! ) kao „skriven“\, INTROVERTIRAN – NUTARNJI\, nevidljiv unutar kartonskih kutija na podu zapakirane Galerije Flora. \nTako maskirana ( zapakirana ) izložba upućuje na starogrčko odnosno Heideggerovo razumijevanje Istine kao „aletheia“\, skrivanja-otkrivanja\, otkrivenja „galerije-eksponata-izložbe-u-prijelaznom stanju zapakiranosti“ – koje je očevidno. Zapakirani Bitak ( Sein ) u „izvanrednom stanju“ ne-vidljivosti. Tim preobražajnim postupkom prizvane su sjene / odjeci\, duh (-ovi ) cijele plejade „anticipatora krize“ ( Duchamp\, Manzoni\, Christo\, Beuys\, Cesar\, Kounellis … Duh FLUXUS-a ). Fluxus – motus! Intro-spekulativni Minimal Art\, ali i rezonance Arte povera.  \nMrežni ( slovenski: spletni ) katalog i tiskana monografija obilno će nadopuniti uvid u cjelokupnu kompleksnost Introspektive V.S.S.D.+-Alen Ožbolt ( 2020. – 2026. ). \nGODINE \nGodine 2020. – tik pred službeno\, administrativno „tehno-medicinsko-političko“ ( G. Agamben\, „tehno-medicinski-despotizam“ ) javno proglašenje Pandemije COVID-19 ( „Korone“\, krune ) – uspješno je postavljena i svečano otvorena ( dne 6. veljače 2020. ) – i to bez obvezatnog „anticovid-maskiranja“ i socijalnog distanciranja! – velika izložba Introspektiva V.S.S.D. +-Alen Ožbolt – u Modernoj galeriji – MSU u Ljubljani\, u Sloveniji\, EU\, jasno. \nIzložba je popraćena\, nadopunjena\, posredovana prvo mrežnim\, internetskim katalogom – monografijom\, a nekoliko godina potom i knjigom – tiskanom monografijom. \nTo će u Hrvatskoj biti premijerno promovirano i prezentirano u simboličnoj formi daleko manje\, „skromnije“\, ali itekako značajne i estetski relevantne izložbe u renomiranoj dubrovačkoj Galeriji Flora – početkom rujna ove godine ( 2026. ). \nProjekt i idejna važnost KNJIGE\, monografije INTROSPEKTIVA inicirao je\, idejno potstakao izložbeno i promotivno predstavljanje\, prezentaciju Opusa V.S.S.D.+-Alena Ožbolta u nas\, u Galeriji Flora. \nRADOVI S „BUBBLES“\, BUBBLE WRAP – TRANS-ARTWORK / GESAMTKUNSTWERK – U MEGA-KUTIJI/-JAMA / – INSTALACIJI \nMjehurićima za pakiranje bit će prekriveni svi zidovi. Galerija će biti zapakirana\, „spakirana“ za tranziciju u status Artefakta spremnog „za prijelaz“ u transcendentalnu formu Introspektive: onkraj fizičke i perceptivne barijere /razluke ( J. Derrida\, Le Differance ). \nNaime\, „bubbles“\, „bubble wrap“ već je dulje vremena postao legitiman suvremeno – umjetnički materijal – u artistčkoj uporabi od strane mnogih umjetnica i umjetnika. A o „mjehurima“ razmišljaju i pišu filozofi\, posebice Peter Sloterdijk: SFERE III. – PJENE\, str. 412: 1. STANICA I SVJETSKI MJEHUR (…“Apartman definiramo kao atomarnu ili elementarnu egosfersku formu – dakle kao CELULARNI SVJETSKI MJEHUR iz čijeg masovnog ponavljanja nastaju individualističke pjene.“… ); Sfere / Pluralna sferologija\, svezak III.; Mizantrop\, Zagreb\, 2019. ). S pjenama\, mjehurićima\, kapsulama\, stanicama „rade“ i arhitekti poput Krešimira Rogine\, od Japana do Zagreba\, već desetljećima. A „bubbles“\, „bubble wrap“ ima zanimljiva svojstva\, ne samo kao relativno transparentna\, „zračna“ podloga za umjetničku „sliku“ ili pak kao gola ambalaža. \nZa pakiranje Galerije Flora idealne dimenzije „wrapsa“ bile bi 100 ili 110 cm širine; montiranje vertikalno\, po visini\, čavlima\, ali nježno\, da se ne ošteti /-te\, pošto se nakon izložbe rabe za pakiranje umjetničkih radova\, koliko ih bude. Autor\, istaknuti suvremeni slovenski umjetnik Alen Ožbolt\, u Dubrovnik će dopremiti monografiju ( primjerke knjige ) i egzemplarne primjerke manjih i malih djela i/ili dokumentaciju i te – tu – to ( sve ) postavit će NA POD – u kartonskim kutijama IMP_EXP.\, kao skulpturalnu instalaciju u ambijentu „spakirane“ Galerije.  \nSukladno nekim već izvedenim i izlaganim radovima i projektima te na „Introspektivi“ 2020. ( vidi snimke u monografiji ). \nPosebno značajni za dublje razumijevanje izložbe i KNJIGE jesu i tekstovi\, razmatranja samog Autora: ZAŠTO MONOGRAFIJA i INTROSPEKTIVA.  \nViše o svemu na Otvorenju izložbe u Galeriji Flora i tijekom trajanja izložbe u tom prostoru. \n                                                                                                                                                                                                                      Branko Cerovac  \n Alen Ožbolt studirao je na umjetničkim akademijama u Zagrebu i Ljubljani te je bio gostujući umjetnik na Umjetničkom institutu u San Franciscu (San Francisco Art Institute – SFAI).  \nOd 1984. do 1995. bio je član umjetničke grupe Do You Painter Know Your Dues (V.S.S.D.). U početku su djelovali kao umjetnici uličnih akcija i akcija na otvorenom\, a od 1986. počeli su izlagati u brojnim galerijama i drugim prostorima u bivšoj Jugoslaviji i inozemstvu (među ostalim u Ljubljani\, Solunu\, Zagrebu\, Bologni\, Sarajevu\, Salzburgu\, Milanu\, Popradu\, Veneciji\, Beču\, Grazu\, Münchenu\, Linzu\, Bochumu\, Weimaru\, Cardiffu i Frankfurtu.). Godine 1995. VSSD predstavljao je Sloveniju na Venecijanskom bijenalu.  \nOžbolt djeluje kao samostalni umjetnik od 1996. Realizirao je brojne raznovrsne umjetničke projekte i izložbe u zemlji i inozemstvu (Ljubljana\, Maribor\, Beč\, Graz\, Stuttgart\, München\, Zagreb\, Budimpešta\, Pariz\, Varšava\, Klagenfurt\, New York\, Beograd\, Trst\, Sarajevo\, San Francisco\, Wichita\, Berlin i Bukurešt).  \nDobitnik je više umjetničkih stipendija (Fulbrightova stipendija Instituta za međunarodno obrazovanje u New Yorku\, stipendija SCCA – Soros centra za suvremenu umjetnost u Ljubljani te umjetnička stipendija Ministarstva kulture Republike Slovenije)\, a sudjelovao je i u rezidencijalnim programima za umjetnike (StudioProgram Galerije ACC u Weimaru; ArtsLink\, CEC International Partners\, New York; Studio New York Ministarstva kulture Republike Slovenije).  \nObjavio je nekoliko autorskih „vizualnih eseja“\, članaka i teorijskih rasprava o umjetnosti\, umjetničkim prostorima i fenomenima (umjetnički katalozi\, časopisi: Mladina\, Rival\, Eseji\, Problemi\, M’Ars\, Maska\, Likovne besede\, PlatformaScca\, Delo Saturday Supplement).  \nGodine 1997. uredio je i objavio knjigu umjetničkih izjava\, tekstova i vizualnih tekstova pod naslovom The Word of Painting (VSSD in Words) (Analecta Publishing Collection).  \nGodine 2006. izdao je knjigu umjetnika pod naslovom Love Is a Battlefield\, u suradnji sa Žigom Karižem and Primožem Čučnikom (Šerpa Publishing Collection).  \nGodine 2007. objavio je VSSD − 20 Years Before (Galerija Škuc)\, a 2010. knjigu Ensembles − Three-Dimensional Rebuses / A Stone in the Sky (Sculpture Association). Godine 2014. uredio je katalog Untitled (Galerija Škuc).  \nGodine 2020. priredio je opsežnu retrospektivnu izložbu pod nazivom An Introspective: V.S.S.S. (Do You Painter Know your Duty\, 1985–1995) ± Alen Ožbolt (dela 1995–2018)\, u Modernoj galeriji u Ljubljani\, vodećoj slovenskoj instituciji posvećenoj modernoj i suvremenoj umjetnosti (6. 2. – 30. 8. 2020.) \nGodine 2025. uredio je i objavio opsežnu monografiju pod naslovom An Introspective V.S.S.D. +/- Alen Ožbolt 1985–1995/1995–2018. \nOd 2006. radi kao profesor kiparstva na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje Sveučilišta u Ljubljani. Od 2007. do 2009. te od 2013. do 2015. bio je voditelj Odsjeka za kiparstvo\, od 2009. do 2013. prodekan za projekte i razvoj\, a od 2021. do 2025. bio je i dekan. \nViše na: https://introspektiva.mg-lj.si/ \n\nANNOUNCEMENT \nThe artist announced that\, preoccupied with the issues surrounding the transport / transition / selection of the works – and of the exhibition itself – from Ljubljana (2020) to Dubrovnik (2026)\, he had decided\, through the artistic operation of “packing” the Gallery within the Flora Gallery\, to occupy and appropriate the space itself\, transforming it into an introspective-transitional package-arrangement: a work / artistic procedure. In doing so\, the entire complex system of the Introspective will necessarily have to be perceived (mentally\, of course!) as “hidden”\, INTROVERTED – INNER\, invisible within the cardboard boxes placed on the floor of the packed Flora Gallery. \nThus masked (packed)\, the exhibition invokes the ancient Greek – and also Heideggerian – understanding of Truth as aletheia: concealment and unconcealment\, the revelation of the “gallery-exhibits-exhibition-in-the-transitional-state-of-being-packed”\, which is manifest before us. Being (Sein)\, packed away in an “exceptional state” of invisibility. Through this transformative procedure\, the shadows / echoes and spirit(s) of an entire constellation of “crisis anticipators” are summoned (Duchamp\, Manzoni\, Christo\, Beuys\, César\, Kounellis … the spirit of FLUXUS). Fluxus – motus! Intro-speculative Minimal Art\, but also resonances of Arte Povera. \nThe online (Slovenian: spletni) catalogue and the printed mono graph will greatly enhance the insight into the full complexity of the Introspective VSSD +- Alen Ožbolt (2020 – 2026). \nYEARS \nIn 2020 – just before the official\, administrative\, “techno-medical-political” public declaration of the COVID-19 pandemic (G. Agamben\, “techno-medical despotism”; “Corona”\, the crown) – the major exhibition Introspective V.S.S.D. ± Alen Ožbolt was successfully installed and ceremonially opened (on 6 February 2020) at the Museum of Modern Art in Ljubljana\, Slovenia\, EU\, of course – and without the mandatory “anti-COVID masking” and social distancing! \nThe exhibition was accompanied\, complemented\, and mediated first by an online catalogue-monograph\, followed several years later by a book\, i.e.\, a printed monograph. \nIn Croatia\, this will receive its premiere promotion and presentation in the symbolic form of a considerably smaller\, more “modest”\, yet highly significant and aesthetically relevant exhibition at Dubrovnik’s renowned Flora Gallery in early September of this year (2026). \nThe project and conceptual significance of the BOOK (the INTROSPECTIVE monograph) initiated and provided the conceptual impetus for the exhibition and promotional presentation of the V.S.S.D. ± Alen Ožbolt oeuvre in Croatia.  \nBUBBLE WRAP – TRANS-ARTWORK / GESAMTKUNSTWERK – IN MEGA BOX/-PIT / – INSTALLATION \nAll the walls will be covered with bubble wrap. The gallery will be wrapped up\, “packed” for its transition into the status of an Artefact ready “to pass over” into the transcendental form of the Introspective: beyond the physical and perceptual barrier/difference (J. Derrida\, La Différance). \nBubble wrap has long been recognized as a legitimate material in contemporary art and has been used by numerous artists. “Bubbles” have also been contemplated and written about by philosophers\, most notably Peter Sloterdijk: SPHERES III: FOAMS\, p. 412: “1. CELL AND WORLD-BUBBLE” (“…We define the apartment as an atomic or elementary egospheric form – that is\, as a CELLULAR WORLD-BUBBLE whose mass repetition gives rise to individualistic foams…”); Spheres: Plural Spherology\, Volume III; Mizantrop\, Zagreb\, 2019). Architects such as Krešimir Rogina have likewise been “working” with foams\, bubbles\, capsules and cells\, from Japan to Zagreb\, for decades. And “bubbles”\, or “bubble wrap”\, possess intriguing properties\, not only as a relatively transparent\, “airy” support for an artistic “image”\, but also as bare packaging material. \nFor the wrapping of the Flora Gallery\, the ideal width of the bubble wrap would be 100 or 110 cm. It should be installed vertically\, from floor to ceiling\, using nails\, but with care so as not to damage it\, since after the exhibition it will be reused for packing artworks\, as many as it can accommodate. The author\, the prominent contemporary Slovenian artist Alen Ožbolt\, will bring the monograph (copies of the book) to Dubrovnik\, together with representative examples of smaller and small-scale works and/or documentation\, and will place all of these ON THE FLOOR – in cardboard boxes marked IMP_EXP. – as a sculptural installation within the setting of the “packed” Gallery. \nThis is consistent with some of his previously created and exhibited works and projects\, as well as those presented in the 2020 Introspective exhibition (see the photographs reproduced in the monograph). \nOf particular importance for a deeper understanding of both the exhibition and the BOOK are the texts and reflections written by the Author himself: WHY A MONOGRAPH and INTROSPECTIVE. \nMore about this at the exhibition opening and throughout the exhibition at Flora Gallery. \n Branko Cerovac  \n Alen Ožbolt \nStudied at Fine Art Academies in Zagreb and Ljubljana and was visiting artist at the San Francisco Art Institute (SFAI).  \n1984−1995\, performed within the artistic group Do You Painter Know Your Dues (V.S.S.D.). At first\, they worked as street/outdoor action artists\, in 1986\, they began exhibiting in numerous galleries and other spaces in the former Yugoslavia and abroad (Ljubljana\, Thessaloniki\, Zagreb\, Bologna\, Sarajevo\, Salzburg\, Milan\, Poprad\, Venice\, Vienna\, Graz\, Munich\, Linz\, Bochum\, Weimar\, Cardiff\, Frankfurt among others). In 1995 VSSD represented Slovenia at the Venice Biennale. \nHas been working independently since 1996. Realised numerous diversified art projects and exhibitions at home and abroad (Ljubljana\, Maribor\, Vienna\, Graz\, Stuttgart\, München\, Zagreb\, Budapest\, Paris\, Warsaw\, Klagenfurt\, New York\, Belgrade\, Trieste\, Sarajevo\, San Francisco\, Wichita\, Berlin\, Bucharest).  \nReceived various art scholarships (Fulbright Scholarship at the Institute of International Education in New York\, SCCA – Soros Centre for Contemporary Art in Ljubljana\, Art Scholarship of the Ministry of Culture of the Republic of Slovenia) and participated in Artist in Residence programmes (StudioProgram ACC Gallery\, Weimar; ArtsLink\, CEC International Partners\, New York; Studio New York\, Ministry of Culture of the Republic of Slovenia).  \nPublished several authorial ‘visual essays’\, articles and some theoretic discourses on art\, art spaces and phenomena (art catalogues\, magazines: Mladina\, Rival\, Eseji\, Problemi\, M’Ars\, Maska\, Likovne besede\, PlatformaScca\, Delo Saturday Supplement).  \nIn the 1997 edited and published a book of art statements\, texts and visual texts entitled The Word of Painting (VSSD in Words) at Analecta Publishing Collection.  \nIn 2006 published the book of an artist entitled Love Is a Battlefield\, together with Žiga Kariž and Primož Čučnik\, at Šerpa Publishing Collection.  \nIn 2007\, issued VSSD − 20 Years Before at Škuc Gallery\, and in 2010 the book Ensembles − Three-Dimensional Rebuses / A Stone in the Sky at the Sculpture Association. In 2014 edited catalogue “Untitled” (Škuc Gallery).  \nIn 2020 he created elaborate retrospective exhibition titled “An Introspective: V.S.S.S. (Do You Painter Know your Duty\, 1985–1995) ± Alen Ožbolt (dela 1995–2018)” in the main art venue in Slovenia at Modern Art Gallery (from 6 February to 30 August 2020) in Ljubljana.  \nIn 2025 edited and published a comprehensive and thorough book\, monography entitled “An Introspective V.S.S.D. +/- Alen Ožbolt 1985–1995/1995–2018”.  \nHe is a Professor of Sculpture at Academy of Fine Arts and Design University of Ljubljana since 2006. He was vice dean for projects and development from 2009-2013\, and a Head of Sculpture department from 2007-2009 and from 2013-2015. From 2021 to 2025 he was a dean.  \nMore at https://introspektiva.mg-lj.si/
URL:https://planforculture.com/event/alen-ozbolt-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION,LECTURE
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/08/Flora-plakati_Alen-Ozbolt-WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260807T160000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260827T210000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260731T110621Z
LAST-MODIFIED:20260731T111918Z
UID:10003595-1786118400-1787864400@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Topografije trajanja u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Florasa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje skupne koncepcijske izložbe članova HDLUDU \nTOPOGRAFIJE TRAJANJA koje će se održati u petak 7. kolovoza u 20 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 27. kolovoza svaki dan od 16-21 sat. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nSudjeluju: Katarina Alamat Kusijanović\, Natasha Baković\, Anamarija Bezek\, Milica Bravačić\, Dorinda Bulić Čotić\, Pasko Burđelez\, Noemi Čavar Čotić\, Diobanaoba (Nikolina Japunčić Jažo i Mia-Maria Škoda Vulić)\, Ivana Dražić Selmani\, Ivana Gjaja Handabaka\, Tina Gverović\, Stanko Ivanković\, Katarina Ivanišin\, Tomislav Ivanišin\, Neda Kuzek\, Iris Lobaš Kukavičić\, Patricia Marić\, Ivo Mladošić\, Indira Martina Morre\, Ivana Pegan\, Ivana Penjak Kasavica\, Ivan Perak\, Ana Požar Piplica\, Miranda Rako Kuzmanić\, Nives Sertić\, Matea Šabić Sabljić\, Iva Štefanac\, Slaven Tolj\, Dubravka Tullio\, Ivona Vlašić\, Ivo Vodopija\, Nada Zec Ivanović \nKustosice: Dora Lučić i Helena Puhara \n*** \nHrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik gotovo sedam desetljeća okuplja umjetnike različitih generacija te kontinuirano sudjeluje u oblikovanju dubrovačke likovne scene. Njegovo djelovanje usko je povezano s Florinim domom\, nekadašnjim domom dubrovačke slikarice Flore Jakšić\, koja ga je velikodušno ostavila umjetnicima kao prostor rada\, boravka i druženja. U kontinuitetu Društva\, obilježenom smjenama generacija\, različitih umjetničkih poetika i društvenih okolnosti\, može se prepoznati jedna od mogućih topografija trajanja. \nTopografije iz naslova izložbe ne odnose se samo na fizička obilježja i geografske osobitosti prostora. One podrazumijevaju različite postupke mapiranja osobnih i kolektivnih sjećanja\, emocionalnih veza\, društvenih odnosa\, materijalnih promjena te vidljivih i potisnutih tragova ljudske prisutnosti. Takvo razumijevanje prostora povezano je s pojmom topofilije\, odnosno emocionalne i iskustvene povezanosti čovjeka s mjestom zbog čega prostor prestaje biti samo fizička činjenica i postaje dijelom osobnog i kolektivnog identiteta. \nNaravno\, isti prostor ne postoji na jednak način za sve\, kao što ni kolektivna memorija nije pouzdana pohrana prošlosti\, nego njezina stalna rekonstrukcija. Upravo zato topografije trajanja u radovima okupljenih umjetnika ne nastaju kao jedinstvena karta prostora. Polazišta su im raznolika: od konkretnih urbanih i prirodnih ambijenata do posve imaginarnih prostora\, od intimnih sjećanja do književnih\, glazbenih i umjetničkih referenci koje oblikuju unutarnje geografije pojedinca. Prostor se pritom ne pojavljuje kao zadana činjenica\, nego kao mjesto na kojem se vrijeme taloži\, briše i iznova ispisuje. \nU mnogim se radovima prirodni i konstruirani krajolici pojavljuju kao nerazdvojive cjeline. Umjetnički radovi uspostavljaju njihove višestruke mape\, čije koordinate ne određuju samo mjesta nego i predmeti\, sjećanja\, zvukovi\, svjetlost i međuljudski odnosi. Ti se tragovi očituju u materijalnim promjenama prostora\, ali i u emocionalnim vezama koje ga oblikuju. Ponekad je riječ o melankoličnom promatranju okoliša kao prostora gubitka i transformacije\, ponekad o pokušaju rekonstruiranja mjesta koja više ne postoje ili nikada nisu postojala izvan osobne memorije. U pojedinim se radovima može prepoznati iskustvo solastalgije\, pojma kojim Glenn Albrecht opisuje tugu izazvanu promjenom okoliša s kojim ostajemo emocionalno povezani. Drugi pak otvaraju prostore utjehe\, čežnje\, pažnje ili otpora u kojima se isprepliću obiteljske priče\, kolektivna sjećanja i kulturno nasljeđe. \nU svakom od tih procesa trajanje se očituje kao tema i kao umjetnički postupak. Ono je sadržano u slojevima materijala\, u ponavljanju motiva\, u svjetlosti koja mijenja percepciju prostora\, u tragovima ljudske prisutnosti ili njezina izostanka\, kao i u dijalogu s drugim kulturnim iskustvima. Različiti mediji – od slikarstva\, fotografije i kolaža do umjetničke knjige\, videa\, zvuka\, svjetlosnih instalacija i ready-made objekata – ne svjedoče samo o raznolikosti umejtničkih praksi\, nego i različitim načinima bilježenja trajanja. Zajedno tvore izložbu koja nudi različite načine čitanja prostora i vremena. Premda svaki rad slijedi vlastitu logiku i poetiku\, zajednički ih kontekst Društva dovodi u međusobni odnos. Upravo u tom susretu različitih generacija\, medija i izraza nastaje jedna od mogućih topografija trajanja.  \nHelena Puhara i Dora Lučić
