BEGIN:VCALENDAR VERSION:2.0 PRODID:-//PLAN FOR CULTURE - ECPv6.0.6//NONSGML v1.0//EN CALSCALE:GREGORIAN METHOD:PUBLISH X-WR-CALNAME:PLAN FOR CULTURE X-ORIGINAL-URL:https://planforculture.com X-WR-CALDESC:Events for PLAN FOR CULTURE REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H X-Robots-Tag:noindex X-PUBLISHED-TTL:PT1H BEGIN:VTIMEZONE TZID:Europe/Zagreb BEGIN:DAYLIGHT TZOFFSETFROM:+0100 TZOFFSETTO:+0200 TZNAME:CEST DTSTART:20250330T010000 END:DAYLIGHT BEGIN:STANDARD TZOFFSETFROM:+0200 TZOFFSETTO:+0100 TZNAME:CET DTSTART:20251026T010000 END:STANDARD BEGIN:DAYLIGHT TZOFFSETFROM:+0100 TZOFFSETTO:+0200 TZNAME:CEST DTSTART:20260329T010000 END:DAYLIGHT BEGIN:STANDARD TZOFFSETFROM:+0200 TZOFFSETTO:+0100 TZNAME:CET DTSTART:20261025T010000 END:STANDARD END:VTIMEZONE BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250314T180000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250328T220000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250313T085812Z LAST-MODIFIED:20250313T085812Z UID:10002986-1741975200-1743199200@planforculture.com SUMMARY:Izložba Struktura zbilje u galeriji Flora DESCRIPTION:Zajednička izložba troje mladih autora Krešimira Čuvala\, Vanese Kapetanić i Iva Vodopije \ngovori o različitim distopijskim realnostima mladih ljudi\, istražujući život kroz unutarnje misaone procese koji uključuju prenošenje intimnih emocionalnih stanja koristeći se autoportretom ili prikazom krajolika\, kroz medij slikarstva. \nSimptomatična je pojava troje autora\, koji se bave kontekstualiziranjem sličnih autorefleksivnih procesa birajući izraziti se gestom\, psihologizacijskom transgresijom ili izmještanjem ljudskog lika iz prostora u kojemu je njegovo bivanje ostavilo traga\, a čiji pristup umjetničkoj produkciji\, zadržavajući se u mediju slike\, otkriva iskreno emocionalno ogoljavanje\, kao svojevrsni katarzični empirijski proces. \nČuvalo predstavlja svoj ciklus ‘Zaborav’. Riječ je o slikama većeg formata koje\, kroz razna godišnja doba\, prate dematerijalizaciju i raspad nekad važne lječilišne institucije\, apostrofirajući\, na tragu njemačkog romantizma\, beskonačnu snagu prirode. \nVanesa Kapetanić pak\, na platna prenosi svoja unutarnja psihološka stanja kao tjelesnu ekspresiju u formi gestikulacije ruku. Bilo da je riječ o seriji Nervozne ruke ili slikama gdje pokreti ruku odražavaju neka intenzivnija unutrašnja stanja\, te geste čitamo kao vizualne metafore emocionalne ekspresije. \nVodopija\, baveći se također autoportretnim žanrom\, predstavlja slike manjeg formata\, gotovo filmski niz\, naziva ‘Destrukcija’. Istražujući dinamiku pokreta prikazujući tijelo u neprestanoj akciji\, bilježi trenutke impulzivnog unutarnjeg previranja. \nAtmosfera slike oscilira između realnog i apstraktnog\, ljudski lik stapa s prostorom u kojem se kreće ostavljajući dojam prolaznosti i dezintegracije. Destrukcija ovdje nije samo fizički čin već je i metafora unutarnjeg stanja\, te pokušaj oblikovanja vlastitog identiteta kroz pokret i sliku. \nIzložba troje mladih autora – Krešimira Čuvala\, Vanese Kapetanić i Iva Vodopije – istražuje granice osobne introspekcije i emocionalne ekspresije kroz slikarstvo\, otvarajući prostor za promišljanje o fragilnosti ljudskog postojanja. \nNavedeni radovi\, kojima je zajednički nazivnik procesuiranje ljudske nutrine\, ne ostavljaju nas indiferentnima\, već iskrenom i ekspresivnom gestom nude platformu za suočavanje s vlastitim unutarnjim konfliktima i slabostima. \nHelena Puhara \nO autorima: \n\nKrešimir Čuvalo\, rođen 21.12.1998. u Zagrebu\, 2017. godine je završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna\, odsjek slikarstvo\, te 2022. godine diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti\, odsjek slikarstvo\, pod mentorstvom Duje Jurića. Sudjelovao je u preko 10 skupnih izložbi\, te živi i radi u Zagrebu. \nVanesa Kapetanić\, rođena 09.08.1998. u Novoj Gradiški\, Srednju školu primijenjenih umjetnosti i dizajna završila je u Zagrebu na odsjeku slikarstva. 2019. godine ilustrirala je kratku zbirku pjesama „U šutnji pjevam“ koju je napisao Zrinko Kapetanić. 2024. godine diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu\, pod mentorstvom Ksenije Turčić. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama. Živi i radi u Zagrebu. \nIvo Vodopija rođen je 30.10.1998. u Dubrovniku gdje je 2017. godine završio Umjetničku školu Luke Sorkočevića\, smjer slikarski dizajner. Diplomirao je slikarstvo 2023. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom Duje Jurića. Sudjelovao je u brojnim skupnim izložbama i jednoj žiriranoj. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. Živi i radi u Močićima. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-struktura-zbilje-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/03/Flora-plakati_Cuvalo-Kapetanic-Vodopija_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250417T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250428T220000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250415T175706Z LAST-MODIFIED:20250415T175706Z UID:10003029-1744920000-1745877600@planforculture.com SUMMARY:Liam Ryan u Flori: Umbra Docet DESCRIPTION:Ova izložba prikazuje portret Andrije Artukovića\, a ja pozivam sve koji to žele da vandaliziraju njegov lik\, da tom prirodnom reakcijom izraze svoje osjećaje o tadašnjem svijetu\, ili o ovom današnjem. Ja ću osigurati uljne pastele\, a vi radite što želite\, unutar granica sigurnosti. \nJa sam iz Irske. Nažalost\, moja zemlja – slobodna država (Saorstát Éireann)\, neutralna u Drugom svjetskom ratu – postala je po završetku rata utočište za ratne zločince i tranzitna točka gdje su se visokorangirani ratni zločinci i bjegunci skrivali na putu za Ameriku i druge destinacije. \nAndrija Artuković bio je ministar unutarnjih poslova i pravosuđa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) tijekom Drugog svjetskog rata. Potpisao je rasne zakone usmjerene protiv Srba\, Židova i Roma te je bio odgovoran za uspostavu i rad koncentracijskih logora u NDH\, u kojima je mučeno i ubijeno više od 100 000 ljudi. \nArtuković je živio sa svojom obitelji u Rathgaru\, predgrađu Dublina\, kao slobodan čovjek. Nitko ga nije istražio – u Irsku je stigao s lažnom putovnicom\, koju mu je pribavio glavni delegat švicarskih Franjevaca. Nije jasno jesu li irske obavještajne službe znale za njegov identitet pa je ova neutralna država tolerirala njegovu prisutnost\, ili je došlo do greške u komunikaciji između Švicarske i Irske. Međutim\, Artuković nije imao lice koje bi se lako zamijenilo s drugim. Prema mojim saznanjima\, nikad se nije utvrdilo što se točno ovdje dogodilo\, ali u svakom slučaju\, to nam nikako ne ide na ponos. \nVilenjaci (leprechaun) koji nose zlato izruguju se njegovom pažljivo konstruiranom javnom imidžu\, dok ovi drugi\, sitni i servilni vilenjaci simboliziraju irsku državu i njezinu nedjelotvornost. \nOvu toleranciju za Artukovića – i druge zloglasne bjegunce poput Otta Skorzenyja i Pietra Mentena – povezujem s prešutnim prihvaćanjem zla i novim fašizmom koji se širi svijetom. \nOd 2001. godine dio irske komercijalne zračne luke\, Zračne luke Shannon\, koristi se kao postaja za američke vojne zrakoplove. Američko ratno zrakoplovstvo ima vlastitu zonu u ovoj zračnoj luci\, bez ikakvog nadzora ili uplitanja od strane irskih vlasti. Tko ili što se