BEGIN:VCALENDAR VERSION:2.0 PRODID:-//PLAN FOR CULTURE - ECPv6.0.6//NONSGML v1.0//EN CALSCALE:GREGORIAN METHOD:PUBLISH X-WR-CALNAME:PLAN FOR CULTURE X-ORIGINAL-URL:https://planforculture.com X-WR-CALDESC:Events for PLAN FOR CULTURE REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H X-Robots-Tag:noindex X-PUBLISHED-TTL:PT1H BEGIN:VTIMEZONE TZID:Europe/Zagreb BEGIN:DAYLIGHT TZOFFSETFROM:+0100 TZOFFSETTO:+0200 TZNAME:CEST DTSTART:20240331T010000 END:DAYLIGHT BEGIN:STANDARD TZOFFSETFROM:+0200 TZOFFSETTO:+0100 TZNAME:CET DTSTART:20241027T010000 END:STANDARD BEGIN:DAYLIGHT TZOFFSETFROM:+0100 TZOFFSETTO:+0200 TZNAME:CEST DTSTART:20250330T010000 END:DAYLIGHT BEGIN:STANDARD TZOFFSETFROM:+0200 TZOFFSETTO:+0100 TZNAME:CET DTSTART:20251026T010000 END:STANDARD END:VTIMEZONE BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250818T083000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250828T213000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250817T122911Z LAST-MODIFIED:20250817T122924Z UID:10003170-1755505800-1756416600@planforculture.com SUMMARY:Izložba Irene Frantal u Flori DESCRIPTION:Izložba Irene Frantal Monokrom (sjene na mokrom asfaltu) u Galeriji Flora predstavlja novi ciklus radova u kojem umjetnica nastavlja istraživati geometriju\, simetriju i suptilne odnose između plohe\, linije i materijala. Temelj ovih kompozicija je\, kako sama ističe\, potraga za skladom između dvaju principa – ženskog\, utjelovljenog u zakrivljenim linijama\, i muškog\, utjelovljenog u ravnim linijama. Ova napetost i ravnoteža istodobno su formalni i simbolički okvir izložbe. \nRadovi nastaju složenim postupkom višestrukog\, simetričnog presavijanja papira\, koji se potom izlaže kontaktu s ugljenim prahom. Umjetnica dlanovima i vrhovima prstiju nanosi pigment na slojeve presavijenih i rezanih listova\, bilježeći pritom svaku neravninu\, svaki rub. \nProces je na prvi pogled discipliniran\, ukorijenjen u geometrijskoj logici\, ali upravo u toj prividnoj strogoći otvara se prostor nepredvidivom – nasumičnim hvatanjima praha\, tragovima pritiska\, mikroskopskim reljefima nastalim u materijalu. \nOvi radovi nose u sebi i dalji trag umjetničina dugogodišnjeg interesa za strukturu knjige\, simetrične\, slojevite forme\, raspoređene u nizu\, koje u svojoj konstrukciji povezuju unutarnju logiku i ritmiziranu prisutnost papirnatih površina. \nIako ovdje knjiga nije izravno prisutna kao predmet\, njezina strukturalna načela ugrađena su u svaki rad\, tvoreći prigušenu arhitektoniku kompozicije. \nU navedenom postupku prepoznajemo i tradiciju origamija\, gdje presavijanje papira nikada nije samo tehnički čin\, nego meditativni proces koji povezuje materijal\, prostor i duh. Kao i u origami tehnici\, koja nije puko oblikovanje plohe u volumen\, već vježba svijesti u kojoj se pokret ruke prenosi u unutarnji ritam misli\, presavijanja u radovima Irene Frantal nose istu dimenziju. Nije riječ samo o konstruktivnim gestama koje omogućuju simetriju i oblik\, nego i o znakovima procesa\, u kojima se materijal preobražava u nositelja unutarnjih stanja\, odražavajući dinamiku između osobnog doživljaja i šireg\, univerzalnog smisla. \nVideo-projekcija morskih valova prelama se preko serije crteža i otvara novu dimenziju njihova doživljaja. Tako preklapanjem dvaju medija statična geometrijska forma prerasta u živo tijelo\, a apstraktni oblici poprimaju obilježja neobičnih organizama. U toj interakciji svjetla\, pokreta i plohe nastaje menažerija imaginarnih bića\, koja evocira fluidnost mora i ritam prirodnih procesa\, pretvarajući crteže u prizore nepredvidive i promjenjive vitalnosti. \nHelena Puhara \n\nIrena Frantal je samostalna likovna umjetnica čiji rad proizlazi iz minimalističke i monokromne estetike\, s fokusom na papir kao osjetljiv i promjenjiv materijal. Preklapanjem\, presavijanjem i suptilnim intervencijama stvara radove koji balansiraju između reda i poremećaja\, simetrije i namjerne “pogreške”\, stvarajući tihe\, ali vizualno i emotivno napete prostore. Diplomirala je Primijenjenu grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2004)\, magistrirala Book Arts na University of the Arts London (2010)\, te dodatno usavršavala crtež na Summer University of the Arts u Berlinu (2022). Redovito izlaže te surađuje s drugim umjetnicima na projektima knjiga umjetnika. Djeluje i u području edukacije o umjetničkoj knjizi\, a sudjelovala je u međunarodnim projektima u Švedskoj te na rezidencijama u SAD-u\, Litvi\, Austriji\, Švedskoj\, Njemačkoj i Španjolskoj. Njezine umjetničke knjige nalaze se u brojnim privatnim i institucionalnim zbirkama u Europi\, među kojima i u Kolekciji radova na papiru Muzeja primijenjene umjetnosti u Beču (MAK). Živi i radi u Zagrebu. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-irene-frantal-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/08/plakat_irena-frantal-najava_WEB-1.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250816T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250902T230000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250812T095957Z LAST-MODIFIED:20250812T095957Z UID:10003169-1755374400-1756854000@planforculture.com SUMMARY:Izložba Tri gracije Lukše Peka u Galeriji Flora DESCRIPTION:  \nPovezujući tradiciju dubrovačke kolorističke škole s aktualnim likovnim tendencijama\, Lukša Peko zauzima posebno mjesto na dubrovačkoj umjetničkoj sceni\, ponajprije zahvaljujući dosljednom\, ali uvijek istraživačkom pristupu figuraciji. \nIzložbom naslovljenom Tri gracije okuplja dvanaest grafika u tehnici suhe igle te trinaest ulja na platnu\, uglavnom iz ciklusa Modra soba s pogledom na Fuji\, ali i radove jednostavno naslovljene Ružičasti sjedeći akt\, Ležeći akt\, Crveni akt\, Sjedeći akt... \nIako su obje cjeline izvedene u različitim medijima\, povezuje ih autorova postojana fascinacija ljudskim likom\, ovom prilikom ženskim aktom\, i promišljanje prostora u kojem se to tijelo pojavljuje\, transformira i simbolički iščitava. \nŽensko tijelo u ovim radovima prolazi kroz niz formalnih i konceptualnih pomaka\, od monumentalne\, gotovo skulpturalne prisutnosti i konstrukcijske analitičnosti u grafikama\, do kolorističke zasićenosti\, taktilne mekoće i intimne atmosfere u uljima na platnu. \nNaslov Tri gracije na doslovnoj razini priziva antički motiv triju božica ljepote\, blagosti i plodnosti\, čest u povijesti umjetnosti\, od renesansnih majstora do modernih reinterpretacija. No\, kod Peka te gracije nisu idealizirani mitološki likovi\, nego figure koje nose tragove vlastite tjelesnosti i individualnog izraza te se ne bi moglo reći da emaniraju univerzalnu blagost i dobrotu. \nGrafički ciklus Tri gracije pokazuje autorovo izvrsno vladanje tehnikom i suverenu kontrolu crte\, kojom precizno modelira volumen\, te oblikuje strukturu plohe slažući čvrst ritam i stabilnost kompozicije. Tehnika suhe igle omogućuje gusto\, mrežasto tkanje linija koje modelira volumen tijela\, ali istodobno unosi i osjećaj taktilne hrapavosti. Figure su izdužene\, ponešto mehaničkih proporcija\, postavljene u konstruktivne prostore gdje se geometrija i organsko sudaraju: kugle\, piramide i mrežaste\, heklane teksture stvaraju ambijente između sna i matematičke sheme. Svaka od gracija nosi svoje prostorno okruženje i ritam\, a prisutnost životinja dodatno uvodi element začudnog i simboličnog. Tijelo u tim grafikama nije samo objekt gledanja već je svojevrsni stroj\, nositelj arhitektonskih i kozmičkih kodova. \nU seriji ulja na platnu Modra soba s pogledom na Fuji\, Pekova se figuracija pomiče prema intimnijem\, naoko senzualnijem registru. Boja preuzima primat: tamno crvene površine prostirke i ružičasti tonovi kože kontrastiraju tamnoj\, točkasto strukturiranoj pozadini\, dok mali prozor\, slika unutar slike\, otvara pogled na ikonografski prepoznatljiv motiv planine Fuji. \nUpravo taj medijativni element\, otvoreni prozor\, introspektivnoj modrini sobe otvara beskraj i slobodu pejzaža\, unoseći pritom ironično poigravanje s dalekim i egzotičnim svjetovima te diskretno odajući autorovu sklonost japanskoj umjetnosti. \nNekoliko slika uključuje i kolažirane elemente\, pri čemu su prozori\, inače nositelji pogleda prema daljini\, zatvoreni nečim nalik na zgužvane zavjese ili papirnate pregrade. Time se prostorna dinamika radikalno mijenja. Umjesto otvorenog horizonta\, interijer ostaje zatvoren u vlastitoj materijalnosti\, a pogled se zadržava na teksturi i plohi. \nLukša Peko u oba medija gradi slike koje traže spor pogled – pogled koji se zadržava i postupno otkriva pod-slojeve i njihova značenja\, pritom preispitujući tradicionalne motive i njihova ustaljena ikonografska čitanja. \nHelena Puhara \nLukša Peko rođen je 24. travnja 1941. godine u Dubrovniku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Kao đak zanimao se za slikarstvo i grafiku da bi prve poduke dobio od slikara Antuna Masle\, te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića. Godine 1961. upisao se na Slikarski odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu\, a za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. godine kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka te dobio nagradu ALU Zagreb za grafiku. Prvi put izlagao je s dvojicom dubrovačkih kolega\, Josipom Škerljom i Josipom Trostmanom\, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Iste godine otišao je na odsluženje vojnog roka te je kao vojnik 1966. godine imao u Splitu prvu samostalnu izložbu. Na grafičkoj specijalki ALU Zagreb 1968. završio je Poslijediplomski studij kod Marijana Detonija. Do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: Vrt bez dobi 1986. godine s književnikom Milanom Milišićem\, Kad su golubovi umirali 1992. godine s književnikom Feđom Šehovićem i ovu\, Marin Držić – Lukša Peko u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. Za svoj je rad dobio sljedeće nagrade: u Zagrebu Nagrada „Sedam sekretara SKOJ-a“ (1969.)\, u Dubrovniku II. nagrada Oktobarske izložbe (1970.)\, I. nagrada Oktobarske izložbe (1971.)\, II. nagrada Majske izložbe (1979.)\, I. nagrada Majske izložbe (1980.)\, II. nagrada Proljetne izložbe (1981.)\, I. nagrada Oktobarske izložbe (1982.)\, I. nagrada Prvog bijenala HDLU (1984.) i Nagrada Grada Dubrovnika (1996.)\, u Splitu Godišnja nagrada Slobodne Dalmacije (1992.) te je nositelj državnog odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Od 1968. živi i radi u Dubrovniku. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-tri-gracije-lukse-peka-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/08/Flora-plakati_Luksa-Peko_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;VALUE=DATE:20250708 DTEND;VALUE=DATE:20250714 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250708T083435Z LAST-MODIFIED:20250708T085632Z UID:10003156-1751932800-1752451199@planforculture.com SUMMARY:FRACTIONS OF HUMANITY: LITTER PERSONIFICATION_interdisciplinarna izložba Ive Pozniak u Flori DESCRIPTION:Što ako otpad nije samo otpad\, nego ogledalo čovječanstva? \nFractions of Humanity: Litter Personification multimedijalna je umjetničko-znanstvena izložba koja otpad prikazuje kao neodvojiv dio čovjeka i potrošačkog društva\, kroz spoj fotografije\, skulpture\, teksta i zvuka poziva na dublje promišljanje o njegovim egzistencijalnim dimenzijama. \nPutovanje započinje u Uvali Sumratin\, nekad živom prostoru zajedništva\, a danas emocionalno i fizički zapuštenom mjestu koje reflektira širi društveni problem i odnos prema okolišu. Skulpturalne strelice vode posjetitelje prema Galeriji Flora\, gdje započinje unutarnje suočavanje. U prostoru galerije\, uz originalnu glazbu\, sjenovitu rasvjetu i plave artefakte\, stvara se atmosfera tihe refleksije\, tuge i mogućnosti promjene. \nAutorica\, morska biologinja i umjetnica Iva Pozniak\, smješta odbačene lutke u stvarne pejzaže duž dubrovačke obale\, personificirajući otpad kao odraz potisnutih slojeva društva i kolektivne psihe\, nadahnuta Jungovim konceptom sjene. Lutke – nekoć dio bezbrižne dječje igre\, danas zaboravljeni artefakti – u kontekstu konzumerizma i nametnutih estetskih normi progovaraju i o oblikovanju ženskog identiteta unutar potrošačkog društva. Fotografije prikazuju oštar kontrast između sklada prirode i kaosa ljudskog otpada. U središtu izložbe ostaje ekološki problem – otpad koji se neprestano vraća\, kao materijalni trag kolektivnog potiskivanja i neodgovornosti. \nUlaz na izložbu je besplatan\, no “ulaznica” je vaše sudjelovanje u anonimnoj anketi kojom pridonosite znanstvenom istraživanju o emocionalnim reakcijama na otpad u okolišu. Izložba je dio doktorskog istraživanja koje se provodi na Sveučilištu u Dubrovniku. \nOva izložba ne traži da gledamo\, već da nešto promijenimo. \n………………………………………………… \nIva Pozniak je istraživačica na Sveučilištu u Dubrovniku\, gdje djeluje u Laboratoriju za inteligentne autonomne sustave – LARIAT\, na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Kao doktorandica na studiju Primijenjenih znanosti o moru\, njezino interdisciplinarno istraživanje spaja biologiju mora\, socijalnu ekologiju i ekološku psihologiju – povezujući zaštitu oceana\, umjetnost i ljudsko ponašanje. \nZnanstveno se fokusira na problem otpada u moru\, s posebnim naglaskom na psihološke i društvene uzroke njegova nastanka. Kao umjetnica\, duboko je nadahnuta morem\, vođena željom da kompleksne i često zanemarene teme iz znanstvenog svijeta približi javnosti kroz umjetnost. \nKombinirajući terensko istraživanje\, umjetničku fotografiju i skulpturu\, Iva istražuje na koje načine otpad odražava skrivene aspekte ljudske psihe i potrošačkog društva. Svojim radom nastoji potaknuti dublje razumijevanje i emocionalnu povezanost s okolišem\, otvarajući prostor za introspektivno promišljanje o zajedničkoj odgovornosti. \n  URL:https://planforculture.com/event/fractions-of-humanity-litter-personification_interdisciplinarna-izlozba-ive-pozniak-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/png:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/07/Fractions-of-Humanity_for-Facebook-Event.png ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;VALUE=DATE:20250704 DTEND;VALUE=DATE:20250717 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250702T195006Z LAST-MODIFIED:20250702T195006Z UID:10003151-1751587200-1752710399@planforculture.com SUMMARY:Izložba Stratum 2 Dina Topolnjaka u Galeriji Flora DESCRIPTION:Slika \n  \nNema sumnje da je danas (*Danas su dobra stara vremena sutrašnjice) mnogima jasno da slika nije naziv za vizualno iskustvo kao što nije ni prostor za 3 d ili fizičko iskustvo. Niti je perspektiva naziv za nešto vidljivo niti nešto slično tome. Bit će da se čovjek umorio od svega što je zapadnu civilizaciju učinilo takvom kakva je ona do nedavno bila i kakva još uvijek djelomično jest. Relativizacija je izvedena javno sa više osnova ali čini se da sveopća „nelagodnost u kulturi“ uz sveopću negaciju obrazovanja proizvodi „kulturu zaborava“. Slika je do nedavno bila naziv za vizualno iskustvo (Das Bild\, Pitura\, Quadro\, Pictures\,Obraz) i ta su sva iskustva simbolizirana jezikom proizvedena u IMAGE. To bi također trebala biti slika ali taj naziv više ne apelira na samo jedno iskustvo. I vrijeme je postalo dio tog neiskustvenog prostora zato što informacija da bi daleko i brzo stigla mora biti vremenski nelocirana\, jednostavna i neopterećujuća u svakom pogledu\, kako bi mogla zamijeniti donedavni fizički svijet. Istina\, od samog početka\, od kada su prethistorici crtali po stijenama i po svojoj koži\, slika je bila pojam a ne vizualna činjenica. Tako je bilo i ostalo kad su radili slike na vazama i zidovima grobnica. Potom su slike-pojmovi rađeni na staklima i daskama. Platna su u opticaju od nedavno. Zatim\, opet više nisu. Svi mogući materijali koje proizvodi suvremeni čovjek\, sve to nosi SLIKU\, statičnu i pokretnu. Povijesna se SLIKA otela kontroli\, točnije raskinuta je njezina veza s realnim svijetom\, koji nije SLIKA. Zato za nazivom SLIKA poseže svatko\, kako mu se hoće. U tom kontekstu\, u nizu pokušaja otpora sveopćem kabareu (**Veselim se kad pada kiša\, jer ona pada i onda kad joj se ne veselim) neki slikari još uvijek slikaju na platnu. Taj uzaludni rad upravo govori o prirodi donedavne kulture koja nestaje\, a mogla bi se održati\, kao suodnos između čovjekovih bioloških mogućnosti i želje za svojevrsnom alkemijom. I kao što slovo ili istočnjački kriptogram simboliziraju i prizivaju i pojam i gestu i misao i zvuk i miris\, tako za kulturnog čovjeka\, materija može biti nešto drugo. Jao onima koji u to ne vjeruju. Privući nekoga da gleda i zagleda se u neki komad platna upravo je kulturni čin nagovora na transcendenciju. (***To je tako kao i u slučaju svake znanosti. Na kraju se utvrdi da je sve bilo drugačije.) \n  \nCitati: */ **/ ***/ Karl Valentin \n Tekst: Vladimir Gudac \n  \n  \n Dino Topolnjak rođen 1985. u Čakovcu. Diplomirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci pod mentorstvom Vladimira Gudca i studirao filmsku režiju na film.factoryu u Sarajevo pod mentorstvom Béle Tarra. Djeluje kao slikar i u filmskom mediju kao redatelj\, scenski slikar i scenograf. Izlagao na samostalnim i skupnim izložbama u Rijeci\, Zagrebu\, Puli\, Dubrovniku\, Labinu\, Berlinu\, Düsseldorfu\, New Yorku. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-stratum-2-dina-topolnjaka-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/07/Flora-plakati_07_Topolnjak_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250620T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250630T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250620T154813Z LAST-MODIFIED:20250620T154813Z UID:10003113-1750449600-1751320800@planforculture.com SUMMARY:Izložba Beatus Danice Franić u Galeriji Flora DESCRIPTION:Oko godine 1000. na europskom području vlada strah od predviđenog kraja svijeta i intenzivno se počinju prepisivati i oslikavati kodeksi s tekstom Apokalipse / Otkrivenja odnosno proročke vizije svršetka svijeta s kraja Novog zavjeta\, koju\, prema predaji\, piše sv. Ivan evanđelista na Patmosu. Jedan od najvažnijih komentara kojima se interpretira tekst Apokalipse stvara redovnik Beatus iz Lièbane na području današnje Španjolske u 8. st.