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-topografije-trajanja-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/07/Flora-plakati_2026_Topografije-trajanja-WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260802T180000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260802T180000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260731T111802Z
LAST-MODIFIED:20260731T111802Z
UID:10003596-1785693600-1785693600@planforculture.com
SUMMARY:Poziv na sudjelovanje: RADIONICA CRTANJA PORTRETA
DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva zainteresirane na jednodnevnu radionicu crtanja portreta\, u tehnici ugljen na papiru\, koju će voditi akademska slikarica Jadranka Kosorčić. \nRadionica je namijenjena svim zainteresiranima\, bez obzira na prethodno iskustvo u umjetnosti i crtanju. \nSudjelovanje na radionici ne naplaćuje se. Nije potrebna prijava\, samo dolazak u predviđeno vrijeme. Materijal za rad je osiguran. \nRadujemo se Vašem dolasku i kreativnom druženju u Flori. \n——————— \nProgram Galerije Flora i Medijateke galerije Flora provodi se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nProgram Florin dom 2026. provodi se uz financijsku podršku Zaklade “Kultura nova”\, kojoj ovom prilikom zahvaljujemo na podršci.  \nMedijski partner: Plan for Culture
URL:https://planforculture.com/event/poziv-na-sudjelovanje-radionica-crtanja-portreta/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:LECTURE
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/07/plakat_RADIONICA_jADRANKA-kOSORCIC_medijateka-copy.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260725T100000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260725T110000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260724T080146Z
LAST-MODIFIED:20260724T080146Z
UID:10003594-1784973600-1784977200@planforculture.com
SUMMARY:Herbarij mora: radionica u Flori
DESCRIPTION:Naziv događanja: Prolaz: herbarij mora\nVrsta događanja: radionica uz izložbu Prolaz \nVrijeme i mjesto održavanja: subota\, 25.7.2026.\, od 10 do 11 sati; Florin dom\, Galerija Flora\, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik ( HDLUDU)\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik \nVoditeljica: Katarina Ivanišin  \nRadionica je namijenjena svim uzrastima. \nSudjelovanje u programu se ne naplaćuje.  \nZbog ograničenog broja mjesta obavezna je prijava putem emaila: katarinaivanisin@yahoo.co.uk \nO radionici: \nKako zadržati trag? \nPolazeći od izložbe Prolaz\, radionica istražuje susret umjetnosti i prirodoslovlja kroz promatranje\, prikupljanje i bilježenje tragova mora. \nNakon kratkog razgovora o izložbi\, sudionici će uz obalu pokraj Galerije Flora ući u plićak i pažljivo odabrati i prikupiti jednu morsku algu\, po mogućnosti onu koju je more već izbacilo. Osim što će postati njihov herbarijski primjerak\, poslužit će kao polazište za istraživanje oblika\, teksture i kompozicijskog potencijala\, na granici između prirodoslovnog uzorka i umjetničkog rada. \nHerbariji su znanstveni dokumenti\, ali istovremeno nose i snažan vizualni potencijal. U prirodoslovnom muzeju oni služe očuvanju informacije o određenom organizmu i mjestu njegova pronalaska\, dok u galerijskom kontekstu mogu postati zapis osobnog susreta s prirodom; način očuvanja iskustva. \nHerbarij neće biti dovršen tijekom radionice. Sudionici će svoj primjerak ponijeti kući\, gdje će nastaviti proces prešanja i sušenja. Tako ne odnose doma samo primjerak alge\, nego i nastavak procesa; pretvaranje prolaznog susreta s morem u trajnije iskustvo. \nPreporuka sudionicima: Ponesite japanke ili obuću za ulazak u more. Ako želite ući malo dublje u plićak\, možete ponijeti i kupaći kostim. \n\nKatarina Ivanišin slikarica je i muzejska pedagoginja. Diplomirala je slikarstvo u Londonu\, gdje je nakon studija djelovala kao umjetnica i predavačica. Po povratku u Hrvatsku radila je kao kustosica pedagoginja u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik\, a danas je muzejska savjetnica pedagoginja u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu. U svom radu povezuje umjetnost\, edukaciju i istraživanje odnosa čovjeka i prirode.
URL:https://planforculture.com/event/herbarij-mora-radionica-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:LECTURE
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/07/plakat_radionica_HERBARIJ-MORA-copy-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260711T210000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260711T220000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260709T192621Z
LAST-MODIFIED:20260709T192621Z
UID:10003560-1783803600-1783807200@planforculture.com
SUMMARY:Performans_ALEXANDER VISCIO_Under the Influence
DESCRIPTION:Pod utjecajem \nTrezven znači biti trijezan. Ali i razuman\, razborit\, staložen\, priseban. Tako barem kaže Hrvatski jezični portal. No što se događa kada se ta naizgled čvrsta definicija počne pomicati? \nU radu Pod utjecajem trezvenost nije samo pitanje prisutnosti ili odsutnosti alkohola\, nego stanje percepcije. Što sve može utjecati na način na koji vidimo\, pamtimo\, reagiramo ili se krećemo? Iskustvo\, emocija\, sjećanje\, ritam\, prostor. Jesmo li ikada u potpunosti izvan njihova utjecaja? \nKroz dugotrajno ponavljanje poteza kista do njegova potpunog iscrpljivanja\, kroz performativni čin i sudjelovanje publike u izvođenju testova trijeznosti\, umjetnik pretvara standardizirane postupke provjere u jedinstvene\, gotovo intimne crteže. Svaki trag postaje zapis nečije prisutnosti\, koncentracije i odstupanja; svojevrsni otisak stanja koje se ne može točno izmjeriti. \nKarakterističnim pomakom perspektive svakodnevni postupci gube svoju izvornu funkciju i postaju prostor igre značenja. Test više ne dokazuje trezvenost\, nego otvara pitanje što zapravo znači biti „pri sebi“. Izložba poziva gledatelja da preispita granice kontrole i gubitka kontrole\, objektivnog mjerenja i subjektivnog iskustva. \nMožda nitko od nas nije posve izvan utjecaja. \n—————– \nUnder the Influence \nTo be sober means more than simply being free from intoxication. It also suggests clarity\, composure\, reason\, and self-possession. At least\, that’s what the dictionary tells us. But what happens when that seemingly stable definition begins to shift? \nIn Under the Influence\, sobriety is no longer merely the opposite of intoxication\, but a state of perception. What shapes the way we see\, remember\, react\, or move through the world? Experience\, emotion\, memory\, rhythm\, space. Are we ever truly beyond their influence? \nThrough the prolonged repetition of brushstrokes until the paint is completely exhausted\, through performative action and the audience’s participation in sobriety tests\, the artist transforms standardized procedures of measurement into unique\, almost intimate drawings. Every mark becomes a record of presence\, concentration\, and deviation—a kind of imprint of a state that resists precise measurement. \nBy subtly shifting perspective\, the artist strips familiar actions of their conventional function and opens them to new layers of meaning. The sobriety test no longer serves simply to determine sobriety; instead\, it invites us to reconsider what it actually means to be fully present\, fully aware\, or “in control.” The exhibition encourages viewers to reflect on the fragile boundaries between control and its loss\, objective measurement and subjective experience. \nPerhaps none of us is ever entirely free from influence. \n————————— \nArtist Statement \nI work under the notion that anything including what you hear\, eat\, feel and even experience effects one’s psyche.\nAnd have a direct Influence over your actions\, reactions and one’s dreams. \nIn the US one is required to walk a straight line alone the Highway to determine how „Under the Influence“ one is.\nI transform that „line“ into a black circle which I then try and reproduce over and over again. The result is a graphic\nrepresentation of my ability to replicate a perfect circle. The more I try to more the original circle is distorted yet and\nI insist and keep trying. \nThe Black line itself starts deep black. I continue the brush stroke until the line disappears and I have to replenish the brush\nwith more paint. I continue this as if in a trance or dream where I try and follow the dream to it’s conclusion. Like\nin all recurring dreams\, I sometimes get further in the narrative and other times I fail sooner. The end result is never\ngetting to the resolution of the dream. \nAlexander Viscio\nUnder the Influence\, 2026. \n_______________ \nBorn in Queens and raised on the south shore of Long Island\, it was apparent that after witnessing the National Guard drag my sister and her friends by the hair this wasn’t the Hamptons. I went West and got my degrees in Kansas City and Los Angeles. It was on the 101 Hwy going South on foot and carrying a car-sized tumbleweed between rush hour traffic when it hit me\, ” Get back home to N.Y. 15 years\, several installations at The Kitchen in NYC\, and R-Town\, (a pop-up gallery) in Brooklyn later\, I was in Vienna where a side-hustle ensued called “StandBys”. A StandBy is a reaction where I insert myself into an artwork\, exhibition\, or public context. StandBys are never sponsored and always executed without sanction where a single image is proof of execution. Since 2004 I’ve traveled throughout Europe doing StandBys at every port of call until when I inadvertently insulted an architect while doing a StandBy in Bratislava that started my latest series\, “Floor Plans for Dirty Words”. I am currently in NYC where the Austrian Cultural Forum has agreed to sponsor in part a group show I curated and premiered in Vienna entitled\, “Through the Night Softly”
URL:https://planforculture.com/event/performans_alexander-viscio_under-the-influence/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/07/hdludu-plakat_VISCIO-1.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260703T090000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260724T210000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260624T212623Z
LAST-MODIFIED:20260624T212623Z
UID:10003555-1783069200-1784926800@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Katarine Ivanišin u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nProlaz KATARINE IVANIŠIN \nkoje će se održati u petak 3. srpnja u 20 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 24. srpnja svaki dan osim ponedjeljka od 9-13 sati i od 18–21 sat. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori. \n*** \nVišerazinski krajobraz \n\nRad Katarine Ivanišin rastvara tišinu apsoluta koja je ničija i svačija. Esencijalnost se potpisuje. Riječ je o ciklusu Prolaz\, slikarstvu koje je pod ključem univerzuma.  \nDualizam tematike u prethodnom ciklusu Isto nebo slike svodi na „ispisivanje“ stjenovitih krških planinskih lanaca i neba. Metafizička rasprava unutarnje nužnosti je jasna.  \nDualizam se poništava. Bridovi raznih struktura stijena i planina urezuju se oštroumno ispod suštinski iste „stvari“: neba i kozmosa. Duh sam sebe uprizoruje majstorstvom slikarstva autorice koja se kreće po mekanim područjima\, ali i onim čvrstim. Unutar fenomena oslobođenog horizonta temporalnost se poništava u pokazanom. Ona je nepostojanje sebe same u stvaralaštvu Katarine Ivanišin.  \nU recentnom radu autorica se i dalje bavi krajobrazom\, slikajući zone podmorja\, stvarajući kolorističke apstrahirane zapise u kojima se čita mali ježinac u dubini pikturalnog polja. Vidi se krupni kadar životinje u kružnim zapisima tijela u uvećanom prizoru. Kao što i na pjeskovitom polju on stoji usamljen\, tako i povećan u crtežu odaje znakovito strukturu tijela bez bodlji. Ispisuje umjetnica ronioce tehnikom grafita u figurativnom izričaju. /… / Tijelo i svijest jedno drugo ne ograničavaju\, oni mogu biti samo paralelni.1 Što se tu događa? Svijest je bitak\, zapravo\, posredstvom tijela.2 Prostornost tijela je rasprostiranje njegova bitka tijela\, način na koji se realizira kao tijelo.3 Proces je metafizički i konceptualno označen.  \nKrajoliku se pristupa duhovno i ukazuje se na vezu čovjeka s njim i uronjenosti u samu njegovu bit. Pejzaž se sagledava kao prijateljski siguran. On se nudi nama koji ga trebamo percipirati i zaštititi\, ali prvenstveno biti prisutni u njemu na istinit način.  \nProlaz utvrđuje koncepte slikarstva te se postavlja pitanje o njemu samom. U autonomiji i jasnoći slikarstva stvara se novi svijet\, nova stvarnost u sebi samoj\, u djelu.  \nKatarina Ivanišin preispituje elemente u krajoliku. Nakon zapisa krškog terena u Istom nebu ona ulazi u raspravu o podmorju. Sve je povezano u prirodi\, sve je fizički i metafizički isprepleteno\, napominje se. Mijene se u kretanju događaju\, odvijaju i uslikavaju na i u platno. Višerazinski su čitke te linije. Zrcalni niz općosti se uspostavlja. Ogoljavanjem krajobraza iskazuje se bitak u kojeg se ulazi\, koji je u ljudskom biću jasan i čitak.  \n\nAutorica piše: „Različitim alatima\, materijalima i slikarskim postupcima\, izložbom Prolaz nastavljam istraživanje odnosa čovjeka i prirode\, fokusirajući se na krhku prisutnost čovjeka u moru i njegov kratkotrajni trag; uron\, izron i prolazak kroz vodeni medij\, okom ili kamerom jedva uhvaćen prizor\, prolazni otisak koji tijelo ostavlja u okolišu. More istovremeno privlači i podsjeća na granice ljudskog tijela; i kada je mirno\, ostaje prostor kojemu ne pripadamo u potpunosti.“ \nČisti istinit krajolik i nepoznati beskraj nas kreiraju da postanemo i ostanemo ljudska bića koja će svjedočiti i živjeti mir\, istinu i svjetlost.  \nSvjetlost se umjerenim markantnim kolorizmom uprizoruje u kadrovima i ona je budnost ljudskog bića. Spokojni duboki prizori prožimanja i općost su mudrost kojom se rastvara pacifistički iskazan izvorni krajobraz i izrečen iskon. On je u ljudskom biću. U tome počiva optimizam bivstvovanja koji pripada istini. Aristotelov poznati iskaz govori da je mišljenje bitka\, sad već bitka kao bistva\, u temelju svega mišljenje mišljenja\, mišljenje onoga u mišljenju mislivog. Ivanišin u umjetničkim djelima realizira ideje u osjetilnosti\, osjetilnoj pojavnosti.  \nSloboda se markira kao odricanje od suvišnosti\, od okova vlastite nutrine\, sistema\, društva i dr. Mapira se ogoljena prirodna narav.  \nLjudsko biće se ontološki portretira.  \nU Prolazu je riječ o samostanskim krajobrazima.  \nRazmatra se ukorijenjenost u prirodu i spoznaja.  \nBivstvovanje u moru obuhvaća i transcendenciju jer označava prodor u područje ponad uobičajenog\, prolaz iz svakidašnjeg\, trivijalnog i svjetovnog u duhovno. Događa se transcendencija čovjekovog stanja i postignuća. Mir se podcrtava u pikturalnim šiframa Katarine Ivanišin. Ulazak u spokoj jest vizualno ronjenje u djela kojima se kodira višerazinski prolaz. Otvorenost spiritualnom usponu je neprestani udah i izdah zraka/duha. Svjetski duh\, koji po Hegelu predstavlja stvaralačku praosnovu svega kozmičkog zbivanja\, a koji se javlja u svijesti čovjeka kao subjektivni duh\, u njegovim tvorevinama kao objektivni duh\, očituje se u jedinstvu tih polova kao apsolutni duh.4 \nU raznim oblicima rastvara se rasprava o istosti u različitosti. Netaknuto more ne ponižava i ne vrijeđa iskonsku vrijednost\, već suprotno: ono svjedoči dostojanstvu i harmoniji bivstvovanja. To je logično mjesto za prisutnost (na više razina) ljudskog bića koje traži samo to da bude ono što jest. Praznina koja je uprizorena u pikturalnim scenama zapisana je kao metafizička pustinja svijeta\, mjesto u kojemu ljudsko biće dobiva i živi neizmjerne i neprocjenjive blagodati.  \nPetra Golušić  \n\n  \nKatarina Ivanišin (Dubrovnik\, 1975.) diplomirala je slikarstvo na City and Guilds of London Art School 1998. te magistrirala na Royal College of Art u Londonu 2000.\, nakon čega djeluje kao samostalna umjetnica. Od 2000. do 2008. živjela je i radila u Londonu\, gdje je predavala slikarstvo na City and Guilds of London Art School. Po povratku u Hrvatsku radila je kao kustosica pedagoginja u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik\, a od 2014. radi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu\, gdje danas djeluje kao muzejska savjetnica pedagoginja i voditeljica Odjela za edukaciju i muzejskog Apisarija. \nSamostalno je izlagala u Hrvatskoj i inozemstvu\, među ostalim u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu\, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik\, Galeriji umjetnina u Splitu te u Fondazione Stelline i Prirodoslovnom muzeju u Milanu. Sudjelovala je na više skupnih izložbi. \nDobitnica je prve nagrade T-HT nagrada@msu.hr Muzeja suvremene umjetnosti (2015.) i Priznanja 24. slavonskog biennala (2014.). Slike joj se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu\, Umjetničke galerije Dubrovnik\, Galerije umjetnina u Splitu\, British Government Art Collection u Londonu te drugim javnim i privatnim zbirkama. \n\n1 Maurice Merleau – Ponty: Fenomenologija percepcije. Sarajevo\, Veselin Masleša\, Svjetlost\, 1990.\, str. 154 \n\n\n2 Ibid.\, str. 170 \n\n\n3 Ibid.\, str. 182 \n\n\n4 Vladimir Filipović: Klasični njemački idealizam i odabrani tekstovi filozofa. Zagreb\, Matica Hrvatska\, 1962.\, str. 115