transportira kroz tu zračnu luku\, što se tamo skladišti\, ostaje tajna koju čuva američka država – ali\, u najmanju ruku\, to je tranzitna točka za transport oružja. Irci nagađaju da je riječ o tajnoj lokaciji za ispitivanje ljudi\, gdje su se za vrijeme Busheve administracije primjenjivale metode mučenja – u zemlji koja se naziva neutralnom. \nPosljednjih godina\, u svjetlu strahotnih zbivanja u Gazi\, ovakvo slobodno korištenje Zračne luke Shannon posebno je neoprostivo. A pod Donaldom Trumpom sve je moguće. Ako on počne poistovjećivati identitet Amerike s vlastitim identitetom\, stvari bi mogle u trenu izmaknuti kontroli. Ovdje se zapravo radi o tzv. aneksiji uz suglasnost. Zračna luka Shannon u službi je SAD-a već 24 godine\, što znači da će biti vrlo teško\, ako ne i nemoguće\, u skorije vrijeme promijeniti situaciju. \nOva izložba je protest i osvrt na činjenicu kako se zlo može tiho normalizirati. \nLiam Ryan rođen je u Irskoj 1982. \nStudirao je u Dublinu i Londonu. U Londonu je živio i radio punih 14 godina\, nakon čega je dvije i pol godine proveo u Berlinu. Trenutačno živi u Irskoj\, a radi na nekoliko dugoročnih projekata koji bi trebali biti dovršeni do kraja godine. \n——————————————————————————————————– \nengl \nThe show features a painting of Andrija Artuković\, and I invite anyone who wishes to deface his image. This is a natural response\, and I invite anyone to express their feelings about the world then or about the world today. I will supply oil pastels\, but please do what you will\, within the boundaries of practical safety. \nI am from Ireland\, and regrettably\, my country—then the Irish Free State\, neutral in WWII—was subsequently used by war criminals as a safe haven and as an identity-laundering stop-off point for high-ranking fugitives en route to the Americas and other destinations. \nFor the sake of anyone who is not Croatian: Artuković was the minister for Internal Affairs and Justice in occupied Yugoslavia\, and he signed into being racial laws against Serbs\, Jews\, and Roma. He was responsible for the establishment and functioning of camps in Yugoslavia\, in which 100\,000 individuals suffered and were murdered. \nFrom 1947 to 1948\, Artuković lived with his family as a free man in Rathgar\, Dublin\, Ireland. He was not investigated. He arrived under a false passport\, arranged by the general delegate of the Franciscans of Switzerland. It is not clear whether intelligence services did not reveal his identity\, if his presence was tolerated in a neutral state\, or if mistakes were made between Switzerland and Ireland. But he didn’t have a face that could easily be confused with anyone else’s. The exact scenario has not been officially defined\, as far as I can gather\, but by no means is this something to be proud of. \nThe leprechauns carrying gold make fun of that man’s narcissistic and overly fastidious projection of self-image. At the same time\, the diminutive and obsequious leprechauns speak to the Irish state’s lack of proper agency. \nI relate this tolerance of Artuković—and other infamous fugitives like Otto Skorzeny and Pieter Menten—to a quiet tolerance the state has for evil and a new fascism creeping into the world. \nSince 2001\, part of a commercial Irish airport\, Shannon Airport\, has been used by the American military as a stop-off point for their military aircraft. The U.S. Air Force has been allowed its own area on the airfield\, with no oversight or interference from Irish authorities. Who or what is being transported through that airport\, or stored there\, is therefore an American secret—but at the very least\, it is a transit point for weapons. For all the Irish people know\, it could have been used as a military interrogation black site when torture was employed during the Bush administration\, in a country that claims neutrality. \nIn recent years\, in light of the atrocity in Gaza\, the free use of Shannon is especially inexcusable. Under Donald Trump\, anything could happen. If he comes to self-identify with America itself\, things could turn on a dime. This is annexation by consent\, and after 24 years of Shannon being in service to the U.S.\, it would be very difficult\, if not impossible\, for arrangements to abruptly change anytime soon. \nThis show is a protest and an observation on how evil can quietly be normalized. \nLiam Ryan was born in Ireland in 1982. \nHe studied in Dublin & also in London. He lived & worked in London for 14 years & after that in Berlin for 2.5 years. Currently he lives in Ireland & is working on several different long term projects due for completion this year. URL:https://planforculture.com/event/liam-ryan-u-flori-umbra-docet/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/plakat_Liam-Ryan-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250501T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250514T220000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250428T075319Z LAST-MODIFIED:20250428T075319Z UID:10003048-1746129600-1747260000@planforculture.com SUMMARY:Kodikamo Hrpa Đorđa Jandrića u Galeriji Flora DESCRIPTION:Istaknuti hrvatski umjetnik Đorđe Jandrić već je niz godina prepoznatljiv po različitim manifestacijama svoje Hrpe\, koja danas već predstavlja njegov svojevrsni heteronim. „Hrpe“\, začete u devedesetim godinama\, prvotno su bile realizirane nasipavanjem ili istresanjem materijala u poluamorfne stošce. Vrlo su se brzo transformirale\, između ostalog\, u dvodimenzionalne prostorne tlocrtne projekcije piramide ili stošca\, najčešće kao grafitni crteži koji su predstavljali kvadrat u kojem su upisani krug i istokračan trokut. Jandrić ih radi skicozno i namjerno nesavršeno\, a svevši hrpu na crtež uspostavlja eklatantan znak kojim svodi volumen na dvodimenzionalan iskaz. \nTakvi crteži\, točnije njih deset\, čine polovicu izložbe u Galeriji Flora u Dubrovniku\, dok drugu polovicu čini identičan broj crteža QR koda. Obje grupe crteža\, formata 51 x 51 cm\, Jandrić je prostoručno iscrtao grafitnom olovkom. Nulti crtež prve serije gusto je iscrtan crni kvadrat\, te potom u pravilnom nizu slijedi niz ranije opisanih linearnih projekcija Hrpe. Inicijalna ideja je bila da se nacrta devet crteža Hrpa posvećenih prirodnim brojevima (od jedan do devet) s pridruženim (ne)brojem nulom kao simbolom početka i kraja. Prvi crtež je cjelovit format Hrpe kakve je Jandrić radio u nizu varijanti u zadnjih dvadesetak godina; drugi crtež dijeli format po visini i širini s brojem dva\, dakle na četiri kvadrata od kojih su dva s projekcijom Hrpe\, a dva su prazna; treći dijeli format na devet kvadrata\, tri s Hrpom a šest praznih. Tom matematičkom logikom stiže se do posljednjeg\, devetog formata koji se sastoji od osamdeset i jednog kvadrata od kojih je devet ispunjeno Hrpama\, a sedamdeset i dva su prazna. Drugu seriju čine\, također grafitni\, crteži QR kodova\, od kojih (premda se to ne vidi na prvi pogled) ni jedan nije isti. Možda bi bilo ovdje važno napomenuti da je Jandrić nakon srednje škole\, između ostalog i stoga što su mu geometrija i matematika urođene\, upisao arhitekturu\, te sada\, više no ikada ranije\, ta svoja znanja obilato koristi u ovom svom novom umjetničkom eksperimentu. Boris Greiner zapaža da se ta serija… na prvi pogled doima šahovskom\, jedino što se ne miču figure nego polja\, te je autor