\, a njegovi se komentari posebno populariziraju u 10. i 11. stoljeću. Tekst Apokalipse prepun je sugestivnih\, mističnih slika (knjiga sa sedam pečata\, babilonska bludnica\, tetramorf) gdje se spaja nespojivo i sve pršti od dramatičnosti i začudnosti\, a oslikane Apokalipse s Beatusovim komentarima i pripadajućom specifičnom ikonografijom nazvane jednostavno „Beatus” među najljepšim su iluminiranim rukopisima uopće. \nDanica Franić\, suvremena umjetnica u stoljeću obilježenom pandemijom korona virusa\, prirodnim katastrofama\, ratovima\, sve većom prisutnošću umjetne inteligencije\, te sveopćim osjećajem nesigurnosti i ugroze počinje raditi na ciklusu koji se izravno veže za iluminirani rukopis iz 11. stoljeća s Beatusovim komentarima na Apokalipsu. Rukopis je poznat pod nazivom Beatus Saint-Severa ili Apokalipsa Saint -Severa jer nastaje u benediktinskoj opatiji Saint-Sever\, a danas se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Parizu (MS lat. 8878). Kodeksi nastali u samostanskim skriptorijima plod su suradnje pisara\, knjigoveža\, iluminatora i nastaju u dugotrajnom procesu od pripreme pergamene do završnog pozlaćivanja i oslikavanja. Ono što spaja srednjovjekovne pisare i iluminatore i jednu suvremenu hrvatsku umjetnicu je prvenstveno manualni aspekt\, dugotrajno vrijeme izvedbe i predani rad što kod srednjovjekovnih pisara proizvodi uzrečicu da „tri prsta pišu\, ali cijelo tijelo radi” (tria digita scribunt sed totus corpus laborat). Jednako važno je i vrednovanje samih materijala – pergamene\, tinte i pigmenta u pisarsko-slikarskoj djelatnosti\, te konca i tkanine u slučaju umjetnice koje u konačnici i dovodi do izlaganja u zamračenom prostoru gdje je moguće na pravi način usvojiti teksturu i boje tkanine i veza. \nU srednjem vijeku ne postoji afirmativan odnos prema ideji originalnosti kakav je prisutan u svijesti modernog čovjeka već je kopiranje prema predlošku – egzemplaru osnova kako pisarske\, a u velikom broju slučajeva i iluminatorske djelatnosti. U radu prema predlošcima odabranih iz obilja iluminacija „Beatusa”\, umjetnica izostavlja jedino tekstove objašnjenja\, svojevrsne legende koje se na nekim mjestima nalaze u iluminacijama rukopisa\, te tu i tamo sebi dopusti varijacije u bojama\, umnažanje horizontalnih traka plošnog prostora ili čak veću raznolikost boja. Devet prikaza predstavljenih na ovoj izložbi izrađuje u tehnici veza na lanu čija boja fingira samu pergamenu\, te poštuje čak i dimenzije samog kodeksa (29 x 42 cm). Napučenost prikaza – srednjovjekovni horror vacui\, kromatski intenzitet\, stilizacija i plošnost oblika konvencije su koje umjetnica preuzima u prebacivanju prizora iz jednog medija u drugi\, igrajući se pojmovima autorstva i vremenskim kategorijama. Intenzivne\, kromatski zasićene boje podjednako odašilju asocijacije na univerzalnu pučku umjetnost\, kao i na djela modernog\, osobito fovističkog slikarstva. U cilju neobičnih preklapanja srednjovjekovlja i modernog vrijedi podsjetiti i na tempere Antuna Masle iz 1960. s temom Apokalipse koje su plošnošću i koloritom srodne srednjovjekovnim iluminacijama. \nDrugi dio procesa umjetnice je iskorak iz svojevoljno nametnute igre kopiranja u vlastitu interpretaciju odabrane teme. Promjenu procesa umjetnica podvlači velikim formatom i materijalom – ručno bojanom svilom\, ali prvenstveno odmakom od zgusnutosti ranijih figuralnih prikaza. Na tri široke horizontalne\, različito obojane površine\, u jednom mirnijem\, laganijem ritmu izvezuje neobične\, elegantne strukture koje su oblikovno srodne srednjovjekovnoj ornamentici\, ali proizlaze iz osobnog imaginarija umjetnice. Prvi rad većeg formata interpretacija je teme već zastupljene u vezovima – minijaturama (Kiša vatre i krvi)\, dok je drugi rad većeg formata pod enigmatskim nazivom „Ključevi” potpuno samosvojan. Predočeni „ključevi” kombinacija su čvrste omeđene forme i koncentričnih krugova koji omekšavaju prikaz i najviše podsjećaju na fluidna\, promjenjiva gibanja vode. „Ključevi” kojima je umjetnica kao zadnji potez prije njihovog premijernog predstavljanja podarila i laganu izvijenu liniju mogu funkcionirati i kao završetak jedne uzbudljive istraživačko-vizualne priče\, ali i kao sam početak – šifrirani ulazak u udaljena stoljeća i svjetove srednjovjekovnih minijatura naspram galopirajućeg kaosa suvremenog svijeta. \nRozana Vojvoda \n\n\n\nDanica Franić rođena je u Makarskoj 1967. godine. Diplomirala je Tekstilni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1988. godine\, a na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo u klasi prof. Zlatana Vrkljana 1992. godine. Od 1994. godine radila je u Školi za modu i dizajn\, a od 2007. profesorica je likovne umjetnosti i antičke kostimografije u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Izlagala je na dvadesetak skupnih i samostalnih izložbi. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-beatus-danice-franic-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/06/Flora-plakati_06-Franic_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250517T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250601T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250514T080108Z LAST-MODIFIED:20250514T080108Z UID:10003080-1747512000-1748815200@planforculture.com SUMMARY:Izložba Transfuzija vremena: Lina Rica u Galeriji Flora DESCRIPTION:Transfuzija vremena \n\nTransfuzija vremena višegodišnji je multimedijalni projekt Line Rice\, umjetnice s bazom u Ljubljani\, koji istražuje fenomen vremena i mogućnosti njegova poimanja u suvremeno informacijsko doba. Projekt čine serije radova\, starijih\, novijih i onih u nastajanju\, koje izlaže u različitim kombinacijama\, ovisno o prostoru\, a koji u svakom novom kontekstu dobivaju dodatan sloj značenja i čitanja. Na dubrovačkoj izložbi autorica prezentira doista kompleksan presjek radova/cjelina koji tematiziraju vrijeme\, njegove datosti i prelijevanja. Izložbu čine svjetlosna instalacija NowHere\, animacija Big Time\, video dokumentacija dugogodišnje akcije From Sea to Sea\, instalacija Very Important Notifications About Time\, objekt Everything\, fotografije The Sleeping Beauty\, objekt The Self\, crtež/grafikon Words through Time i grafike Time i It’s Time. \nUmjetničke strategije Line Rice zasnivaju se na upotrebi jezika kao alata sporazumijevanja i reprezentaciji modernih alata mjerenja/iskaza vremena s kojima ideju individualnog i kolektivnog poimanja vremena čini vidljivom promatraču. Jezik\, koji je (ne)moćan alat kojim interpretiramo svijet i koji nikada ne prenosi do kraja ljudski doživljaj\, osjećaj i iskustvo\, ovdje je reprezent jednako tako manjkavih sposobnosti da do kraja osjetimo i shvatimo vrijeme\, koje mjerimo i osjećamo modernim alatima. Naučeni smo vrijeme doživljavati linearno\, no ono je u ovim post vremenima\, kao što i sama autorica ukazuje svojim radovima\, sve samo ne linearno ili kronološko: ono je spekulativno\, fluidno\, nestalno\, neprestano se transformira\, pretače\, a prošlost\, sadašnjost i budućnost postaju pojmovi koji gube svoje tradicionalne značajke. Kompleksna društva današnjice\, u kojima se izgubio primat ljudskog iskustva\, postoje samo u relaciji s digitalnom infrastrukturom i kaotičnim mrežama\, a pojedinac i subjektivno poimanje vremena u potpunosti su dezintegrirani. Kada razmišljamo o vremenu\, bez prevelikih znanja o povijesti njegove percepcije\, nameće nam se pitanje odakle uopće doživljaj protoka vremena\, postoji li on u nama organski\, neovisno o kontekstu\, društvu i vremenu u kojem živimo ili je to koncept nametnut od trenutka kada smo o vremenu počeli razmišljati u relacijama mjerljivosti\, njegove iskoristivosti i naše produktivnosti. Pitamo se što je s vremenom prije ljudskog postojanja i pogleda\, s vremenom izvan ljudskog iskustva\, s poviješću Zemlje toliko dalekom i dubokom da ju je nemoguće pojmiti\, koja seže milijarde godina unazad (deep time). Izbacivanje čovjeka iz cjelokupne slike događa se\, na neki način\, i sada\, u postdigitalno doba kada su se koncepti prošlosti\, sadašnjosti i budućnosti u potpunosti izokrenuli: algoritmi predviđaju ono što ni sami nismo svjesni da želimo i na taj je način budućnost postala sadašnjost\, a prošlost je svojim nedostatkom spoznajnih alata postala nedovoljna za razumijevanje sadašnjosti. Nije li budućnost u tom slučaju već tu i apsolutno je bespredmetno razgovarati o sada i ovdje (osim ako krenemo u razgovore o tome u čisto duhovnom\, ontološkom smislu)? „Ono što se događa u sadašnjosti\, bazirano je na prisvajanju budućnosti“\, navodi se u sjajnom tekstu The Speculative Time Complex.1 Naša percepcija vremena se neminovno promijenila i na nju utječe čitava mreža različitih nestalnih oslonaca koji nam onemogućuju osjećaj sigurnosti. Na tragu kritike sadašnjosti je i Derrida koji govori da je sadašnjost korumpirana prošlošću i budućnošću\, da uvijek postoji odsutnost u središtu prisutnosti i da se povijest ne može tumačiti kao povorku prisutnosti2. Dakle\, sadašnjost je u spekulativnom odnosu i prema prošlosti i prema budućnosti. (…) \nMože li kritičko poimanje vremena ponuditi i kritički pogled na trenutak u kojem se nalazimo te pružiti mogućnost za nove sadašnjosti\, rješenja\, odnose\, humanije sisteme? Autorica kroz svoj rad istražuje te mogućnosti\, ali uz svijest o nužnosti konstantnog preispitivanja naše vlastite pozicije u sistemima koji se vrtoglavo izmjenjuju i koji daju malo prostora za bilo kakvu vrstu sigurnosti. \n( Tanja Špoljar ) \n\nLina Rica (Makarska\, 1980.) je multimedijalna umjetnica. Djeluje na polju konceptualne\, eksperimentalne i novomedijske umjetnosti gdje stvara instalacije koristeći video\, grafike\, svjetlo\, fotografiju i animaciju. U svom radu bavi se društvenim procesima prošlih i sadašnjih svjetova te njihovim utjecajima na suvremenog pojedinca. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2008. godine s nagradom za najbolji diplomski rad na odjelu grafike. Njezina djela predstavljena su i objavljena na nacionalnoj i međunarodnoj sceni\, a njene grafike su dio zbirke Međunarodnog grafičkog likovnog centra u Ljubljani; Likovne zbirke Riko u Sloveniji; Oficina Arara u Portu; Longest Night u Gothenburgu; međunarodne grafičke mape ‘Critical Mass’ I međunarodne grafičke mape ‘Femicomix’. Kombinirajući video s generiranim animacijama nastalim u stvarnom vremenu\, od 2010. godine nastupa na različitim festivalima i događanjima u regiji i Evropi. Godine 2012. pokrenula je GaleRicu\, nevladinu udrugu za produkciju i promociju suvremene umjetnosti\, unutar koje je od 2012. do 2016. godine vodila galeriju GaleRica u svom domu u Makarskoj. 2019. godine u Ljubljani zajedno s drugim umjetnicima pokreće audio-vizualni kolektiv Marta Fakuch. Od 2020. dio je AV tria Etceteral. Živi u Ljubljani.  \n\n\n1 Malik Suhail\, „The Speculative Time Complex“\, u Suhail Malik and Armen Avanessian\, eds. The Time Complex: Postcontemporary\, Miami\, Florida\, 2016.\, str. 11.\, https://research.gold.ac.uk/id/eprint/21559/1/PoCon-book-intro.pdf (moj prijevod) \n\n\n2 Boris Groys\, Comrades of Time\, 2009.\, https://www.e-flux.com/journal/11/61345/comrades-of-time/ (moj prijevod) URL:https://planforculture.com/event/izlozba-transfuzija-vremena-lina-rica-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/05/Flora-plakati_2025_Rica-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250501T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250514T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250428T075319Z LAST-MODIFIED:20250428T075319Z UID:10003048-1746129600-1747260000@planforculture.com SUMMARY:Kodikamo Hrpa Đorđa Jandrića u Galeriji Flora DESCRIPTION:Istaknuti hrvatski umjetnik Đorđe Jandrić već je niz godina prepoznatljiv po različitim manifestacijama svoje Hrpe\, koja danas već predstavlja njegov svojevrsni heteronim. „Hrpe“\, začete u devedesetim godinama\, prvotno su bile realizirane nasipavanjem ili istresanjem materijala u poluamorfne stošce. Vrlo su se brzo transformirale\, između ostalog\, u dvodimenzionalne prostorne tlocrtne projekcije piramide ili stošca\, najčešće kao grafitni crteži koji su predstavljali kvadrat u kojem su upisani krug i istokračan trokut. Jandrić ih radi skicozno i namjerno nesavršeno\, a svevši hrpu na crtež uspostavlja eklatantan znak kojim svodi volumen na dvodimenzionalan iskaz. \nTakvi crteži\, točnije njih deset\, čine polovicu izložbe u Galeriji Flora u Dubrovniku\, dok drugu polovicu čini identičan broj crteža QR koda. Obje grupe crteža\, formata 51 x 51 cm\, Jandrić je prostoručno iscrtao grafitnom olovkom. Nulti crtež prve serije gusto je iscrtan crni kvadrat\, te potom u pravilnom nizu slijedi niz ranije opisanih linearnih projekcija Hrpe. Inicijalna ideja je bila da se nacrta devet crteža Hrpa posvećenih prirodnim brojevima (od jedan do devet) s pridruženim (ne)brojem nulom kao simbolom početka i kraja. Prvi crtež je cjelovit format Hrpe kakve je Jandrić radio u nizu varijanti u zadnjih dvadesetak godina; drugi crtež dijeli format po visini i širini s brojem dva\, dakle na četiri kvadrata od kojih su dva s projekcijom Hrpe\, a dva su prazna; treći dijeli format na devet kvadrata\, tri s Hrpom a šest praznih. Tom matematičkom logikom stiže se do posljednjeg\, devetog formata koji se sastoji od osamdeset i jednog kvadrata od kojih je devet ispunjeno Hrpama\, a sedamdeset i dva su prazna. Drugu seriju čine\, također grafitni\, crteži QR kodova\, od kojih (premda se to ne vidi na prvi pogled) ni jedan nije isti. Možda bi bilo ovdje važno napomenuti da je Jandrić nakon srednje škole\, između ostalog i stoga što su mu geometrija i matematika urođene\, upisao arhitekturu\, te sada\, više no ikada ranije\, ta svoja znanja obilato koristi u ovom svom novom umjetničkom eksperimentu. Boris Greiner zapaža da se ta serija… na prvi pogled doima šahovskom\, jedino što se ne miču figure nego polja\, te je autor odigrao gambit kojim dovodi u vezu geometrijski pravilnu i postojanu tlocrtnu konstrukciju hrpe (u kvadrat upisani trokut i krug) s također geometrijski pravilnom ali posve nepostojanom konstrukcijom QR (quick response) koda… \nKako smo u zadnje vrijeme navikli\, kad vidimo QR kod\, snimimo ga svojim nerazdvojnim smartphoneom te na zaslonu pogledamo što nam on kazuje. U ovom slučaju aplikacija će pokazati približno identične crteže prve serije samo što oni sada nisu u negativu (bijelo na crnom)\, već u kolorističkom spektru. Stvarnost postaje drugačijom jer je prekoračila prag vlastitog narativa i prepustila se volji tehnološki inovativnih računalnih programa koji predstavljaju Jandrića kao vrsnog kolorista. Možda je to i autorova pomalo sarkastična metafora – da živimo u svijetu koji ćemo u svoj njegovoj punoći (boja) sagledati jedino ako se služimo suvremenom tehnologijom\, što i nije daleko od istine\, a i da ono što radiš zapravo nije to što radiš\, već je onako kako to zadani algoritam odredi\, a to otkrivamo pomoću tehnološkog alata kojeg treba kupiti. Komparacija s 3D filmskim projekcijama nameće se sama od sebe\, jer ako u Cinestaru ne uzmemo posebne naočale\, bit će nam uskraćena punoća doživljaja. Ili neće? To još uvijek ovisi o tome kako smo kalibrirani. Linijom manjeg otpora\, odnosno potpadanjem pod sve prisutniji utjecaj rastućeg konformizma\, velika nas je većina ovisna o tehnologiji koja nas odvaja od vlastitog razmišljanja i dirigirano vodi k distopijskom svijetu koji iz dana u dan sve više postaje realnost. Analogni svijet pripada prošlosti\, kao što su i prostoručno izvedeni Jandrićevi crteži anakroni. Ili nisu? Veći dio svog bavljenja skulpturom Jandrić teži njezinoj transcendentalnoj projekciji. Naravno\, radi se o mentalnom procesu koji je u Jandrića podjednako uvjetovan umjetnošću i teorijom\, odnosno fizikom i metafizikom\, te se po svom konačnom (ne)obliku približava aristotelovskim i arhimedovskim razmišljanjima\, kao i Einsteinovoj teoriji relativnosti. Takva duhovna nadopuna ne postoji u virtualnom svijetu kroz koje nas vode QR kodovi pošto oni samo proširuju najčešće nepotpunu\, a često i netočnu informaciju uskraćujući objektivnu stvarnost u korist nepostojećeg – virtualnog. Jandrić ovim ciklusom propituje i diferencijaciju tih dvaju svjetova\, ali nas nesmiljeno i suočava s činjenicom da uskoro na galerijskim zidovima nećemo gledati artefakte nego isključivo njihove virtualne inačice. Ipak\, još nije sve otišlo k vragu. Jandrić crta prostoručno te nacrtani QR kodovi nisu savršeni\, odnosno jednaki\, što rezultira time da raspored\, kakvoća i proporcionalnost boja virtualnih Hrpi nisu uvijek isti. Autor nam time govori da unatoč današnjoj nevjerojatnoj tehnološkoj ekspanziji konačni rezultat i dalje ovisi o ljudskoj ruci. Onoj koju je još Henri Focillon u svome eseju Pohvala ruci uzdignuo kao savršen alat koji kreativno prenosi umjetnikove misli i osjećaje. Serija QR kodova završava praznim bijelim kvadratom koji odgovara početnom crnom kvadratu prve serije\, čime je krug zatvoren. Maljevičevo savršenstvo redukcionističke umjetničke misli i ruka umjetnika i danas su\, unatoč računalnim algoritmima i sve češćoj uporabi umjetne inteligencije\, ono što pokreće i uzdiže ljudski duh\, samo ga treba znati pronaći i sačuvati u virtualnoj stvarnosti o čemu nam Jandrić govori ovom izložbom. \nMladen Lučić \n\nenglish/ The heap\, encoded \n\nFor many years now\, renowned Croatian artist Đorđe Jandrić has been recognized for the various presentations of his Heap\, which today has come his heteronym of sorts. Initiated in the 1990s\, the Heaps were originally created by piling or dumping materials that formed semi-amorphous cones. Very soon\, they evolved\, among else\, into two-dimensional spatial floor plan projections of a pyramid or cone\, most often as graphite drawings depicting a square containing a circle and an equilateral triangle. Jandrić draws them loosely and deliberately imperfect\, and by reducing a heap to a drawing\, he establishes a distinctive symbol that translates volume into a two-dimensional expression. \nTen such drawings make up half of the exhibition at Flora Gallery in Dubrovnik\, while the other half consists of ten drawings of a QR code. Both groups of drawings\, sized 51 x 51 cm\, were hand-drawn by Jandrić using graphite pencil. The first drawing of the first series is a densely shaded black square\, followed by a regular sequence of the previously described linear projections of the Heap. The initial idea was to make nine Heap drawings dedicated to natural numbers (from one to nine)\, accompanied by the (non)number zero as a symbol of both beginning and end. The first drawing shows the complete Heap format that Jandrić has been creating in various versions over the past twenty years; the second drawing divides the format in height and width with number two\, resulting in four squares – two feature the Heap and two are left blank. The third drawing divides the format into nine squares\, with three featuring the Heap and six are left empty. This mathematical logic continues up to the ninth drawing\, which consists of eighty-one squares – nine are filled with the Heap projections and seventy-two are left empty. The second series consists of graphite drawings of QR codes\, none of which are identical (although it’s not immediately visible). It may be worth noting here that Jandrić\, after high school — partly due to his innate talent for geometry and mathematics — enrolled in architecture studies. Now\, more than ever before\, he is extensively using that knowledge in this new art experiment. Boris Greiner notes that “the series resembles a chessboard at first glance\, but it’s not the pieces that move\, but the squares themselves. The artist has played a gambit\, where he connected the geometrically precise and stable floor-plan construction of the Heap (a triangle and a circle within a square) with the equally geometric\, yet entirely unstable structure of the QR (quick response) code…” \nAs we have grown accustomed to lately\, when we see a QR code\, we scan it with our inseparable smartphone and check the screen to see what it reveals. In this case\, the app shows drawings almost identical to those in Jandrić’s first series – except now they are not in the negative (white on black)\, but rendered in a spectrum of color. Reality becomes different because it crosses the threshold of its own narrative\, surrendering to the will of technologically innovative computer programs which present Jandrić as a masterful colorist. Maybe this is also the artist’s slightly sarcastic metaphor: that we live in a world we can only truly perceive in all its fullness (in color) through the use of contemporary technology – which isn’t far from the truth. And that what you create isn’t necessarily what you do\, but rather what a predetermined algorithm decides it to be\, which is something we uncover using a technological tool that must be purchased. The comparison with 3D film screenings imposes itself naturally here – if we don’t put on special glasses at the cinema\, we will be deprived of the full experience. Or not? It depends on how we are calibrated. By following the path of least resistance\, by succumbing to the ever-growing influence of rising conformism\, the vast majority of us have become dependent on technology that distances us from independent thought and steers us toward a dystopian world that is\, day by day\, becoming an increasingly tangible reality. The analogue world belongs to the past\, just as Jandrić’s hand-drawn sketches seem anachronistic. (Do they?) In his work with sculpture\, Jandrić has for the most part strived to achieve its transcendental projection. Of course\, this is a mental process in which Jandrić relies both on art and theory – i.e.