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-katarine-ivanisin-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/06/Flora-plakati_2026_Ivanisin-WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260627T160000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260628T180000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260623T083958Z
LAST-MODIFIED:20260623T083958Z
UID:10003554-1782576000-1782669600@planforculture.com
SUMMARY:Radionica cijanotipije u Flori
DESCRIPTION:POZIV NA SUDJELOVANJE: RADIONICA CIJANOTIPIJE \n\n\nHrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva zainteresirane na dvodnevnu radionicu cijanotipije\, jedne od najstarijih fotografskih tehnika koja koristi sunčevu svjetlost za stvaranje prepoznatljivih plavih otisaka. \nInspiraciju ćemo pronaći u vrtu Florinog doma\, istražujući oblike i teksture cvijeća i biljaka koje će postati motivi naših radova. Sudionici će upoznati proces izrade cijanotipije te izraditi vlastite otiske koristeći biljni materijal prikupljen na lokaciji. \nRadionica je namijenjena svim zainteresiranima\, bez obzira na prethodno iskustvo u umjetnosti ili fotografiji. \nKroz rad ćemo spojiti promatranje prirode\, kreativni proces i eksperimentiranje sa sunčevom svjetlošću\, stvarajući jedinstvene uspomene zabilježene u nijansama plave boje. \n\n\n Subota\, 27. lipnja 2026.\, od 16:00 do 18:00 sati\nNedjelja\, 28. lipnja 2026.\, od 10:00 do 12:00 sati\nGalerija Flora\, Florin dom\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik \n\nVoditeljica radionice:\nIvana Škvorčević\, mag. educ. art. \n\n\nBroj mjesta je ograničen\, molimo prijave na skvorcevic.ivana@gmail.com \n\nSudjelovanje na radionici ne naplaćuje se.  \n\nProgram Galerije Flora i Medijateke Flora provodi se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nProgram Florin dom 2026. provodi se uz financijsku podršku Zaklade “Kultura nova”\, kojoj ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for Culture
URL:https://planforculture.com/event/radionica-cijanotipije-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:LECTURE
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/06/PLAKAT_RADIONICA-CIJANOTIPIJE_ivana-skvorcevic.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260605T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260626T210000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260531T064943Z
LAST-MODIFIED:20260531T065607Z
UID:10003498-1780686000-1782507600@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Život vječni Helene Schultheis Edgeler u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Radovi iz ciklusa Život vječni Helene Schultheis Edgeler na prvi pogled izgledaju kao da gledamo nečiji san ili podsvijest. To je vizualni prikaz prostora koji istovremeno pripada prošlosti i budućnosti\, sjećanju i predviđanju. U tim prizorima vrijeme gubi svoj uobičajeni tijek i postaje slojevito. Povijesni detalji\, monumentalna arhitektura i naznake tehnološke budućnosti – ili čak naše stvarnosti – isprepliću se i stapaju u neku novu\, hibridnu stvarnost. Kao gledatelji\, ulazimo u prostore koji nam djeluju čudno poznato\, a istovremeno potpuno strano\, kao da promatramo svijet koji se tek stvara ili svijet koji se polako raspada. \nUmjetnica se temom umjetne inteligencije bavi još od 2017. godine\, puno prije nego što je ona postala dio naše svakodnevice i javnih rasprava. U ranijim radovima ulazila je u dijalog s povijesnoumjetničkim nasljeđem kroz reference na autore i različite vizualne pristupe – od Duchampovih pomaka u razumijevanju umjetničkog djela\, Cranachovih i Rafaelovih kompozicijskih modela\, preko istraživanja pokreta Eadwearda Muybridgea\, pa do suvremenijih pristupa Davida Hockneya i Masamija Teraoke\, kao što uočava kustosica Nada Beroš u predgovoru za autoričinu izložbu Put It In The Cloud. Ti su utjecaji bili početna točka iz koje je autorica razvijala svoj prepoznatljiv stil. No\, u novijim radovima taj se odnos mijenja. Iako likove i dalje smješta u prostore koji prizivaju monumentalne crkve\, palače i ceremonijalne dvorane\, umjetnica se sve više oslobađa tereta nasljeđa i okreće vlastitim mentalnim krajolicima. \nProstori koje stvara djeluju poput unutarnjih prostora kolektivnog i osobnog pamćenja – mjesta na kojima se susreću tragovi prošlosti\, imaginacija i budućnost. Visoki lukovi\, masivni stupovi i velike građevine stvaraju osjećaj uzvišenosti\, ali i potmule nelagode. Sve djeluje toliko neuhvatljivo da imamo osjećaj kako ti prostori više pripadaju ljudskoj svijesti nego stvarnom svijetu. \nU novom ciklusu Život vječni\, koji se nastavlja na njezin rad Deus Machina iz 2023. godine\, autorica ide korak dalje i bavi se vrlo konkretnim problemima. Slika Bijeg\, primejrice\, prikazuje trenutak u kojem se umjetna inteligencija oslobađa ljudskih granica. Pred nama se pojavljuje više AI entiteta čiji se interesi i sukobi isprepliću\, ali i otvoreno sudaraju s ljudima. S druge strane\, slika Edikt izravnije progovara o problemima današnjeg društva i politike\, dotičući se rasta radikalne desnice\, kulta moći i sve prisutnijeg osjećaja prijetnje. Na njoj umjetna inteligencija preuzima oblike ljudskog ponašanja\, ali ih dovodi do zastrašujuće krajnosti\, gotovo karikature. Naoružani likovi\, koje pamtimo još iz ciklusa Deus Machina\, ovdje se pojavljuju kao jasan znak skrivene agresije i sukoba koji samo što nije izbio. \nOve personifikacije umjetne inteligencije više nisu samo tehnološki alati ili pasivni računalni sustavi. Oni postaju živa bića s vlastitim odnosima\, problemima i interesima. Njihov ljudski izgled ne služi tome da se s njima lakše poistovjetimo\, već da stvori nove identitete na samoj granici između poznatog i nepoznatog\, prirodnog i umjetnog. Upravo u toj napetosti između stvarnog i simuliranog\, između povijesnog iskustva i tehnološke projekcije\, nastaju slike melankolične i pomalo sumorne atmosfere\, koje istodobno djeluju kao opomena i kao poetska meditacija o vremenu u kojem živimo. \nDora Lučić \nHelena Schultheis Edgeler hrvatska je vizualna umjetnica koja radi u području slikarstva\, videa i animacije\, s posebnim naglaskom na eksperimentalni film. Više od trideset godina izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Zaposlena je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu\, gdje u zvanju redovne profesorice predaje na grupi kolegija crtanje i slikanje. U svom radu povezuje klasične slikarske tehnike s digitalnim alatima\, povremeno koristeći AI-generirane vizualne predloške kao početnu točku za slike u tradicionalnim medijima. U ciklusima Deus Machina i Život vječni bavi se temama odnosa čovjeka i umjetne inteligencije\, te motivima sjećanja\, budućnosti i promjene\, koje prikazuje kroz figurativne kompozicije. \n  \n*** \nAt first glance\, the works from  Life Eternal series by Helena Schultheis Edgeler appear as if we are looking into someone’s dream or subconscious. They are a visual representation of a space that simultaneously belongs to the past and the future\, to memory and anticipation. In these scenes\, time loses its usual flow and becomes layered. Historical details\, monumental architecture\, and traces of a technological future – or even of our current reality – intertwine and blend into a new hybrid reality. As viewers\, we enter spaces that feel strangely familiar yet entirely alien\, as if we are observing a world still in formation or one that slowly comes apart. \nSchultheis Edgeler has been working with the theme of artificial intelligence since 2017\, long before it became part of our everyday life and public discussions. In her earlier works\, she was exploring art-historical heritage through references to various authors and visual approaches –from Duchamp’s shifts in the understanding of artwork\, Cranach’s and Raphael’s compositional models\, through explorations of movement in the work of Eadweard Muybridge\, to more contemporary approaches by David Hockney and Masami Teraoka\, as noted by curator Nada Beroš in the foreword to the artist’s exhibition Put It In The Cloud. These influences served as the starting point from which the artist developed her distinctive style. In her more recent works\, however\, this relationship has changed. Although she continues to place figures in spaces that remind of monumental churches\, palaces\, and ceremonial halls\, the artist liberates herself from the weight of art-historical heritage and turns towards her own mental landscapes. \nThe spaces she creates appear like internal realms of collective and personal memory –places where traces of the past\, imagination\, and the future come together. High arches\, massive columns\, and monumental structures produce a sense of grandeur\, but also a subdued unease. Everything feels so elusive that these spaces seem to belong more to human consciousness than to the physical world. \nIn her new series\, titled  Life Eternal\, continuing on Deus Machina from 2023\, the artists takes a step further and deals with concrete problems. Painting The Escape\, for instance\, depicts a moment in which artificial intelligence frees itself from human constraints. Several AI entities emerge before us\, whose interests and conflicts entwine with one another\, but also clash with people. On the other hand\, The Edict speaks more directly about the problems of contemporary society and politics\, touching on the rise of the radical right\, the cult of power\, and an increasingly pervasive sense of threat. In this work\, artificial intelligence takes on forms of human behavior but pushes people to a disturbing extreme\, almost to the point of caricature. Armed figures\, familiar from the Deus Machina series\, appear here as a clear sign of hidden aggression and conflict that is about to erupt any second.  \nThese personifications of artificial intelligence are no longer just technological tools or passive computational systems. They become living beings with their own relationships\, problems\, and interests. Their human appearance is not intended to facilitate identification\, but to generate new identities at the very threshold between the familiar and the unfamiliar\, the natural and the artificial. It is precisely within this tension between the real and the simulated\, between historical experience and technological projection\, that paintings of a melancholic and somewhat somber atmosphere are created\, paintings that function simultaneously as a warning and as a poetic meditation on the times we live in. \nDora Lučić \n\n\nHelena Schultheis Edgeler is a Croatian visual artist working in painting\, video and animation\, with a particular focus on experimental film. She has been exhibiting for more than thirty years in solo and group exhibitions in Croatia and abroad. She is employed at the Faculty of Textile Technology\, University of Zagreb\, where she is a full professor teaching drawing and painting courses. In her work\, she combines classical painting techniques with digital tools\, occasionally using AI-generated visual prompts as a starting point for works in traditional media. In the cycles Deus Machina and Life Eternal she addresses the relationship between humans and artificial intelligence\, as well as themes of memory\, future and transformation\, which she presents through figurative compositions.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-helene-schultheis-edgeler-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/05/Flora-plakati_2026_Schultheis-Edgeler-WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260525T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260525T210000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260525T090207Z
LAST-MODIFIED:20260525T090413Z
UID:10003495-1779735600-1779742800@planforculture.com
SUMMARY:Skulptura misli Gordane Bajurin u Flori
DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nGORDANA BAJURIN: Skulptura misli \nkoje će se održati u ponedjeljak 25. svibnja u 19 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 2. lipanj svaki dan od 14 -19 sati sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori. \n*** \nOva izložba nastala je iz rada s kolažem\, ali ne kao klasičnom slikom\, nego kao načinom slaganja i građenja. Radovi su izrađeni od plakata programa “Karantena” Art Radionice Lazareti — prostora dubrovačkog lazareta koji je nekada bio karantena\, a danas je mjesto umjetnosti. Upravo ta promjena\, od izolacije do stvaranja\, važan je dio ove priče. Koristeći više primjeraka istih plakata\, rezanjem i ponovnim slaganjem\, izvorni sadržaj se postupno gubi. Umjesto konkretnih događaja ostaju tragovi — boje\, ritmovi i odnosi među oblicima. Kolaži se tako počinju ponašati poput struktura. Slojevi se nadograđuju\, preklapaju i stvaraju osjećaj dubine i života — kao da se u njima pojavljuju figure u pokretu\, u plesu ili glumi. Zbog toga ova izložba ne govori o skulpturi u doslovnom smislu\, nego o načinu razmišljanja — o tome kako se misli mogu slagati\, razgrađivati i ponovno oblikovati. Svaki rad je jedan dio tog procesa. Zajedno čine — Skulpturu misli. \nGordana Bajurin rođena 25. siječnja 1950. u Dubrovniku. Sedamdesetih godina bila je članica Fotokluba Dubrovnik. Od 1993. članica je Art radionice Lazareti. Od 2005. članica je ULIPUD-a\, a od 2009. Fotokluba Marin Getaldić i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik.  \nSamostalne izložbe 2001 – Dubrovnik\, Galerija Artur – Ukradeni horizont 2002 – Dubrovnik\, Galerija Ranjina – Dovršena priča 2005 – Dubrovnik\, Galerija Ranjina – Rastopljena forma fotografije 2006–2008 – Dubrovnik\, Dom Marina Držića – Povezujući oblici Dubrovnika 2010 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Reciklaža 2014 – Dubrovnik\, Galerija Flora – Požar 2016 – Dubrovnik\, Dubrovačka kuća – Art radionica Lazareti – Kolaži – u čast sv. Vlahu 2019 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Čipke i mustre 2023 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Simbioza 2025 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Papir i maslina Skupne izložbe (izbor) 2008 – Dubrovnik\, Umjetnička galerija Dubrovnik – Dubrovački likovni trenutak (2) 2012 – Dubrovnik\, palača Sponza – Dubrovnik International Photo Salon 2014 – Dubrovnik\, Lazareti – Galerija Otok – Suvremeni dubrovački autori 2016 – Dubrovnik – Godišnja izložba HDLU Dubrovnik 2017 – Dubrovnik\, Umjetnička galerija Dubrovnik – Dubrovački likovni trenutak3
URL:https://planforculture.com/event/skulptura-misli-gordane-bajurin-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/05/plakat_BAJURIN.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260508T090000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260518T190000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260507T165002Z
LAST-MODIFIED:20260507T165002Z
UID:10003468-1778230800-1779130800@planforculture.com
SUMMARY:Izložba i rezidencijalni boravak Josipa Pina Ivančića u Flori
DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \nsa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nJOSIP PINO IVANČIĆ \neko la Flora; xe lo Dubrovnik \nkoje će se održati u petak 8. svibnja u 19 sati u Medijateci galerije Flora. \nIzložba se može pogledati do 18. svibnja svaki dan od 9-13 sati i od 16-19 sati sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \n\n*** \nIšupljenje čovjeka \nSvatko mora ispuniti svoj san da bi uzeo udjela u slobodi. San slobode\, međutim\, treba naučiti sanjati. Čovjek se rađa kao izgnanik iz sna\, kao sanjarsko siroče potkresanih krila. Za uzlet u slobodu sna valja se tek odgojiti. Osim dobrih želja od kojih rastu krila za let je potrebno i nešto umjetničkoga praha. Ali za umjetnički prah neophodan je umjetnik! Probajmo stoga s nekim umjetnikom\, s Josipom Pinom Ivančićem!  \nSvojedobno je u novinama izašao ovakav naslov: „Pod izlikom ‘umjetničkoga performancea’ Pino Ivančić izmrcvario i zaklao purana“! To navodno „skandalozno i šokantno“ klanje purana govori zapravo o umjetniku kao spomenutom „izgnaniku iz sna“ u koji se može vinuti\, za razliku od razumnih i bezdušnih novinara\, samo uz nešto „duše“\, ili slikovito rečeno\, samo uz nešto „vilinskoga praha“. „Duša“ umjetnika često se pokazuje u obliku „ptice“\, ovdje u liku „purana“. No „puranu“ su potkresana krila! Kao vjerno otjelovljenje snovite Pinove slobodne krilatosti\, „skuhan i zaklan“ iščezava puran zajedno s Pinovim umjetničkim sanjama u „ciganskom loncu života bez snova“\, koji bi se možda mogao usporediti s „crkvom bez krova“ i „bukvarom bez slova“\, u vilinski onkraj ostavljajući Pina na milost i nemilost ciničnom novinarskom medijskom ciganluku.  \nIzgubivši\, naime\, svoja krila\, umjetnikova duša preobražava se u pozemljarsku ništariju što se sjeća neba jedino kroz psovku\, poštenja jedino kroz krađu\, vjernosti samo kroz prevaru i tek onda kada\, rođen iznova u performanceu\, primjerice noseći na leđima „križ“ ulicama Beograda ne bi li okajao zločin klanja i kresanja vlastite umjetničke „duše“\, prisjeća se umjetnik iznova izgubljene svoje krilatosti. No tako svijet postaje sve „manji“. Ne dakako u kvantitativnome smislu nego u „vilinskome“ značenju o čemu govori i naslov Pinova filma „Mali čovik … ja ili o’čarano kruženje“ nagrađen na 48. Reviji hrvatskoga filmskoga stvaralaštva u Varaždinu. Čovjek kao biće\, čovjek kao ono „predmetno“ naposljetku se toliko rastvara u ovladivost bezdušnošću da na njemu takoreći nestaje karakter krilatosti i dovršava se napuštenost njegova od slobode. Takovo metafizičko „smanjivanje svijeta“\, kako je jednom kazao jedan čuveni sročitelj\, dovodi do posvemašnjega i konačnoga išupljenja čovjeka!  \nAntun Nodilo \nJosip Pino Ivančić pulski je umjetnik\, performer i glazbenik.  Alternativnoj kulturnoj sceni poznat je već od početka sedamdesetih godina kada ulazi u konceptualni krug i performans vode. U to vrijeme s prijateljima stvara ‘mental spirit music’\,a u pod utjecajem Beuysa otvara procese za stvaranje tzv.’socijalne skulpture’ čime već tada pripada nevelikoj skupini konceptualnih umjetnika koji su angažirano propitivali socijalističke vrijednosne sustave\, ponajprije smisao rada i poziciju radnika. \ni.j.PINOva pozicija izvan centra te njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osiguralo mu je ‘pravo’ na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti. Tijekom osamdesetih svoje umjetničke interese ostvaruje u prostoru spajanja medija glazbe\,performansa i likovne umjetnosti (alterrock gupa ‘GustapH y njegovi dobry duhovi’\, a od devedesetih javnost ga pozna kao jednog od najprovokativnijih hrvatskih performera ali i kao alternativnog novomedijskog eksperimentatora (telefonski koncet Netz/Mreža\, za Radio ORF).