odigrao gambit kojim dovodi u vezu geometrijski pravilnu i postojanu tlocrtnu konstrukciju hrpe (u kvadrat upisani trokut i krug) s također geometrijski pravilnom ali posve nepostojanom konstrukcijom QR (quick response) koda… \nKako smo u zadnje vrijeme navikli\, kad vidimo QR kod\, snimimo ga svojim nerazdvojnim smartphoneom te na zaslonu pogledamo što nam on kazuje. U ovom slučaju aplikacija će pokazati približno identične crteže prve serije samo što oni sada nisu u negativu (bijelo na crnom)\, već u kolorističkom spektru. Stvarnost postaje drugačijom jer je prekoračila prag vlastitog narativa i prepustila se volji tehnološki inovativnih računalnih programa koji predstavljaju Jandrića kao vrsnog kolorista. Možda je to i autorova pomalo sarkastična metafora – da živimo u svijetu koji ćemo u svoj njegovoj punoći (boja) sagledati jedino ako se služimo suvremenom tehnologijom\, što i nije daleko od istine\, a i da ono što radiš zapravo nije to što radiš\, već je onako kako to zadani algoritam odredi\, a to otkrivamo pomoću tehnološkog alata kojeg treba kupiti. Komparacija s 3D filmskim projekcijama nameće se sama od sebe\, jer ako u Cinestaru ne uzmemo posebne naočale\, bit će nam uskraćena punoća doživljaja. Ili neće? To još uvijek ovisi o tome kako smo kalibrirani. Linijom manjeg otpora\, odnosno potpadanjem pod sve prisutniji utjecaj rastućeg konformizma\, velika nas je većina ovisna o tehnologiji koja nas odvaja od vlastitog razmišljanja i dirigirano vodi k distopijskom svijetu koji iz dana u dan sve više postaje realnost. Analogni svijet pripada prošlosti\, kao što su i prostoručno izvedeni Jandrićevi crteži anakroni. Ili nisu? Veći dio svog bavljenja skulpturom Jandrić teži njezinoj transcendentalnoj projekciji. Naravno\, radi se o mentalnom procesu koji je u Jandrića podjednako uvjetovan umjetnošću i teorijom\, odnosno fizikom i metafizikom\, te se po svom konačnom (ne)obliku približava aristotelovskim i arhimedovskim razmišljanjima\, kao i Einsteinovoj teoriji relativnosti. Takva duhovna nadopuna ne postoji u virtualnom svijetu kroz koje nas vode QR kodovi pošto oni samo proširuju najčešće nepotpunu\, a često i netočnu informaciju uskraćujući objektivnu stvarnost u korist nepostojećeg – virtualnog. Jandrić ovim ciklusom propituje i diferencijaciju tih dvaju svjetova\, ali nas nesmiljeno i suočava s činjenicom da uskoro na galerijskim zidovima nećemo gledati artefakte nego isključivo njihove virtualne inačice. Ipak\, još nije sve otišlo k vragu. Jandrić crta prostoručno te nacrtani QR kodovi nisu savršeni\, odnosno jednaki\, što rezultira time da raspored\, kakvoća i proporcionalnost boja virtualnih Hrpi nisu uvijek isti. Autor nam time govori da unatoč današnjoj nevjerojatnoj tehnološkoj ekspanziji konačni rezultat i dalje ovisi o ljudskoj ruci. Onoj koju je još Henri Focillon u svome eseju Pohvala ruci uzdignuo kao savršen alat koji kreativno prenosi umjetnikove misli i osjećaje. Serija QR kodova završava praznim bijelim kvadratom koji odgovara početnom crnom kvadratu prve serije\, čime je krug zatvoren. Maljevičevo savršenstvo redukcionističke umjetničke misli i ruka umjetnika i danas su\, unatoč računalnim algoritmima i sve češćoj uporabi umjetne inteligencije\, ono što pokreće i uzdiže ljudski duh\, samo ga treba znati pronaći i sačuvati u virtualnoj stvarnosti o čemu nam Jandrić govori ovom izložbom. \nMladen Lučić \n\nenglish/ The heap\, encoded \n\nFor many years now\, renowned Croatian artist Đorđe Jandrić has been recognized for the various presentations of his Heap\, which today has come his heteronym of sorts. Initiated in the 1990s\, the Heaps were originally created by piling or dumping materials that formed semi-amorphous cones. Very soon\, they evolved\, among else\, into two-dimensional spatial floor plan projections of a pyramid or cone\, most often as graphite drawings depicting a square containing a circle and an equilateral triangle. Jandrić draws them loosely and deliberately imperfect\, and by reducing a heap to a drawing\, he establishes a distinctive symbol that translates volume into a two-dimensional expression. \nTen such drawings make up half of the exhibition at Flora Gallery in Dubrovnik\, while the other half consists of ten drawings of a QR code. Both groups of drawings\, sized 51 x 51 cm\, were hand-drawn by Jandrić using graphite pencil. The first drawing of the first series is a densely shaded black square\, followed by a regular sequence of the previously described linear projections of the Heap. The initial idea was to make nine Heap drawings dedicated to natural numbers (from one to nine)\, accompanied by the (non)number zero as a symbol of both beginning and end. The first drawing shows the complete Heap format that Jandrić has been creating in various versions over the past twenty years; the second drawing divides the format in height and width with number two\, resulting in four squares – two feature the Heap and two are left blank. The third drawing divides the format into nine squares\, with three featuring the Heap and six are left empty. This mathematical logic continues up to the ninth drawing\, which consists of eighty-one squares – nine are filled with the Heap projections and seventy-two are left empty. The second series consists of graphite drawings of QR codes\, none of which are identical (although it’s not immediately visible). It may be worth noting here that Jandrić\, after high school — partly due to his innate talent for geometry and mathematics — enrolled in architecture studies. Now\, more than ever before\, he is extensively using that knowledge in this new art experiment. Boris Greiner notes that “the series resembles a chessboard at first glance\, but it’s not the pieces that move\, but the squares themselves. The artist has played a gambit\, where he connected the geometrically precise and stable floor-plan construction of the Heap (a triangle and a circle within a square) with the equally geometric\, yet entirely unstable structure of the QR (quick response) code…” \nAs we have grown accustomed to lately\, when we see a QR code\, we scan it with our inseparable smartphone and check the screen to see what it reveals. In this case\, the app shows drawings almost identical to those in Jandrić’s first series – except now they are not in the negative (white on black)\, but rendered in a spectrum of color. Reality becomes different because it crosses the threshold of its own narrative\, surrendering to the will of technologically innovative computer programs which present Jandrić as a masterful colorist. Maybe this is also the artist’s slightly sarcastic metaphor: that we live in a world we can only truly perceive in all its fullness (in color) through the use of contemporary technology – which isn’t far from the truth. And that what you create isn’t necessarily what you do\, but rather what a predetermined algorithm decides it to be\, which is something we uncover using a technological tool that must be purchased. The comparison with 3D film screenings imposes itself naturally here – if we don’t put on special glasses at the cinema\, we will be deprived of the full experience. Or not? It depends on how we are calibrated. By following the path of least resistance\, by succumbing to the ever-growing influence of rising conformism\, the vast majority of us have become dependent on technology that distances us from independent thought and steers us toward a dystopian world that is\, day by day\, becoming an increasingly tangible reality. The analogue world belongs to the past\, just as Jandrić’s hand-drawn sketches seem anachronistic. (Do they?) In his work with sculpture\, Jandrić has for the most part strived to achieve its transcendental projection. Of course\, this is a mental process in which Jandrić relies both on art and theory – i.e.