\, on physics and metaphysics. It is a process that in its ultimate (non) form comes close to the Aristotelian and Archimedean thought\, as well as Einstein’s theory of relativity. Such a spiritual dimension does not exists in the virtual world guided by QR codes\, since they merely expand on information that is often incomplete\, and often inaccurate\, thus denying objective reality in favor of the non-existent – the virtual. With this series\, Jandrić questions the differentiation between these two worlds\, but he also boldly confronts us with the fact that soon gallery walls would no longer display physical artefacts\, but only their virtual counterparts. Still\, not everything is lost. Jandrić draws by hand\, and the QR codes he creates are not perfect or identical\, resulting in variations in the arrangement\, quality and proportions of colors in the virtual Heaps. By doing so\, the artist reminds us that\, despite today’s astonishing technological expansion\, the final result still ultimately depends on the human hand\, the same hand that Henri Focillon\, in his essay In Praise of the Hand\, celebrated as the perfect tool for creatively conveying artists’ thoughts and emotions. Jandrić’s series of QR codes ends with an empty white square\, which corresponds to the initial black square of the first series\, thus completing the circle. Malevich’s ideal of reductionist artistic thought\, along with an artistic hand\, remain the true forces that drive and elevate the human spirit\, even today\, in the age of computer algorithms and the increasing use of artificial intelligence. It is up to us to recognize and preserve them in virtual reality\, which is a message that Jandrić conveys in this exhibition. \nMladen Lučić URL:https://planforculture.com/event/kodikamo-hrpa-dorda-jandrica-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/Flora-plakati_Jandric_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250417T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250428T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250415T175706Z LAST-MODIFIED:20250415T175706Z UID:10003029-1744920000-1745877600@planforculture.com SUMMARY:Liam Ryan u Flori: Umbra Docet DESCRIPTION:Ova izložba prikazuje portret Andrije Artukovića\, a ja pozivam sve koji to žele da vandaliziraju njegov lik\, da tom prirodnom reakcijom izraze svoje osjećaje o tadašnjem svijetu\, ili o ovom današnjem. Ja ću osigurati uljne pastele\, a vi radite što želite\, unutar granica sigurnosti. \nJa sam iz Irske. Nažalost\, moja zemlja – slobodna država (Saorstát Éireann)\, neutralna u Drugom svjetskom ratu – postala je po završetku rata utočište za ratne zločince i tranzitna točka gdje su se visokorangirani ratni zločinci i bjegunci skrivali na putu za Ameriku i druge destinacije. \nAndrija Artuković bio je ministar unutarnjih poslova i pravosuđa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) tijekom Drugog svjetskog rata. Potpisao je rasne zakone usmjerene protiv Srba\, Židova i Roma te je bio odgovoran za uspostavu i rad koncentracijskih logora u NDH\, u kojima je mučeno i ubijeno više od 100 000 ljudi. \nArtuković je živio sa svojom obitelji u Rathgaru\, predgrađu Dublina\, kao slobodan čovjek. Nitko ga nije istražio – u Irsku je stigao s lažnom putovnicom\, koju mu je pribavio glavni delegat švicarskih Franjevaca. Nije jasno jesu li irske obavještajne službe znale za njegov identitet pa je ova neutralna država tolerirala njegovu prisutnost\, ili je došlo do greške u komunikaciji između Švicarske i Irske. Međutim\, Artuković nije imao lice koje bi se lako zamijenilo s drugim. Prema mojim saznanjima\, nikad se nije utvrdilo što se točno ovdje dogodilo\, ali u svakom slučaju\, to nam nikako ne ide na ponos. \nVilenjaci (leprechaun) koji nose zlato izruguju se njegovom pažljivo konstruiranom javnom imidžu\, dok ovi drugi\, sitni i servilni vilenjaci simboliziraju irsku državu i njezinu nedjelotvornost. \nOvu toleranciju za Artukovića – i druge zloglasne bjegunce poput Otta Skorzenyja i Pietra Mentena – povezujem s prešutnim prihvaćanjem zla i novim fašizmom koji se širi svijetom. \nOd 2001. godine dio irske komercijalne zračne luke\, Zračne luke Shannon\, koristi se kao postaja za američke vojne zrakoplove. Američko ratno zrakoplovstvo ima vlastitu zonu u ovoj zračnoj luci\, bez ikakvog nadzora ili uplitanja od strane irskih vlasti. Tko ili što se transportira kroz tu zračnu luku\, što se tamo skladišti\, ostaje tajna koju čuva američka država – ali\, u najmanju ruku\, to je tranzitna točka za transport oružja. Irci nagađaju da je riječ o tajnoj lokaciji za ispitivanje ljudi\, gdje su se za vrijeme Busheve administracije primjenjivale metode mučenja – u zemlji koja se naziva neutralnom. \nPosljednjih godina\, u svjetlu strahotnih zbivanja u Gazi\, ovakvo slobodno korištenje Zračne luke Shannon posebno je neoprostivo. A pod Donaldom Trumpom sve je moguće. Ako on počne poistovjećivati identitet Amerike s vlastitim identitetom\, stvari bi mogle u trenu izmaknuti kontroli. Ovdje se zapravo radi o tzv. aneksiji uz suglasnost. Zračna luka Shannon u službi je SAD-a već 24 godine\, što znači da će biti vrlo teško\, ako ne i nemoguće\, u skorije vrijeme promijeniti situaciju. \nOva izložba je protest i osvrt na činjenicu kako se zlo može tiho normalizirati. \nLiam Ryan rođen je u Irskoj 1982. \nStudirao je u Dublinu i Londonu. U Londonu je živio i radio punih 14 godina\, nakon čega je dvije i pol godine proveo u Berlinu. Trenutačno živi u Irskoj\, a radi na nekoliko dugoročnih projekata koji bi trebali biti dovršeni do kraja godine. \n——————————————————————————————————– \nengl \nThe show features a painting of Andrija Artuković\, and I invite anyone who wishes to deface his image. This is a natural response\, and I invite anyone to express their feelings about the world then or about the world today. I will supply oil pastels\, but please do what you will\, within the boundaries of practical safety. \nI am from Ireland\, and regrettably\, my country—then the Irish Free State\, neutral in WWII—was subsequently used by war criminals as a safe haven and as an identity-laundering stop-off point for high-ranking fugitives en route to the Americas and other destinations. \nFor the sake of anyone who is not Croatian: Artuković was the minister for Internal Affairs and Justice in occupied Yugoslavia\, and he signed into being racial laws against Serbs\, Jews\, and Roma. He was responsible for the establishment and functioning of camps in Yugoslavia\, in which 100\,000 individuals suffered and were murdered. \nFrom 1947 to 1948\, Artuković lived with his family as a free man in Rathgar\, Dublin\, Ireland. He was not investigated. He arrived under a false passport\, arranged by the general delegate of the Franciscans of Switzerland. It is not clear whether intelligence services did not reveal his identity\, if his presence was tolerated in a neutral state\, or if mistakes were made between Switzerland and Ireland. But he didn’t have a face that could easily be confused with anyone else’s. The exact scenario has not been officially defined\, as far as I can gather\, but by no means is this something to be proud of. \nThe leprechauns carrying gold make fun of that man’s narcissistic and overly fastidious projection of self-image. At the same time\, the diminutive and obsequious leprechauns speak to the Irish state’s lack of proper agency. \nI relate this tolerance of Artuković—and other infamous fugitives like Otto Skorzeny and Pieter Menten—to a quiet tolerance the state has for evil and a new fascism creeping into the world. \nSince 2001\, part of a commercial Irish airport\, Shannon Airport\, has been used by the American military as a stop-off point for their military aircraft. The U.S. Air Force has been allowed its own area on the airfield\, with no oversight or interference from Irish authorities. Who or what is being transported through that airport\, or stored there\, is therefore an American secret—but at the very least\, it is a transit point for weapons. For all the Irish people know\, it could have been used as a military interrogation black site when torture was employed during the Bush administration\, in a country that claims neutrality. \nIn recent years\, in light of the atrocity in Gaza\, the free use of Shannon is especially inexcusable. Under Donald Trump\, anything could happen. If he comes to self-identify with America itself\, things could turn on a dime. This is annexation by consent\, and after 24 years of Shannon being in service to the U.S.\, it would be very difficult\, if not impossible\, for arrangements to abruptly change anytime soon. \nThis show is a protest and an observation on how evil can quietly be normalized. \nLiam Ryan was born in Ireland in 1982. \nHe studied in Dublin & also in London. He lived & worked in London for 14 years & after that in Berlin for 2.5 years. Currently he lives in Ireland & is working on several different long term projects due for completion this year. URL:https://planforculture.com/event/liam-ryan-u-flori-umbra-docet/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/plakat_Liam-Ryan-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250314T180000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250328T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250313T085812Z LAST-MODIFIED:20250313T085812Z UID:10002986-1741975200-1743199200@planforculture.com SUMMARY:Izložba Struktura zbilje u galeriji Flora DESCRIPTION:Zajednička izložba troje mladih autora Krešimira Čuvala\, Vanese Kapetanić i Iva Vodopije \ngovori o različitim distopijskim realnostima mladih ljudi\, istražujući život kroz unutarnje misaone procese koji uključuju prenošenje intimnih emocionalnih stanja koristeći se autoportretom ili prikazom krajolika\, kroz medij slikarstva. \nSimptomatična je pojava troje autora\, koji se bave kontekstualiziranjem sličnih autorefleksivnih procesa birajući izraziti se gestom\, psihologizacijskom transgresijom ili izmještanjem ljudskog lika iz prostora u kojemu je njegovo bivanje ostavilo traga\, a čiji pristup umjetničkoj produkciji\, zadržavajući se u mediju slike\, otkriva iskreno emocionalno ogoljavanje\, kao svojevrsni katarzični empirijski proces. \nČuvalo predstavlja svoj ciklus ‘Zaborav’. Riječ je o slikama većeg formata koje\, kroz razna godišnja doba\, prate dematerijalizaciju i raspad nekad važne lječilišne institucije\, apostrofirajući\, na tragu njemačkog romantizma\, beskonačnu snagu prirode. \nVanesa Kapetanić pak\, na platna prenosi svoja unutarnja psihološka stanja kao tjelesnu ekspresiju u formi gestikulacije ruku. Bilo da je riječ o seriji Nervozne ruke ili slikama gdje pokreti ruku odražavaju neka intenzivnija unutrašnja stanja\, te geste čitamo kao vizualne metafore emocionalne ekspresije. \nVodopija\, baveći se također autoportretnim žanrom\, predstavlja slike manjeg formata\, gotovo filmski niz\, naziva ‘Destrukcija’. Istražujući dinamiku pokreta prikazujući tijelo u neprestanoj akciji\, bilježi trenutke impulzivnog unutarnjeg previranja. \nAtmosfera slike oscilira između realnog i apstraktnog\, ljudski lik stapa s prostorom u kojem se kreće ostavljajući dojam prolaznosti i dezintegracije. Destrukcija ovdje nije samo fizički čin već je i metafora unutarnjeg stanja\, te pokušaj oblikovanja vlastitog identiteta kroz pokret i sliku. \nIzložba troje mladih autora – Krešimira Čuvala\, Vanese Kapetanić i Iva Vodopije – istražuje granice osobne introspekcije i emocionalne ekspresije kroz slikarstvo\, otvarajući prostor za promišljanje o fragilnosti ljudskog postojanja. \nNavedeni radovi\, kojima je zajednički nazivnik procesuiranje ljudske nutrine\, ne ostavljaju nas indiferentnima\, već iskrenom i ekspresivnom gestom nude platformu za suočavanje s vlastitim unutarnjim konfliktima i slabostima. \nHelena Puhara \nO autorima: \n\nKrešimir Čuvalo\, rođen 21.12.1998. u Zagrebu\, 2017. godine je završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna\, odsjek slikarstvo\, te 2022. godine diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti\, odsjek slikarstvo\, pod mentorstvom Duje Jurića. Sudjelovao je u preko 10 skupnih izložbi\, te živi i radi u Zagrebu. \nVanesa Kapetanić\, rođena 09.08.1998. u Novoj Gradiški\, Srednju školu primijenjenih umjetnosti i dizajna završila je u Zagrebu na odsjeku slikarstva. 2019. godine ilustrirala je kratku zbirku pjesama „U šutnji pjevam“ koju je napisao Zrinko Kapetanić. 2024. godine diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu\, pod mentorstvom Ksenije Turčić. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama. Živi i radi u Zagrebu. \nIvo Vodopija rođen je 30.10.1998. u Dubrovniku gdje je 2017. godine završio Umjetničku školu Luke Sorkočevića\, smjer slikarski dizajner. Diplomirao je slikarstvo 2023. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom Duje Jurića. Sudjelovao je u brojnim skupnim izložbama i jednoj žiriranoj. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. Živi i radi u Močićima. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-struktura-zbilje-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/03/Flora-plakati_Cuvalo-Kapetanic-Vodopija_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250308T160000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250311T183000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250306T111120Z LAST-MODIFIED:20250306T111120Z UID:10002979-1741449600-1741717800@planforculture.com SUMMARY:Izložba Hrvoja Mitrova u Flori DESCRIPTION:Ciklus “Ispod površine” istražuje skrivene slojeve stvarnosti\, podsjećajući nas da ono što vidimo često nije sve što postoji. Kroz gustu teksturu i urezane tragove\, umjetnik otvara prostor za slojevito promišljanje – o materiji\, emocijama i procesima koji oblikuju svijet ispod vidljive površine. \nToplina bakra\, prodorna crvena i suptilna plava proviruju kroz grubi sloj materijala\, sugerirajući da ispod svake naizgled čvrste strukture postoji pulsirajući život. Ove slike podsjećaju na arheološke zapise\, na kodirane poruke koje čekaju da budu protumačene\, ali i na prirodne procese erozije i obnavljanja. \nRitam ureza i reljefa stvara dijalog između kontrole i slučajnosti\, između skrivanja i otkrivanja. Promatrač je pozvan da ne stane na prvom dojmu\, već da se upusti u dublje istraživanje – jer ispod svake površine leži priča\, osjećaj ili trag koji tek treba otkriti. \nHrvoje Mitrov \nHrvoje Mitrov rođen je 1972. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na četrdesetak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u Hrvatskoj I inozemstvu. Član je Umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak. Živi i radi u Zagrebu. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-hrvoja-mitrova-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/03/plakat_MITROV_mediJAteka-FLORA.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250222T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250311T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250219T164243Z LAST-MODIFIED:20250219T164849Z UID:10002936-1740250800-1741730400@planforculture.com SUMMARY:Izložba Portreti Luke Čivljaka u Galeriji Flora DESCRIPTION:LUKA ČIVLJAK \nPortreti \n22. 2. – 11. 3. 2025. \nradno vrijeme: 9-12h i 15-18h/ i kada su vrata Florina doma otvorena/ i najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nPortretistika Luke Čivljaka započinje 2018. godine. Tehnika je ulje na platnu. Autora zanima bliskost gramatici Johnn Singer Sargenta. Korištenje impasta mu je bitno da bi se što vjernije uprizorila portretirana osoba. Lazura se minimalno upotrebljava te se postižu realistički tonovi kojima se vjernije progovara o modelu. Umjetnik promatra bliske osobe koje zapisuje ‘starinskim realističkim’ rječnikom. Duboko je to poniranje u psihu. Pozadine su dominanatno tamne. Zanimanje za tradiciju i zanatsku točnost u doba raznih strujanja koje se odmiču od davnih tradicija Arta pretvara se u samu ideju umjetnosti po sebi i njezino preispitivanje. Prema različitim definicijama\, jer koherentne definicije nema\, konceptualna umjetnost je bilo koja umjetnost koja postavlja pitanje o značenju umjetnosti same.1 Smireni likovi slikani su u dubini zamišljenosti i u pogled izravno upućenom gledatelju. Osjetni doživljaj je smislom i idejnim određenjem okarakterizirani doživljaj. Promatra se. Prisutnost se transcendira u djelu. Spoznaja je objektivna. Povezuje se ono izvanjsko s unutrašnjim na više razina\, jednostavnim govorom po principu nužnosti stvaralaštva. \nČovjek je kao prirodno biće ujedno i duh koji se iz svoje drugotnosti vraća sam u sebe. On je kao prirodno biće i najviša tvorevina prirode\, jer u sebi ujedinjuje dva pola zbilje: duh\, koji se kroz tijelo i njegove osobine tako očituje u stvarnosti\, i\, na drugoj strani\, dio stvarnosti\, koji se očituje kao svjesna umnost i može apstrahirajući od nužde prirodnoga zbivanja slobodno stvarati.2 \nSva ljudska bića\, bilo da je riječ o majci ili prijatelju tretirani su isto. Ono izvanjsko je usklađeno s unutrašnjim koje se očituje u izvanjskome. Majstorstvo slikanja uprizoruje unutranji duh koji se nizanjem portreta iščitava kao onaj apsolutni koji povezuje ljudska bića. Smirenim ritmom se događa gramatika Čivljaka koja je danas rijetkost na sceni Arta i koja vraća u sjećanje sve one zapise starih majstora portreta koji su apsolutni duh unosili u izričaj. \nUmjetnik se bavi unutrašnjim prostorima čovjeka i njegovom mogućnošću da sagleda sebe u procesu samospoznaje bez koje nema istine. U sabranosti pažnje leži mudrost; zapisuje Suzuki. U tom smjeru podcrtava se diskurs o višerazinskom odnosu vanjskog i unutranjeg. Ideja je ugrađena u materiju i svojstva ideje se očituju unutar nje. /…/ ideja oplemenjuje materiju svojom biti.3 Simplifikacijom procesa se uspostavlja portretistika u koju je upisana srž. \nPetra Golušić \nLuka Čivljak rođen je u Dubrovniku 12.10.1991.godine. Završio je Umjetničku školu Luke Sorkočevića 2011. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2017. godine u klasi prof. Zoltana Novaka. Tijekom studija sudjelovao je na nekoliko studentskih izložbi i izložbama Pasionske baštine. Nakon studija vraća se u Dubrovnik gdje pokreće samostalni obrt i od 2019 do danas radi kao turistički vodič. Od 2018. godine slika u ˝tajnosti˝\, seriju portreta \, razvija slikarsku tehniku po uzoru na tradicionalne portretiste od kojih ističe John Singer Sargenta. \nLuka Čivljak član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. \nKontakt:luka.civljak@gmail.com \n\n1 Kovač\, Leonida: Ali nemojmo opet pojednostavljivati _ Pojmovi greške\, jezika\, pisma i tijela u umjetnosti Gorkog Žuvele. Umjetnost kao ideja _ Konceptualne prakse u Hrvatskoj. uredila Mirela Ramljak Purgar\, Zagreb\, Centar za vizualne studije\, 2001.\, str. 495 \n\n\n2 Filipović\, Vladimir: Klasični njemački idealizam i odabrani tekstovi filozofa. Zagreb\, Matica Hrvatska\, 1962.\, str. 109 \n\n\n3 Eterović\, Ružica: Ideja i materija _ O statusu sakralnog i sekularnog u konceptualnoj umjetnosti. Umjetnost kao ideja _ Konceptualne prakse u Hrvatskoj. uredila Mirela Ramljak Purgar\, Zagreb\, Centar za vizualne studije\, 2001.\, str. 166 URL:https://planforculture.com/event/izlozba-portreti-luke-civljaka-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/02/Flora-plakati_Nives-2024_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250219T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250219T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20250219T163519Z LAST-MODIFIED:20250219T164616Z UID:10002935-1739991600-1740002400@planforculture.com SUMMARY:Izložba Damir Tripar: 19.2.2025. DESCRIPTION:Damira Tripara upoznao sam sredinom devedesetih\, u vrijeme kada se vratio sa studija u Italiji gdje je prvo\, koliko se sjećam\, bio u Veneciji\, a kasnije u Napulju. U tom momentu bio u previranju i iz svog slikarskog backgraunda prelazio u novu fazu svog umjetničkog i istraživačkog rada. Vjerujem da je pomak iz Venecije u Napulj za njega bio vrlo značajan jer se iz slikarskog diskursa pomaknuo prema onome za što je smatrao da je bliže životu. Na razini medija\, dakle umjetničkog izražavanja\, se od slikarstva pomicao prema onome što je u sebi imalo i perfomativne elemente i elemente filma\, a što je kasnije postalo naročito važno. \nU Zagrebu smo se tih par godina dosta intenzivno družili. Damir je u jednom momentu otišao u Berlin s namjerom nastaviti svoje obrazovanje na filmskoj akademiji. No prije toga\, možda vrlo simptomatično za opisati Damirovo poimanje svijeta i njegovu potrebu da bude dio nečega što je on smatrao da je stvarni život\, je jedna anegdota koju mi je prepričao. Bilo bi zanimljivo reći da su njemu bili vrlo bliski filmski autori i to rekao bih buntovnici kao što je Fassbinder ili kao što je bio Pasolini. Talijanski neorelizam bio mu je vrlo važan. To je bila tema njegova Napulja… Liliana Cavani. Ne znam da li je on spomnjao Lilianu Cavani\, ali to je taj tip autora koji su promatrali stvarnost i željeli biti što bliže njoj. No\, da se vratim na zagrebačku priču\, u toj međupauzi Damir se i zaposlio u domu za napuštenu djecu i radio je kao čuvar u tom prostoru sa djecom iz spektra autizma\, s djecom koju roditelji nisu mogli zadržati pa su ih institucionalizirano tamo čuvali. Te priče su se\, moram reći\, doimale strašno tragično i teško i snažno\, a Damir se na neki način tek tu osjećao živim. Mislio je da je to način da se bude bliže stvarnom životu i na neki način je to isto pokušavao promovirati u umjetnosti. Iako je dobro je vladao zanatom i bio vrlo zanimljiv slikar\, sve se više pomicao prema pisanju scenarija\, odnosno pisanju priča kroz fotografiju s intencijom prema filmu. \nNa žalost\, Damir je pod okolnostima za koje danas ne mogu točno procijeniti kakve su one bile\, u svom atelieru u Poreču\, s pogledom na more\, obučen u odijelo\, odlučio okončati svoj život. Iako je tek bio na putu svojih najveličanstvenijih umjetničkih ostvarenja\, ono što je za sobom ostavio su divni tragovi jednog odnosa prema umjetnosti gdje je pojam estetike čvrsto vezan uz pojam etike\, tako mislim da se on kroz život pokušavao približiti ideji kako da svijet bude bolji\, da se promišlja o tome što je etično i na koji način bi trebalo živjeti te na koji način umjetnost može izraziti i podržati takvu ideju. \nSandro Đukić\, Zagreb\, 9. veljače 2025. \n—————————————\nDaMir Tripar(1971.-1998.) rođen je 19.veljače 1971.u Puli \n1998.maturirao na Srednjoj školi za grafički dizajn Pula\n1990.-1992.studira slikarstvo na Accademia di belle arti u Veneciji\n1992.-1994. studira i diplomira na Accademia di belle arti u Napulju \nGrupne izložbe\n1991. Coupe de phara\, Nantes\n1992. 77. BavilaQua la masa\, Venezia\n1993. Studio aperto\, Napoli\nSalon mladih\, Zagreb\nMeno sette\, Napoli \nSamostalne izložbe\n1995. Galerija Forum\, Zagreb\n1997. Galerija PM (HDLU)\, Zagreb \nNagrade\n1991. Grisia 91.Diploma\, Rovinj\n1992. Grisia 92.Druga otkupna nagrada URL:https://planforculture.com/event/izlozba-damir-tripar-19-2-2025/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/02/plakat_TRIPAR.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241115T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241115T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20241115T071022Z LAST-MODIFIED:20241115T071029Z UID:10002744-1731697200-1731708000@planforculture.com SUMMARY:izložba Kritički turizam DESCRIPTION:Poštovani\, \nHrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Muzej crvene povijesti pozivaju Vas na otvorenje izložbe ‘‘Kritički turizam”\, koje će se održati u petak15.11. u Galeriji Flora i 1u subotu 6.11. u Muzeju crvene povijesti\, oba s početkom u 19:00 sati. \nIzložba predstavlja odabir radova umjetnika koji su nastali u produkciji ili koprodukciji udruge siva) (zona\, prostora suvremene i medijske umjetnosti. Kustos izložbe je Darko Fritz\, a biti će prikazani radovi umjetnika: Boris Cvjetanović\, Jana Dabac\, Vitar Drinković\, Katerina Duda\, Darko Fritz\, Dina Gligo i Vedran Gligo\, Igor Grubić\, Božena Končić Badurina\, \, Andreja Kulunčić\, Jelena Lovrec\, Maja\nMarković\, Edita Pecotić\, Ivan Ramljak\, projekt Reciplaža (Valerija Jurjević\, Sanda Hančević\, Darko Fritz)\, Ilija Šoškić\, Vice Tomasović \nKritički turizam podrazumijeva kritiku neplanske turistifikacije i refleksiju njenih društvenih i estetskih konotacija. Usmjeren je prema modeliranju interdisciplinarnog kritičkog diskursa koji propituje privredno stremljenje monoekonomiji turizma u Hrvatskoj i drugdje\, te njenih posljedica na kulturni\, socijalni i prostorni razvoj. Izložba predstavlja odabir radova umjetnika koji su nastali u produkciji ili koprodukciji udruge siva) (zona\, prostora suvremene i medijske umjetnosti iz Korčule koji se reflektiraju na razne\, uglavnom negativne\, posljedice turizma s naglaskom na poimanje zajedničkih dobara neke zajednice\, kao što su javni prostor i infrastruktura. Umjetnici na kritički način tematiziraju turizam koristeći ih kao sredstvo za komentiranje i kritiziranje dominantnih društvenih i kulturnih praksi\, stavljajući naglasak prema etikama\, poetikama i politikama prostora. Njene metodologije mogu se aplicirati kao case-study na slične turističke lokacije / destinacije diljem svijeta. \n  URL:https://planforculture.com/event/izlozba-kriticki-turizam/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/11/KT_IG-1.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241113T180000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241123T210000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20241111T055213Z LAST-MODIFIED:20241111T055410Z UID:10002729-1731520800-1732395600@planforculture.com SUMMARY:Izložba Komadi kaosa Vanje Pagara u Galeriji Flora DESCRIPTION:Izložba dokumentira fragmente radnog procesa i svakodnevnog okruženja autora\, otkrivajući trenutke stvaranja u njihovoj intimnoj i nesputanoj formi. \nKroz ovu multimedijalnu kombinaciju\, Pagar nam nudi djeliće svog svijeta\, gdje kaos i red zajedno tvore osnovu stvaralaštva. Svaki izloženi element\, bilo da je riječ o slici\, skulpturi ili zvuku\, djeluje kao fragment jedne veće priče koja se postepeno razotkriva svakim korakom kroz prostor. Publika nije pozvana samo da promatra gotova djela već i da osjeti proces njihovog nastanka\, prolazeći kroz faze pokušaja\, pogrešaka i ponovnih početaka. \nAudio i video zapisi\, poput osobnih bilješki\, dokumentiraju umjetnikov radni prostor\, njegove svakodnevne misli i zvukove koji su ga pratili. Oni prenose osjećaj nesigurnosti\, ali i neprekidne potrage za onim neuhvatljivim\, što često čini samu srž umjetničkog izraza. Posjetitelji time dobivaju rijedak uvid u spontanost i intuitivnost koje Pagar unosi u svoje stvaranje. \nVizualni elementi – slike i skulpture – prikazuju raznolikost njegovih izraza\, od ekspresivnih boja do detalja koje prenose složene emocije. Svaki rad u sebi nosi djelić umjetnikovih unutarnjih borbi\, kontrasta i trenutaka inspiracije\, a zajedno formiraju slikovit mozaik jednog stvaralačkog života. Digitalni printovi\, kao suvremeni odraz\, dodaju dodatnu dimenziju\, spajajući klasične i moderne tehnike u jednu sinergiju koja je karakteristična za Pagarov rad. \n“Komadi kaosa” nisu samo izložba djela; to je iskustvo koje slavi nesavršenost i nepredvidljivost u kreativnom procesu. Vanja Pagar ovom izložbom otkriva svoj intimni svijet u kojem su kaotičnost i sklad duboko isprepleteni\, pozivajući publiku da pronađe svoj smisao u kaosu ili da ga jednostavno prihvati kao suštinski dio života i umjetnosti. \n(ChatGPT 2024) \nVanja Pagar \nLikovni umjetnik\, akademski slikar (ALU Zagreb 1992).\nUz slikarstvo\, formu videa\, zvuka ili fotografije koristi u različitim konstelacijama\, kao jedan od elemenata multimedijalne instalacije\, performansa ili projekcije. U akcijama/performansima pažnju usmjerava na kritiku društveno zadanih ponašanja i stavova.\nČlan je HULU Split te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-komadi-kaosa-vanje-pagara-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/11/Flora-plakati_Pagar_WEB-1-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241009T180000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241015T210000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20241008T162335Z LAST-MODIFIED:20241008T162803Z UID:10002623-1728496800-1729026000@planforculture.com SUMMARY:ELIS KONDELÍKOVÁ Hell is empty u Galeriji Flora DESCRIPTION:Češka umjetnica\, Elis Kondelíková\, rezidencijalni boravak u galeriji Flora zaključuje izložbom koja je svojevrsno preplitanje globalne teme sveprisutnijeg ratnog sukoba koji se nezaustavljivo širi\, arheologije ratnih trauma općenito\, te vizualnih bljeskova\, asocijativnih fotografija i video radova\, koji su nastali za vrijeme njenih svakodnevnih dubrovačkih ophoda gradom. \nHell is empty\, naslov je koji umjetnica preuzima od Netflixove mračne horor serije\, zapravo citata iz Shakespeareove drame Oluja: Hell is empty and all the devils are here. \nPakao je prazan\, ali ta praznina se prelila i na ovostrano. \nElis na svojim fotografijama bilježi tu prazninu. Fotografira napuštene prostore\, detalje… asocijacije na gubitak doma. Fotografira zaboravljene lutke bez ekstremiteta promišljajući tijelo i tjelesnost. Zaokupljena je i šablonama\, ponavljajućim motivima\, istim uzorcima koji se iščitavaju na različitim objektima\, kao što se\, uostalom\, obrazac rata preslikava u prostoru i vremenu ne mijenjajući se u svojoj strahoti. Ako nam je bliži\, pogađa nas direktno\, a ako je udaljen\, postaje zanemariva vijest. Međutim\, u vremenu smo intenziviranih ratnih sukoba koji prijete da postanu globalni i ništa više nije sigurno. \nPrema fotografijama Elis se odnosi kao prema vizualiziranim riječima. Slaže ih u povezane grupe tvoreći različite kontekste. Te rečenično-slikovne nizove učvršćuje pjesmama koje je sama pretipkala na pisaćoj mašini. Ponegdje se\, sasvim slučajno\, crvena vrpca za pisaću mašinu presložila preko standardne crne i dobio se dojam krvarećih slova. A poezija koju nam Kondeliková prenosi je poezija poljske pjesnikinje Anne Świrszczyńske\, poznate i kao Anna Swir\, koja je i sama prošla ratnu traumu\, citirajući zbirku Building the Barricade. Poeziju Swirove isprepleće s poezijom Semezdina Mehmedinovića iz zbirke Sarajevo blues\, napisane i objavljene tijekom opsade Sarajeva. \nOno što vidimo zrcali spokoj i nemir istovremeno. Fragmente možemo iščitavati kako god želimo\, interpretacija je slobodna. Upravo iz tog razloga u prostoru će se naći i ogledalo\, a odraz nas samih u navedenom kontekstu označava nas\, ne samo kao promatrače\, već i kao agente nadolazeće promjene. \nHelena Puhara \n\nCzech photographer Elis Kondelíková concludes her stay as an artist-in-residence at the Flora Gallery with an exhibition that entwines the global theme of an increasingly present war conflict with visual flashes\, associative photographs\, and video works created during her daily walks through Dubrovnik. \nThe title Hell is empty\, taken from the Netflix horror series\, is actually a quote from Shakespeare’s play The Tempest: Hell is empty and all the devils are here. Hell may be empty\, but that emptiness has spilled over into this world\, too. \nIn her work\, Elis captures this emptiness. She photographs abandoned spaces and details… things that remind of losing home. She photographs forgotten dolls with missing arms and legs\, thus contemplating the body and corporeality. She is also interested in repetitive motifs and patterns that keep emerging on various objects\, much like the pattern of war keeps reflecting in space and time\, unchanged in its horror. If war is somewhere close to us\, it affects us directly; if it’s far away\, it becomes just a minor piece of news. However\, we have found ourselves in the times of intensified conflicts that threaten to become global\, and nothing is certain anymore. \nElis approaches her photographs as if they were visualized words. She arranged them into connected groups forming different contexts. She reinforces these sequences of pictures and sentences with poems she has typed herself on a typewriter. In some places\, entirely by chance\, the red typewriter ribbon overlapped with the standard black one\, creating the impression of bleeding letters. The poetry Kondeliková shares with us is from the Polish poet Anna Świrszczyńska\, also known as Anna Swir\, who herself experienced war trauma\, quoting from her collection Building the Barricade. She combines Swir’s poetry with that of Semezdin Mehmedinović from his collection Sarajevo Blues\, written and published during the siege of Sarajevo. \nWhat we see reflects both peace and turmoil simultaneously. We can make of these fragments whatever we wish: their interpretation is free. For this reason\, a mirror will be put in the exhibition space\, and our reflection in them marks us not only as observers but also as agents of the coming change. \nHelena Puhara \nElis Kondelíková ( born 27. 6. 2001.) is a photographer and visual artist\, based and studying in Ústí nad Labem\, Czech Republic. In her work\, most often through photography\, she reflects on themes such as Home\, Identity\, and the Crisis of the Individual and Society. She works with physical space as her mirror\, using digital photography (and sometimes video) to search for still lifes and moments as metaphors for her inner world or the theme she is currently processing. She often reflects the mood of texts or poems\, as seen in her latest two books\, Home is Where and Plíšková Sobě. The photographs serve as visual poems\, connected into a whole by visual and other cues\, creating a dynamic and rhythmic continuity between them. \nContact: eliska.kondelikova@seznam.cz \n@tadyelis URL:https://planforculture.com/event/elis-kondelikova-hell-is-empty-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/10/Flora-plakati_ElisK-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240909T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240915T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240908T142020Z LAST-MODIFIED:20240908T142020Z UID:10002487-1725912000-1726437600@planforculture.com SUMMARY:Walking on Eggshells : izložba i performans KRISTINE MARIĆ u Galeriji Flora DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nWalking on Eggshells KRISTINE MARIĆ \nkoje će se održati u ponedjeljak 9. rujna u 20 sati u galeriji Flora. \nPozivamo Vas da na zatvaranju izložbe 15. rujna prisustvujete performansu umjetnice koji će se održati u 19 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 15. rujna svaki dan od 12 do 18 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na mejl: galerijaflora.dbk@gmail.com \nProgram Galerije Flora ostvaruje se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika \, Ministarstva kulture i medija RH . Program Florin dom u 2024. financijski podupire Zaklada Kultura nova. Svima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \n\nPerformativna akcija Kristine Marić\, koja će se odviti u dubrovačkoj Galeriji Flora\, temelji se na očekivanjima i anticipacijama. U svakom smislenom oblikovanju priča\, na raspolaganju su nam takozvane poznate činjenice\, ali i one nepoznate. Što je što i što nije što – ostaje nam da saznamo. \nOna će hodati po jajima. Doslovno. \nTo je hod unutar instalacije. Dobro promišljen i utvrđen postav koji će biti izrađen unaprijed da bi se stvorio prizor duracijskog suspensa\, koji će rasti sa svakim novim posjetiteljem\, svakim pomakom kazaljke na satu\, svakom promjenom u broju dana. \nBit će pitanja\, od ozbiljnih i tužnih pa sve do začudnih i smiješnih; to je neizbježno. Na primjer\, jesu li to prava jaja? Hoće li ona moći hodati po njima a da ih ne zdrobi? Koliko je tu jaja uopće? Je li ih itko točno izbrojao? Ako ne budu zgnječena\, možemo li ih poslije pojesti? \nFlert s katastrofom svojstven emocionalnim huliganima utjelovljen je u obećanju akcije koja ovdje\, međutim\, biva odgođena. Ostajete nezadovoljeni\, i želite sve više i više. \nOvo je klasičan potez. Započinjete s obećanjem da ćete učiniti to i to\, a onda napravite mali odmak i kažete\, hej\, hej\, stani malo\, čekaj\, pusti da mašta preuzme stvar. Ruku na srce\, koliko ste puta zamišljali taj čin\, izrekli to naglas\, koliko ste puta to zapravo učinili? \nIzložba se otvara u dogovoreno vrijeme\, kontekst je sasvim vjerodostojan\, pod je prekriven jajima\, a s obje strane ima dovoljno prostora da posjetitelji mogu tuda prolaziti; proizvodi prirode\, jaja\, izgledaju zaista stvarno (ali jesu li stvarna\, jesu li stvarno stvarna?)