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-i-rezidencijalni-boravak-josipa-pina-ivancica-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/05/plakat_i.j.PINO-copy.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260501T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260516T210000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260428T201739Z
LAST-MODIFIED:20260428T201739Z
UID:10003464-1777662000-1778965200@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Nicanje iz tame Margerite Rakić
DESCRIPTION:Izložba Nicanje iz tame Margerite Rakić uspostavlja vizualno i misaono polje u kojem se pitanje početka promatra kao trajno stanje napetosti između neodređenog i oblikovanog. Projekt se nadovezuje na autoričin diplomski rad iz 2022. godine\, u kojem se bavila odnosom kaosa i kreacije kao likovnim problemom. Polazeći od kozmogonijskih mitova koje je sustavno analizirao Eleazar Moiseevich Meletinskii\, a u kojima se kaos pojavljuje kao mrak\, ponor\, voda ili bezoblična materija\, autorica prevodi temeljne principe mitološkog narativa u likovni jezik. \nOdabir mitološke teme može se pritom čitati i kao metafora nastanka umjetničke ideje. Kao što u mitovima svijet nastaje iz kaosa\, tako i ovdje slika proizlazi iz početne neodređenosti – iz prostora u kojem se oblikuje osobni imaginarij. Fantastične predodžbe kojima obiluje mitski svijet autorici omogućuju slobodu interpretacije. Ta otvorenost omogućuje razvoj vlastitog vizualnog jezika i transformaciju motiva. \nU tom smislu\, kaos se promatra kao preduvjet poretka: zasićeno stanje puno potencijala i mogućnosti. Tamna površina crteža ne djeluje kao pasivna pozadina\, već kao aktivni nositelj slike. Ona posjeduje vlastitu gustoću i unutarnju dinamiku iz koje se rađaju oblici. \nKljučnu ulogu u artikulaciji ove ideje ima sam materijal. Osim što omogućuje precizno stupnjevanje tonova crne boje\, ugljen je tvar koja već u sebi nosi ideju kaosa. Nastaje procesom izgaranja bez prisutnosti kisika\, čime se organska materija pretvara u gotovo čisti ugljik. U tom smislu\, on je već prošao put raspada i preobrazbe: od žive biljke do ostatka\, koji se ponovno aktivira u činu stvaranja slike.  \nNjegova crnina nosi dvostruko značenje. Ona priziva dubinu\, tlo i raspadanje\, ali istodobno upućuje na plodnost i mogućnost novog početka. Kako ističe Yi-Fu Tuan u svom djelu Topofilija\, crna boja u različitim kulturama nosi razna značenja\, no upravo ta istodobna prisutnost života i smrti čini je posebno snažnim simboličkim poljem. \nIz takvog odnosa prema materijalu proizlazi i organizacija površine. Crteži velikih formata razvijaju se kao gusti\, gotovo neprohodni prostori. Ono što bismo mogli imenovati kao horror vacui ne pojavljuje se kao dekorativni princip\, nego kao nužnost: kaos je uvijek pun\, uvijek prenapučeno polje potencijala. Površina je zasićena i obilježena stalnim odnosom između raspada i formiranja. \nU tom kontekstu\, motiv vegetacije dobiva posebno značenje. Grmovi\, bršljan i suho lišće izranjaju iz tamne podloge i ostaju čvrsto vezani uz nju\, kao nositelji značenja rasta\, rađanja života i plodnosti. Njihova pojavnost istodobno upućuje na vitalnost i prolaznost\, na proces koji se odvija između nastanka i nestajanja. \nAutorica polazi od konkretnih prizora iz prirode koje prepoznaje intuitivno\, vođena atmosferom i osobnim dojmom. Odabrani motivi potom se prevode u crtež kroz dugotrajan i promišljen proces\, u kojem se ispituje njihov oblik\, struktura i odnos prema prostoru slike. \nU najnovijem radu dolazi do pomaka unutar samog ciklusa. Dok su raniji crteži temeljeni na izranjanju biljaka iz tamne pozadine\, ovdje se odnos obrće: tamne forme stabljika nalaze se u prvom planu\, dok se pozadina posvjetljuje. Ovaj obrat označava prijelaz unutar ciklusa koji otvara novi odnos između tame i svjetla\, između ishodišta i onoga što iz njega nastaje. \nOvakav pomak dodatno naglašava temeljnu ideju ciklusa – da se odnos između početka i nastajanja stalno iznova preoblikuje. Upravo u toj promjenjivosti dolazi do izražaja uloga mitološkog imaginarija\, koji omogućuje višestruka čitanja i stalno širenje značenja. \nU tom suodnosu početka i procesa iščitava se potencijal ovih radova. Stvaranje se ovdje oblikuje kao otvoreno polje značenja koje nastaje u susretu slike i pogleda. Promatrač pritom ima aktivnu ulogu\, oslanjajući se na vlastiti imaginarij i iskustvo. Svaki pogled otvara novo čitanje\, a slika se uspostavlja kao prostor interpretacije\, potičući promatrača da sliku promatra kao proces koji se i dalje odvija. \nDora Lučić \n\n\nMargerita Rakić rođena je u Puli 1991. godine. Nakon završene Opće gimnazije Pula 2009. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomski studij završava 2015. i stječe naziv magistra primijenjene umjetnosti. Bavi se pedagoškim radom\, kao i provedbom radionica edukativnog karaktera za djecu. Diplomski studij Likovne pedagogije upisuje akademske godine 2019./2020. na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Titulu magistra likovne pedagogije stječe 2022. godine. Živi i radi u Puli.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-nicanje-iz-tame-margerite-rakic/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/04/Flora-plakati_2026_Rakic_WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260403T100000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260420T180000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260327T222710Z
LAST-MODIFIED:20260327T222710Z
UID:10003442-1775210400-1776708000@planforculture.com
SUMMARY:Suspenzije identiteta: MARGARETA LEKIĆ\, TIHOMIR MATIJEVIĆ\, JOSIPA STOJANOVIĆ i VLATKA ŠKORO
DESCRIPTION:Vođeni kiparskim instinktom kao načinom razumijevanja svijeta\, Margareta Lekić\, Tihomir Matijević\, Vlatka Škoro i Josipa Stojanović stvaraju na granici opipljivog i nevidljivog. Polazeći od opažanja okoline\, razvijaju radove u kojima volumen\, napetost i struktura ostaju temeljni oslonci\, a njihovi se pristupi šire kroz različite medije\, pritom zadržavajući osjetljivost prema materiji i njezinim promjenama. \nJedina vjerna fizičkom objektu\, Margareta Lekić u radu U istom prostoru (2025.) fokusira se na odnose unutar grupe. Pored same figure\, autorica modelira i međuprostor. Njezin je pristup analitičan i sociološki: ona materijalizira nevidljivu napetost između izoliranog pojedinca i nijemog kolektiva. Praznina između keramičkih tijela postaje aktivni sudionik koji progovara o stanju u kojem dijelimo isti okvir\, ali ne nužno i zajedničko iskustvo. \nTihomir Matijević kiparstvu oduzima težinu i prevodi ga u vrijeme\, pokret i naraciju. Njegov rad obilježava multidisciplinarnost i suptilno opažanje drugosti kroz poetičan izraz. U videu Čovjek\, kuća\, pjesma (2022.) skulptura uspostavlja odnos s okolinom\, uranjajući u ritam promjene i trajanja. U radu Spomenik Snješku Bijeliću (2021.) fokus se pomiče prema prolaznosti — dok se vanjski svijet odvija u svom kontinuitetu\, čin oblikovanja ostaje zamrznut. Kroz takve pomake autor razvija suptilan odnos prema vremenu\, obilježen blagim konceptualnim odmakom. \nVlatka Škoro kiparstvo prevodi u medij monumentalnog crteža\, koristeći olovku kao alat za modeliranje otpora i mase. Rad Težina (2026.) nastaje iz dugotrajnog procesa zasićenja papira grafitom\, sve do postizanja metalnog sjaja koji crtežu daje fizičku gustoću skulpture. Njezin je pristup procesualan i gotovo meditativan: kroz slojeve grafita ona bilježi snagu i krhkost ljudske figure\, koja u bjelini papira postaje vizualni esej o izdržljivosti i egzistenciji. \nJosipa Stojanović koristi digitalni print kako bi uspostavila paralelu između biokemije živčanog sustava i temeljnih kiparskih sirovina. Povezujući elemente poput kalcija i kalija s gipsom\, drvom ili kamenom\, ona nastoji pomiriti ove\, naizgled apstraktne svjetove. Njezin se rad razvija kroz eksperiment\, u dodiru znanosti i umjetnosti\, gdje forma postupno proizlazi iz samog procesa istraživanja. \nOvaj susret postaje točka presjeka različitih svjetonazora\, objedinjenih u nastojanju da obogate sam čin promatranja. Pažnja usmjerena prema materiji\, njezinim mogućnostima i odnosima unutar prostora otvara drukčije perspektive za promišljanje i osjećanje stvarnosti\, prepuštajući posjetitelju slobodu u otkrivanju skrivenih slojeva svakog rada. \nDora Lučić
URL:https://planforculture.com/event/suspenzije-identiteta-margareta-lekic-tihomir-matijevic-josipa-stojanovic-i-vlatka-skoro/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/03/Flora-plakati_2026_Osijek_WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260317T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260327T210000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260313T142131Z
LAST-MODIFIED:20260327T223420Z
UID:10003420-1773774000-1774645200@planforculture.com
SUMMARY:Izložba fotografija Stjepa Kaleba u Flori
DESCRIPTION:Stjepo (Ćepo) Kaleb fotografijom se počeo baviti po svom dolasku u Pariz 1966. godine\, gdje se nakon čestih druženja s fotografima ubrzo zaposlio kao laborant\, a potom i kao fotoreporter. Međutim\, takvom izričaju nije bio odviše sklon\, pošto je težio smislenoj prezentaciji sustavne cjeline a ne bilježenju trenutka. Takav pristup fotografiji potvrdio je kada je pričvrstio kameru na prozor svog pariškog stana i iz ptičje perspektive danima snimao ulicu te nam je svojim istančanim okom diskretno otkrivao njezine priče. Život ulice sagledan kroz objektiv bitno je drugačiji od onoga kakvoga doživljavamo prolazeći njome. Otkrivaju se neobični detalji\, bilježi se zaustavljen pokret\, kretnja\, irealna situacija\, sve ono što mi\, zaokupljeni sobom\, ne registriramo jer nemamo više vremena za druge. Suprotno svim načelima reportažne fotografije Stjepo je stvarao seriju neatraktivnih i nebitnih motiva o čemu je Nena Dimitrijević između ostalog napisala: Ne tragati za slikovitim motivom\, ne očekivati senzaconalan događaj\, nego uz minimalnu intervenciju registrirat neko obično i svakodnevno trajanje. (Spot\, časopis za fotografiju\, Galerije grada Zagreba\, br.3 /1973\, Zagreb). Možda je Kaleb tom seriijom fotografija prejudicirao svoj umjetnički put i vlastitu estetiku jasno naznačivši interes za marginalne teme. Radilo se gotovo o konceptualnom poimanju fotografije u kojem je ideja bitnija od narativnosti\, simbolike\, estetike i značenja snimljenog motiva. Sukladno takvom promišljanju\, autor svoje fotografije sve manje koristi kao dokumente određenih događaja\, a sve češće kao vlastite umjetničke projekte. Njegov fotografski izričaj teži elementarnosti i minimalizmu te dokida figuru čovjeka\, ali ne i njegovu prisutnost. Ona je vidljiva u njegovim materijalnim tekovinama kojima Kaleb negira primarnu i osnovu funkciju te ih tretira kao svjedoke otuđenosti\, kao svojevrstan znak da je život negdje iza onoga što je snimljeno. De facto Stjepo snima prazninu\, jer njegovi radovi nemaju narativni subjekt čije se bivstvovanje odvija u nekom paralelnom svijetu. Zato često snima sjene\, negative tragova svjetlosti koje različiti predmeti ispisuju na zidovima i namještaju interijera\, na praznim ulicama ili napuštenim stubištima akcentirajući čovjekovo odsustvo i afirmirajući prazninu. Te fotografije rječito govore o istančanost autora koji ih je otkrio\, prepoznao i snimo te svoj opus obogatio i grafičkim senzibilitetom. Stjepo pažljivo bira motive svojih fotografija\, ali prema njima zadržava određenu distancu koja ipak nije dovoljna da se ne bi prepoznala simpatija koju oni u njemu pobuđuju. Do izraza dolazi njegov osobni stav\, smisao za otkrivanje detalja\, za perfekcionizam kadra\, za iznenađujuće suodnose i korespon­denciju predmeta zahvaćenih objektivom te rafinirani odnos prema banalnim\, nezamjetljivim predmetima naše svakodnevnice. Snimio je niz intimnih zapisa stvarajući svojevrstan fotografski dnevnik koji u trenutku izlaganja prestaje biti osobnom bilješkom. Sada su to sjajne fotografije atmosfere s jasno izraženim autorovim stavom koji naizgled banalnu temu transkribira u fotografiju višeznačne refleksije što proizlazi iz prikrivene autorove emotivnosti\, koju ne želi nametati\, već je ostavlja da bude prepoznatom. \nMladen Lučić \nStjepo Kaleb rođen je u Dubrovnilu 1945. godine. Odlazi u Pariz 1966.godine\, a početkom 70-ih godina započinje njegovo stvaralaštvo u mediju fotografije. Radio je u fotografskim laboratorijima press agencija\, potom se bavio reportažnom fotografijom kao freelancer te asistrirao raznim fotografima. Odlazi u New York 1986. godine gdje kontinuirano stvara fotografske zapise. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i svijetu. Od 2008. godine živi i radi u Dubrovniku.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-fotografija-stjepa-kaleba-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/03/plakat_KALEB-copy.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260306T100000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260327T180000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260302T142721Z
LAST-MODIFIED:20260302T142722Z
UID:10003414-1772791200-1774634400@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Zapis Ive Zagode u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nZapis \nIVA ZAGODA \nkoje će se održati u petak 6. ožujka u 19 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 27. ožujka svaki dan osim ponedjeljka od 10-12 sati i od 15-18 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori. \n\nIva Zagoda: Vizualni registri neopipljivog\nPred nama su radovi koji funkcioniraju kao vizualni registri procesa\, pokreta i zvuka. Slikarstvo Ive Zagode prostor je u kojem platno djeluje kao aktivno polje za bilježenje nevidljivog ili teško uhvatljivog. Njezine su kompozicije pročišćene\, lišene suvišnog te ostavljaju promatraču slobodu za vlastito tumačenje. \nU suvremenom kontekstu\, Ivu možemo promatrati kao interpretatoricu okoline koja vlastita stanja\, podražaje i zapažanja prevodi u boju i gestu. Riječ je o svojevrsnoj sinesteziji: umjetnica pretače jedan osjetilni podražaj u drugi medij\, dajući neopipljivom zvuku ili prolaznom osjećaju novi život i opipljiv oblik. Ti su zapisi duboko subjektivni\, određeni njezinim trenutnim raspoloženjima i stajalištima\, no upravo ta otvorenost dopušta svakom novom promatraču da tim „zvukovima“ udahne novo značenje. \nKljuč za čitanje njezinih radova leži u samoj prirodi poteza. Na platnima susrećemo različite karaktere kretanja: postoje oni suvereni\, čvrsti i direktni zahvati koji svoj smjer poznaju i prije samog prvog koraka. Nasuprot njima stoje oni uskomešani\, jedva vidljivi obrisi\, poluprozirni i povremeni tragovi koji sugeriraju oklijevanje ili neočekivani impuls. Ti slojevi\, od jasnih do jedva naslućenih\, stvaraju kompozicije koje pulsiraju u ritmu svega proživljenog i pretočenog u boju. Unatoč tom unutarnjem pulsu\, radovi odišu odmjerenošću i samokontrolom. Kroz postignutu ravnotežu elemenata\, kompozicije na promatrača djeluju smirujuće. \nKolorit koji Iva koristi\, bilo da nastaje kao intuitivni odjek unutrašnjeg stanja ili kao rezultat estetskog poriva\, ključan je za cjelokupno tumačenje rada. Boja služi kao element koji usmjerava našu percepciju te određuje težinu geste\, dubinu prostora i emotivni tonalitet „zapisanog“ zvuka. Na taj način\, boja postaje provodnik između unutrašnjeg svijeta autorice i promatrača\, nudeći prostor dijaloga u kojem platno progovara jezikom pročišćenog vizualnog koda. \nU konačnici\, ovi radovi nisu samo dokumenti jednog procesa\, već živa tkiva koja se iznova aktiviraju svakim novim susretom. Iva Zagoda nudi nam vlastitu mapu osjeta\, prepuštajući nama da u tim pokretima i tonovima pronađemo vlastite narative. \nDora Lučić \n\nIva Zagoda rođena je 1992. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku (smjer: slikarstvo) Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu\, u klasi prof. Damira Sokića 2019. godine. Izlagala je na osam samostalnih i desetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih valja istaknuti: „37. Salon mladih“\, “7. Bijenale slikarstva”\, “16. Erste fragmenti”\, Galerija Lauba”\, “U ljetnom kodu”\, Galerija Kranjčar; “Umjetnost je sumnja”\, LexArt skladište.  \nDobitnica je treće nagrade „Ivan Kožarić“\, Nagrade 7. bijenala slikarstva\, Nagrade NMMU za mladog umjetnika 7. bijenala slikarstva\, Grandprix nagrade na 16. erste fragmentima; druge otkupne nagrade muzeja grada Rovinja. Živi i radi u Zagrebu.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-zapis-ive-zagode-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/03/Flora-plakati_2026_Zagoda-WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260206T100000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260227T180000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20260202T070707Z