\, on physics and metaphysics. It is a process that in its ultimate (non) form comes close to the Aristotelian and Archimedean thought\, as well as Einstein’s theory of relativity. Such a spiritual dimension does not exists in the virtual world guided by QR codes\, since they merely expand on information that is often incomplete\, and often inaccurate\, thus denying objective reality in favor of the non-existent – the virtual. With this series\, Jandrić questions the differentiation between these two worlds\, but he also boldly confronts us with the fact that soon gallery walls would no longer display physical artefacts\, but only their virtual counterparts. Still\, not everything is lost. Jandrić draws by hand\, and the QR codes he creates are not perfect or identical\, resulting in variations in the arrangement\, quality and proportions of colors in the virtual Heaps. By doing so\, the artist reminds us that\, despite today’s astonishing technological expansion\, the final result still ultimately depends on the human hand\, the same hand that Henri Focillon\, in his essay In Praise of the Hand\, celebrated as the perfect tool for creatively conveying artists’ thoughts and emotions. Jandrić’s series of QR codes ends with an empty white square\, which corresponds to the initial black square of the first series\, thus completing the circle. Malevich’s ideal of reductionist artistic thought\, along with an artistic hand\, remain the true forces that drive and elevate the human spirit\, even today\, in the age of computer algorithms and the increasing use of artificial intelligence. It is up to us to recognize and preserve them in virtual reality\, which is a message that Jandrić conveys in this exhibition. \nMladen Lučić URL:https://planforculture.com/event/kodikamo-hrpa-dorda-jandrica-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/04/Flora-plakati_Jandric_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250517T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250601T220000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250514T080108Z LAST-MODIFIED:20250514T080108Z UID:10003080-1747512000-1748815200@planforculture.com SUMMARY:Izložba Transfuzija vremena: Lina Rica u Galeriji Flora DESCRIPTION:Transfuzija vremena \n\nTransfuzija vremena višegodišnji je multimedijalni projekt Line Rice\, umjetnice s bazom u Ljubljani\, koji istražuje fenomen vremena i mogućnosti njegova poimanja u suvremeno informacijsko doba. Projekt čine serije radova\, starijih\, novijih i onih u nastajanju\, koje izlaže u različitim kombinacijama\, ovisno o prostoru\, a koji u svakom novom kontekstu dobivaju dodatan sloj značenja i čitanja. Na dubrovačkoj izložbi autorica prezentira doista kompleksan presjek radova/cjelina koji tematiziraju vrijeme\, njegove datosti i prelijevanja. Izložbu čine svjetlosna instalacija NowHere\, animacija Big Time\, video dokumentacija dugogodišnje akcije From Sea to Sea\, instalacija Very Important Notifications About Time\, objekt Everything\, fotografije The Sleeping Beauty\, objekt The Self\, crtež/grafikon Words through Time i grafike Time i It’s Time. \nUmjetničke strategije Line Rice zasnivaju se na upotrebi jezika kao alata sporazumijevanja i reprezentaciji modernih alata mjerenja/iskaza vremena s kojima ideju individualnog i kolektivnog poimanja vremena čini vidljivom promatraču. Jezik\, koji je (ne)moćan alat kojim interpretiramo svijet i koji nikada ne prenosi do kraja ljudski doživljaj\, osjećaj i iskustvo\, ovdje je reprezent jednako tako manjkavih sposobnosti da do kraja osjetimo i shvatimo vrijeme\, koje mjerimo i osjećamo modernim alatima. Naučeni smo vrijeme doživljavati linearno\, no ono je u ovim post vremenima\, kao što i sama autorica ukazuje svojim radovima\, sve samo ne linearno ili kronološko: ono je spekulativno\, fluidno\, nestalno\, neprestano se transformira\, pretače\, a prošlost\, sadašnjost i budućnost postaju pojmovi koji gube svoje tradicionalne značajke. Kompleksna društva današnjice\, u kojima se izgubio primat ljudskog iskustva\, postoje samo u relaciji s digitalnom infrastrukturom i kaotičnim mrežama\, a pojedinac i subjektivno poimanje vremena u potpunosti su dezintegrirani. Kada razmišljamo o vremenu\, bez prevelikih znanja o povijesti njegove percepcije\, nameće nam se pitanje odakle uopće doživljaj protoka vremena\, postoji li on u nama organski\, neovisno o kontekstu\, društvu i vremenu u kojem živimo ili je to koncept nametnut od trenutka kada smo o vremenu počeli razmišljati u relacijama mjerljivosti\, njegove iskoristivosti i naše produktivnosti. Pitamo se što je s vremenom prije ljudskog postojanja i pogleda\, s vremenom izvan ljudskog iskustva\, s poviješću Zemlje toliko dalekom i dubokom da ju je nemoguće pojmiti\, koja seže milijarde godina unazad (deep time). Izbacivanje čovjeka iz cjelokupne slike događa se\, na neki način\, i sada\, u postdigitalno doba kada su se koncepti prošlosti\, sadašnjosti i budućnosti u potpunosti izokrenuli: algoritmi predviđaju ono što ni sami nismo svjesni da želimo i na taj je način budućnost postala sadašnjost\, a prošlost je svojim nedostatkom spoznajnih alata postala nedovoljna za razumijevanje sadašnjosti. Nije li budućnost u tom slučaju već tu i apsolutno je bespredmetno razgovarati o sada i ovdje (osim ako krenemo u razgovore o tome u čisto duhovnom\, ontološkom smislu)? „Ono što se događa u sadašnjosti\, bazirano je na prisvajanju budućnosti“\, navodi se u sjajnom tekstu The Speculative Time Complex.1 Naša percepcija vremena se neminovno promijenila i na nju utječe čitava mreža različitih nestalnih oslonaca koji nam onemogućuju osjećaj sigurnosti. Na tragu kritike sadašnjosti je i Derrida koji govori da je sadašnjost korumpirana prošlošću i budućnošću\, da uvijek postoji odsutnost u središtu prisutnosti i da se povijest ne može tumačiti kao povorku prisutnosti2. Dakle\, sadašnjost je u spekulativnom odnosu i prema prošlosti i prema budućnosti. (…) \nMože li kritičko poimanje vremena ponuditi i kritički pogled na trenutak u kojem se nalazimo te pružiti mogućnost za nove sadašnjosti\, rješenja\, odnose\, humanije sisteme? Autorica kroz svoj rad istražuje te mogućnosti\, ali uz svijest o nužnosti konstantnog preispitivanja naše vlastite pozicije u sistemima koji se vrtoglavo izmjenjuju i koji daju malo prostora za bilo kakvu vrstu sigurnosti. \n( Tanja Špoljar ) \n\nLina Rica (Makarska\, 1980.) je multimedijalna umjetnica. Djeluje na polju konceptualne\, eksperimentalne i novomedijske umjetnosti gdje stvara instalacije koristeći video\, grafike\, svjetlo\, fotografiju i animaciju. U svom radu bavi se društvenim procesima prošlih i sadašnjih svjetova te njihovim utjecajima na suvremenog pojedinca. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2008. godine s nagradom za najbolji diplomski rad na odjelu grafike. Njezina djela predstavljena su i objavljena na nacionalnoj i međunarodnoj sceni\, a njene grafike su dio zbirke Međunarodnog grafičkog likovnog centra u Ljubljani; Likovne zbirke Riko u Sloveniji; Oficina Arara u Portu; Longest Night u Gothenburgu; međunarodne grafičke mape ‘Critical Mass’ I međunarodne grafičke mape ‘Femicomix’. Kombinirajući video s generiranim animacijama nastalim u stvarnom vremenu\, od 2010. godine nastupa na različitim festivalima i događanjima u regiji i Evropi. Godine 2012. pokrenula je GaleRicu\, nevladinu udrugu za produkciju i promociju suvremene umjetnosti\, unutar koje je od 2012. do 2016. godine vodila galeriju GaleRica u svom domu u Makarskoj. 2019. godine u Ljubljani zajedno s drugim umjetnicima pokreće audio-vizualni kolektiv Marta Fakuch. Od 2020. dio je AV tria Etceteral. Živi u Ljubljani.  \n\n\n1 Malik Suhail\, „The Speculative Time Complex“\, u Suhail Malik and Armen Avanessian\, eds. The Time Complex: Postcontemporary\, Miami\, Florida\, 2016.\, str. 11.\, https://research.gold.ac.uk/id/eprint/21559/1/PoCon-book-intro.pdf (moj prijevod) \n\n\n2 Boris Groys\, Comrades of Time\, 2009.\, https://www.e-flux.com/journal/11/61345/comrades-of-time/ (moj prijevod) URL:https://planforculture.com/event/izlozba-transfuzija-vremena-lina-rica-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/05/Flora-plakati_2025_Rica-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250620T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250630T220000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250620T154813Z LAST-MODIFIED:20250620T154813Z UID:10003113-1750449600-1751320800@planforculture.com SUMMARY:Izložba Beatus Danice Franić u Galeriji Flora DESCRIPTION:Oko godine 1000. na europskom području vlada strah od predviđenog kraja svijeta i intenzivno se počinju prepisivati i oslikavati kodeksi s tekstom Apokalipse / Otkrivenja odnosno proročke vizije svršetka svijeta s kraja Novog zavjeta\, koju\, prema predaji\, piše sv. Ivan evanđelista na Patmosu. Jedan od najvažnijih komentara kojima se interpretira tekst Apokalipse stvara redovnik Beatus iz Lièbane na području današnje Španjolske u 8. st.\, a njegovi se komentari posebno populariziraju u 10. i 11. stoljeću. Tekst Apokalipse prepun je sugestivnih\, mističnih slika (knjiga sa sedam pečata\, babilonska bludnica\, tetramorf) gdje se spaja nespojivo i sve pršti od dramatičnosti i začudnosti\, a oslikane Apokalipse s Beatusovim komentarima i pripadajućom specifičnom ikonografijom nazvane jednostavno „Beatus” među najljepšim su iluminiranim rukopisima uopće. \nDanica Franić\, suvremena umjetnica u stoljeću obilježenom pandemijom korona virusa\, prirodnim katastrofama\, ratovima\, sve većom prisutnošću umjetne inteligencije\, te sveopćim osjećajem nesigurnosti i ugroze počinje raditi na ciklusu koji se izravno veže za iluminirani rukopis iz 11. stoljeća s Beatusovim komentarima na Apokalipsu. Rukopis je poznat pod nazivom Beatus Saint-Severa ili Apokalipsa Saint -Severa jer nastaje u benediktinskoj opatiji Saint-Sever\, a danas se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Parizu (MS lat. 8878). Kodeksi nastali u samostanskim skriptorijima plod su suradnje pisara\, knjigoveža\, iluminatora i nastaju u dugotrajnom procesu od pripreme pergamene do završnog pozlaćivanja i oslikavanja. Ono što spaja srednjovjekovne pisare i iluminatore i jednu suvremenu hrvatsku umjetnicu je prvenstveno manualni aspekt\, dugotrajno vrijeme izvedbe i predani rad što kod srednjovjekovnih pisara proizvodi uzrečicu da „tri prsta pišu\, ali cijelo tijelo radi” (tria digita scribunt sed totus corpus laborat). Jednako važno je i vrednovanje samih materijala – pergamene\, tinte i pigmenta u pisarsko-slikarskoj djelatnosti\, te konca i tkanine u slučaju umjetnice koje u konačnici i dovodi do izlaganja u zamračenom prostoru gdje je moguće na pravi način usvojiti teksturu i boje tkanine i veza. \nU srednjem vijeku ne postoji afirmativan odnos prema ideji originalnosti kakav je prisutan u svijesti modernog čovjeka već je kopiranje prema predlošku – egzemplaru osnova kako pisarske\, a u velikom broju slučajeva i iluminatorske djelatnosti. U radu prema predlošcima odabranih iz obilja iluminacija „Beatusa”\, umjetnica izostavlja jedino tekstove objašnjenja\, svojevrsne legende koje se na nekim mjestima nalaze u iluminacijama rukopisa\, te tu i tamo sebi dopusti varijacije u bojama\, umnažanje horizontalnih traka plošnog prostora ili čak veću raznolikost boja. Devet prikaza predstavljenih na ovoj izložbi izrađuje u tehnici veza na lanu čija boja fingira samu pergamenu\, te poštuje čak i dimenzije samog kodeksa (29 x 42 cm). Napučenost prikaza – srednjovjekovni horror vacui\, kromatski intenzitet\, stilizacija i plošnost oblika konvencije su koje umjetnica preuzima u prebacivanju prizora iz jednog medija u drugi\, igrajući se pojmovima autorstva i vremenskim kategorijama. Intenzivne\, kromatski zasićene boje podjednako odašilju asocijacije na univerzalnu pučku umjetnost\, kao i na djela modernog\, osobito fovističkog slikarstva. U cilju neobičnih preklapanja srednjovjekovlja i modernog vrijedi podsjetiti i na tempere Antuna Masle iz 1960. s temom Apokalipse koje su plošnošću i koloritom srodne srednjovjekovnim iluminacijama. \nDrugi dio procesa umjetnice je iskorak iz svojevoljno nametnute igre kopiranja u vlastitu interpretaciju odabrane teme. Promjenu procesa umjetnica podvlači velikim formatom i materijalom – ručno bojanom svilom\, ali prvenstveno odmakom od zgusnutosti ranijih figuralnih prikaza. Na tri široke horizontalne\, različito obojane površine\, u jednom mirnijem\, laganijem ritmu izvezuje neobične\, elegantne strukture koje su oblikovno srodne srednjovjekovnoj ornamentici\, ali proizlaze iz osobnog imaginarija umjetnice. Prvi rad većeg formata interpretacija je teme već zastupljene u vezovima – minijaturama (Kiša vatre i krvi)\, dok je drugi rad većeg formata pod enigmatskim nazivom „Ključevi” potpuno samosvojan. Predočeni „ključevi” kombinacija su čvrste omeđene forme i koncentričnih krugova koji omekšavaju prikaz i najviše podsjećaju na fluidna\, promjenjiva gibanja vode. „Ključevi” kojima je umjetnica kao zadnji potez prije njihovog premijernog predstavljanja podarila i laganu izvijenu liniju mogu funkcionirati i kao završetak jedne uzbudljive istraživačko-vizualne priče\, ali i kao sam početak – šifrirani ulazak u udaljena stoljeća i svjetove srednjovjekovnih minijatura naspram galopirajućeg kaosa suvremenog svijeta. \nRozana Vojvoda \n\n\n\nDanica Franić rođena je u Makarskoj 1967. godine. Diplomirala je Tekstilni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1988. godine\, a na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo u klasi prof. Zlatana Vrkljana 1992. godine. Od 1994. godine radila je u Školi za modu i dizajn\, a od 2007. profesorica je likovne umjetnosti i antičke kostimografije u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Izlagala je na dvadesetak skupnih i samostalnih izložbi. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-beatus-danice-franic-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/06/Flora-plakati_06-Franic_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;VALUE=DATE:20250704 DTEND;VALUE=DATE:20250717 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250702T195006Z LAST-MODIFIED:20250702T195006Z UID:10003151-1751587200-1752710399@planforculture.com SUMMARY:Izložba Stratum 2 Dina Topolnjaka u Galeriji Flora DESCRIPTION:Slika \n  \nNema sumnje da je danas (*Danas su dobra stara vremena sutrašnjice) mnogima jasno da slika nije naziv za vizualno iskustvo kao što nije ni prostor za 3 d ili fizičko iskustvo. Niti je perspektiva naziv za nešto vidljivo niti nešto slično tome. Bit će da se čovjek umorio od svega što je zapadnu civilizaciju učinilo takvom kakva je ona do nedavno bila i kakva još uvijek djelomično jest. Relativizacija je izvedena javno sa više osnova ali čini se da sveopća „nelagodnost u kulturi“ uz sveopću negaciju obrazovanja proizvodi „kulturu zaborava“. Slika je do nedavno bila naziv za vizualno iskustvo (Das Bild\, Pitura\, Quadro\, Pictures\,Obraz) i ta su sva iskustva simbolizirana jezikom proizvedena u IMAGE. To bi također trebala biti slika ali taj naziv više ne apelira na samo jedno iskustvo. I vrijeme je postalo dio tog neiskustvenog prostora zato što informacija da bi daleko i brzo stigla mora biti vremenski nelocirana\, jednostavna i neopterećujuća u svakom pogledu\, kako bi mogla zamijeniti donedavni fizički svijet. Istina\, od samog početka\, od kada su prethistorici crtali po stijenama i po svojoj koži\, slika je bila pojam a ne vizualna činjenica. Tako je bilo i ostalo kad su radili slike na vazama i zidovima grobnica. Potom su slike-pojmovi rađeni na staklima i daskama. Platna su u opticaju od nedavno. Zatim\, opet više nisu. Svi mogući materijali koje proizvodi suvremeni čovjek\, sve to nosi SLIKU\, statičnu i pokretnu. Povijesna se SLIKA otela kontroli\, točnije raskinuta je njezina veza s realnim svijetom\, koji nije SLIKA. Zato za nazivom SLIKA poseže svatko\, kako mu se hoće. U tom kontekstu\, u nizu pokušaja otpora sveopćem kabareu (**Veselim se kad pada kiša\, jer ona pada i onda kad joj se ne veselim) neki slikari još uvijek slikaju na platnu. Taj uzaludni rad upravo govori o prirodi donedavne kulture koja nestaje\, a mogla bi se održati\, kao suodnos između čovjekovih bioloških mogućnosti i želje za svojevrsnom alkemijom. I kao što slovo ili istočnjački kriptogram simboliziraju i prizivaju i pojam i gestu i misao i zvuk i miris\, tako za kulturnog čovjeka\, materija može biti nešto drugo. Jao onima koji u to ne vjeruju. Privući nekoga da gleda i zagleda se u neki komad platna upravo je kulturni čin nagovora na transcendenciju. (***To je tako kao i u slučaju svake znanosti. Na kraju se utvrdi da je sve bilo drugačije.) \n  \nCitati: */ **/ ***/ Karl Valentin \n Tekst: Vladimir Gudac \n  \n  \n Dino Topolnjak rođen 1985. u Čakovcu. Diplomirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci pod mentorstvom Vladimira Gudca i studirao filmsku režiju na film.factoryu u Sarajevo pod mentorstvom Béle Tarra. Djeluje kao slikar i u filmskom mediju kao redatelj\, scenski slikar i scenograf. Izlagao na samostalnim i skupnim izložbama u Rijeci\, Zagrebu\, Puli\, Dubrovniku\, Labinu\, Berlinu\, Düsseldorfu\, New Yorku. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-stratum-2-dina-topolnjaka-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/07/Flora-plakati_07_Topolnjak_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;VALUE=DATE:20250708 DTEND;VALUE=DATE:20250714 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250708T083435Z LAST-MODIFIED:20250708T085632Z UID:10003156-1751932800-1752451199@planforculture.com SUMMARY:FRACTIONS OF HUMANITY: LITTER PERSONIFICATION_interdisciplinarna izložba Ive Pozniak u Flori DESCRIPTION:Što ako otpad nije samo otpad\, nego ogledalo čovječanstva? \nFractions of Humanity: Litter Personification multimedijalna je umjetničko-znanstvena izložba koja otpad prikazuje kao neodvojiv dio čovjeka i potrošačkog društva\, kroz spoj fotografije\, skulpture\, teksta i zvuka poziva na dublje promišljanje o njegovim egzistencijalnim dimenzijama. \nPutovanje započinje u Uvali Sumratin\, nekad živom prostoru zajedništva\, a danas emocionalno i fizički zapuštenom mjestu koje reflektira širi društveni problem i odnos prema okolišu. Skulpturalne strelice vode posjetitelje prema Galeriji Flora\, gdje započinje unutarnje suočavanje. U prostoru galerije\, uz originalnu glazbu\, sjenovitu rasvjetu i plave artefakte\, stvara se atmosfera tihe refleksije\, tuge i mogućnosti promjene. \nAutorica\, morska biologinja i umjetnica Iva Pozniak\, smješta odbačene lutke u stvarne pejzaže duž dubrovačke obale\, personificirajući otpad kao odraz potisnutih slojeva društva i kolektivne psihe\, nadahnuta Jungovim konceptom sjene. Lutke – nekoć dio bezbrižne dječje igre\, danas zaboravljeni artefakti – u kontekstu konzumerizma i nametnutih estetskih normi progovaraju i o oblikovanju ženskog identiteta unutar potrošačkog društva. Fotografije prikazuju oštar kontrast između sklada prirode i kaosa ljudskog otpada. U središtu izložbe ostaje ekološki problem – otpad koji se neprestano vraća\, kao materijalni trag kolektivnog potiskivanja i neodgovornosti. \nUlaz na izložbu je besplatan\, no “ulaznica” je vaše sudjelovanje u anonimnoj anketi kojom pridonosite znanstvenom istraživanju o emocionalnim reakcijama na otpad u okolišu. Izložba je dio doktorskog istraživanja koje se provodi na Sveučilištu u Dubrovniku. \nOva izložba ne traži da gledamo\, već da nešto promijenimo. \n………………………………………………… \nIva Pozniak je istraživačica na Sveučilištu u Dubrovniku\, gdje djeluje u Laboratoriju za inteligentne autonomne sustave – LARIAT\, na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Kao doktorandica na studiju Primijenjenih znanosti o moru\, njezino interdisciplinarno istraživanje spaja biologiju mora\, socijalnu ekologiju i ekološku psihologiju – povezujući zaštitu oceana\, umjetnost i ljudsko ponašanje. \nZnanstveno se fokusira na problem otpada u moru\, s posebnim naglaskom na psihološke i društvene uzroke njegova nastanka. Kao umjetnica\, duboko je nadahnuta morem\, vođena željom da kompleksne i često zanemarene teme iz znanstvenog svijeta približi javnosti kroz umjetnost. \nKombinirajući terensko istraživanje\, umjetničku fotografiju i skulpturu\, Iva istražuje na koje načine otpad odražava skrivene aspekte ljudske psihe i potrošačkog društva. Svojim radom nastoji potaknuti dublje razumijevanje i emocionalnu povezanost s okolišem\, otvarajući prostor za introspektivno promišljanje o zajedničkoj odgovornosti. \n  URL:https://planforculture.com/event/fractions-of-humanity-litter-personification_interdisciplinarna-izlozba-ive-pozniak-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/png:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/07/Fractions-of-Humanity_for-Facebook-Event.png ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250816T200000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250902T230000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250812T095957Z LAST-MODIFIED:20250812T095957Z UID:10003169-1755374400-1756854000@planforculture.com SUMMARY:Izložba Tri gracije Lukše Peka u Galeriji Flora DESCRIPTION:  \nPovezujući tradiciju dubrovačke kolorističke škole s aktualnim likovnim tendencijama\, Lukša Peko zauzima posebno mjesto na dubrovačkoj umjetničkoj sceni\, ponajprije zahvaljujući dosljednom\, ali uvijek istraživačkom pristupu figuraciji. \nIzložbom naslovljenom Tri gracije okuplja dvanaest grafika u tehnici suhe