\, a onda nastupa okrutnost. Jer dugo\, zbilja dugo\, ne događa se ama baš ništa. \nPostoji samo čekanje\, a kako svi već znamo (znamo to dobro)\, čekanje je najteži dio. \nProlazi jedan dan\, pa drugi\, a kalendar nikada ne laže – dana je još mnogo. Ali prije toga: čekanje. \nKristina Marić se opet – kao što je često činila u svojoj karijeri – igra vatrom. I da\, o\, da\, vatra gori\, vatra plamti\, a i liječi\, nadajmo se. Kristina se sa zadanom situacijom suočava direktno\, u poznatoj metafori koja se približava lošem i dosadnom klišeju. Pritom ona tu metaforu ne koristi tek kao banalnu usporedbu\, nego podiže uloge\, pokreće akciju. \nI upravo ovdje\, dragi moji\, događa se nešto nestvarno. Možemo to nazvati magijom svakodnevnih pretpostavki. U fizičkom suočavanju s čistom banalnošću metafore odvija se nešto neočekivano. To je trenutak kad potencijalnost tvrdi da može postati aktualnost. Slijedi buđenje – žestoko buđenje. \nA cijelo to vrijeme pitanja se i dalje nižu: hoće li ona stvarno to učiniti? Hoće li je boljeti? Što ako padne\, trebamo li joj pomoći? Tko je odgovoran\, samo to me zanima – tko će počistiti taj nered? I samo da jaja budu dobra\, ne smiju biti pokvarena… moramo štititi javno zdravlje… \nWalking on Eggshells Kristine Marić počiva na hrabrom i produktivnom pristupu stvaranju. Riječ je o neprekidnoj razmjeni\, neumornom kretanju naprijed i natrag. Dajete puno – a onda to uzmete natrag. Brzo i žestoko\, divno i nježno – nije važno\, dok god razmjena traje. \nOčekivanja rastu\, podižu se na višu razinu\, a onda\, čim napokon krene performativni dio\, sve završava i prije nego što na vašem kuhinjskom radiju odsvira klasična pop pjesma (ili dvije\, a možda i tri). \nAli vi poslušajte\, i to dobro. Potrudite se da budete ondje i tada\, u trenu kada to postane ovdje i sada. Budite ondje i svjedočite tom činu – hodanju po jajima. Budite ondje i osjetite nadahnuće. Ali imajte na umu sljedeće: prije nego što to pokušate izvesti kod kuće\, svakako to uvježbajte kod susjeda. \nZnate\, sigurnost je na prvom mjestu. \nMika Hannula \n\n\n\n\nKristina Marić je multimedijalna umjetnica. Rođena je 1990. u Đakovu. Diplomirala je 2015. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku\, na Odsjeku za likovnu umjetnost (danas Akademija za umjetnost i kulturu). Aktivno izlaže na izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb\, Split\, Beč\, Rim\, Göteborg\, Budimpešta\, Sarajevo\, Beograd i dr.). Boravila je na umjetničkim rezidencijama u Mađarskoj\, Litvi i Austriji. Dobitnica je više nagrada za svoj rad\, među kojima izdvaja: Zlatna lubenica 5.0 (Pula\, 2021.)\, Druga nagrada 57. zagrebačkog salona (Zagreb\, 2022.)\, nagrada Ex Aeuqo 28. slavonskog biennala (Osijek. 2022.). 2018. bila je finalistica Nagrade Radoslav Putar -YVAA\, Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu. Radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku\, na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost. \nkristina.maric.kia@gmail.com \nwww.kristinamaric.com URL:https://planforculture.com/event/walking-on-eggshells-izlozba-i-performans-kristine-maric-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION,PERFORMANCE ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/09/Flora-plakati_Maric-WEB.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240904T220000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240906T040000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240908T142459Z LAST-MODIFIED:20240908T142459Z UID:10002488-1725487200-1725595200@planforculture.com SUMMARY:Dubrovniku i Mojoj Majci: performans i izložba DAMIRA ŠEGOTE DESCRIPTION:Performanse „Dubrovniku i Mojoj Majci“ riječkog suvremenog autora Damira Šegote još je jedan u nizu njegovog komuniciranja s nama dok hrabro javno ponire u vlastite introspekcije u kojima kao da želi što suptilnije prikazati koliko bolna može biti bol. Koristi pritom zatvoreni izložbeni i otvoreni prostor grada Dubrovnika četvrtog i petog rujna ove godine. Započinje četvrtog diskretnijim postavljanjem Urne uz fotografije pokojne Majke i fotografije Straduna razrušenog ratom koji je za nama. Pa kao da je tako florom zaigrao floret u Flori. Između života i smrti. Između nade i beznađa\, predaje i borbe\, realnosti i mašte. Vidimo dostojanstveni odar bez odra. Vidimo krvlju natopljenu gazu iako je bijela kao nevini veo. Vidimo kako je dotiče tužni baršun flora. Autor otvara prozor Flore kako bi pustio tu prozračnu beskrajno dugu bjelinu. Od odra bez odra do vrta. I dalje…Želi da ima dovoljno za sve koji osjećaju bol. Želi da ima dovoljno i za njegovu bol. Kao da se dobro priprema za vidanje. To je trenutak u kojem spaja osobnu\, individualnu bol s golemim kolektivnim gubicima i žalosti. \nPrvog nam dana daje naslutiti da je intiman čin pokazivanja boli spreman pretvoriti u manje diskretnu formu. To je četvrtog na petog. Bez riječi verbalizira bol ležeći u jednostavnom bolničkom krevetu na otvorenom\, na jednoj dubrovačkoj ulici. Nakon šest podmuklih noćnih sati\, praskozorje boli trebalo je biti sred Luže. Ali nije u konačnici tako bilo. Kao da valjda uvijek vrijedi da ništa nije slučajno pa su ove karmine u drugom danu performansa zaobišle mjesto koje okuplja\, mjesto koje obavještava. Odvile su se na mjestu gdje je „Don-don-don…“ tiši\, gdje ne svjedoči Orladno. Niti drugi. Ta promjena prostora kao da je i ne htijući\, bez namjere pokazala paradoks žalovanja u kojem nikada ne bi trebali ostati sami a opet bez obzira na svetog i ovog i onog i Vlaha\, ostajemo u samosti te samine. Koristeći se prostorom koji postaje prikladni scenski okvir ti dugi sati predstavljaju dugu patnju u boli\, u umiranju\, u opsadi. Predstavljaju duge mjesece prijetnje\, duge mjesece vrebanja zavidnih snajperskih granata. Autor time ne bježi od sebe samog kao što bi mnogi rado učinili u tuzi. Zna da to nije moguće. I na ovom mjestu kao da skoro uopće ne paše kao u kao da. Iluzije nema. U izrazu hermetički zatvara i postaje jasan\, odvažan\, bespoštedan: suosjećanje s boli majke\, suosjećanje s ranjenim borcem\, ranjenim gradom. U tom ležanju\, u toj pozi koju tijelom zauzima kao da je u simbiozi sa samom boli. Tako postaje njena esencija. Tako postaje sama bit žalosti i te svirepe sposobnosti naše duše da nas uvede u stanje čežnje za nekim koga više nema. \nAutor lakoćom postaje blizak s publikom koristeći ono što je gotovo svakodnevno prisutno: bolnički krevet\, flor\, gazu\, urnu\, bolnu besanu noć. Sve to univerzalno nema nikada neutralnu konotaciju. A uvijek ima onu vrlo intimnu. Moguće da to autoru i nije svjesna namjera\, ali time može dotaknuti i potaknuti baš svakoga. One obične. I dobre čudake. I zloće. I zlice. Pa valjda i vrtne patuljke. \nKad petog dočeka jutro\, autora magična kola zajedno s krevetom vraćaju u vrt Flore. U vrtu\, već znamo\, čeka gaza. Zašto je tu ta prozračnost\, podatnost\, nježnost? Da ne dotiče te tužne slike\, pomislili bi da je dio vjenčanice\, da je mliječni put\, da je pupčana vrpca života. Valjda samo nešto tako mekano smije i može prići slomljenosti. Ta bjelina satkati će mijelinsko gnijezdo koje će dati vječnost našim sjećanjima. Postati balzam našoj vječitoj tuzi. Privilegija intime s autorom mi daje moć pa znam da bi to vrlo fino predivo upotrijebio kao plašt da postane vilenjak koji spašava. Koji daje nadu. \nMeđu fjorima Flore ostati će fragmenti tužnog crnog baršuna. Tako će petog uvečer završiti ovaj duboko empatski performanse. Tako će završiti floret dva flora u Flori. \nMirjana Lenči Pernar \nDamir Šegota je vizualni umjetnik rođen u Rijeci 1960. Diplomirao je kiparstvo u klasi profesora Josipa Diminića na Sveučilištu u Rijeci te je studirao na Accademia di Belle Arti di Venezia kiparski smjer. Bavi se ambijentalnim umjetničkim instalacijama\, performansima\, hepeningom\, ready-made\, kiparstvom\, grafičkim dizajnom i scenografijom. Osnivač je i suosnivačem nekolicine formalnih i neformalnih umjetničkih grupa te autor samostalnih i sudionik\, kao jedan od autora\, grupnih izložbi. Autor je i niza projekata. Ravnatelj je Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci\, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka te član Upravnog vijeća Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. URL:https://planforculture.com/event/dubrovniku-i-mojoj-majci-performans-i-izlozba-damira-segote/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION,PERFORMANCE ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/09/plakat_DAMIR-SEGOTA-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240821T180000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240831T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240818T101953Z LAST-MODIFIED:20240818T102226Z UID:10002470-1724263200-1725141600@planforculture.com SUMMARY:Izložba Vesne Pokas u Galeriji Flora DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \npozivaju Vas na otvorenje izložbe \nIzložba bez naziva Vesne Pokas \nkoje će se održati u srijedu 21. kolovoza u 21 sat u  Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 31. kolovoza svaki dan od 18 do 22 sata. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na mejl: galerijaflora.dbk@gmail.com \n  \nIstovremeno\, do 31. kolovoza u Medijateci galerije Flora može se pogledati izložba Iz toka slika Antuna Maračića\, kustosice Eveline Turković. \nVesna Pokas je u rezidencijalnom  boravku u Flori do 24. kolovoza  i ukoliko ste zainteresirani upoznati ju i razgovarati s njom\, a niste u prilici doći na otvorenje\, možete joj se javiti na mejl: vesnapokas7@gmail.com \nIzložba i rezidencijalni boravak umjetnice ostvaruju se u suradnji sa Atelierima Žitnjak iz Zagreba i nastavak su višegodišnje umjetničke razmjene. \nVeselimo se Vašem dolasku i druženju u Florinu vrtu. \nGodišnji program Galerije Flora\, Godišnji program Medijateke suvremenih umjetničkih praksi i program Florin dom u 2024. ostvaruju se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika\, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for Culture \n———————————————————\n\nMaterijalni elementi koje Vesna Pokas unosi u interijer galerije ili eksterijer grada\, odnosno hortikulturalnog ambijenta\, nisu umjetnički predmeti nego instrumenti katalizacije doživljaja konkretnog prostora. Pritom taj prostor autorica ponajprije sama sebi objašnjava\, istodobno potvrđujući njegove značajke i transformirajući ga\, kako bi potom upozorila na puninu njegovih potencijala. Često osporava svakodnevnu upotrebu prostora instaliranjem prepreka koje zahtijevaju njegovo alternativno korištenje. Primjerice\, u Poreču je krajem devedesetih godina\, kao sudionica tamošnjeg Annalea\, u uskoj gradskoj ulici postavila metalne šipke koje su onemogućavale uobičajeni svakodnevni pješački promet te su prolaznici bili prisiljeni mijenjati svoj put do zamišljenog odredišta. Time se razbijala dnevna rutina\, ali i naglašavao karakter mjesta. Sasvim drugačiji\, ali jednako osvještavajući pristup\, primjenila je nešto ranije na otoku Lokrumu\, na stepeništu Maksimilijanovih vrtova gdje je postavila staklene ploče te time ostvarila više psihološku nego fizičku prepreku\, omogućivši zauzvrat koncentrirani pogled posjetitelja na prekrasni prizor i refleks kultiviranog krajobraza iz točke osujećenog pokreta. \nNajdrastičniji\, gotovo prijeteći tip prepreke autorica kreira 2005. godine u zagrebačkoj Galeriji proširenih medija. Tom prilikom ona postavlja robusnu metalnu polugu sa šiljkom na vrhu\, koja poput neke ‘aero-kosilice’ ravnomjerno pokretana bučnim elektromotorom\, kruži kroz prostor\, gotovo dotičući zid Meštrovićeve rotonde. U nastojanju da izbjegne nalet ‘polumjera’ željezne šipke\, posjetitelj je bio prisiljen uzmicati pred njom ili je pažljivo slijediti te je tako njegovo kretanje uvjetovano na specifičan način\, a percepcija prostora poprimila naročit\, neočekivani rakurs. \nTretirajući prostor kao mjesto kontemplacije\, umjetnica\, osluškujući sugestije njegove posebnosti\, u svakom pojedinačnom slučaju osmišljava drugačiji pristup koristeći različite materijale kojima\, u privremenoj transformaciji\, te posebnosti ističe. \nTako se ponaša i ovom prigodom u Galeriji Forum. Poduzimajući hrabru gestu blokiranja većeg dijela staklene stijene prema ulici ona izvodi transparentan geometrijski crtež egzaktnom linijom nepokrivenog dijela stakla. Sa staklom nastavlja i intervencije u interijeru. Točnije\, postavlja niz tankih staklenih cijevi koje povezuju pod sa stropnom gredom tvoreći tako rahli zid i formirajući uski svjetlosni koridor kojim se mijenja uobičajeni smjer kretanja kroz Galeriju. \nOsim što je ističe u naslovu\, umjetnica u različitim dijelovima prostora i provodi apsolutnu geometriju lika kvadrata. No ne čini to u doslovnom prikazu nego fragmentarno\, u in spe naznakama\, kako u dvodimenzionalnim tako i u trodimenzionalnim intervencijama. Računa pritom s potencijalom perspektivnog vizualnog doživljaja\, odnosno s mogućnošću virtualnog dovršavanja lika. Tako kose linije koje formira bijeli pijesak ‘utočen’ u staklene cijevi do precizno određenih visina naznačavaju prostorni lik koji odgovara onom na tlu\, a nadovezuje se i na onaj formiran na izlogu galerije. Svojom materijalnom i oblikovnom interpretacijom ideja geometrije koju umjetnica provlači kroz cijelu prostornu instalaciju\, istodobno i osporava i potvrđuje zatečeni ambijent. U konačnom rezultatu prostor je upravo svojom decentnom transformacijom potpuno ‘prizvan sebi’\, animirana je njegova bit i duh\, svaki njegov dio postaje legitiman. Ne samo da se apostrofira i potvrđuje globalni arhitektonski koncept sa svim elementima\, poput stupova\, stepenica\, ograde te njenih sastavnih dijelova\, materijala i boje\, nego čak i oni infrastrukturni ‘uljezi’ poput utičnica\, klima uređaja\, radijatora… postaju nekonfliktni dio opće ustanovljene harmonije. \nSigurnost gotovog artefakta i relativno lagodnog korištenja galerijskog skrovišta Vesna Pokas zamjenjuje neizvjesnom avanturom suočavanja s ambijentom\, ispitivanjem njegovog značaja i zračenja. Pristupa mu\, koliko s prijateljskim razumijevanjem toliko i suprostavljajući se njegovu konvencionalnom korištenju. Stoga je njezina umjetnost vibrirajuća i živa\, naizmjence uhvatljiva i izmičuća\, a boravak u ‘korigiranom’ prostoru i njegov novi\, odnosno pojačani doživljaj\, ekvivalent je susretu s našom vlastitom duhovnosti\, izvan i iznad materijalnih premisa koje je uokviruju. \nAntun Maračić \n* tekst iz kataloga za izložbu ” U kvadratu”\, Galerija Forum\, Zagreb\,2017. \n———————————————- \nThe material elements that Vesna Pokas puts into a gallery interior or the exterior of a city\, a garden setting\, are not art objects rather instruments that catalyse the experience of a given space. The artist first of all explains the space to herself\, confirming its characteristics and transforming it\, in order to be able to draw attention to the fullness of its potentials. She often contests the everyday use of the space by installing barriers that require it to be used alternatively. For example\, in Poreč\, at the end of the nineties\, taking part in the Poreč Annale\, she put in a narrow city street some metal rods that stopped the usual pedestrian flows\, the passers-by being forced to change their route to the destination they had in mind. The daily routine was thus broken up\, and the character of the space emphasised. She had applied a very different but equally mind-opening approach a little earlier on Lokrum Island\, on the staircase of the Maximilian Gardens\, where she put in glass plates\, achieving more of a psychological than a physical obstacle\, enabling the visitor in return to have a concentrated view of the lovely scene and a reflection of the cultivated landscape from the point at which movement is frustrated. \nThe artist created the most drastic\, a practically menacing\, type of obstacle in 2005 in the Gallery of Extended Media in Zagreb. She set up a sturdy\, pointed metal lever\, which like some kind of airborne mowing machine\, evenly driven by a noisy electrical motor\, circulated around the space\, practically touching the walls of the Meštrović rotunda.  In their endeavours to avoid any onslaught from ‘the radius’ of the iron bar\, the visitors were forced to retreat before it\, or else to follow it very carefully\, so that their movements were determined in a most particular manner\, and their perception of the space took on a distinctive and unexpected angle. \nTreating space as a place of contemplation\, the artist\, heeding the suggestions of its distinctive features\, in every single case thinks up a different approach\, making use of different materials that in a temporary transformation bring out its specialness. \nSo she acts this time too\, in the Forum Gallery. Undertaking the bold gesture of blocking up the major part of the storefront window onto the street\, she has then done a transparent geometrical drawing with the exact line of the uncovered part of the glass. She carries on the interventions into the interior with glass. In detail\, she puts in a series of slender glass tubes that link the floor with the ceiling beam\, creating a loose wall and forming a narrow illuminated corridor that changes the usual direction of circulation through the Gallery. \nAs well as pointing it up in the title\, the artist in various parts of the space implements the absolute geometry of the figure of the square. But not in a literal depiction\, rather fragmentarily\, in hopeful indications\, in both two- and three-dimensional interventions. She counts on the potential of the perspective visual experience\, that is\, on the possibility of the virtual completion of the figure. Thus diagonal lines that are formed by the white sand captured in glass tubes to precisely determined heights indicate a spatial figure that corresponds to that on the floor\, and carries on from that formed in the gallery’s window display. With its material and formal interpretation the idea of geometry that the artist runs through the whole of the spatial installation at once disputes and confirms the setting as found. In the final result\, the space is precisely\, with its dignified transformation\, fully called to itself\, its being and spirit are animated\, each part of it becomes legitimate. Not only does the procedure address and confirm the global architectural concept\, with all its elements\, like he pillars\, steps\, rails their component parts\, the materials and colours\, but even those infrastructural interlopers like wall sockets\, air conditioning units\, radiators\, become a non-conflicting part of the overall established harmony. \nVesna Pokas has replaced the surety of the finished artefact and the relatively easy use of the gallery nook by an uncertain adventure in which one has to face up to the environment\, testing out its import and its aura. She approaches it with both amicable understanding and resistance to its conventional use. Hence her art is vibrant and living\, alternately graspable and yet evasive\, and a stay in the ‘corrected’ space and its new or reinforced experience is equivalent to an encounter with our own spiritual being\, above and beyond the material premises that frame it. \nAntun Maračić \n* text from catalogue ” In a square “\, Galerija Forum\, Zagreb\,2017. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-vesne-pokas-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/08/Flora-plakati_Pokas-2.