LAST-MODIFIED:20260202T070707Z
UID:10003384-1770372000-1772215200@planforculture.com
SUMMARY:Monokromi (svjetlosni reljefi) Damira Sobote u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Damir Sobota u prostoru Galerije Flora izlaže ciklus radova koji se\, na prvi pogled\, doimaju krajnje jednostavnima. Sedam kvadratnih formata\, svaki dimenzija 70 x 70 cm\, svaki naslovljen tek bojom koju nosi: Crveni\, Zeleni\, Plavi\, Sivi\, Žuti… No ta se prividna jednostavnost vrlo brzo pokazuje kao optička i misaona zamka. Jer ono što Sobota izlaže nisu slike u klasičnom smislu riječi\, niti su to objekti koji bi se dali iscrpiti jednim pogledom. Riječ je o radovima koji se aktiviraju tek u susretu s promatračem\, u kretanju\, u promjeni kuta gledanja\, u svjetlu koje klizi preko njihove površine i vraća se oku kao stalno promjenjiv događaj. \nMonokromi (svjetlosni reljefi) nastavak su autorova dugogodišnjeg istraživanja odnosa materije i svjetla\, vidljivog i misaonog\, onoga što jest i onoga što se tek događa.  \nSam postupak izrade najbolje opisuje autor. Radovi su sastavljeni od tisuću i više fragmenata istog papira\, tvornički rezanog na identične dimenzije. U samom procesu rezanja događa se ključni\, gotovo nevidljivi pomak: sablja koja reže papir savija njegov rub u mikromilimetarskom rasponu\, ostavljajući trag koji postaje vidljiv tek u susretu sa svjetlom. Budući da papir ima četiri moguće bočne strane\, odnosno četiri ruba\, svaki fragment\, iako načinjen od istog materijala i iste boje\, reflektira svjetlo drugačije. Tako nastaju četiri tona iste boje\, ne kao rezultat miješanja pigmenata\, nego kao posljedica fizičkog procesa i prostorne orijentacije materijala. \nSobota te fragmente kompozicijski slaže s gotovo asketskom disciplinom. Svaki ton\, svaka strana papira\, zauzima jednaki dio površine rada. Površina je ravnomjerno raspoređena\, ali nikada statična. Upravo suprotno. U toj strogoj strukturi rađa se neprestano titranje. Kako se promatrač pomiče\, kako se mijenja kut gledanja ili izvor svjetla\, boja se mijenja\, treperi\, tamni i posvjetljuje. \nSobota koristi jednu boju kako bi otvorio prostor njezine unutarnje složenosti. Ona je polje istraživanja\, frekvencija na kojoj se susreću materija i svjetlo. \nU jednom trenutku\, kako umjetnik sam kaže\, materija papira postaje materija svjetla. To nije metafora\, nego doslovan opis onoga što se događa pred očima promatrača. Površina rada ne reflektira svjetlo kao ogledalo\, niti ga upija kao tamna ploha. Ona ga lomi\, raspršuje\, modulira. Svaki fragment papira ponaša se kao mala optička jedinica\, hvatajući svjetlo i vraćajući ga u prostor na drugačiji način. \nAko bismo ove radove pokušali usporediti s drugim umjetničkim formama\, mogli bismo reći da se Sobota ovdje približava glazbi. Sam će reći: Ako ćemo slikovito\, detaljnije i motivima kompliciranije radove bih usporedio sa pjesmom ili skladbom no zbog svoje minimalnosti mogu reći da na ovaj rad gledam kao na ton\, frekvenciju. \nMinimalizam ovih radova nije estetska poza\, niti formalna redukcija radi same redukcije. On je nužan kako bi se omogućilo ono bitno: iskustvo percepcije.  \nMonokromi su otvorena polja u koja se upisuje iskustvo gledanja. U tom smislu\, svaki susret s radom je drugačiji. Boja koju vidimo danas nije ista ona koju ćemo vidjeti sutra\, jer neće biti isto svjetlo\, isti kut\, isto stanje svijesti. \nHelena Puhara \n\nO autoru: \nDamir Sobota (1988\, Zagreb)  \nDiplomirao (2013) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu\, smjer Grafika. Radove je izlagao na samostalnim i grupnim izložbama\, među kojima su 47. Likovni salon\, Sublacije\, Crna Gora(2025)\, 29.Slavonski Biennale\, Institut nevidljivog (2024)\, Galerija Bačva\, Sjever Istok Jug Zapad Sjever (2024)\, Lukowa Art Collection\, Luzern\, Švicarska (2023)\, Studio Tommaseo\, Trieste Contemporanea\, Trst (2022)\,Nagrada Radoslav Putar\, Salon Galić\, Split (2020)\, Palindrom\, Lauba/U10\, Zagreb/Beograd (2020/2021)\, Known Unknowns\, Westpol A.I.R. Space\, Leipzig (2019)\, 11. HT Nagrada\, Muzej za suvremenu umetnost\, Zagreb (2018)\, nekoliko edicija Bijenala Slikarstva. \nSudjelovao je na rezidencijalnom programu u Njemačkoj i SAD-u. Residency Unlimited-New York (2021)\, Halle 14/Hafenkombinat-Leipzig (2017/2018) \nDobitnik je nekoliko nagrada. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Živi i radi u Zagrebu. \nKontakt: sobota88@hotmail.com
URL:https://planforculture.com/event/monokromi-svjetlosni-reljefi-damira-sobote-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/02/Flora-plakati-2026-Sobota-WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20260110
DTEND;VALUE=DATE:20260111
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20251206T150919Z
LAST-MODIFIED:20251206T150919Z
UID:10003323-1768003200-1768089599@planforculture.com
SUMMARY:Heimo Wallner u Flori
DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \nsa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe\n \n\nHEIMO WALLNER \n\nOK \n\n\nkoje će se održati u petak 5. prosinca u 19 sati u Galeriji Flora.\n \n\nIzložba i rezidencijalni boravak umjetnika odvija se u sklopu Godišnjeg programa Medijateke. Heimo Wallner će u Galeriji Flora izložiti recentne crteže tintom i animacije te zidni crtež u prostoru buduće Grafičke radionice. \n\nIzložba se može pogledati do 10. siječnja 2026. svaki dan od 9-13 sati i od 16-18 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com\n \n \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori.\n \n\nProgram Galerije Flora i Medijateke suvremenih umjetničkih praksi ostvaruje se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for Culture \n\n—————— \nArtist Statement \nCrtam\, a taj se kontinuirani proces manifestira u hrpama crteža\, animacija i\, kada je\nto moguće: crtežima na zidovima – napravljenim brzo\, s jasnim rokom. Ovi zidni\ncrteži me prisiljavaju da generiram slike na licu mjesta; male niti narativa kristaliziraju\nse\, isprepliću\, povezuju i remete. Postaju ritam\, tekstura\, ornament: tapete.\nLjudsko stanje je moj plijen. Glupost (moja i opća) beskrajan izvor. Banalno i bitno\,\ndnevne vijesti nasuprot vječnim istinama\, privatne bolne tajne pretvaraju se u\npraktične šale – katarzu i prokletstvo odjednom.\n* \nHeimo Wallner rođen je u Salzburgu u Austriji 1961. godine i studirao je kiparstvo na\nBečkoj akademiji umjetnosti. Izlagao je svoje radove u Europi\, Japanu i Sjedinjenim\nDržavama. Heimo Wallner se prvenstveno izražava crtežom. Uspoređuju se s\n„automatskim“ radovima ranih nadrealista. Wallner se bavi vrstom suspenzije svijesti\nkao sredstvom izražavanja ideja i slika podsvijesti. Glavni protagonist u Wallnerovom\nradu je gola figura s licem nalik maski i praznim očima – elementarni\, odvojeni\n„svatko“ koji prolazi kroz mlin ljudskih strahova i nada\, opsesija i želja. Njegov rad\noscilira između zidnih crteža\, crtanja/animacije i skulpture. Živi u Vermontu i Austriji\ngdje je i kustos programa umjetnika u rezidenciji hotelpupik. \n—————————————————————————————————————– \nArtist Statement\nI draw\, and this ongoing process manifests itself in piles of drawings\, animations and\nwhen possible: room drawings – made quickly\, with a clear deadline\, these wall\ndrawings force me to generate imagery on the spot and little strands of narratives\ncrystallise\, interweave\, connect\, and disrupt. They become rhythm\, texture\,\nornament: wall paper.\nThe human condition is my quarry. Stupidity (my own and the general) an endless\nsource. The banal and the essential\, daily news vs eternal truths\, private painful\nsecrets turn into practical jokes – catharsis and damnation all at once.\n*\nHeimo Wallner was born in Salzburg\, Austria in 1961 and studied sculpture at the\nVienna Academy of Fine Arts. He has exhibited his work internationally. Heimo\nWallner’s primary work exists as drawing installations. They have been compared to\nthe “automatic” works of the early Surrealists. Wallner engages in a type of\nsuspension of the conscious mind as a means of expressing ideas and images of the\nsubconscious. The primary protagonist in Wallner’s work is a naked figure with a\nmask-like face and empty eyes – an elemental\, detached “everybody\, – goes through\nthe mill of human fears and hopes\, obsessions and desires.\nHis work oscillates between wall drawings\, drawing/animation and sculpture.He lives\nin Vermont and Austria where he also curates the artists in residence program\nhotelpupik.
URL:https://planforculture.com/event/heimo-wallner-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/12/poster--scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251212T090000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251217T180000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20251214T161215Z
LAST-MODIFIED:20251214T161215Z
UID:10003330-1765530000-1765994400@planforculture.com
SUMMARY:DUBROVNIK BIENNALE_Public
DESCRIPTION:DUBROVNIK BIENNALE_Public \n12. 12. – 15. 12.2025. \nAntun Maračić \nPasko Burđelez \nNastasja Špilj \nTina Gverović \nBen Cain \nSlaven Tolj \nIvana Pegan \nElis Kondelíková \nAnte Vlahinić \nCristina David \nNives Sertić \nIvona Vlašić \nAna Požar Piplica \nDorinda Bulić Čotić \n22. Ljetna škola filma Šipan \nKao treću fazu Dubrovnik Biennala\, Umjetnička organizacija Tkivo od 24. srpnja do 3. kolovoza 2025. organizirala je grupnu izložbu lokalnih i međunarodnih autora u formi umjetničkih intervencija u javnom prostoru Šipanske Luke pod nazivom „Public”. Autori i njihovi radovi propituju suvremenu upotrebu javnog prostora te načine na koje promjene u javnom prostoru utječu na zajednicu i pojedinca. \nKako se koristi javni prostor? Kako ga zajednica i pojedinci oblikuju? Treba li zdravo društvo javni prostor i koja je njegova svrha? Koje su mu ključne odlike ? Iako su ova pitanja u određenoj mjeri retorička te je jasno da je javni prostor nužan za vitalnost grada\, upravo zbog sve učestalije komercijalizacije postaje sve važnije iznova ih postavljati. \nIzložba „Public” u proširenom izdanju bit će postavljena u Florinom domu od 12. do 15. prosinca 2025. godine. \n—– \nAs the third phase of the Dubrovnik Biennale\, “Tkivo” art organization presented a group exhibition of local and international artists. Titled Public\, it was held from 24 July to 3 August 2025\, in the form of art interventions in the public space of Šipanska Luka. With their works\, the featured artists reflect on the modern use of space\, exploring how changes in public space affect the community and individuals.  \nHow do we use public space? In what ways do communities and individuals shape it? Does a healthy society need public space and what is its purpose? What are its key characteristics? Even though these questions are partly rhetorical\, and we already know that public space is essential for the vitality of towns and cities\, due to the growing commericalization it is becoming ever more important to keep asking them.  \nThe Public exhibition will be shown in an expanded form in Flora’s Home\, from 12 to 15 December 2025.
URL:https://planforculture.com/event/dubrovnik-biennale_public/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/12/plakat_DUBROVNIK-BENNALE_2025-copy.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251212T080000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251217T170000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20251214T161402Z
LAST-MODIFIED:20251214T161402Z
UID:10003331-1765526400-1765990800@planforculture.com
SUMMARY:DUBROVNIK BIENNALE_Public
DESCRIPTION:DUBROVNIK BIENNALE_Public \n12. 12. – 15. 12.2025. \nAntun Maračić \nPasko Burđelez \nNastasja Špilj \nTina Gverović \nBen Cain \nSlaven Tolj \nIvana Pegan \nElis Kondelíková \nAnte Vlahinić \nCristina David \nNives Sertić \nIvona Vlašić \nAna Požar Piplica \nDorinda Bulić Čotić \n22. Ljetna škola filma Šipan \nKao treću fazu Dubrovnik Biennala\, Umjetnička organizacija Tkivo od 24. srpnja do 3. kolovoza 2025. organizirala je grupnu izložbu lokalnih i međunarodnih autora u formi umjetničkih intervencija u javnom prostoru Šipanske Luke pod nazivom „Public”. Autori i njihovi radovi propituju suvremenu upotrebu javnog prostora te načine na koje promjene u javnom prostoru utječu na zajednicu i pojedinca. \nKako se koristi javni prostor? Kako ga zajednica i pojedinci oblikuju? Treba li zdravo društvo javni prostor i koja je njegova svrha? Koje su mu ključne odlike ? Iako su ova pitanja u određenoj mjeri retorička te je jasno da je javni prostor nužan za vitalnost grada\, upravo zbog sve učestalije komercijalizacije postaje sve važnije iznova ih postavljati. \nIzložba „Public” u proširenom izdanju bit će postavljena u Florinom domu od 12. do 15. prosinca 2025. godine. \n—– \nAs the third phase of the Dubrovnik Biennale\, “Tkivo” art organization presented a group exhibition of local and international artists. Titled Public\, it was held from 24 July to 3 August 2025\, in the form of art interventions in the public space of Šipanska Luka. With their works\, the featured artists reflect on the modern use of space\, exploring how changes in public space affect the community and individuals.  \nHow do we use public space? In what ways do communities and individuals shape it? Does a healthy society need public space and what is its purpose? What are its key characteristics? Even though these questions are partly rhetorical\, and we already know that public space is essential for the vitality of towns and cities\, due to the growing commericalization it is becoming ever more important to keep asking them.  \nThe Public exhibition will be shown in an expanded form in Flora’s Home\, from 12 to 15 December 2025.