igle te trinaest ulja na platnu\, uglavnom iz ciklusa Modra soba s pogledom na Fuji\, ali i radove jednostavno naslovljene Ružičasti sjedeći akt\, Ležeći akt\, Crveni akt\, Sjedeći akt... \nIako su obje cjeline izvedene u različitim medijima\, povezuje ih autorova postojana fascinacija ljudskim likom\, ovom prilikom ženskim aktom\, i promišljanje prostora u kojem se to tijelo pojavljuje\, transformira i simbolički iščitava. \nŽensko tijelo u ovim radovima prolazi kroz niz formalnih i konceptualnih pomaka\, od monumentalne\, gotovo skulpturalne prisutnosti i konstrukcijske analitičnosti u grafikama\, do kolorističke zasićenosti\, taktilne mekoće i intimne atmosfere u uljima na platnu. \nNaslov Tri gracije na doslovnoj razini priziva antički motiv triju božica ljepote\, blagosti i plodnosti\, čest u povijesti umjetnosti\, od renesansnih majstora do modernih reinterpretacija. No\, kod Peka te gracije nisu idealizirani mitološki likovi\, nego figure koje nose tragove vlastite tjelesnosti i individualnog izraza te se ne bi moglo reći da emaniraju univerzalnu blagost i dobrotu. \nGrafički ciklus Tri gracije pokazuje autorovo izvrsno vladanje tehnikom i suverenu kontrolu crte\, kojom precizno modelira volumen\, te oblikuje strukturu plohe slažući čvrst ritam i stabilnost kompozicije. Tehnika suhe igle omogućuje gusto\, mrežasto tkanje linija koje modelira volumen tijela\, ali istodobno unosi i osjećaj taktilne hrapavosti. Figure su izdužene\, ponešto mehaničkih proporcija\, postavljene u konstruktivne prostore gdje se geometrija i organsko sudaraju: kugle\, piramide i mrežaste\, heklane teksture stvaraju ambijente između sna i matematičke sheme. Svaka od gracija nosi svoje prostorno okruženje i ritam\, a prisutnost životinja dodatno uvodi element začudnog i simboličnog. Tijelo u tim grafikama nije samo objekt gledanja već je svojevrsni stroj\, nositelj arhitektonskih i kozmičkih kodova. \nU seriji ulja na platnu Modra soba s pogledom na Fuji\, Pekova se figuracija pomiče prema intimnijem\, naoko senzualnijem registru. Boja preuzima primat: tamno crvene površine prostirke i ružičasti tonovi kože kontrastiraju tamnoj\, točkasto strukturiranoj pozadini\, dok mali prozor\, slika unutar slike\, otvara pogled na ikonografski prepoznatljiv motiv planine Fuji. \nUpravo taj medijativni element\, otvoreni prozor\, introspektivnoj modrini sobe otvara beskraj i slobodu pejzaža\, unoseći pritom ironično poigravanje s dalekim i egzotičnim svjetovima te diskretno odajući autorovu sklonost japanskoj umjetnosti. \nNekoliko slika uključuje i kolažirane elemente\, pri čemu su prozori\, inače nositelji pogleda prema daljini\, zatvoreni nečim nalik na zgužvane zavjese ili papirnate pregrade. Time se prostorna dinamika radikalno mijenja. Umjesto otvorenog horizonta\, interijer ostaje zatvoren u vlastitoj materijalnosti\, a pogled se zadržava na teksturi i plohi. \nLukša Peko u oba medija gradi slike koje traže spor pogled – pogled koji se zadržava i postupno otkriva pod-slojeve i njihova značenja\, pritom preispitujući tradicionalne motive i njihova ustaljena ikonografska čitanja. \nHelena Puhara \nLukša Peko rođen je 24. travnja 1941. godine u Dubrovniku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Kao đak zanimao se za slikarstvo i grafiku da bi prve poduke dobio od slikara Antuna Masle\, te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića. Godine 1961. upisao se na Slikarski odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu\, a za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. godine kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka te dobio nagradu ALU Zagreb za grafiku. Prvi put izlagao je s dvojicom dubrovačkih kolega\, Josipom Škerljom i Josipom Trostmanom\, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Iste godine otišao je na odsluženje vojnog roka te je kao vojnik 1966. godine imao u Splitu prvu samostalnu izložbu. Na grafičkoj specijalki ALU Zagreb 1968. završio je Poslijediplomski studij kod Marijana Detonija. Do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: Vrt bez dobi 1986. godine s književnikom Milanom Milišićem\, Kad su golubovi umirali 1992. godine s književnikom Feđom Šehovićem i ovu\, Marin Držić – Lukša Peko u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. Za svoj je rad dobio sljedeće nagrade: u Zagrebu Nagrada „Sedam sekretara SKOJ-a“ (1969.)\, u Dubrovniku II. nagrada Oktobarske izložbe (1970.)\, I. nagrada Oktobarske izložbe (1971.)\, II. nagrada Majske izložbe (1979.)\, I. nagrada Majske izložbe (1980.)\, II. nagrada Proljetne izložbe (1981.)\, I. nagrada Oktobarske izložbe (1982.)\, I. nagrada Prvog bijenala HDLU (1984.) i Nagrada Grada Dubrovnika (1996.)\, u Splitu Godišnja nagrada Slobodne Dalmacije (1992.) te je nositelj državnog odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Od 1968. živi i radi u Dubrovniku. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-tri-gracije-lukse-peka-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/08/Flora-plakati_Luksa-Peko_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250818T083000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250828T213000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250817T122911Z LAST-MODIFIED:20250817T122924Z UID:10003170-1755505800-1756416600@planforculture.com SUMMARY:Izložba Irene Frantal u Flori DESCRIPTION:Izložba Irene Frantal Monokrom (sjene na mokrom asfaltu) u Galeriji Flora predstavlja novi ciklus radova u kojem umjetnica nastavlja istraživati geometriju\, simetriju i suptilne odnose između plohe\, linije i materijala. Temelj ovih kompozicija je\, kako sama ističe\, potraga za skladom između dvaju principa – ženskog\, utjelovljenog u zakrivljenim linijama\, i muškog\, utjelovljenog u ravnim linijama. Ova napetost i ravnoteža istodobno su formalni i simbolički okvir izložbe. \nRadovi nastaju složenim postupkom višestrukog\, simetričnog presavijanja papira\, koji se potom izlaže kontaktu s ugljenim prahom. Umjetnica dlanovima i vrhovima prstiju nanosi pigment na slojeve presavijenih i rezanih listova\, bilježeći pritom svaku neravninu\, svaki rub. \nProces je na prvi pogled discipliniran\, ukorijenjen u geometrijskoj logici\, ali upravo u toj prividnoj strogoći otvara se prostor nepredvidivom – nasumičnim hvatanjima praha\, tragovima pritiska\, mikroskopskim reljefima nastalim u materijalu. \nOvi radovi nose u sebi i dalji trag umjetničina dugogodišnjeg interesa za strukturu knjige\, simetrične\, slojevite forme\, raspoređene u nizu\, koje u svojoj konstrukciji povezuju unutarnju logiku i ritmiziranu prisutnost papirnatih površina. \nIako ovdje knjiga nije izravno prisutna kao predmet\, njezina strukturalna načela ugrađena su u svaki rad\, tvoreći prigušenu arhitektoniku kompozicije. \nU navedenom postupku prepoznajemo i tradiciju origamija\, gdje presavijanje papira nikada nije samo tehnički čin\, nego meditativni proces koji povezuje materijal\, prostor i duh. Kao i u origami tehnici\, koja nije puko oblikovanje plohe u volumen\, već vježba svijesti u kojoj se pokret ruke prenosi u unutarnji ritam misli\, presavijanja u radovima Irene Frantal nose istu dimenziju. Nije riječ samo o konstruktivnim gestama koje omogućuju simetriju i oblik\, nego i o znakovima procesa\, u kojima se materijal preobražava u nositelja unutarnjih stanja\, odražavajući dinamiku