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240814T180000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240821T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240814T092805Z LAST-MODIFIED:20240814T092805Z UID:10002469-1723658400-1724277600@planforculture.com SUMMARY:Izložba Iz toka slika Antuna Maračića u Flori DESCRIPTION:…kad snimam utvrđujem činjenicu da sam živ i utvrđujem činjenicu mjesta i vremena u kojem se nalazim i neprestanim ponavljanjem istih kadrova ili motiva koji su vrlo blizu mojoj svakodnevnoj smještenosti\, iz dana u dan utvrđujem svoju poziciju\, utvrđujem i činjenicu moje smještenosti i mog postojanja. Istovremeno je uključeno i prostor i vrijeme. Naravno ima nešto što je karakteristično baš za mene\, da pokušavam\, da neprestano moram prizivati činjenicu prisutnosti. (Antun Maračić\, Fotografija u Hrvatskoj\, HRT\, 2006.) \nDesetak fotografija i dva kratka digitalna filma Antuna Maračića\, koje izlažemo ovom prilikom u Flori\, mali je izbor snimaka s memorijskih kartica ostalih u njegovom fotoaparatu i mobitelu\, prizora koje je snimio posljednjih mjeseci svojega života. On je iz tih nizova slika\, kojima je stalno bilježio svoju svakodnevicu\, obično izdvajao pojedine tematske cikluse\, prema motivima koje je pratio – prizore pogleda kroz prozor\, oronulih gradskih ili seoskih fasada\, detalja gradskih ulica zabilježenih za biciklističkih flanerija gradom ili prirodom\, pa sve do prizora iz bolesničkih soba. To su detalji\, krhotine okoliša\, često u krupnom planu\, snimani iz blizine. Dozvolio si je u tim usputnim slikama uživanje u ljepoti prizora\, u kolorističkim finoćama ili geometrijskim strukturama\, vidi se da fotoaparat u ruci zapravo ima jedan slikar. Možda neke od ovih fotografija sâm nikada ne bi izložio\, možda ih je snimio kao svojevrstan intiman vizualni dnevnik pogleda koji je namjeravao zadržati za sebe? \nIpak\, onaj tko poznaje Antunov umjetnički rad\, moći će u pojedinim fotografijama prepoznati njegove stalne motive i cikluse u koje ih je kontekstualizirao. No\, ovdje su ti prizori pokazani bez naknadne konceptualizacije\, u nizu koji prije svega svjedoči vremenski slijed njegova pogleda\, posljednje trenutke njegove prisutnosti u “prostoru i vremenu”. Jer\, kao što je sam rekao\, fotografija je zapravo bilješka samoga sebe\, vlastitog bivanja. Prikazuje vanjski svijet\, ali govori o percepciji\, doživljaju i misaonom svijetu onoga tko je snima. Realistična je\, ali je izrazito subjektivna\, bilješka je osobnosti\, kratkog trenutka jednog čovjeka\, nešto kao njegove “unutarnje oči” usmjerene prema van. Ove fotografije ne teže pokazati ništa više nego upravo to\, nekoliko doživljenih trenutaka s kraja Antunovog života. (Evelina Turković) \n Antun Maračić (1950. – 2023.) djelovao je kao umjetnik\, kustos\, likovni kritičar. Prvu izložbu priredio je već u gimnazijskim danima\, a intenzivno izlaže od 1976. Objavio je više autorskih knjiga fotografija. Od najranije faze analitičkog slikarstva i konceptualne fotografije\, pa sve do recentnih djela\, stalna tema njegove umjetničke prakse svjedočenje je i bilježenje vremena (ciklus “Lokrum” nastajao od 2000. do 2013.). Usto\, bio je zaokupljen i temom odsutnosti i praznine (ciklus urbanih intervencija i fotografskih objekata „Ispražnjeni okviri\, iščezli sadržaji“\, 1990. – 1994. – 2017.) Fotografije iz ciklusa „no-grad“ obilježile su vrijeme ratnih devedesetih\, a od 2000. do 2013.\, osim “Lokruma” ostvario je više dubrovačkih ciklusa (“Porporela”\, “Uhođenje sunca”\, “Promatrači mora“). Antun Maračić svojim je umjetničkim radom kritički\, no nikada doslovno ilustrativno\, govorio o društvenoj i osobnoj zbilji („Rurbane nezgrapnosti”\, 2012.). \nDjela mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu\, Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti\, Povijesnom muzeju Zagreb\, grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice\, u kolekcijama Filip Trade i Thyssen-Bornemisza Art Contemporary\, Beč\, te Troubleyn\, Antwerpen. \nAntun Maračić bio je voditelj i kustos nekoliko važnih zagrebačkih galerija (Galerija Proširenih medija\, Galerija Studentskog centra\, Galerija Zvonimir\, Galerija Forum)\, od 2000. do 2012. bio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik. \nZa svoj umjetnički i kritičarski rad dobio je više nagrada: Vjesnikova nagrada Josip Račić 2004.\, nagrada Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) 2016. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-iz-toka-slika-antuna-maracica-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/08/Flora-plakati_Maracic_WEB.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240801T080000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240807T170000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240806T104004Z LAST-MODIFIED:20240806T104004Z UID:10002468-1722499200-1723050000@planforculture.com SUMMARY:Izložba Escapes Darije Jelinčić u Flori DESCRIPTION:Svi mi u svojoj svakodnevici tragamo za trenucima mira. Projekt Escapes započinje jednom takvom potragom kada umjetnica želi pobjeći od stresnog života u Pragu uplaćujući last minute putovanje za Lesbos\, Grčka. Ostavljajući grad iza sebe pronalazi spokoj na otoku okrećući se plavetnilu mora i neba. Iskušava neizmjernost prostora\, s prazninom između sebe same i smirujuće ravne linije horizonta. Takvi doživljaji navode je na misli o tome kako smo svi zarobljeni u svojim konstruktivnim stvarnostima urbanih centara\, gdje nas borba za uspjeh razdvaja od prirode\, i u konačnici od sebe samih. Nakon odlaska s otoka\, Darija počinje istraživati načine kojima ljudi traže rješenja za probleme koje umjetni urbani prostori stvaraju. Istražuje ih u Pragu\, gdje živi\, ali također za vrijeme svojih putovanja: u Grčkoj\, Nizozemskoj\, SAD-u\, Hrvatskoj\, Vietnamu i Tajlandu. Na svim tim mjestima Darija traga za trenucima spokoja. Darija komponira svoje fotografije pažljivo\, obično smještajući subjekt u centar\, hvatajući njihov odnos s okruženjem. Ispituje ih kroz njihovo iskustvo prostora. \nEscapes je istraživanje o ljudskom iskustvu\, o stanju svijesti za vrijeme trenutaka mira\, ali i fizički aspekt istog – kao na fotografiji vrtuljka. Gledajući prema nebu vidjeti ćemo ljude udobno smještene na vožnji\, nježno se vrteći u prostoru\, s ničim iznad njih osim plavog neba. Shvaćamo da biti povezan sa samim sobom znači biti povezan s prostorom. Darijin Escapes je traganje za nečim što smo putem izgubili. Traganje za našim korijenima\, povezanošću s prirodom i jedni s drugima. Stoga Escapes je\, paradoksalno\, traganje za povratkom kući. \nSilvia Potočki \n\n\n Od čega svi bježimo? Dakako\, od svakodnevice\, od boli i tjeskobe\, od sjećanja i od strahova\, ali\, u suštini\, svi su naši bjegovi\, bjegovi od samih sebe. A što je to „ja“ od kojega bježimo? Postoji li ono uopće? Ako mi neprestano sami sebi pripovijedamo narativ o svome „ja“\, a znamo da svaki narativ u sebi ima i sjeme svoje negacije\, mi ga istovremeno i dekonstruiramo. Zbog tiranije te osobne priče nad našom svijesti\, nama je nje dosta i želimo joj uteći. Mi istovremeno održavamo prisan odnos sa sobom (ili sa slikom o sebi)\, ali i bježimo od tog mučiteljskog i toksičnog odnosa. Svaki bijeg je\, možda\, nemoguć i u suštini povratak samom sebi. \n Fotografije Darije Jelinčić svoga gledatelja definiraju kao biće stvoreno isključivo za bjegove. Ne u smislu koprcanja i batrganja od čelična stiska tjeskobe i monotonije\, već u smislu znatiželje i stalnog otkrivanja novih fascinacija i mogućnosti bivanja. Ali nipošto rasta\, jer rast je još jedna verbalno-konceptualna zamka\, imperativ koji u sebi sadrži nezadovoljstvo trenutačnim. \nOno što na ovim fotografijama ukazuje na želju za bijegom kao na osnovnu ideju koja gradi ljudsku svijest je\, kao prvo\, često naglašena linija horizonta. Ona je\, ponekad\, na morskoj pučini\, što navodi na asocijacije o nepoznatim\, prekomorskim krajevima koji su dražili maštu čovjeka od davnina. I motiv plaže u sebi sadrži danas popularnu romantiku bezbrižnosti i odvajanja od svakodnevnog\, odmora od konvencionalnih društvenih uloga\, pravila (i onih odjevnih i onih fizičkog ponašanja) i interakcija. \nDrugi postupak prisutan ovdje je inzistiranje na snažnom svjetlu na svim fotografijama. Jako svjetlo koje snažno ističe sve efemerne prirodne i umjetne konstrukcije na Darijinim snimcima sugerira intenzivniju prisutnost i fotografkinje i gledatelja. Čak i nelijepi detalji privremenih ograda\, krša\, smetlarskog kamiona ili napuštenog\, betoniranog komada tla\, fotografirani su toliko visokoestetizirano da posjeduju začudnost i neotkrivenu ljepotu. Povećavajući svjetlo na snimcima\, fotografkinja od ovih elemenata stvara težišta svojih gotovo apstraktnih\, meditativnih kompozicija. \nOvdje smo svjedoci trenutka bijega koji traje\, koji nije niti usmjeren u žuđenu budućnost (prema nekom scenariju čije ostvarenje želimo)\, niti sa strahom zagledan u prošlost (kao bijeg od nečega što nam je mrsko). On je kretanje kroz život\, vrijeme\, prostor i\, napose\, kroz svjetlo. \nFeđa Gavrilović \n\n\nDarija Jelinčić diplomirala je Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studija upisuje fotografiju kao izborni predmet na Studiju dizajna u Zagrebu. Odlaskom u Prag nastavlja raditi na svom fotografskom razvoju otkrivajući dugu i bogatu češku fotografsku scenu. Prirodno kombinira ova dva interesa\, sociologije i fotografije\, koristeći osobnu fascinaciju ljudskom prirodom i kulturom u svom fotografskom izražaju. Projekti na kojima radi uglavnom su usmjereni na ljude i njihov odnos prema zajednici\, izraženi konceptima prostora i vremena. Za vrijeme umjetničke rezidencije Cité Internationale des Arts u Parizu surađivala je s Institutom za robotiku i inteligentne sustave (ISIR) Sveučilišta Sorbone. Sudjelovala je na masterclass-u VII Photo Akademije te dvije radionice Agencije VII i izlagala svoj rad u Zagrebu\, Pragu\, Londonu\, Kelnu\, Aveiru\, San Franciscu\, Austriji\, Španjolskoj\, Grčkoj i Tajvanu. Dobitnica je nagrade Crno drvo Laube te “Vision 2020” u suradnji HDLU-a i CROZ-a. Boravila je na umjetničkim rezidencijama u Parizu\, Portugalu\, Litvi\, Grčkoj i Španjolskoj. Članica je Hrvatskog Društva Likovnih Umjetnika i Hrvatske Zajednice Samostalnih Umjetnika. Trenutno živi i radi u Zagrebu. \nhttps://www.darijajelincic.com/escapes \nKontakt: darija1@gmail.com URL:https://planforculture.com/event/izlozba-escapes-darije-jelincic-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/08/plakat_JELINCIC_medijateka_FINAL.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240725T210000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240805T230000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240725T084557Z LAST-MODIFIED:20240725T084557Z UID:10002464-1721941200-1722898800@planforculture.com SUMMARY:Izložba SebićNebić Nusreta Pašića u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora pozivaju Vas na otvorenje izložbe \nSebićNebić Nusreta Pašića \nkoje će se održati u četvrtak 25. srpnja u 21 sat u Medijateci galerije Flora. \n  \nIzložba se može pogledati do 5. kolovoza svaki dan od 9 do 12 sati i od 18 do 22 sata. \nIzložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na mejl: galerijaflora.dbk@gmail.com \n\nRadovi Nusreta Pašića\, istaknutog umjetnika sarajevske likovne scene proizašle iz Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća\, odraz su vremena\, duhovnog stanja i okruženja u kojem nastaju\, duboko ukorjenjeni u realnost koju živimo. Pašićevo angažirano umjetničko djelovanje zasniva se na neprestanom istraživanju mogućnosti različitih medija slikarstva. Kritički promatra svijet oko sebe i bilježi društvene\, ideološke\, političke i tehnološke promjene koje su ukorijenjene u realnost kojom su uvjetovane\, te ih je potrebno čitati kao odraz vremena i prostora u kojem umjetnost nastaje. \nZahvaljujemo umjetniku na donaciji video-radova / Asfalt\, 2023.\, Nova lica\, 2023.\, Selfie\, 2018\,. Krava 2023.\, Prozor 2024.\, Susret 2024.\, Vrijeme i prostor 2024./ koji će nakon izložbe biti uvršteni u fundus Medijateke suvremenih umjetničkih praksi u Flori. \nNUSRET PAŠIĆ (Sarajevo\, 1951.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1976. godine\, u klasi profesora Borislava Aleksića\, a postdiplomski studij završio je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1983. godine\, u klasi profesora Stojana Ćelića. Do 2018. godine radio je kao redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Izlagao je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u BiH i inozemstvu. Živi i radi u Sarajevu. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-sebicnebic-nusreta-pasica-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/07/plakat_PASIC_medijateka-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240719T210000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240729T230000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240715T122813Z LAST-MODIFIED:20240715T132708Z UID:10002418-1721422800-1722294000@planforculture.com SUMMARY:Izložba Udvostručivanja Gorana Petercola u Galeriji Flora DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora pozivaju Vas na otvorenje izložbe \nUdvostručivanja GORANA PETERCOLA \nkoje će se održati u petak 19. srpnja u 21 sat u Galeriji Flora. \n  \nIzložba se može pogledati do 29. srpnja svaki dan od 9 do 12 sati i od 18 do 22 sata. \nIzložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na mejl: galerijaflora.dbk@gmail.com \n\nOpćenito: \nPočetak. Tada se susrećem s nekom materijom\, naprimjer s praznim papirom\, medijem\, nekim konceptom\, kontekstom\, prethodnim iskustvom\, ili nečim što je umjetnosti izvanjsko\, ali mi omogućuje zaključak koji unutar umjetnosti ima smisla. U taj susret ne ulazim sa znanjem kako nešto riješiti\, već me vodi misao o stvaranju\, slično\, kao što pretpostavljam da misao o zaradi pokreće trgovca. Naizgled se radi o zanemarivoj razlici\, međutim prvo me ograničuje unutar područja vlastite radne pozicije\, a s drugim su mi svi putevi otvoreni. Materijal s kojim radim ima sličnu vrstu kompleksnosti kao i umjetnički rad. Netko je taj materijal oblikovao\, prethodno je bio proizveden iz neke sirovine\, imao je format\, dimenzije… recimo papir. Kao dio rada mogao je biti uveden u kontekst umjetnosti. Zato sam i svoj rad mogao tretirati kao materijal od kojeg nešto mogu započeti\, isto\, kao što bih započinjao na praznom papiru. Stvari imaju svoju materijalnost i bez mog prepoznavanja. Svijesnost o konkretnoj materijalnosti nečega utkana je u ono što doživljavam kao stvarnost. Osvješćivanjem te materijalnosti dobivam forme za daljnji rad. Radim s razlikom između onog što (kao) jest i onog što vidim. Također\, ono što je utjecalo na moj rad unutar umjetnosti je osjećaj ograničenosti koja prati normalni život. Mislim na vrijeme\, radni prostor\, novac\, jezik…na kraju i na samu dužinu života. S druge strane\, kao umjetnik osjećam da svojim radom nešto dajem svijetu. Istovremeno sam svijestan kako je svijet prenatrpan stvarima\, da je nužna neka suzdržanost u davanju\, kako ona ima smisla. Međutim nije dovoljno to osjećati\, već mi je potrebno imati metodu kojom će se ta suzdržanost sprovoditi. Zato sam preuzimao neke konvencije s kojima sam unutar izvedbe mogao kontrolirati to davanje. Mislim na koncepte dosega\, negativa\, simetrija\, polovica… s kojima sam doslovno ograničavao rast unutar vlastitog rada. \nUdvostručivanja: \nOsim jednostavnog ponavljanja s namjerom da nešto ponovno nastane\, koristio sam i forme simetrije i udvostručavanja. Unutar ponavljanja\, simetrije i udvostručivanja su načini kako preciznije usmjeriti pažnju na nešto. U Simetrijama\, os simetrije mogu zamijeniti recimo\, s nekim predmetom\, jer koncept simetrije počiva na znanju da se nešto na jednoj strani osi simetrije preslikava na drugu stranu. To je bitno. Zapravo u svemu tome os simetrije je nešto sporedno\, zato se ucrtana os može zamijeniti s nečim što ima oblik\, ili predmetom\, slične veličine\, a da se ne izgubi princip simetrije. Udvostručivanje je nepredvidivo i nastaje u trenutku susreta s materijom. Kada stvari razlikujem jedne od drugih tada ih oslobađam od njihovih međuovisnosti. Tako čašu razlikujem od njezine sjene\, oslobađam sjenu od čaše koja ju je proizvela. Ne mijenjam ništa\, sve ostavljam gdje je i bilo. Ponekad udvostručujem ideju\, ponekad oblik\, a da mi pritom brojčana mjerila i kvantiteta nisu kriteriji. Na primjer\, u Udvostručenim dosezima\, ponavljao sam doseg\, njegovu ograničenost\, a ne ono što je taj doseg proizvelo. Zapravo udvostručio sam osjećaj dosega. \nGoran Petercol \nSvibanj\, 2024 \nGoran Petercol rođen je 1949. godine u Puli. Diplomirao je 1975. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu\, izlaže od 1975. Predstavljao je Hrvatsku na Bijenalima: u Sao Paolu (1994)\, Veneciji (1995) i Istanbulu (1995). Sudjelovao je na međunarodnim izložbama kao na Trigonu’89 (Aktuelle Kunst) i 1992 na Trigonu\, (Identität : Differenz\, Eine Topographie der Moderne 1940-1990)\, u Grazu; Translucent Writings\, Neuberger Museum of Art at Purchase\, New York (1994); Kommentar zu Europa 1994\, Museum Moderner Kunst Stiftung Ludwig\, Vienna (1994); Honey&Blood\, Essl Collection\, Klosterneuburg\, Vienna (2003); In the Gorges of the Balkans\, Kunsthalle Fridericianum\, Kassel (2003); Light Art from Artificial Light\, ZKM\, Karlsruhe (2005); Unlimited\, Art Basel\, Basel\, (2009); Negative Space\, ZKM\, Karlsruhen (2019). Više je puta samostalno izlagao u Galeriji Grita Insam u Beču i Galeriji Gregor Podnar u Ljubljani\, Berlinu i Beču (2023)\, zatim u ifa-Galerie u Bonnu (1998); Galerie Stadtpark u Krems an der Donau (2022). Retrospektivno je izlagao: crteže (Bez struje) u Gliptoteci HAZU u Zagrebu (2006); Predmeti\, Klovićevi dvori u Zagrebu (2011) i Ne brini o poetici\, ona će doći sama u MMSU u Rijeci (2019). Živi u Rijeci i Rovinju. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-udvostrucivanja-gorana-petercola-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/07/Flora-plakat_Petercol-WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240705T210000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240713T230000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240703T112801Z LAST-MODIFIED:20240704T090845Z UID:10002357-1720213200-1720911600@planforculture.com SUMMARY:Galerija Flora: Izložba VIDE SAČIĆ Valna Duljina / Wavelenght DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora pozivaju Vas na otvorenje izložbe VIDE SAČIĆ Valna Duljina / Wavelenght  koje će se održati u petak 5. srpnja u 21 sat u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 13. srpnja svaki dan od 9 do 12 sati i od 18 do 22 sata. \nIzložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na mejl: galerijaflora.dbk@gmail.com \nUkoliko želite kontaktirati umjetnicu koja je u rezidencijalnom boravku u Flori\, molimo javiti se na vidasacic@gmail.com \n\nIzložba “Wavelength” (Valna duljina)\, postavljena u galeriji Flora u Dubrovniku\, istražuje identitet unutar zajednice. Radovima na papiru često propitujem teme roda\, rada i imigracijskog iskustva u Sjedinjenim Državama. Moje putovanje započelo je 1998. godine kada sam se sama preselila iz Hrvatske na američki Srednji Zapad. To je bio velik korak za mene kao sedamnaest godišnju tinejdžerku i duboko je oblikovao moj život i umjetničku praksu. \nU svom radu koristim tipografiju da bih dovela u pitanje konvencionalna značenja jezika. Ručno izrađujem svaki otisak pomoću tiskarskog stroja Vendercook i pojedinačno odvojivih slova. Stvaranje ovih ispisa nije samo tehnička vježba\, već promišljeno bavljenje povijesnim narativima i alatima korištenim za njihovu izradu\, a uključena su i osobna razmišljanja koja često izmiču utvrđenim zapisima. Izvori na koje se pozivam uglavnom su pažljivo odabrane povijesne činjenice i dokumenti od kojih mnogi nisu uključeni u tradicionalne arhive. No\, ovom izložbom fokusirala sam se na svoje suvremenike. \nOsmišljena posebno za galeriju Flora\, izložba se odvija kao site-specific instalacija gdje je svaki otisak zamišljen kao jedinstvena komponenta koja doprinosi široj priči. Neki otisci sadrže moje vlastite spise\, otisnute korištenjem ručno sastavljenih metalnih slova. Međutim\, većina grafika su otisci nastali korištenjem velikih drvenih slova\, a sadržaj su razgovora prikupljenih tijekom posjeta studijima suvremenih čikaških umjetnika i njihova je poruka istaknuta kako bi bila uključena u izložbeni prostor. Moja uloga umjetnice uključuje i ulogu urednika i tiskara\, čime zaokružujem dani sadržaj. Svi su razgovori vođeni u svibnju i lipnju 2024. Prikupljanjem\, odabirom i ručnim ispisom fragmenata iz razgovora\, dovodim u pitanje reprezentaciju i potencijal za iskrivljavanje\, okrećući se intenzivnom pojednostavljivanju i prihvaćanju apsurdnosti. \nNeformalnost posjeta studiju s umjetnicima bila je sastavni dio rada jer smo se povezivali kroz humor i smislene dijaloge. Upuštajući se u iskrene razgovore\, zapisivala sam rukom trenutke i doživljaje\, s bilješkama i tajnim fotografijama snimljenim telefonom. Često sam se našla na istoj valnoj duljini sa sugovornikom\, pa bih onda izgubila tu vezu i nanovo radila na njezinu ponovnom uspostavljanju. Taj je proces postao dio mog projekta i nešto što želim proširiti na publiku. Odabrala sam riječi i fraze iz tih interakcija i ugradila ih u svoje grafike koristeći pomične drvene tipografske elemente\, stvarajući slikovnu tapiseriju koja vizualno ujedinjuje perspektive. Međutim\, kada se netko usredotoči na čitanje\, jedinstvo postaje diskutabilno jer riječi otvaraju prostor za više pitanja nego objašnjenja. \nKroz ove duboko promišljene činove formiranja dijaloga s publikom\, nastojala sam premostiti geografske udaljenosti i stvoriti opipljive veze između umjetnika i publike. Izlaganje printova na papiru potvrđuje njihovo postojanje kao predmeta i inzistira na tjelesnosti i taktilnom angažmanu\, naglašavajući transformativni potencijal osobnih interakcija\, posebice u eri kojom dominira digitalna komunikacija. Unatoč logističkim izazovima koje je postavila pandemija\, a koja je naglasila krhkost konvencionalnih arhivskih praksi i povećala naše oslanjanje na digitalne medije\, ovaj projekt iznova stvara umjetnost dokumentiranja kroz intimne susrete licem u lice. Ovaj pristup naglašava stalnu važnost izgradnje osobnog razumijevanja u različitim sredinama i na različitim lokacijama. Nastale interakcije nude mogućnost za uspostavljanje dubljih veza između uključenih umjetničkih zajednica\, kao i njihove publike. \n\n\nVida Sačić \n\n\n—————————————————————— \nUmjetnici koji sudjeluju u projektu: \n– Hale Ekinci \n– Yoonshin Park \n– Jaclyn Jacunski \n– Dushko Petrovich \n– Kushala Vora \n– Michelle Marie Murphy (MMM) \n– Sonya Bogdanova \n– Millicent Kennedy \n– Latam Zearfoss \n– Joshua Taylor \n– Charles Ryan Long \n– Aya Nakamura \n– Kristin Abhalter Smith \n– Tulika Ladsariya \nposjeti su i dalje u tijeku \nVida Sačić (rođena u Hrvatskoj\, živi u Americi od 1998.) \nVida Sačić je multidisciplinarna umjetnica iz Chicaga. U svom radu bavi se rodnom tematikom\, kao i temama imigracije i rada\, koristeći prvenstveno tisak i tipografiju. Sačić kontinuirano sudjeluje u izložbama u Americi i svijetu\, uključujući izložbe u DeVos Art Museum (Michigan\, SAD)\, Art Mora Gallery (NYC/NJ\, SAD) i The Center for Book Arts (NYC\, SAD). Aktivno izlaže u Chicagu\, nedavno u Hyde Park Art Centru\, Co-Prosperity Sphere i Public Works Gallery. Radila je na dugoročnim projektima u studiju Tiporenesansa (Ljubljana\, Slovenija) i muzeju Hamilton Wood Type & Printing (Wisconsin\, SAD). Njezina djela dio su mnogih privatnih i javnih zbirki\, uključujući Sidney and Lois Eskenazi Museum of Art (Indiana\, SAD)\, Cary Graphic Arts Collection na Rochester Institute of Technology (New York\, SAD) i Newberry Library (Chicago\, SAD). Njezini radovi većeg formata dio su izložbe “Imigrantski tisak u Chicagu” koju trenutno organizira Newberry Library uz potporu Terra Foundationa. Aktivna je članica umjetničke zajednice u Chicagu\, sudionica panela i kustosica izložbi usmjerenih na izgradnju međunarodnih veza\, posebno s fokusom na centralnu i jugoistočnu Europu. Radila je i bila na vodećim pozicijama u mnogim organizacijama u Chicagu\, uključujući Society of Typographic Arts (STA)\, AIGA\, Spudnik Press i Roman Susan Gallery. Svoju umjetničku praksu nadopunjuje i veže uz pedagoški rad\, uz posebnu predanost radu sa umjetnicima prve generacije imigranata i umjetnika nižeg socioekonomskog statusa. Autorica je programa studija grafičkog dizajna na Sveučilištu Northeastern Illinois u Chicagu\, gdje je predaje kao redovna profesorica. \n Kontakt: vidasacic@gmail.com \nENGLISH \nThe exhibition “Wavelength\,” showcased at Flora Gallery in Dubrovnik\, explores identity within the community through my works on paper\, in which I have often explored themes of gender\, labor\, and the immigrant experience in the United States. My journey began in 1998 when I moved alone from Croatia to the American Midwest\, a pivotal transition for me as a teenager that profoundly shaped my life and artistic practice. \nIn my work\, I employ typography to challenge language’s conventional meanings. I meticulously craft each piece using my Vendercook printing press and moveable type. Creating these prints is not merely a technical exercise but a deliberate engagement with historical narratives and the tools used to produce them through personal reflections that often elude established records. My past sources have mostly been carefully selected historical narratives that have escaped traditional archives. However\, in this exhibition\, I focused on my contemporaries. \nDesigned specifically for the Flora Gallery\, the exhibition unfolds as a site-specific installation where each print is conceived as a unique component contributing to a larger narrative. Some prints feature my own writings\, hand-set in small metal type. However\, the majority of the prints feature large wood-type impressions of conversations gathered through studio visits with contemporary Chicago artists whose voices are elevated to be included in the exhibition space. As the editor and printer of the work\, my role looms over the content. All of the conversations were conducted in May and June of 2024. By undertaking the process of gathering\, selecting\, and hand-printing fragments from conversations\, I question representation and the potential for distortion\, courting oversimplification while embracing absurdity. \nThe informality of the studio visits with the artists was integral to the work as we connected through both humor and meaningful dialogues. Engaging in candid conversations\, I captured moments and insights in handwritten notes and covert photographs taken with my phone. I often found myself on the same wavelength with whom I spoke\, only to lose that connection and work again to reestablish it. That process became a part of my project and something I am looking to extend to the audience as they engage with the work. Selecting words and phrases from these interactions\, I incorporated them into my prints using moveable wood type\, creating a visual tapestry that visually unifies the perspectives. However\, when one engages with reading\, the unity falls into question as the words open space for more questioning than explanations. \nThrough these intentional acts of dialogue-building with the audience\, I sought to bridge geographical distances and forge tangible connections between artists and audiences. Exhibiting prints on paper affirms their existence as objects and insists on physicality and tactile engagement\, underscoring the transformative potential of personal interactions\, particularly in an era dominated by digital communication. Despite the logistical challenges posed by the pandemic\, which underscored the fragility of conventional archival practices and heightened our reliance on digital mediums\, my project reimagines the art of documentation through intimate\, face-to-face engagements. This approach emphasizes the continued importance of building personal understandings across diverse backgrounds and locales. The resulting interactions offer a possibility for the establishment of deeper connections between the artistic communities involved as well as their audiences. \n\n\nVida Sačić \n\n\n—————————————————————— \nParticipating artists: \n– Hale Ekinci \n– Yoonshin Park \n– Jaclyn Jacunski \n– Dushko Petrovich \n– Kushala Vora \n– Michelle Marie Murphy (MMM) \n– Sonya Bogdanova \n– Millicent Kennedy \n– Latam Zearfoss \n– Joshua Taylor \n– Charles Ryan Long \n– Aya Nakamura \n– Kristin Abhalter Smith \n– Tulika Ladsariya \nvisits are ongoing \nVida Sačić (b. Croatia\, living in America since 1998) \nVida Sačić is a Chicago-based typographer and a multidisciplinary artist. Her work explores gender\, immigration\, and labor\, primarily using print media. Sačić has exhibited nationally and internationally\, including at DeVos Art Museum (MI)\, Art Mora Gallery (NYC/NJ)\, and The Center for Book Arts (NYC). She actively exhibits in Chicago\, with recent exhibitions at Hyde Park Art Center (Chicago)\, Co-Prosperity (Chicago)\, and Public Works Gallery (Chicago). Sačić has worked on long-term projects at Tiporenesansa Studio (Slovenia) and The Hamilton Wood Type & Printing Museum (Wisconsin). She has been an Artist-in-Residence at The Penland School of Art and Craft (North Carolina) and The Center for Book and Paper Arts (Chicago)\, among others. Her works are a part of numerous private and public collections\, including the Sidney and Lois Eskenazi Museum of Art (Indiana)\, the Cary Graphic Arts Collection at Rochester Institute of Technology (New York)\, and the Newberry Library (Chicago). Her large-scale works will be included in the exhibition of printing by and for immigrant communities\, which is currently being developed by the Newberry Library\, with support from the Terra Foundation.Sačić is an active member of the Chicago art community and has been a lecturer\, panelist\, and curator of exhibitions focused on building international connections\, particularly focusing on Southeastern Europe. She has worked with and held leadership positions in many Chicago organizations\, including the Society of Typographic Arts (STA)\, AIGA\, Spudnik Press\, and Roman Susan Gallery. Her artistic practice is complemented and tied to her work as an educator\, with a particular commitment to working with first-generation\, immigrant\, and working-class artists. She has authored the BFA program in Graphic Design at Northeastern Illinois University in Chicago\, where she has been awarded tenure and teaches at the rank of Professor. \nContact: vidasacic@gmail.com URL:https://planforculture.com/event/galerija-flora-izlozba-vide-sacic-valna-duljina-wavelenght/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/07/Flora-plakati_VidaSacic._WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240625T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240625T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240624T053642Z LAST-MODIFIED:20240624T053642Z UID:10002298-1719345600-1719352800@planforculture.com SUMMARY:Izložba Stijepa Brbore u Medijateci galerije Flora DESCRIPTION:Od vremena Adama i Eve\, zbog čije je zaigranosti čitavo čovječanstvo dobilo po prstima za vijeke vjekova\, golo je ljudsko tijelo vjerojatno najtabuiziraniji motiv u umjetnosti. Ali\, jednom oslobođeno iz standardiziranih moralno-etičkih margina i smješteno među ljude\, progovara jezikom koji se odgojem\, tradicijom\, pravilima ponašanja ili normama odijevanja uporno želi zatomiti. \nErotika viđena okom Stijepa Brbore ciljano ne govori o ženskoj (ili ljudskoj) ljepoti i čistoći. Njezina je uloga subverzivna; ona se buni protiv nametnutih principa i zakonskih okvira\, tematizirajući čovjeka kao životinju koja se ne može ukrotiti. \nIsto tako\, crno-bijela fotografija nije slučajan izbor. Naročito kada\, kao u ovom slučaju\, tematizira naturalizam. Intervencijom golog tijela u prostore koji\, duhovno ili materijalno\, na stanovit način simboliziraju prljavštinu\, dekadenciju\, propast jednog vremena ili osobnosti\, postignut je kontrast kojim se želi istaći negativan utjecaj okoline na pojedinca\, pri čemu je okolina ta koja prlja bjelinu i nevinost čistog ljudskog tijela. \nI iako je to ono što bi se moglo zaključiti na prvi pogled\, fotografija Stijepa Brbore nema namjeru šokirati\, prije – ukazati na devijantnost i klaustrofobiju društva koje se\, doduše\, voli nazivati suvremenim\, ali još uvijek\, sputanog institucionalnim dogmama i simbolima prošlih vremena. Golo žensko tijelo koje oskvrnjuje mjesta poput duhovnih utočišta ili obilježava teritorij urinirajući ulicama grada u kojem živi\, tek je alat u rukama umjetnika kojim on\, ponekad nenametljivo\, ponekad eksplicitno\, a ponekad dramatično iskazuje bunt protiv okova okoline u kojoj živi. //Lidija Deduš \n\n Stijepo Brbora rođen je 1953. godine u Dolima. Objavljuje fotografije u magazinima za kulturu fotografije ( Refoto ). Izlaže u zemlji i inozemstvu. Osebujnost i provokativnost izričaja donose mu mnoge međunarodne nagrade na festivalima fotografije. Erotika\, kao priča o emocijama\, je istovremeno mentalna provokacija\, naglašena klaustrofobija\, narcisoidni voajerizam i subverzija. \nČlan je Fotokinokluba Marin Getaldić. Živi i radi u Dubrovniku. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-stijepa-brbore-u-medijateci-galerije-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/06/plakat_BRBORA_medijateka-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240613T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240613T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240610T084043Z LAST-MODIFIED:20240610T084043Z UID:10002281-1718305200-1718316000@planforculture.com SUMMARY:Izložba Striptokok Davora Schunka u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora pozivaju Vas na otvorenje izložbe Striptokok Davora Schunka koje će se održati u četvrtak 13. lipnja u 19 sati u Medijateci galerije Flora\, te na radionicu stripa\, koja će se održati 14. i 15. lipnja od 17 do 19.30 sati. \nIzložba se može pogledati do 23. lipnja svaki dan od 10 do 13 sati i od 17 do 20 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na mejl: galerijaflora.dbk@gmail.com \nPrijave za radionicu primaju se na mejl: galerijaflora.dbk@gmail.com \nBroj sudionika je ograničen. Minimalna dob je 12 godina. Sudjelovanje na radionici ne naplaćuje se. \n\nVeć duhovitom igrom riječi kod samog naslovljavanja stripa\, Davor Schunk jasno daje do znanja budućem čitatelju kako ga očekuje inteligentna crnohumorna odiseja kroz svijet zarazno privlačnih životinjskih antijunaka čijoj blesavosti naprosto ne možemo odoljeti. \nIz pasice u pasicu Schunkovo životinjsko carstvo sipa iz rukava apsurdne nizove asocijacija prepune pop kulturnih ali i filozofskih referenci za čije je razumijevanje potrebno biti dobro životno potkovan\, načitan i nagledan. U njegovim jasno profiliranim antropomorfnim likovima koncentrirani čitatelj prepoznat će mnoštvo arhetipova koji nas okružuju: sveznalice iz fotelje\, cinične životne promatrače\, žrtve vršnjačkog nasilja\, nepopravljive hlebince a sve zajedno provučeno kroz crtežnim minimalizmom dosljedno provedenu estetiku ružnog kakva i inače krasi njegove stripove. \nBaš kao što su u biologiji bakterije jednostaničari bitni za održavanje života makroorganizama te osnova svakog hranidbenog lanca\, tako je i ovaj Schunkov Striptokok vrlo važna karika domaćeg stripa te sljednik čitavog niza inteligentnih prethodnika koji održavaju na životu hrvatski strip\, tu nježnu i fragilnu ugroženu vrstu vječno na rubu opstanka. \nMario Kovač \nDavor Schunk je rođen 30. travnja 1970. godine u Virovitici gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje. Nakon Studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu radi kao senior dizajner i mentor ilustratorima u izdavačkoj kući Školska knjiga. Godine 2003. osniva studio vizualnih komunikacija Definicija. Godine 2013. postaje član HZSU (Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika). Stripove je počeo crtati u ranom djetinjstvu\, crta ih i sada. Uz organizaciju zahtjevnog festivala stripa Fra Ma Fu 2009. godine u Virovitici inicijator je i urednik strip fanzina Striptokok. Objavljivao je stripove\, ilustracije i pjesme u dječjim časopisima (Smib\, Prvi izbor\, Radost\, Junior film). Sudjelovao je na više samostalnih i žiriranih izložbi u Hrvatskoj i Europi. Oblikovao je i ilustrirao više početnica i udžbenika za osnovne i srednje škole. 2012. godine na 23. slavonskom biennalu grafike Osijek dvije njegove table stripa su izložene kao ravnopravna grafička forma. Isto tako\, dugi niz godina uspješno vodi strip radionice za djecu i odrasle (kulturni klub O’grada\, Monte librić u Puli\, Šibenski festival djeteta\, festival Sedam dana stvaranja\, gradske knjižnice i čitaonice…). Autor je knjiga za odrasle Tragovi\, Sitna proza 1 i 2\, Svijet oko puta\, strip albuma Striptokok i strip albuma Bez brkova te slikovnica za djecu Sretan svijet/Životinjski bonton\, Fućka mi se\, Joj kipari\, serijal Mika i serijal Miro i Mara kao pisac\, ilustrator i dizajner. \nOd više nagrada koje je osvojio valja istaknuti ‘Kiklop’ iz 2014. godine za knjigu Palac sim i palac Tam (ilustracije i dizajn) i ‘Ovca u kutiji’ za naljepšu slikovnicu 2018. godine za autorsku slikovnicu Fućka mi se. \n\nGodišnji program Galerije Flora\, Godišnji program Medijateke suvremenih umjetničkih praksi i program Florin dom u 2024. ostvaruju se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika\, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for Culture URL:https://planforculture.com/event/izlozba-striptokok-davora-schunka-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/06/plakat_STRIPTOKOK-mediJAteka-FLORA.-SCHUNK.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240608T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240608T190000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240605T113645Z LAST-MODIFIED:20240605T113645Z UID:10002275-1717840800-1717873200@planforculture.com SUMMARY:HDLUDU: Dani otvorenih vrata udruga u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva Vas na DANE OTVORENIH VRATA UDRUGA\, koji će se odvijati od 6.6. do 8.6. 2024.\, od 10 do 19 sati u Florinu domu. \nManifestacija Dani otvorenih vrata udruga koju organizira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske godišnji je događaj koji se održava u cijeloj Hrvatskoj s ciljem informiranja javnosti o radu udruga u lokalnoj i široj zajednici. \n\nprogram : \n* Izložba: Maskless_Lucia Labas\, otvorenje 6.6.2024. u 19 sati u Galeriji Flora \n* Izložba: Znoj\, suze ili more_Darija Žmak Kunić\, do 8.8.2024. u Medijateci \n* Čitaonica: Život umjetnosti u Florinu vrtu \nŽivot umjetnosti recenzirani je znanstveni časopis koji izlazi dva puta godišnje kao dvojezično izdanje (hrvatski i engleski). Prilagođen standardima znanstvenih publikacija\, časopis nastavlja tradiciju kontinuiranog izlaženja od 1966. godine. Posvećen je temama s područja moderne i suvremene umjetnosti\, urbanizma\, arhitekture i dizajna\, i to u širokom opsegu od bavljenja konkretnim fenomenima do razmatranja relevantnih pitanja na teorijskoj razini. U posebnom fokusu časopisa nalazi se područje srednje i jugoistočne Europe kao kontekst unutar kojeg se pozicionira i hrvatska umjetnost. \nČasopisi Život umjetnosti donacija su Instituta za povijest umjetnosti kojem\, kao i glavnoj i odgovornoj urednici Ivani Mance Cipek ovom prilikom zahvaljujemo na ovoj vrijednoj donaciji. \n* Čitaonica: Florin dom: Flora Jakšić i uloga njezina ateliera \n Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik sedamdeset godina kontinuirano djeluje u zgradi Florina doma u Lapadu\, ostavštini slikarice Flore Jakšić rođ. Marinović (1856.