URL:https://planforculture.com/event/dubrovnik-biennale_public-2/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/12/plakat_DUBROVNIK-BENNALE_2025-copy-1.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251110T100000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251111T200000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20251106T124506Z
LAST-MODIFIED:20251106T124646Z
UID:10003280-1762768800-1762891200@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Paralelne realnosti u Flori
DESCRIPTION:U projektu Paralelne realnosti učestvuju autori i autorke iz Novog Sada – Maja Erdeljanin\, \nStevan Kojić\, Ljiljana Maletin Vojvodić i Dragan Vojvodić\, koji kroz različite pristupe i \nmedije artikulišu slojevite odnose između ličnog sećanja\, društvenih konstrukata i umetničke \nreinterpretacije. Na izložbi u Galeriji Flora u Dubrovniku predstavljaju svoja novija istraživanja \nkoja nisu samo reprezentacija jednog grada\, već više kritički otisak njegovih umetničkih i \ndruštvenih transformacija. Umetnička knjiga\, kao objekt i diskurs\, u Novom Sadu ima dugu \ntradiciju\, ukorenjenu u novoj umetničkoj praksi kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina\, \nkada je knjiga postala prostor eksperimenta\, vizuelne komunikacije i dokumenta. Ova izložba \nreferiše na tu istoriju\, ali i na promene prožete migracijama\, naročito tokom ratova devedesetih\, \nkada su lične naracije postale svedočanstva o gubitku\, nestabilnosti i riziku. Izložba povezuje \nrazličite lokacije\, prostor Dubrovika\, Cavtata\, estonskog grada Tartua\, Varoši na Kipru i Novog \nSada\, kao i različite medije – crtež\, tekst\, knjigu–objekat\, video\, fotografiju\, instalaciju i sl.  \nBeleži aktuelne događaje\, koji ukazuju na turbulentnu sadašnjost i potrebu za društvenom \nartikulacijom i promenom. Umetnici i umetnice propituju svoju svakodnevicu\, bilo da je ona \nusmerena na teme ličnog identiteta\, kolektivne memorije ili društvenopolitičke stvarnosti. \nUkazuju na važnost umetničkog delovanja i zajedničkog promišljanja budućnosti. \nLjiljana Maletin Vojvodić\, kao književnica\, polazi od iskustva konceptualne umetničke prakse. \nTokom rezidencijalne posete grafičko-umetničkoj štampariji u Tartuu\, stvara Instruction \nReadings – umetničke knjige–objekte koje funkcionišu u proširenom polju književnosti. \nPovezuje korice odbačenih knjiga ruskih\, persijskih i estonskih autora sa praznim stranicama \nrecikliranog papira\, uz utiskivanje naslova Gutenbergovom presom. Knjige bez očekivane \nnarativne sadržine postaju performativno polje koje afirmiše eksperimentalne i nekonvencijalne \nforme čitanja i pisanja\, usmeravajući ih ka ideji\, procesu i kontemplaciji\, u suprotnosti sa \nsavremenoj\, algoritmizovanoj proizvodnji sadržaja. Istovremeno\, upotrebom recikliranog papira \ni re-use korica\, ukazuje na značaj ekološke svesti u savremenom tehnološkom okruženju. \ņMaja Erdeljanin je od 2006. godine posvećena dnevničkom pristupu umetnosti u svom ciklusu \nDragi dnevniče\, odnosno svakog dana beleži iskaze sopstvene stvarnosti i kreira po jedan \numetnički zapis u formi kolaža\, crteža\, akvarela i slike. Kao umetnica i književnica\, vremenom \nrazvija i specifične forme mesečnih kalendara sa audio-pričama za slepe\, kao i umetničke \nknjige–objekte u kojima se prepliću svakodnevni događaji\, introspektivna svedočanstva\, \nrazmišljanja o svom psu i sugrađanima\, lekarskim izveštajima\, fizičkim stanjima ili \nmotivirajućim reklamama namenjenih ženama. Autorka čini vidljivim intimne priče o \nsopstvenom identitetu koje su istovremeno nosioci odjeka turbulentne i medijski zagušene \ndruštvene stvarnosti. \nDragan Vojvodić u svojim autobiografskim radovima Bronhitis I\, II\, U potrazi za izgubljenim \nvremenom i Arhitektonska buka polazi od sopstvenog detinjstva i odrastanja u Sarajevu 70-ih \ngodina\, te lečenja od bronhitisa u specijalizovanoj dečijoj bolnici u Cavtatu. Dečiji crteži na \ndopisnicama iz bolnice i video-zapisi Dubrovnika i Sarajeva njegovog oca postaju segmenti \numetničkih istraživanja. Prostori lične memorije prožete traumom\, bolešću\, ratom i \nraseljavanjem\, istovremeno ispunjeni porodičnom bliskošću\, rutinom i svakodnevicom\, uprkos \nistorijskim lomovima ostaju deo njegovog identiteta vidljivi i u umetničkoj praksi. Mapiranjem \nsopstvene istorije\, autor pristupa arhiviranju emotivnih i kulturnih fragmenata zajedničke \nprošlosti\, kolektivnih kodova stanovnika bivših jugoslovenskih republika. \nStevan Kojić nastavlja svoj višegodišnji ciklus „Samoodrživi sistem apsurda“\, istražujući \nsimulirano preživljavanje unutar postindustrijskog\, postutopijskog prostora. U svojim \nfotografijama nastalim upotrebom infracrvenog snimanja u Famagusti / Varoši na Kipru \nproblematizuje krhkost nestabilnih sistema koji dovode do rata\, migracije stanovništva i \nurušavanja gradskih struktura prepuštenih silama prirode. Svojevrsni „grad duhova“ postaje \nprimer distopijske scenografije surove političke realnosti. Istovremeno\, snimci nastali u Novom \nSadu\, njegovom mestu stanovanja\, ukazuju na uticaje koruptivne političke tenzije\, kontrole i \nnjenog kolapsa na primeru slike policijske moći koja postaje odraz društvene nemoći i \npropadanja. \ndr Sanja Kojić Mladenov \nO autorima:\n \nMultimedijalni umetnik Dragan Vojvodić studije započinje na Akademiji likovnih umetnosti u Sarajevu\, a diplomira slikarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama i projektima u Srbiji i inostranstvu (Muzej savremene umetnosti Vojvodine\, Salon Muzeja savremene umetnosti u Beogradu\, Muzej moderne i suvremene umetnosti Rijeka\, EuropeNow Columbia University\, SAD\, Nacionalna galerija BiH\, Cenar savremene umjetnosti Crne Gore i dr.). \nUčestvovao je na domaćim i međunarodnim umetničkim projektima i bijenalima (Art Encounters bijenale\, Temišvar; Oktobarski salon\, Beograd; Bijenale umetnosti u Pančevu; Missing Stories\, Gete institut Beograd; Risk Change\, Novi Sad; 700IS Video Art Festival\, Island i dr.)\, kao i na festivalima performansa u Srbiji\, Hrvatskoj\, Mađarskoj i Italiji. Učesnik je rezidencijalnih i istraživačkih programa na Grenlandu\, u Norveškoj\, Švedskoj\, Finskoj\, Japanu\, SAD\, Rusiji\, Estoniji\, Španiji\, Portugalu\, Francuskoj i dr. \nJedan je od umetnika koji su predstavljeni na 60. Venecijanskom bijenalu u okviru projekta umetnice Vlatke Horvat By the Means at Hand u Paviljonu Hrvatske. Osnivač je nevladine organizacije Art Box u Novom Sadu. \ndraganvojvodic.wordpress.com \nLjiljana Maletin Vojvodić je književnica\, umetnica i istraživačica u oblasti kulture iz Novog Sada gde je i završila studije književnosti. Autorka je romana Skrik\, Oni koji jedu sirovo meso i Patuljci i Hiperboreja\, kao i nefikcionalnih knjiga #Značenje doma (Farsickness/Homesickness/Homelessness)\, Kako razumeti novu umetničku praksu i drugih.  \nBoravila je u umetničkim i istraživačkim rezidencijama u Norveškoj\, Finskoj\, Švedskoj\, na Grenlandu\, Svalbardu\, Islandu\, u Japanu\, Francuskoj\, Austriji\, Letoniji\, Rusiji\, Estoniji i SAD. Dobitnica je više književnih i umetničkih nagrada\, kao i inostranih grantova i stipendija. Zajedno sa umetnikom Draganom Vojvodićem izlagala je u Norveškoj (Svalbard)\, Švedskoj\, Estoniji\, SAD (EuropeNow\, Columbia University) i Srbiji. \nAutorka je i umetničkih knjiga\, kolaža i fotografija; glavna i odgovorna urednica portala Art Box posvećenog savremenoj umetnosti\, rodnim pitanjima i interkulturnom dijalogu. Članica je Srpskog književnog društva i Udruženja književnika Vojvodine.  \nhttps://artboxportal.com/ljiljana-maletin-vojvodic-portfolio/ \nStevan Kojić (1973) je medijski umetnik sa sedištem u Novom Sadu. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu\, a doktorirao na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu\, gde je radio kao redovni profesor na Departmanu za nove medije. Predavao je i na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju i Fakultetu likovnih umetnosti na Cetinju. \nNjegova umetnička praksa istražuje preseke ekologije\, tehnologije i sistemske kritike\, često se materijalizujući kao hibridni\, samoregulišući ambijenti koji funkcionišu istovremeno kao skulpturalni sistemi i konceptualne provokacije. Njegov dugoročni konceptualni okvir\, „Samoodrživi sistem apsurda“\, bavi se temama postideološkog preživljavanja\, tehno-anarhije i estetike neuspeha\, gradeći eksperimentalne ekosisteme u kojima apsurd postaje uslov izdržljivosti i imaginacije. \nhttps://stevankojic.com/ \nMaja Erdeljanin (Novi Sad\, 1971) bavi se umetnošću kroz autorski (likovni i prozni) i urednički rad. Njena umetnička praksa podjednako postavlja pitanja etike i estetike\, istražuje filozofske i ekološke teme\, kao i koncept lepote i harmonije\, sa posebnim fokusom na psihološki značaj boja (ciklus “Color Therapy” 2006-2012). Na umetničkoj sceni Novog Sada i Vojvodine aktivna je od 1992. godine\, a od kasnih devedesetih sarađuje sa umetničkim institucijama i organizacijama širom Evrope. Objavila je romane “24 x 30”\, “Der Dnevnik” i “Naglas”\, putopis “La razglednica”\, zbirku kratkih priča “Dragi dnevniče” i umetničku monografiju Novog Sada “Slika grada – Novi Sad u likovnim umetnostima 18–21. veka”. Od 2006. godine vodi vizuelno-prozni dnevnik koji danas broji više od 500 radova (slika\, kratkih priča\, video i audio zapisa). Najnoviji deo tog ciklusa čine knjige-objekti pod nazivom “Dragi dnevniče\, biblioteka”. \nwww.majaerdeljanin.com \nSanja Kojić Mladenov (1974)\, PhD\, kustoskinja i istoričarka umetnosti; usmerena ka istraživanju savremene umetničke teorije i prakse\, digitalnih medija i roda. Muzejska savetnica Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i direktorka istog (2013–2016). Kustoskinja Paviljona Srbije na 54. Venecijanskom Bijenalu savremene umetnosti (2011)\, izložbe Dragoljuba Raše Todosijevića\, nagrađenog internacionalnim priznanjem – Uni Credit Venice Award i Paviljona Severne Makedonije na 59. Venecijanskom Bijenalu savremene umetnosti (2022)\, izložbe Monike Moteske i Roberta Jankuloskog\, zajedno sa Anom Frangovskom. Kustoskinja međunarodne putujuće izložbe EVROVIZION.CROSSING STORIES AND SPACES (od 2019)\, zajedno sa Sabinom Klemm\, instituta za internacionalnu kulturnu saradnju Nemačke – ifa (Institut für Auslandsbeziehungen). Dobitnica priznanja BeFem (2023); „Lazar Trifunović” (2016) i priznanja Društva istoričara umetnosti Srbije (DIUS) (2013). Autorka knjiga „SKOK I ZARON: diskursi o rodu u umetnost” (2020) i „Feminizam i vizuelna umetnost. Između teorije i prakse” (2023). \nhttps://sanjakm.blogspot.com/
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-paralelne-realnosti-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/11/plakat_PARALELNE-REALNOSTI-copy.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251010T180000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251010T200000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20251009T160859Z
LAST-MODIFIED:20251009T160859Z
UID:10003258-1760119200-1760126400@planforculture.com
SUMMARY:EVA IMR MRÁZIKOVÁ   Emil Filla Gallery in Ústí nad Labem: Three decades of Art and Moving
DESCRIPTION:Predavanje će prikazati aktivnosti Galerije Emil Filla u češkom gradu Ústí nad Labemu\, i to u posljednja tri desetljeća. Tijekom tog razdoblja\, naime\, ovaj grad i njegova kulturna scena doživjeli su dinamičnu transformaciju i rast te poprimili svoj današnji oblik. Autorica će predstaviti galerijsku scenu\, umjetničke institucije\, ličnosti i aktivnosti koje su tipične upravo za Ústí nad Labem i koje doprinose jedinstvenom karakteru ovog mjesta. \nEva Imr Mráziková\, dr. sc.\, docentica je na Odsjeku za povijest i teoriju umjetnosti Fakulteta umjetnosti i dizajna Sveučilišta Jan Evangelista Purkyně u Ústí nad Labemu. Fokus njezinog nastavnog rada su suvremeni umjetnički trendovi\, kustoske prakse i djelovanje galerijskih institucija. Već preko dva desetljeća djeluje i kao kustosica\, organizirajući izložbe i umjetničke projekte\, te vodi Galeriju Emil Filla u Ústí nad Labemu. U svom galerijskom radu posebno je usredotočena na prezentaciju izložbi i komunikaciju između umjetničke institucije i publike. \n————————eng \nThe lecture will present the gallery activities in Ústí nad Labem over three decades\, during which the city and its cultural scene have dynamically transformed\, grown\, and evolved into their current form. The author will introduce the gallery scene\, art institutions\, personalities\, and activities that are specific to Ústí nad Labem and contribute to the unique character of this place. \n Mgr. Eva Imr Mráziková\, Ph.D. \nis an Assistant Professor at the Department of Art History and Theory at the Faculty of Art and Design\, Jan Evangelista Purkyně University in Ústí nad Labem. Her lectures focus on the latest trends in contemporary art\, curatorial practices\, and gallery operations. For over two decades\, she has also worked as an art curator\, organizing exhibitions and projects\, and has been leading the Emil Filla Gallery in Ústí nad Labem. A central aspect of her work emphasizes exhibition presentation and the communication between the gallery institution and its audience.
URL:https://planforculture.com/event/eva-imr-mrazikova-emil-filla-gallery-in-usti-nad-labem-three-decades-of-art-and-moving/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:LECTURE
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/10/Poster_Eva_Flora-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250925T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251009T200000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20250924T150417Z
LAST-MODIFIED:20250924T150559Z
UID:10003205-1758826800-1760040000@planforculture.com
SUMMARY:Guerilla Gourmet: izložba Line Kovačević u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \nsa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe\nGuerilla Gourmet Line Kovačević \nkoje će se održati u četvrtak 25. rujna u 19 sati u Galeriji Flora.\n \n\nIzložba se može pogledati do 9. listopada svaki dan od 9-11 sati i od 16-20 sati. \nIzložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \n*** \n\nU umjetničkom se kontekstu gerilske akcije vežu uz street art i performans. Gerilski performansi i umjetnički radovi često imaju i estetske karakteristike ad hoc pripreme i brze ulične izvedbe kojoj slijedi – bijeg. Kod umjetnice i dizajnerice Line Kovačević forma pobune je spekulativni dizajn\, a akcije koje izvodi u javnom prostoru upotpunjene su objektima – elaboriranim predmetima želje koje je osmislila za tu svrhu\, potpuno se odmičući od gerilske estetike. No još je zanimljiviji očekivani rezultat pobune – a to je ostvarivanje bliskosti. Naziv izložbe “Guerilla Gourmet” se tako odnosi na seriju performansa koje izvodi u kontekstu javnog prostora ili prostora u privatnom vlasništvu\, ali otvorenog javnosti\, a koji se veže uz njen raniji rad “Set za online romantičnu večeru”. \nKao i u njenim ranijim radovima\, bilo da se radi o redizajnu sučelja ili aplikacije koju koristimo ili intervenciji u javnom prostoru\, gerilski moment njenog rada usmjeren je na rekreiranje zadatog i neočekivanu aproprijaciju specifičnog teritorija\, ne iz pozicije korisnika već iz pozicije kreatora vlastitog načina obitavanja u njemu. Set za online romantičnu večeru tako donosi niz lijepih i neobičnih predmeta čineći prostor ispred sučelja računala\, koji uglavnom doživljavamo kao radni\, romantičnijim. Standardni motivi romantičnih večera postaju motivi reinterpretacije za digitalni svijet\, slušalice su postale ujedno i ogrlica od bisera\, a tastatura je prekrivena po mjeri šivanim i ručno vezenim ubrusom. \nZa razliku od seta za romantičnu večeru koji promišlja tendencije sve veće tjelesne odsutnosti i digitalne prisutnosti nastale uslijed globalizacije\, Guerilla gourmet donosi romantiku na ulicu. Veliki dio romantike npr. čini ambijent\, rasvjeta\, i ostali restoranski rekviziti\, no jedan dio romantičnog doživljaja vezan je i uz hranu. Hormon bliskosti\, oksitocin koji se intenzivno luči tijekom zajedničkih obroka. U online verziji romantične večere virtualnu prisutnost osobe može upotpuniti i fizički doživljaj hrane koje prožima tijelo i stvara osjećaj bliskosti. Umjetnica eksperimentira s proporcijama događaja jer intimni čin večere bliskih ljudi preslikava u javni \, stvarajući tako moment začudnosti. \nUz to što se povezuje sa svojom publikom Guerilla Gourmetom\, Lina Kovačević uzima grad kao scenografiju. \nOsim gerilskog momenta izložbe u kojem smo vidjeli kako umjetnica identificira i kreativno prisvaja fizičke i virtualne prostore redizajnirajući ih\, u drugom segmentu izložbe nalazi se jedan\, kako ga umjetnica naziva found internet object. Radi se o velikom digitalnom printu na tekstilu koji prikazuje pozu tijela koja se obično koristi u estetici društvenih mreža\, autoportret ili ne\, neka zaključe sami posjetitelji izložbe. Uz to je izložen mali 3D print fizičke skulpture\, nastao skeniranjem 3D mobilnom aplikacijom. Ono što je zanimljivo i duhovito je da je nađeni objekt na internetu renesansno remek djelo – Michelangelov David. \nPrenoseći Michelangelovog Davida iz digitalnog mnoštva nazad u fizički prostor galerije\, s obzirom na to da se ne radi o bilo kojem “nađenom objektu na internetu” već upravo onom koji već u svojoj originalnoj verziji pripada vrijednoj svjetskoj kulturnoj baštini\, pitanje koje se postavlja tiče se konteksta. David Line Kovačević postaje diskurzivni objekt koji svojom aproprijacijom i rekontekstualizacijom obećava mnoštvo teorijskih razgovora i promišljanja pitanja poput autorstva\, utjecaja vremenskog tijeka\, konteksta fizičkog tj. virtualnog prostora na značenje određenog rada\, pa i na radikalne promjene vrijednosti objekta. \nU Ritual Shave in a Club Tent\, instalaciji koja je nastala po uzoru na boiler room party\, a izložena na dva klasična galerijska LCD ekrana\, i jednom manjem koji nonšalantno proviruje iz džepa traperica\, s glazbenom podlogom DJ-a Strahinje Arbutine\, rekreira vruću i zagušljivu atmosferu zabava u kojima zvuk i ritam dovode sudionike do osjećaja povezanosti i kolektivnog otkucavanja srca. Pomak koji Lina Kovačević ostvaruje u svom radu je da se veliki kolektivni klupski party s mnoštvom poznatih i nepoznatih sudionika odvio u intimnom privatnom prostoru stana s bliskim prijateljima i u tom smislu je rekontekstualiziran i prisvojen. Možemo reći da je vlastitom tjelesnom improvizacijskom izvedbom klupskog događaja taj događaj u potpunosti proživljen i sveden na mjeru čovjeka. \nMetoda aproprijacije\, te spekulativnost radova Line Kovačević otvaraju neka nova promišljanja mogućih društvenih odnosa\, omogućujući posjetiteljima da naslute skrivene silnice moći\, ali i mogućnosti pojedinačne pobune kroz kreativnost. Pobuna\, kako je vidi ova umjetnica\, u idealnom bi svijetu vodila k novootkrivenoj bliskosti i empatiji. \nOlga Majcen Linn \nLina Kovačević radi u novim medijima\, slikama i objektima. Rođena je u Zagrebu\, diplomirala je na Studiju dizajna u Zagrebu i magistrirala na Central St. Martins School of Art and Design u Londonu. Izlagala je na domaćim i međunarodnim izložbama poput Milan Triennale\, Paris Design Week\, London Design Week \, a kao veejay nastupala je na festivalima poput Club Transmediale\, Berlin i Contact Europe\, Beč. \nNjen rad je često opisivan kao subverzivan\, kritičan\, ali i duhovit\, s poetskom crtom na individualnoj i kolektivnoj razini. Paralelno internacionalno nagrađivanom grafičkom dizajnu\, radila je web instalacije poput “Edit this banner”\, robotičke instalacije “Raymond robot designer” te instalaciju “Set za online romantičnu večeru” koji je poklonjen od strane hrvatske ministrice kulture francuskoj ministrici kulture povodom izložbe Croatie La Voici u Parizu. \nIzlagala je na domaćim i međunarodnim izložbama\, a kao veejay nastupala je na festivalima poput Club Transmediale\, Berlin; Contact Europe\, Beč; Steirische Herbst i ExitSpace\, Graz; Muzički bijenale Zagreb\, UrbanFestival Zagreb i drugi. \nZa svoj rad dobila je nagrade poput ID Annual Design Review\, Art Directors Club\, Magdalena\, Red Dot\, te nagradu Young Guns NY.
URL:https://planforculture.com/event/guerilla-gourmet-izlozba-line-kovacevic-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/09/Flora-plakati_Kovacevic_WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250915T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250915T220000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20250911T081804Z
LAST-MODIFIED:20250911T082009Z
UID:10003191-1757962800-1757973600@planforculture.com
SUMMARY:ANTONIO KISELIĆ LEDINSKY Konjunktura_ izložba i performans u Flori
DESCRIPTION:Multimedijalna izložba Konjunktura u Medijateci HDLUDU – Florin dom dubrovačkoj publici predstavlja umjetničke radove Antonija Kiselića Ledinskog koji do sad nisu bili predstavljeni u javnosti. \nAutor u odnosu na raniji odabir njemu poznatih dominantni okvira performativnih praksi okreće se hrani iz egzistencijalne i političke motiviranosti\, pretpostavljajući kako se neutralizacija negativnih učinaka Antropocena može provesti kroz mijenjanje ljudskih obrazaca. \nKonjunktura (srednjovj. lat. coniunctura: veza\, spoj\, od lat. coniungere: združiti) postaje okidač za širenje njegove ideje o potrebi osvještenijeg pristupa prema planetarnim resursima i mogućnostima hrane kao medija ili motiva\, čime se postupno nagovještava njegov ulazak u zrelu umjetničku fazu. \nRiječ je o djelima u kojima se očituje nastavak identitetske nesigurnosti proizašle iz traume (Zamrznuti osjećaji\, 2017.)\, traganje za vlastitom ali i tuđom ulogom unutar obitelji (Majke\, 2025.)\, kao i nastavak poticanja na društvenu odgovornosti\, angažman i preuzimanje rizika (Braća\, 2025.) s fokusom na korijene (Vi ste sol zemlje\, 2025.) onkraj katoličkog odgoja i doktrine. Kritikom političke ljevice (Izvor je presušio\, 2025.) upućuje na krizu ljevice u kapitalizmu\, apelirajući na rastući globalni neofašizam (I pršut i čvarci\, 2025)\, njegovo prepoznavanje i potrebu za strukturiranim otporom. U nastavku izložbenog programa\, prilikom otvorenja izložbe\, umjetnik izvodi performans blagovanja (Hrana\, a ne oružje)\, nudeći okupljenima mogućnost kušanja jednostavnog makrobiotičkog jela od tucane pšenice\, slanutka\, tikve\, kukuruza\, krastavaca\, soli\, maslinova ulja\, limunova soka i rendane korice\, te začinskih trava iz Florinog vrta. \nKonjunktura naglašavaju važnost nastavka vršenja pritiska prema postojećim strukturama moći kako bismo uz postojeće nosive stupove održivog razvoja uvrstili onaj četvrti – kulturu\, bez čije mutacije čovječanstvo neće moći neutralizirati prijetnje novog globalnog rata\, smanjiti sve veću nejednakost globalnog Juga u odnosu na Sjever\, kao i danju degeneraciju ako ne učinimo ključni zaokret do kraja 2030. godine u konzumaciji planetarnih resursa. \nKiselić Ledinsky stoga koriste hranu kao alat\, putem kojeg nas potiču na osvještavanje političke uloge hrane\, ali i materiju kojom možemo podržati cijeljenje ne samo vlastitog bioma već i planeta\, izjednačujući npr. performativno gastronomsko iskustvo ka onom u području umjetnosti\, šireći perspektivu s likovnog prikazivanja prema obrazovanju i kritičkom razmišljanju. \nNicolas Bourriaud\, suosnivač Palais de Tokyo (Paris) definirao je umjetnički rad koji koristi ove elemente relacijskom estetikom\, koju definira kao „skup umjetničkih praksi koje kao svoje teoretsko i praktično polazište uzimaju cjelokupnost ljudskih odnosa i njihov društveni kontekst\, a ne neovisni ili privatni prostor.” Iako Kiselić Ledinsky uz prezentaciju vizualnih radova ujedno i kuha\, on ipak izvodi svoja teorijska i stečena znanja npr. iz procesa fermentacije hrane\, šireći naše gastronomsko iskustvo elementima autobiografskog\, znanstvenog\, vizualnog ili fiktivnog\, uvodeći nas u polje izvedbenog predavanja. Ana Vujanović\, teoretičarka izvedbenih studija navodi kako “umjetnici u ovoj relativno novoj disciplini rade na sjecištu između predavanja i izvedbe\, tragajući za kreativnim putevima uključivanja tradicionalnih metoda umjetničke komunikacije u predstavljanju njihovih ideja prema publici.” \nDakako da se područje suvremene umjetnosti od futurista sve do Documente u 2022. godini odabirom indonezijskog umjetničkog kolektiva ruangrupe mijenjanja i prihvaća sve šire estetike\, Kiselić Ledinsky prati\, dokumentira i stvara edukativno-iskustveni proces koji potencijalno može odgovoriti na pitanje: stvaramo li perspektivu za svijet mira nakon Antropocena? \nAntonio Kiselić Ledinsky (Bjelovar\, 1988.) multimedijalni je autor i producent koji djeluje u području vizualnih i izvedbenih umjetnosti. Kroz produkcijske i umjetničke programe\, snažnim i energičnim umjetničkim izričajem\, prožetim estetskom jednostavnošću\, komunicira o kulturno-političkim i etičko-identitetskim pitanjima. Ostvario je zapaženi angažman na riječkoj i nacionalnoj sceni\, podupirući rad i djelovanje nezavisnih organizacija Prostor Plus\, Saveza udruga Molekula\, Kreativnog kolektiva Kombinat i LGBTIQ centra Druga Rijeka. Idejni je začetnik i umjetnički direktor glazbeno-vizualnog happeninga Six Martinis\, koautor i producent međunarodnog izložbenog koncepta BRIDGES\, dok je kolaboracije i autorske radove prezentirao unutar 33. Salona mladih\, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci\, Zoom Festivala\, Ekscene\, Prostora Plus\, BLOK-a\, POGON-a Jedinstvo\, Galerije Spandow\, Galerije Grolman\, Whole Festivala\, Galerije Kocka…  \n 
URL:https://planforculture.com/event/antonio-kiselic-ledinsky-konjunktura-izlozba-i-performans-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/09/plakat_Antonio-Kiselic-Ledinsky_mediJAteka-FLORA.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250903
DTEND;VALUE=DATE:20250920
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20250903T061139Z
LAST-MODIFIED:20250903T061139Z
UID:10003180-1756857600-1758326399@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Nikice Jurkovića u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Prolazeći kroz džepove vlastite odjeće\, torbu ili ruksak\, svima nam se dogodilo da naiđemo na stari račun koji u tom trenutku\, iz znatiželje ili dosade\, odlučimo ponovno promotriti. Iako se na prvi pogled može činiti kao beznačajan dokument\, ako dovoljno dugo zadržimo pozornost\, on nam može precizno otkriti nekoliko ključnih informacija o nama\, pritom ne otkrivajući našu dob\, spol\, zvanje ili nacionalnost: otkriva nam na kojoj smo se lokaciji na svijetu određenog datuma nalazili\, što smo točno radili i u kojem trenutku\, odnosno koliko je sati tada bilo. Te su informacije u većini slučajeva dovoljne da rekonstruiramo širu sliku događaja\, pa se nerijetko možemo prisjetiti i kako smo proveli taj dan\, koje su okolnosti dovele do tog mjesta\, kako smo izgledali i kako smo se osjećali. Tako naizgled banalan komadić papira\, kao zapis u vremenu\, pamti našu jedinstvenu orbitu i postaje svojevrsni autoportret. Dobiva li taj predmet nakon proživljenog trenutka novo značenje ili vrijednost? \nRad “Autoportreti (Brojevi s redomata)”\,  umjetnika Nikice Jurkovića primjer je takvog „post-contemporary readymade“ koncepta. To je jedan od ukupno pet radova izloženih na izložbi “Bez naslova (Procesi)” u galeriji Flora\, nastalih u posljednjih pet godina. Osim što istražuje fenomen pamćenja kroz svakodnevne rituale prikupljanja i arhiviranja\, rad “Autoportreti”\, kao i preostala četiri rada na izložbi\, u fokusu ima proces protjecanja vremena i njegovo naknadno redefiniranje. \nFizičko bilježenje pamćenja i vremena putem nizanja i multipliciranja prisutno je i u radu “Bez naslova (Karte)”\, seriji grafika u dimenziji tramvajskih karata. Još jedan čin iz svakodnevice prelazi u umjetnički postupak\, pri čemu svakim novim umjetnikovim otkucavanjem jednog te istog bijelog pravokutnika u tramvaju otisak postaje sve manje čitljiv\, sve dok se potpuno ne apstrahira i prestane služiti svojoj izvornoj svrsi dokumentiranja prolaznosti. \nDonekle zaseban koncept u sklopu izložbe predstavlja rad “Ovo je Patka (Oglasi)”. Inicijalno zamišljena kao neka vrsta brenda koji se promovira kroz uporabne predmete poput majica\, šalova ili ručnika\, Patka je u ovoj varijanti potencijalno beskonačni niz oglasa postavljenih u javnom prostoru. Jurković je prvi put kao kopiju crteža izložio u jednom pothodniku u Beogradu\, a nakon što je uklonjena\, svaki idući oglas referirao se na posljednju izmijenjenu verziju. To konkretno znači da se više ne traga za originalom\, nego za kopijom kopije kopije itd. Osim što je ponovno prisutan element umnažanja i posljedičnog gubitka čitljivosti\, Patka unosi i dozu humora – evocirajući svojom jezičnom sintagmom prevaru. \nKao što “Ovo je Patka (Oglasi)” ima svoj vlastiti tijek\, tako je i “Stub prijateljstva” rad u stalnoj mijeni. Radi se o transkriptu WhatsApp razgovora između umjetnika i njegova prijatelja Mihaela Klanjčića\, koji se nadopunjuje sa svakim novim izlaganjem\, počevši od 25. 5. 2018. Listovi A4 papira smješteni su između dva betonska bloka i nisu dostupni za čitanje\, a sadrže doslovno sve što je ikada digitalno izrečeno unutar jednog odnosa\, prelazeći tako iz efemernog u materijalno. Ovakvim pohranjivanjem memorije jednog prijateljstva ono postaje na neki način sigurno od distorzije i zaborava\, dok stup s vremenom fizički raste. Drugačija vrsta bilježenja kolektivnog iskustva prisutna je u posljednjoj seriji “Odlikaši (Sakupljači petica)”. Nastajući spontano iz igre\, umjetnik sakuplja raznobojne papiriće koji označavaju da je u paketiću za motanje duhana preostalo još pet rizli. Papiriće lijepi na karton redoslijedom kojim ih sakuplja\, nižući ih u redove i stupce te potencirajući broj pet. Pritom se pojavljuje neočekivani koloristički moment\, a s vremenom se u stvaranje rada uključuju i drugi ljudi. Ponovno je prisutan dvosmisleni element kroz naslov rada\, koji aludira na školski sustav ocjenjivanja na ovim prostorima. \nOsim važnog aspekta bilježenja protoka vremena\, prisutnog u svim radovima Nikice Jurkovića – takozvanog “snapshota vremena” – što je u srži spomenutog „post-contemporary readymade“ koncepta\, ovakav pristup posljedično preispituje i autorstvo\, originalnost te kapitalističku produkciju. Umjetnički rad odražava kulturni kontekst i stalno se nadograđuje novim značenjima. Tako naposljetku možemo prepoznati još jedan razlog aktualnosti Jurkovićeva rada – održava se napetost između kapitalističke i umjetničke proizvodnje\, odnosno između neugasle potrebe za individualnošću i osobnim formiranjem te potrebe za komercijalnom produkcijom. Radovi na neki način postaju svjedoci svoga vremena i suvremeni po samoj svojoj biti – poput trenutne snimke vremena prema umjetnikovom odabiru\, koja se suprotstavlja bezvremenosti umjetničkih djela u klasičnim žanrovima. \nTena Bakšaj \n\nNikica Jurković rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao je Dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2012.) te potom na Odsjeku grafike Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (2018.)\, s najvećom pohvalom Summa Cum Laude. U sklopu Erasmus+ programa\, završio je Preddiplomski studij Bellas artes na Sveučilištu Complutense u Madridu (2017.) Izlagao je na desetak samostalnih i brojnim skupnim izložbama. Sudjelovao je na rezidenciji Unlimited (New York\, SAD\, 2025.) i Haffenkombinat (Leipzig\, Njemačka\, 2019. i 2024.). Dobitnik je pohvale 34. Salona mladih te Nagrade Radoslav Putar 2024. godine.  \nČlan je HZSU-a i HDLU-a. Živi i djeluje u na relaciji Beograd – Zagreb.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-nikice-jurkovica-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/09/Flora-plakati_Jurkovic_WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250828T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250828T210000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20250827T075156Z
LAST-MODIFIED:20250827T075156Z
UID:10003172-1756407600-1756414800@planforculture.com
SUMMARY:Nivoi u porastu Tine Gverović u Flori
DESCRIPTION:Promišljanje prostora i društveno-političkog konteksta Mediterana središnja je tema rada koji izlažem u javnom prostoru Florina vrta u Lapadu. Svaki pojedinačni segment rada referira se na različite materijale\, čime se ističe slojevita i raznolika povijest prostora – kako geološka\, tako i političko-ekonomska. “Nivoi u porastu” dosad je bio prikazan u sklopu treće faze Dubrovačkog bijenala\, Public\, koja je predstavila lokalne i međunarodne umjetnike kroz intervencije na specifičnim lokacijama javnih prostora dubrovačkog arhipelaga (Elafitski otoci\, Šipanska Luka). Rad će također biti predstavljen na izložbi “Iza plime” u MMSU Rijeka\, u sklopu međunarodnog festivala Art Explora\, u suradnji s Galerijom Flora.  \nTina Gverović radi u mediju instalacije\, crteža\, slike\, zvuka\, teksta i videa. Njezin rad – često u formi dezorijentirajućih instalacija – istražuje ekonomiju i povijest materijala. Jedna od ključnih tema u njezinu radu jest pitanje potencijala političke vizije i reinvencije. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997.\, nakon čega je završila poslijediplomski studij na Jan van Eyck Akademiji u Maastrichtu i doktorirala na sveučilištu Middlesex u Londonu. \n\nProgram Nivoi u porastu ostvaruje se uz financijsku  potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH
URL:https://planforculture.com/event/nivoi-u-porastu-tine-gverovic-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/08/plakat_Tina-Gverovic.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250818T083000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250828T213000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20250817T122911Z
LAST-MODIFIED:20250817T122924Z
UID:10003170-1755505800-1756416600@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Irene Frantal u Flori
DESCRIPTION:Izložba Irene Frantal Monokrom (sjene na mokrom asfaltu) u Galeriji Flora predstavlja novi ciklus radova u kojem umjetnica nastavlja istraživati geometriju\, simetriju i suptilne odnose između plohe\, linije i materijala. Temelj ovih kompozicija je\, kako sama ističe\, potraga za skladom između dvaju principa – ženskog\, utjelovljenog u zakrivljenim linijama\, i muškog\, utjelovljenog u ravnim linijama. Ova napetost i ravnoteža istodobno su formalni i simbolički okvir izložbe. \nRadovi nastaju složenim postupkom višestrukog\, simetričnog presavijanja papira\, koji se potom izlaže kontaktu s ugljenim prahom. Umjetnica dlanovima i vrhovima prstiju nanosi pigment na slojeve presavijenih i rezanih listova\, bilježeći pritom svaku neravninu\, svaki rub. \nProces je na prvi pogled discipliniran\, ukorijenjen u geometrijskoj logici\, ali upravo u toj prividnoj strogoći otvara se prostor nepredvidivom – nasumičnim hvatanjima praha\, tragovima pritiska\, mikroskopskim reljefima nastalim u materijalu. \nOvi radovi nose u sebi i dalji trag umjetničina dugogodišnjeg interesa za strukturu knjige\, simetrične\, slojevite forme\, raspoređene u nizu\, koje u svojoj konstrukciji povezuju unutarnju logiku i ritmiziranu prisutnost papirnatih površina. \nIako ovdje knjiga nije izravno prisutna kao predmet\, njezina strukturalna načela ugrađena su u svaki rad\, tvoreći prigušenu arhitektoniku kompozicije. \nU navedenom postupku prepoznajemo i tradiciju origamija\, gdje presavijanje papira nikada nije samo tehnički čin\, nego meditativni proces koji povezuje materijal\, prostor i duh. Kao i u origami tehnici\, koja nije puko oblikovanje plohe u volumen\, već vježba svijesti u kojoj se pokret ruke prenosi u unutarnji ritam misli\, presavijanja u radovima Irene Frantal nose istu dimenziju. Nije riječ samo o konstruktivnim gestama koje omogućuju simetriju i oblik\, nego i o znakovima procesa\, u kojima se materijal preobražava u nositelja unutarnjih stanja\, odražavajući dinamiku između osobnog doživljaja i šireg\, univerzalnog smisla. \nVideo-projekcija morskih valova prelama se preko serije crteža i otvara novu dimenziju njihova doživljaja. Tako preklapanjem dvaju medija statična geometrijska forma prerasta u živo tijelo\, a apstraktni oblici poprimaju obilježja neobičnih organizama. U toj interakciji svjetla\, pokreta i plohe nastaje menažerija imaginarnih bića\, koja evocira fluidnost mora i ritam prirodnih procesa\, pretvarajući crteže u prizore nepredvidive i promjenjive vitalnosti. \nHelena Puhara \n\nIrena Frantal je samostalna likovna umjetnica čiji rad proizlazi iz minimalističke i monokromne estetike\, s fokusom na papir kao osjetljiv i promjenjiv materijal. Preklapanjem\, presavijanjem i suptilnim intervencijama stvara radove koji balansiraju između reda i poremećaja\, simetrije i namjerne “pogreške”\, stvarajući tihe\, ali vizualno i emotivno napete prostore. Diplomirala je Primijenjenu grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2004)\, magistrirala Book Arts na University of the Arts London (2010)\, te dodatno usavršavala crtež na Summer University of the Arts u Berlinu (2022). Redovito izlaže te surađuje s drugim umjetnicima na projektima knjiga umjetnika. Djeluje i u području edukacije o umjetničkoj knjizi\, a sudjelovala je u međunarodnim projektima u Švedskoj te na rezidencijama u SAD-u\, Litvi\, Austriji\, Švedskoj\, Njemačkoj i Španjolskoj. Njezine umjetničke knjige nalaze se u brojnim privatnim i institucionalnim zbirkama u Europi\, među kojima i u Kolekciji radova na papiru Muzeja primijenjene umjetnosti u Beču (MAK). Živi i radi u Zagrebu.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-irene-frantal-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/08/plakat_irena-frantal-najava_WEB-1.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250816T200000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250902T230000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20250812T095957Z
LAST-MODIFIED:20250812T095957Z
UID:10003169-1755374400-1756854000@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Tri gracije Lukše Peka u Galeriji Flora