-1943.). Ona je daleke 1931. godine „svoj marom sagrađen dom” – atelijer oporučno ostavila umjetnicima da u njemu slobodno priređuju samostalne i skupne izložbe\, da se u njemu sastaju\, stvaraju i djeluju.\nIstraživački projekt Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik Florin dom: Flora Jakšić i uloga njezina atelijera započeo je uključivanjem više povjesničarki i povjesničara umjetnosti (Antun Baće\, Ivan Viđen\, Lucija Vuković\, Sanja Žaja Vrbica)\, koji su istražili pojedine segmente slikaričina života i rada te ulogu njezina atelijera u kulturnom životu Dubrovnika tijekom proteklog stoljeća. Projekt je okrunjen izdavanjem publikacije u kojoj se\, iz različitih perspektiva\, govori o bogatoj i zanimljivoj biografiji slikarice i pokroviteljice umjetnosti\, o konceptu i konačnoj realizaciji Florina atelijera te naposljetku o umjetničkoj i kulturnoj klimi onodobnog Dubrovnika. \n Knjigu možete čitati u Florinu vrtu\, ili ju kupiti po promotivnoj cijeni od 20 eura \n* Knjižnica i arhiv u Medijateci suvremenih umjetničkih praksi \n Prostor Medijateke otvoren je za javnost kao arhiv\, knjižnica\, čitaonica\, slušaonica\, produkcijski centar\, te kao prostor izlaganja\, eksperimenta\,radionica\, suradnji\, razgovora i druženja. \n* Audio arhiv: Razgovori u Flori \nRazgovore sa dubrovačkim umjetnicima\, koje je 2021. vodio kustos Marko Stamenković u Flori u sklopu projekta Suvremena dubrovačka scena\, možete poslušati u Florinu vrtu. \n* Florin vrt: Slaven Tolj \n site-specific work in progress rad \nGodišnji program Galerije Flora\, Godišnji program Medijateke suvremenih umjetničkih praksi i program Florin dom u 2024. ostvaruju se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika\, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for culture URL:https://planforculture.com/event/hdludu-dani-otvorenih-vrata-udruga-u-flori-3/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/06/plakat_DANI-OTVORENIH-VRATA-.HDLUDU-2.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240607T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240607T190000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240605T113510Z LAST-MODIFIED:20240605T113510Z UID:10002274-1717754400-1717786800@planforculture.com SUMMARY:HDLUDU: Dani otvorenih vrata udruga u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva Vas na DANE OTVORENIH VRATA UDRUGA\, koji će se odvijati od 6.6. do 8.6. 2024.\, od 10 do 19 sati u Florinu domu. \nManifestacija Dani otvorenih vrata udruga koju organizira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske godišnji je događaj koji se održava u cijeloj Hrvatskoj s ciljem informiranja javnosti o radu udruga u lokalnoj i široj zajednici. \n\nprogram : \n* Izložba: Maskless_Lucia Labas\, otvorenje 6.6.2024. u 19 sati u Galeriji Flora \n* Izložba: Znoj\, suze ili more_Darija Žmak Kunić\, do 8.8.2024. u Medijateci \n* Čitaonica: Život umjetnosti u Florinu vrtu \nŽivot umjetnosti recenzirani je znanstveni časopis koji izlazi dva puta godišnje kao dvojezično izdanje (hrvatski i engleski). Prilagođen standardima znanstvenih publikacija\, časopis nastavlja tradiciju kontinuiranog izlaženja od 1966. godine. Posvećen je temama s područja moderne i suvremene umjetnosti\, urbanizma\, arhitekture i dizajna\, i to u širokom opsegu od bavljenja konkretnim fenomenima do razmatranja relevantnih pitanja na teorijskoj razini. U posebnom fokusu časopisa nalazi se područje srednje i jugoistočne Europe kao kontekst unutar kojeg se pozicionira i hrvatska umjetnost. \nČasopisi Život umjetnosti donacija su Instituta za povijest umjetnosti kojem\, kao i glavnoj i odgovornoj urednici Ivani Mance Cipek ovom prilikom zahvaljujemo na ovoj vrijednoj donaciji. \n* Čitaonica: Florin dom: Flora Jakšić i uloga njezina ateliera \n Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik sedamdeset godina kontinuirano djeluje u zgradi Florina doma u Lapadu\, ostavštini slikarice Flore Jakšić rođ. Marinović (1856.-1943.). Ona je daleke 1931. godine „svoj marom sagrađen dom” – atelijer oporučno ostavila umjetnicima da u njemu slobodno priređuju samostalne i skupne izložbe\, da se u njemu sastaju\, stvaraju i djeluju.\nIstraživački projekt Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik Florin dom: Flora Jakšić i uloga njezina atelijera započeo je uključivanjem više povjesničarki i povjesničara umjetnosti (Antun Baće\, Ivan Viđen\, Lucija Vuković\, Sanja Žaja Vrbica)\, koji su istražili pojedine segmente slikaričina života i rada te ulogu njezina atelijera u kulturnom životu Dubrovnika tijekom proteklog stoljeća. Projekt je okrunjen izdavanjem publikacije u kojoj se\, iz različitih perspektiva\, govori o bogatoj i zanimljivoj biografiji slikarice i pokroviteljice umjetnosti\, o konceptu i konačnoj realizaciji Florina atelijera te naposljetku o umjetničkoj i kulturnoj klimi onodobnog Dubrovnika. \n Knjigu možete čitati u Florinu vrtu\, ili ju kupiti po promotivnoj cijeni od 20 eura \n* Knjižnica i arhiv u Medijateci suvremenih umjetničkih praksi \n Prostor Medijateke otvoren je za javnost kao arhiv\, knjižnica\, čitaonica\, slušaonica\, produkcijski centar\, te kao prostor izlaganja\, eksperimenta\,radionica\, suradnji\, razgovora i druženja. \n* Audio arhiv: Razgovori u Flori \nRazgovore sa dubrovačkim umjetnicima\, koje je 2021. vodio kustos Marko Stamenković u Flori u sklopu projekta Suvremena dubrovačka scena\, možete poslušati u Florinu vrtu. \n* Florin vrt: Slaven Tolj \n site-specific work in progress rad \nGodišnji program Galerije Flora\, Godišnji program Medijateke suvremenih umjetničkih praksi i program Florin dom u 2024. ostvaruju se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika\, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for culture URL:https://planforculture.com/event/hdludu-dani-otvorenih-vrata-udruga-u-flori-2/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION,LITERATURE ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/06/plakat_DANI-OTVORENIH-VRATA-.HDLUDU-1.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240606T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240606T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240604T111324Z LAST-MODIFIED:20240604T111749Z UID:10002271-1717700400-1717711200@planforculture.com SUMMARY:Izložba Maskless Lucie Labas u Galeriji Flora DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora pozivaju Vas na otvorenje izložbe Maskless Lucie Labas koje će se održati u četvrtak 6.lipnja u 19 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 17. lipnja svaki dan od 10 do 13 sati i od 17 do 20 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na mejl: galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Florinu vrtu. \nGodišnji program Galerije Flora\, Godišnji program Medijateke suvremenih umjetničkih praksi i program Florin dom u 2024. ostvaruju se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika\, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for Culture \n\n\n\nLucia Labas\, primarno slikarica\, profesorica na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti\, u sklopu svog šireg projekta kojim istražuje kreativne mogućnosti širenjem stanja slobode bavi se fenomenom percepcije i promatranja u kontekstu ko-kreiranja stvarnosti. To umjetničko istraživanje fundament je i ove ambijentalne instalacije konstruirane za prostor galerije Flora. \nSlike\, životinjske lubanje\, 3D print-objekti\, video radovi\, zvuk\, sve ono što umjetnica unosi u galerijski prostor stvarajući ambijent potpuno drugačije vibracije\, ima za cilj uvesti promatrača u ‘drugu realnost’. Naglasak nije na samom umjetničkom objektu\, naglasak je na percepciji promatrača i njegovim duhovnim refleksijama potaknutim kontekstom u kojem su se našao. Odnosno\, na stvaranju nove\, intuitivne realnosti\, u kojemu je opipljivi svijet tek privid\, a kolektivna ko-kreirana svijest prostor slobode gdje se uspostavlja repozicija narušenog odnosa čovjeka i prirode. \nSama umjetnica svoje ambijente misli i konstruira kao hramove\, sveta mjesta za više oblike svijesti\, drugačije od onog koje poznaje suvremeni\, konzumeristički svijet. \nMnoštvo životinjskih lubanja širokog spektra egzotičnih vrsta\, bilo da je riječ o stvarnim skeletnim ostatcima ili 3D printanim objektima\, sugestivni elektronski zvukovi\, statične i pokretne slike\, otvaraju nas\, među ostalom\, i prema ekopsihologiji kao i promijenjenim stanjima svijesti. \nOvaj rad nije jednoznačan i može se promatrati iz više perspektiva: umjetničke\, antropološke\, psihološke\, ekološke\, magijske\, introspektivne… \nPozvani smo osjetiti ovozemaljske predmete i pojave svim osjetilima\, ne samo vidom\, te porazmisli o tome što znači ‘vidjeti’. Pozvani smo\, kolektivnom sviješću\, izokrenuti istrebljivačke\, kolonijalne\, kao i sve negativne koncepte koje usmjeravamo prema svom prirodnom okruženju. Vježbati duhovni spokoj\, biti pribrani i otvoreni za nove načine promatranja i razmišljanja. \nU svakom slučaju\, umjetnica pomno pripremljen prostor ostavlja promatraču na slobodno mentalno dekonstruiranje / rekonstruiranje\, na odbacivanje maski i iskren ‘pogled’\, gdje god nas to odvelo. Moguće i u magijsku misao\, za koju će Claude Lévi-Strauss reći da predstavlja čvrsto povezani sistem\, neovisan od sistema koji uspostavlja znanost. Lucijina ambijentalna instalacija jedan je takav\, čvrsto povezan sistem\, u kojemu uspoređujemo magijski ili intuitivni način spoznaje s onim znanstvenim. \nHelena Puhara \nLUCIA LABAS rođena je 1975.g. u Zagrebu. 1999.g. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na Slikarskom odsjeku\, čime je stekla zvanje Akademska slikarica (Magistra umjetnosti). 2012.g. završava Poslijediplomski doktorski studij umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu čime stječe zvanje Doktorica umjetnosti (dr.art.) – tema: “Pojam i uloga fakture na slici / prikaz razvitka i pokušaj definicije”. Od 2004.g. zaposlena je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu\, danas kao izvanredna profesorica na Slikarskom odsjeku\, te je također pročelnica Slikarskog odsjeka. Od 2000.g. aktivno izlaže na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu u različitim medijima: slikarstvo\, crtež\, instalacija\, objekt\, knjiga umjetnika\, ambijent\, land-art\, street-art\, video.. Sudjeluje na raznim umjetničkim rezidencijama; koncipira\, vodi te sudjeluje na umjetničkim (istraživačkim/znanstvenim) projektima i suradnjama; gost profesor je na internacionalnim umjetničkim akademijama (poput Facultad de Bellas Artes – Universidad Complutense Madrid u Španjolskoj; The University of the Arts/ Taideyliopisto Helsinki u Finskoj); nastupa te sudjeluje na međunarodnim stručnim umjetničkim edukacijama i izložbama. Svoje je projekte izložbe\, suradnje te brojne druge aktivnosti ostvarila na lokacijama: Francuska\, Mauricijus\, Kuba\, Španjolska\, Irska\, Poljska\, Finska\, Kostarika\, Indija\, Cipar\, Njemačka.. Umjetnički djeluje pod različitim pseudonimima. \nKroz svoj umjetnički rad za cilj ima potaknuti osvještenje bitnosti ljudskih aspekata poput fokusa\, kreativnosti\, misaonog procesa\, stvaralačkog potencijala\, koncentracije\, obraćanja pozornosti\, probuđenosti uma\, sposobnosti usredotočenja\, kontrole nad vlastitom svjesnošću\, odgovornosti i ostalih elemenata ‘Inteligencije ujedinjenja’. \n  URL:https://planforculture.com/event/izlozba-maskless-lucie-labas-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/06/Flora-plakati_Lucia-WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240606T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240606T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240605T113228Z LAST-MODIFIED:20240605T113228Z UID:10002273-1717668000-1717711200@planforculture.com SUMMARY:HDLUDU: Dani otvorenih vrata udruga u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva Vas na DANE OTVORENIH VRATA UDRUGA\, koji će se odvijati od 6.6. do 8.6. 2024.\, od 10 do 19 sati u Florinu domu. \nManifestacija Dani otvorenih vrata udruga koju organizira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske godišnji je događaj koji se održava u cijeloj Hrvatskoj s ciljem informiranja javnosti o radu udruga u lokalnoj i široj zajednici. \n\nprogram : \n* Izložba: Maskless_Lucia Labas\, otvorenje 6.6.2024. u 19 sati u Galeriji Flora \n* Izložba: Znoj\, suze ili more_Darija Žmak Kunić\, do 8.8.2024. u Medijateci \n* Čitaonica: Život umjetnosti u Florinu vrtu \nŽivot umjetnosti recenzirani je znanstveni časopis koji izlazi dva puta godišnje kao dvojezično izdanje (hrvatski i engleski). Prilagođen standardima znanstvenih publikacija\, časopis nastavlja tradiciju kontinuiranog izlaženja od 1966. godine. Posvećen je temama s područja moderne i suvremene umjetnosti\, urbanizma\, arhitekture i dizajna\, i to u širokom opsegu od bavljenja konkretnim fenomenima do razmatranja relevantnih pitanja na teorijskoj razini. U posebnom fokusu časopisa nalazi se područje srednje i jugoistočne Europe kao kontekst unutar kojeg se pozicionira i hrvatska umjetnost. \nČasopisi Život umjetnosti donacija su Instituta za povijest umjetnosti kojem\, kao i glavnoj i odgovornoj urednici Ivani Mance Cipek ovom prilikom zahvaljujemo na ovoj vrijednoj donaciji. \n* Čitaonica: Florin dom: Flora Jakšić i uloga njezina ateliera \n Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik sedamdeset godina kontinuirano djeluje u zgradi Florina doma u Lapadu\, ostavštini slikarice Flore Jakšić rođ. Marinović (1856.-1943.). Ona je daleke 1931. godine „svoj marom sagrađen dom” – atelijer oporučno ostavila umjetnicima da u njemu slobodno priređuju samostalne i skupne izložbe\, da se u njemu sastaju\, stvaraju i djeluju.\nIstraživački projekt Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik Florin dom: Flora Jakšić i uloga njezina atelijera započeo je uključivanjem više povjesničarki i povjesničara umjetnosti (Antun Baće\, Ivan Viđen\, Lucija Vuković\, Sanja Žaja Vrbica)\, koji su istražili pojedine segmente slikaričina života i rada te ulogu njezina atelijera u kulturnom životu Dubrovnika tijekom proteklog stoljeća. Projekt je okrunjen izdavanjem publikacije u kojoj se\, iz različitih perspektiva\, govori o bogatoj i zanimljivoj biografiji slikarice i pokroviteljice umjetnosti\, o konceptu i konačnoj realizaciji Florina atelijera te naposljetku o umjetničkoj i kulturnoj klimi onodobnog Dubrovnika. \n Knjigu možete čitati u Florinu vrtu\, ili ju kupiti po promotivnoj cijeni od 20 eura \n* Knjižnica i arhiv u Medijateci suvremenih umjetničkih praksi \n Prostor Medijateke otvoren je za javnost kao arhiv\, knjižnica\, čitaonica\, slušaonica\, produkcijski centar\, te kao prostor izlaganja\, eksperimenta\,radionica\, suradnji\, razgovora i druženja. \n* Audio arhiv: Razgovori u Flori \nRazgovore sa dubrovačkim umjetnicima\, koje je 2021. vodio kustos Marko Stamenković u Flori u sklopu projekta Suvremena dubrovačka scena\, možete poslušati u Florinu vrtu. \n* Florin vrt: Slaven Tolj \n site-specific work in progress rad \nGodišnji program Galerije Flora\, Godišnji program Medijateke suvremenih umjetničkih praksi i program Florin dom u 2024. ostvaruju se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika\, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for culture URL:https://planforculture.com/event/hdludu-dani-otvorenih-vrata-udruga-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION,LITERATURE ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/06/plakat_DANI-OTVORENIH-VRATA-.HDLUDU.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20240529T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20240529T220000 DTSTAMP:20260417T095800 CREATED:20240528T083501Z LAST-MODIFIED:20240528T084211Z UID:10002264-1717009200-1717020000@planforculture.com SUMMARY:Znoj\, suze ili more: izložba Darije Žmak Kunić u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva Vas na otvorenje izložbe Znoj\, suze ili more Darije Žmak Kunić koje će se održati u srijedu 29. svibnja u Medijateci galerije Flora u 19 sati. \nIzložba se može pogledati do 8 lipnja svaki dan od 10 do 13 sati i od 17 do 20 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na mejl: galerijaflora.dbk@gmail.com \nU istim terminima do 3. lipnja u Galeriji Flora može se pogledati izložba Iza mora. Siniše Ilića . \n\nPromišljajući o odnosima i međuodnosima koji nas grade nerijetko korijen postupanja i rezoniranja identificiramo s iskustvom odrastanja. Psihološke studije počelo odnosa svakog ljudskog bića vezuju uz privrženost kao poseban tip socio-emocionalne veze\, evolucijski usvojen obrazac ponašanja. Ta ista veza prva je asocijacija jasne usmjerenosti i potrebe za majkom koja je zaslužna za doživljaj života i svijeta u odrasloj dobi. Ženski princip i energija te uloga majke presudna je za fizički\, emocionalni i duhovni razvoj i integriranje kvaliteta poput sigurnosti\, stabilnosti i kompaktnosti u vlastiti sustav djelovanja. \nUslijed gubitka majke\, osobe koja joj je značajno obilježila život\, Darija se upušta u katarzične procese koji će rezultirati uspostavljanjem novih umjetničkih vrijednosti upisanih u majčine tkanine koje ostaju trajna reminiscencija na majčine dodire\, postojanje. Baš kako i Aristotel tumači katarza izaziva strah i sažaljenje pročišćavajući tako osjećaje i stanja što dovodi do oslobođenja i prihvaćanja. Zato\, suočavanje s vlastitom boli Darija transformira u iscjeljujuću praksu trganja\, vezanja\, pletenja\, bojanja koje to emotivno nasljeđe pretvara u suptilne akvarele\, umjetničke objekte i video instalaciju. Izloženi radovi su sukus intimističke priče koja svoj narativ temelji na „osobnim analizama\, dubokoj bliskosti i zajedničkom inatu“ kao rezultat kreativnih potencijala upisanih u svaki rad pojedinačno. \nStavljajući u fokus lik prerano preminule majke\, Darija umjetničke radove u cijelosti temelji na njenoj ostavštini materijalizirajući pojmove privatno/naslijeđeno/javno. U nastojanju evociranja majčinog prisustva\, pretvara različite šivaće tkanine iz majčina ormara u artefakte\, udahnjujući im novi život\, snagu i ulogu. \nDugi niz godina Darija proučava fenomen ženskog arhetipa. U samim počecima prepoznavanja i definirala ga je kao princip\, skup „pravila“ koji pripadaju istinskom ženskom (arhe)tipu. S vremenom\, nakupine iskustva\, znanja i podataka\, te manifestacija kolektivnog nesvjesnog putem slika\, ideja i emocija\, pomogle su joj da preraste ideje i okvire definiranog principa. Danas svojim radom potvrđuje da svatko od nas u sebi nosi oba principa (muški i ženski)\, ali ono što nas definira nisu pojedini arhetipovi ili njihove dualnosti već prožetost naših tamnih (iskušenja\, nedostaci i slabosti) i svijetlih (snaga\, vrline i vrijednosti) strana. \nNaziv izložbe preuzet je iz knjige Moja Afrika\, Karen Blixen (“Lijek za sve je slana voda: znoj\, suze ili more.”) čime nam umjetnica sugerira da iscjeljenje dolazi uz teški fizički rad\, duboku intimnu analizu i prepuštanje (ne) vidljivim silama. \nKaterina Jovanović URL:https://planforculture.com/event/izlozba-znoj-krv-ili-suze-darije-zmak-kunic-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2024/05/plakat_ZMAK._mediJAteka-FLORA-2.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT END:VCALENDAR