DESCRIPTION:  \nPovezujući tradiciju dubrovačke kolorističke škole s aktualnim likovnim tendencijama\, Lukša Peko zauzima posebno mjesto na dubrovačkoj umjetničkoj sceni\, ponajprije zahvaljujući dosljednom\, ali uvijek istraživačkom pristupu figuraciji. \nIzložbom naslovljenom Tri gracije okuplja dvanaest grafika u tehnici suhe igle te trinaest ulja na platnu\, uglavnom iz ciklusa Modra soba s pogledom na Fuji\, ali i radove jednostavno naslovljene Ružičasti sjedeći akt\, Ležeći akt\, Crveni akt\, Sjedeći akt... \nIako su obje cjeline izvedene u različitim medijima\, povezuje ih autorova postojana fascinacija ljudskim likom\, ovom prilikom ženskim aktom\, i promišljanje prostora u kojem se to tijelo pojavljuje\, transformira i simbolički iščitava. \nŽensko tijelo u ovim radovima prolazi kroz niz formalnih i konceptualnih pomaka\, od monumentalne\, gotovo skulpturalne prisutnosti i konstrukcijske analitičnosti u grafikama\, do kolorističke zasićenosti\, taktilne mekoće i intimne atmosfere u uljima na platnu.  \nNaslov Tri gracije na doslovnoj razini priziva antički motiv triju božica ljepote\, blagosti i plodnosti\, čest u povijesti umjetnosti\, od renesansnih majstora do modernih reinterpretacija. No\, kod Peka te gracije nisu idealizirani mitološki likovi\, nego figure koje nose tragove vlastite tjelesnosti i individualnog izraza te se ne bi moglo reći da emaniraju univerzalnu blagost i dobrotu. \nGrafički ciklus Tri gracije pokazuje autorovo izvrsno vladanje tehnikom i suverenu kontrolu crte\, kojom precizno modelira volumen\, te oblikuje strukturu plohe slažući čvrst ritam i stabilnost kompozicije. Tehnika suhe igle omogućuje gusto\, mrežasto tkanje linija koje modelira volumen tijela\, ali istodobno unosi i osjećaj taktilne hrapavosti. Figure su izdužene\, ponešto mehaničkih proporcija\, postavljene u konstruktivne prostore gdje se geometrija i organsko sudaraju: kugle\, piramide i mrežaste\, heklane teksture stvaraju ambijente između sna i matematičke sheme. Svaka od gracija nosi svoje prostorno okruženje i ritam\, a prisutnost životinja dodatno uvodi element začudnog i simboličnog. Tijelo u tim grafikama nije samo objekt gledanja već je svojevrsni stroj\, nositelj arhitektonskih i kozmičkih kodova.  \nU seriji ulja na platnu Modra soba s pogledom na Fuji\, Pekova se figuracija pomiče prema intimnijem\, naoko senzualnijem registru. Boja preuzima primat: tamno crvene površine prostirke i ružičasti tonovi kože kontrastiraju tamnoj\, točkasto strukturiranoj pozadini\, dok mali prozor\, slika unutar slike\, otvara pogled na ikonografski prepoznatljiv motiv planine Fuji.  \nUpravo taj medijativni element\, otvoreni prozor\, introspektivnoj modrini sobe otvara beskraj i slobodu pejzaža\, unoseći pritom ironično poigravanje s dalekim i egzotičnim svjetovima te diskretno odajući autorovu sklonost japanskoj umjetnosti.  \nNekoliko slika uključuje i kolažirane elemente\, pri čemu su prozori\, inače nositelji pogleda prema daljini\, zatvoreni nečim nalik na zgužvane zavjese ili papirnate pregrade. Time se prostorna dinamika radikalno mijenja. Umjesto otvorenog horizonta\, interijer ostaje zatvoren u vlastitoj materijalnosti\, a pogled se zadržava na teksturi i plohi. \nLukša Peko u oba medija gradi slike koje traže spor pogled – pogled koji se zadržava i postupno otkriva pod-slojeve i njihova značenja\, pritom preispitujući tradicionalne motive i njihova ustaljena ikonografska čitanja. \nHelena Puhara \nLukša Peko rođen je 24. travnja 1941. godine u Dubrovniku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Kao đak zanimao se za slikarstvo i grafiku da bi prve poduke dobio od slikara Antuna Masle\, te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića. Godine 1961. upisao se na Slikarski odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu\, a za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. godine kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka te dobio nagradu ALU Zagreb za grafiku. Prvi put izlagao je s dvojicom dubrovačkih kolega\, Josipom Škerljom i Josipom Trostmanom\, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Iste godine otišao je na odsluženje vojnog roka te je kao vojnik 1966. godine imao u Splitu prvu samostalnu izložbu. Na grafičkoj specijalki ALU Zagreb 1968. završio je Poslijediplomski studij kod Marijana Detonija. Do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: Vrt bez dobi 1986. godine s književnikom Milanom Milišićem\, Kad su golubovi umirali 1992. godine s književnikom Feđom Šehovićem i ovu\, Marin Držić – Lukša Peko u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. Za svoj je rad dobio sljedeće nagrade: u Zagrebu Nagrada „Sedam sekretara SKOJ-a“ (1969.)\, u Dubrovniku II. nagrada Oktobarske izložbe (1970.)\, I. nagrada Oktobarske izložbe (1971.)\, II. nagrada Majske izložbe (1979.)\, I. nagrada Majske izložbe (1980.)\, II. nagrada Proljetne izložbe (1981.)\, I. nagrada Oktobarske izložbe (1982.)\, I. nagrada Prvog bijenala HDLU (1984.) i Nagrada Grada Dubrovnika (1996.)\, u Splitu Godišnja nagrada Slobodne Dalmacije (1992.) te je nositelj državnog odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-tri-gracije-lukse-peka-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/08/Flora-plakati_Luksa-Peko_WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250708
DTEND;VALUE=DATE:20250714
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20250708T083435Z
LAST-MODIFIED:20250708T085632Z
UID:10003156-1751932800-1752451199@planforculture.com
SUMMARY:FRACTIONS OF HUMANITY: LITTER PERSONIFICATION_interdisciplinarna izložba Ive Pozniak u Flori
DESCRIPTION:Što ako otpad nije samo otpad\, nego ogledalo čovječanstva? \nFractions of Humanity: Litter Personification multimedijalna je umjetničko-znanstvena izložba koja otpad prikazuje kao neodvojiv dio čovjeka i potrošačkog društva\, kroz spoj fotografije\, skulpture\, teksta i zvuka poziva na dublje promišljanje o njegovim egzistencijalnim dimenzijama. \nPutovanje započinje u Uvali Sumratin\, nekad živom prostoru zajedništva\, a danas emocionalno i fizički zapuštenom mjestu koje reflektira širi društveni problem i odnos prema okolišu. Skulpturalne strelice vode posjetitelje prema Galeriji Flora\, gdje započinje unutarnje suočavanje. U prostoru galerije\, uz originalnu glazbu\, sjenovitu rasvjetu i plave artefakte\, stvara se atmosfera tihe refleksije\, tuge i mogućnosti promjene. \nAutorica\, morska biologinja i umjetnica Iva Pozniak\, smješta odbačene lutke u stvarne pejzaže duž dubrovačke obale\, personificirajući otpad kao odraz potisnutih slojeva društva i kolektivne psihe\, nadahnuta Jungovim konceptom sjene. Lutke – nekoć dio bezbrižne dječje igre\, danas zaboravljeni artefakti – u kontekstu konzumerizma i nametnutih estetskih normi progovaraju i o oblikovanju ženskog identiteta unutar potrošačkog društva. Fotografije prikazuju oštar kontrast između sklada prirode i kaosa ljudskog otpada. U središtu izložbe ostaje ekološki problem – otpad koji se neprestano vraća\, kao materijalni trag kolektivnog potiskivanja i neodgovornosti. \nUlaz na izložbu je besplatan\, no “ulaznica” je vaše sudjelovanje u anonimnoj anketi kojom pridonosite znanstvenom istraživanju o emocionalnim reakcijama na otpad u okolišu. Izložba je dio doktorskog istraživanja koje se provodi na Sveučilištu u Dubrovniku. \nOva izložba ne traži da gledamo\, već da nešto promijenimo. \n………………………………………………… \nIva Pozniak je istraživačica na Sveučilištu u Dubrovniku\, gdje djeluje u Laboratoriju za inteligentne autonomne sustave – LARIAT\, na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Kao doktorandica na studiju Primijenjenih znanosti o moru\, njezino interdisciplinarno istraživanje spaja biologiju mora\, socijalnu ekologiju i ekološku psihologiju – povezujući zaštitu oceana\, umjetnost i ljudsko ponašanje. \nZnanstveno se fokusira na problem otpada u moru\, s posebnim naglaskom na psihološke i društvene uzroke njegova nastanka. Kao umjetnica\, duboko je nadahnuta morem\, vođena željom da kompleksne i često zanemarene teme iz znanstvenog svijeta približi javnosti kroz umjetnost. \nKombinirajući terensko istraživanje\, umjetničku fotografiju i skulpturu\, Iva istražuje na koje načine otpad odražava skrivene aspekte ljudske psihe i potrošačkog društva. Svojim radom nastoji potaknuti dublje razumijevanje i emocionalnu povezanost s okolišem\, otvarajući prostor za introspektivno promišljanje o zajedničkoj odgovornosti. \n 
URL:https://planforculture.com/event/fractions-of-humanity-litter-personification_interdisciplinarna-izlozba-ive-pozniak-u-flori/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/png:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/07/Fractions-of-Humanity_for-Facebook-Event.png
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250704
DTEND;VALUE=DATE:20250717
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20250702T195006Z
LAST-MODIFIED:20250702T195006Z
UID:10003151-1751587200-1752710399@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Stratum 2 Dina Topolnjaka u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Slika \n  \nNema sumnje da je danas (*Danas su dobra stara vremena sutrašnjice) mnogima jasno da slika nije naziv za vizualno iskustvo kao što nije ni prostor za 3 d ili fizičko iskustvo. Niti je perspektiva naziv za nešto vidljivo niti nešto slično tome. Bit će da se čovjek umorio od svega što je zapadnu civilizaciju učinilo takvom kakva je ona do nedavno bila i kakva još uvijek djelomično jest. Relativizacija je izvedena javno sa više osnova ali čini se da sveopća „nelagodnost u kulturi“ uz sveopću negaciju obrazovanja proizvodi „kulturu zaborava“. Slika je do nedavno bila naziv za vizualno iskustvo (Das Bild\, Pitura\, Quadro\, Pictures\,Obraz) i ta su sva iskustva simbolizirana jezikom proizvedena u IMAGE. To bi također trebala biti slika  ali taj naziv više ne apelira na samo jedno iskustvo. I vrijeme je postalo dio tog neiskustvenog prostora zato što informacija da bi daleko i brzo stigla mora biti vremenski nelocirana\, jednostavna i neopterećujuća u svakom pogledu\, kako bi mogla zamijeniti donedavni fizički svijet. Istina\, od samog početka\, od kada su prethistorici crtali po stijenama i po svojoj koži\, slika je bila pojam a ne vizualna činjenica. Tako je bilo i ostalo kad su radili slike na vazama i zidovima grobnica. Potom su slike-pojmovi rađeni na staklima i daskama. Platna su u opticaju od nedavno. Zatim\, opet više nisu. Svi mogući materijali koje proizvodi suvremeni čovjek\, sve to nosi SLIKU\, statičnu i pokretnu. Povijesna se SLIKA otela kontroli\, točnije raskinuta je njezina veza s realnim svijetom\, koji nije SLIKA. Zato za nazivom SLIKA poseže svatko\, kako mu se hoće. U tom kontekstu\, u nizu pokušaja otpora sveopćem kabareu (**Veselim se kad pada kiša\, jer ona pada i onda kad joj se ne veselim) neki slikari još uvijek slikaju na platnu. Taj uzaludni rad upravo govori o prirodi donedavne kulture koja nestaje\, a mogla bi se održati\, kao suodnos između čovjekovih bioloških mogućnosti i želje za svojevrsnom alkemijom. I kao što slovo ili istočnjački kriptogram simboliziraju i prizivaju i pojam i gestu i misao i zvuk i miris\, tako za kulturnog čovjeka\, materija može biti nešto drugo. Jao onima koji u to ne vjeruju. Privući nekoga da gleda i zagleda se u neki komad platna upravo je kulturni čin nagovora na transcendenciju. (***To je tako kao i u slučaju svake znanosti. Na kraju se utvrdi da je sve bilo drugačije.) \n  \nCitati: */ **/ ***/ Karl Valentin  \n Tekst: Vladimir Gudac \n  \n  \n Dino Topolnjak rođen 1985. u Čakovcu. Diplomirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci pod mentorstvom Vladimira Gudca i studirao filmsku režiju na film.factoryu u Sarajevo pod mentorstvom Béle Tarra. Djeluje kao slikar i u filmskom mediju kao redatelj\, scenski slikar i scenograf. Izlagao na samostalnim i skupnim izložbama u Rijeci\, Zagrebu\, Puli\, Dubrovniku\, Labinu\, Berlinu\, Düsseldorfu\, New Yorku.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-stratum-2-dina-topolnjaka-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/07/Flora-plakati_07_Topolnjak_WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250620T200000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250630T220000
DTSTAMP:20261021T091323
CREATED:20250620T154813Z
LAST-MODIFIED:20250620T154813Z
UID:10003113-1750449600-1751320800@planforculture.com
SUMMARY:Izložba Beatus Danice Franić u Galeriji Flora
DESCRIPTION:Oko godine 1000. na europskom području vlada strah od predviđenog kraja svijeta i intenzivno se počinju prepisivati i oslikavati kodeksi s tekstom Apokalipse / Otkrivenja odnosno proročke vizije svršetka svijeta s kraja Novog zavjeta\, koju\, prema predaji\, piše sv. Ivan evanđelista na Patmosu. Jedan od najvažnijih komentara kojima se interpretira tekst Apokalipse stvara redovnik Beatus iz Lièbane na području današnje Španjolske u 8. st.\, a njegovi se komentari posebno populariziraju u 10. i 11. stoljeću. Tekst Apokalipse prepun je sugestivnih\, mističnih slika (knjiga sa sedam pečata\, babilonska bludnica\, tetramorf) gdje se spaja nespojivo i sve pršti od dramatičnosti i začudnosti\, a oslikane Apokalipse s Beatusovim komentarima i pripadajućom specifičnom ikonografijom nazvane jednostavno „Beatus” među najljepšim su iluminiranim rukopisima uopće. \nDanica Franić\, suvremena umjetnica u stoljeću obilježenom pandemijom korona virusa\, prirodnim katastrofama\, ratovima\, sve većom prisutnošću umjetne inteligencije\, te sveopćim osjećajem nesigurnosti i ugroze počinje raditi na ciklusu koji se izravno veže za iluminirani rukopis iz 11. stoljeća s Beatusovim komentarima na Apokalipsu. Rukopis je poznat pod nazivom Beatus Saint-Severa ili Apokalipsa Saint -Severa jer nastaje u benediktinskoj opatiji Saint-Sever\, a danas se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Parizu (MS lat. 8878). Kodeksi nastali u samostanskim skriptorijima plod su suradnje pisara\, knjigoveža\, iluminatora i nastaju u dugotrajnom procesu od pripreme pergamene do završnog pozlaćivanja i oslikavanja. Ono što spaja srednjovjekovne pisare i iluminatore i jednu suvremenu hrvatsku umjetnicu je prvenstveno manualni aspekt\, dugotrajno vrijeme izvedbe i predani rad što kod srednjovjekovnih pisara proizvodi uzrečicu da „tri prsta pišu\, ali cijelo tijelo radi” (tria digita scribunt sed totus corpus laborat). Jednako važno je i vrednovanje samih materijala – pergamene\, tinte i pigmenta u pisarsko-slikarskoj djelatnosti\, te konca i tkanine u slučaju umjetnice koje u konačnici i dovodi do izlaganja u zamračenom prostoru gdje je moguće na pravi način usvojiti teksturu i boje tkanine i veza. \nU srednjem vijeku ne postoji afirmativan odnos prema ideji originalnosti kakav je prisutan u svijesti modernog čovjeka već je kopiranje prema predlošku – egzemplaru osnova kako pisarske\, a u velikom broju slučajeva i iluminatorske djelatnosti. U radu prema predlošcima odabranih iz obilja iluminacija „Beatusa”\, umjetnica izostavlja jedino tekstove objašnjenja\, svojevrsne legende koje se na nekim mjestima nalaze u iluminacijama rukopisa\, te tu i tamo sebi dopusti varijacije u bojama\, umnažanje horizontalnih traka plošnog prostora ili čak veću raznolikost boja. Devet prikaza predstavljenih na ovoj izložbi izrađuje u tehnici veza na lanu čija boja fingira samu pergamenu\, te poštuje čak i dimenzije samog kodeksa (29 x 42 cm). Napučenost prikaza – srednjovjekovni horror vacui\, kromatski intenzitet\, stilizacija i plošnost oblika konvencije su koje umjetnica preuzima u prebacivanju prizora iz jednog medija u drugi\, igrajući se pojmovima autorstva i vremenskim kategorijama. Intenzivne\, kromatski zasićene boje podjednako odašilju asocijacije na univerzalnu pučku umjetnost\, kao i na djela modernog\, osobito fovističkog slikarstva. U cilju neobičnih preklapanja srednjovjekovlja i modernog vrijedi podsjetiti i na tempere Antuna Masle iz 1960. s temom Apokalipse koje su plošnošću i koloritom srodne srednjovjekovnim iluminacijama. \nDrugi dio procesa umjetnice je iskorak iz svojevoljno nametnute igre kopiranja u vlastitu interpretaciju odabrane teme. Promjenu procesa umjetnica podvlači velikim formatom i materijalom – ručno bojanom svilom\, ali prvenstveno odmakom od zgusnutosti ranijih figuralnih prikaza. Na tri široke horizontalne\, različito obojane površine\, u jednom mirnijem\, laganijem ritmu izvezuje neobične\, elegantne strukture koje su oblikovno srodne srednjovjekovnoj ornamentici\, ali proizlaze iz osobnog imaginarija umjetnice. Prvi rad većeg formata interpretacija je teme već zastupljene u vezovima – minijaturama (Kiša vatre i krvi)\, dok je drugi rad većeg formata pod enigmatskim nazivom „Ključevi” potpuno samosvojan. Predočeni „ključevi” kombinacija su čvrste omeđene forme i koncentričnih krugova koji omekšavaju prikaz i najviše podsjećaju na fluidna\, promjenjiva gibanja vode. „Ključevi” kojima je umjetnica kao zadnji potez prije njihovog premijernog predstavljanja podarila i laganu izvijenu liniju mogu funkcionirati i kao završetak jedne uzbudljive istraživačko-vizualne priče\, ali i kao sam početak – šifrirani ulazak u udaljena stoljeća i svjetove srednjovjekovnih minijatura naspram galopirajućeg kaosa suvremenog svijeta. \nRozana Vojvoda \n\n\n\nDanica Franić rođena je u Makarskoj 1967. godine. Diplomirala je Tekstilni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1988. godine\, a na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo u klasi prof. Zlatana Vrkljana 1992. godine. Od 1994. godine radila je u Školi za modu i dizajn\, a od 2007. profesorica je likovne umjetnosti i antičke kostimografije u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Izlagala je na dvadesetak skupnih i samostalnih izložbi.
URL:https://planforculture.com/event/izlozba-beatus-danice-franic-u-galeriji-flora/
LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik
CATEGORIES:EXHIBITION
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/06/Flora-plakati_06-Franic_WEB-scaled.jpg
ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com
END:VEVENT
END:VCALENDAR