između osobnog doživljaja i šireg\, univerzalnog smisla. \nVideo-projekcija morskih valova prelama se preko serije crteža i otvara novu dimenziju njihova doživljaja. Tako preklapanjem dvaju medija statična geometrijska forma prerasta u živo tijelo\, a apstraktni oblici poprimaju obilježja neobičnih organizama. U toj interakciji svjetla\, pokreta i plohe nastaje menažerija imaginarnih bića\, koja evocira fluidnost mora i ritam prirodnih procesa\, pretvarajući crteže u prizore nepredvidive i promjenjive vitalnosti. \nHelena Puhara \n\nIrena Frantal je samostalna likovna umjetnica čiji rad proizlazi iz minimalističke i monokromne estetike\, s fokusom na papir kao osjetljiv i promjenjiv materijal. Preklapanjem\, presavijanjem i suptilnim intervencijama stvara radove koji balansiraju između reda i poremećaja\, simetrije i namjerne “pogreške”\, stvarajući tihe\, ali vizualno i emotivno napete prostore. Diplomirala je Primijenjenu grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2004)\, magistrirala Book Arts na University of the Arts London (2010)\, te dodatno usavršavala crtež na Summer University of the Arts u Berlinu (2022). Redovito izlaže te surađuje s drugim umjetnicima na projektima knjiga umjetnika. Djeluje i u području edukacije o umjetničkoj knjizi\, a sudjelovala je u međunarodnim projektima u Švedskoj te na rezidencijama u SAD-u\, Litvi\, Austriji\, Švedskoj\, Njemačkoj i Španjolskoj. Njezine umjetničke knjige nalaze se u brojnim privatnim i institucionalnim zbirkama u Europi\, među kojima i u Kolekciji radova na papiru Muzeja primijenjene umjetnosti u Beču (MAK). Živi i radi u Zagrebu. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-irene-frantal-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/08/plakat_irena-frantal-najava_WEB-1.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250828T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250828T210000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250827T075156Z LAST-MODIFIED:20250827T075156Z UID:10003172-1756407600-1756414800@planforculture.com SUMMARY:Nivoi u porastu Tine Gverović u Flori DESCRIPTION:Promišljanje prostora i društveno-političkog konteksta Mediterana središnja je tema rada koji izlažem u javnom prostoru Florina vrta u Lapadu. Svaki pojedinačni segment rada referira se na različite materijale\, čime se ističe slojevita i raznolika povijest prostora – kako geološka\, tako i političko-ekonomska. “Nivoi u porastu” dosad je bio prikazan u sklopu treće faze Dubrovačkog bijenala\, Public\, koja je predstavila lokalne i međunarodne umjetnike kroz intervencije na specifičnim lokacijama javnih prostora dubrovačkog arhipelaga (Elafitski otoci\, Šipanska Luka). Rad će također biti predstavljen na izložbi “Iza plime” u MMSU Rijeka\, u sklopu međunarodnog festivala Art Explora\, u suradnji s Galerijom Flora. \nTina Gverović radi u mediju instalacije\, crteža\, slike\, zvuka\, teksta i videa. Njezin rad – često u formi dezorijentirajućih instalacija – istražuje ekonomiju i povijest materijala. Jedna od ključnih tema u njezinu radu jest pitanje potencijala političke vizije i reinvencije. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997.\, nakon čega je završila poslijediplomski studij na Jan van Eyck Akademiji u Maastrichtu i doktorirala na sveučilištu Middlesex u Londonu. \n\nProgram Nivoi u porastu ostvaruje se uz financijsku  potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH URL:https://planforculture.com/event/nivoi-u-porastu-tine-gverovic-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/08/plakat_Tina-Gverovic.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;VALUE=DATE:20250903 DTEND;VALUE=DATE:20250920 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250903T061139Z LAST-MODIFIED:20250903T061139Z UID:10003180-1756857600-1758326399@planforculture.com SUMMARY:Izložba Nikice Jurkovića u Galeriji Flora DESCRIPTION:Prolazeći kroz džepove vlastite odjeće\, torbu ili ruksak\, svima nam se dogodilo da naiđemo na stari račun koji u tom trenutku\, iz znatiželje ili dosade\, odlučimo ponovno promotriti. Iako se na prvi pogled može činiti kao beznačajan dokument\, ako dovoljno dugo zadržimo pozornost\, on nam može precizno otkriti nekoliko ključnih informacija o nama\, pritom ne otkrivajući našu dob\, spol\, zvanje ili nacionalnost: otkriva nam na kojoj smo se lokaciji na svijetu određenog datuma nalazili\, što smo točno radili i u kojem trenutku\, odnosno koliko je sati tada bilo. Te su informacije u većini slučajeva dovoljne da rekonstruiramo širu sliku događaja\, pa se nerijetko možemo prisjetiti i kako smo proveli taj dan\, koje su okolnosti dovele do tog mjesta\, kako smo izgledali i kako smo se osjećali. Tako naizgled banalan komadić papira\, kao zapis u vremenu\, pamti našu jedinstvenu orbitu i postaje svojevrsni autoportret. Dobiva li taj predmet nakon proživljenog trenutka novo značenje ili vrijednost? \nRad “Autoportreti (Brojevi s redomata)”\, umjetnika Nikice Jurkovića primjer je takvog „post-contemporary readymade“ koncepta. To je jedan od ukupno pet radova izloženih na izložbi “Bez naslova (Procesi)” u galeriji Flora\, nastalih u posljednjih pet godina. Osim što istražuje fenomen pamćenja kroz svakodnevne rituale prikupljanja i arhiviranja\, rad “Autoportreti”\, kao i preostala četiri rada na izložbi\, u fokusu ima proces protjecanja vremena i njegovo naknadno redefiniranje. \nFizičko bilježenje pamćenja i vremena putem nizanja i multipliciranja prisutno je i u radu “Bez naslova (Karte)”\, seriji grafika u dimenziji tramvajskih karata. Još jedan čin iz svakodnevice prelazi u umjetnički postupak\, pri čemu svakim novim umjetnikovim otkucavanjem jednog te istog bijelog pravokutnika u tramvaju otisak postaje sve manje čitljiv\, sve dok se potpuno ne apstrahira i prestane služiti svojoj izvornoj svrsi dokumentiranja prolaznosti. \nDonekle zaseban koncept u sklopu izložbe predstavlja rad “Ovo je Patka (Oglasi)”. Inicijalno zamišljena kao neka vrsta brenda koji se promovira kroz uporabne predmete poput majica\, šalova ili ručnika\, Patka je u ovoj varijanti potencijalno beskonačni niz oglasa postavljenih u javnom prostoru. Jurković je prvi put kao kopiju crteža izložio u jednom pothodniku u Beogradu\, a nakon što je uklonjena\, svaki idući oglas referirao se na posljednju izmijenjenu verziju. To konkretno znači da se više ne traga za originalom\, nego za kopijom kopije kopije itd. Osim što je ponovno prisutan element umnažanja i posljedičnog gubitka čitljivosti\, Patka unosi i dozu humora – evocirajući svojom jezičnom sintagmom prevaru. \nKao što “Ovo je Patka (Oglasi)” ima svoj vlastiti tijek\, tako je i “Stub prijateljstva” rad u stalnoj mijeni. Radi se o transkriptu WhatsApp razgovora između umjetnika i njegova prijatelja Mihaela Klanjčića\, koji se nadopunjuje sa svakim novim izlaganjem\, počevši od 25. 5. 2018. Listovi A4 papira smješteni su između dva betonska bloka i nisu dostupni za čitanje\, a sadrže doslovno sve što je ikada digitalno izrečeno unutar jednog odnosa\, prelazeći tako iz efemernog u materijalno. Ovakvim pohranjivanjem memorije jednog prijateljstva ono postaje na neki način sigurno od distorzije i zaborava\, dok stup s vremenom fizički raste. Drugačija vrsta bilježenja kolektivnog iskustva prisutna je u posljednjoj seriji “Odlikaši (Sakupljači petica)”. Nastajući spontano iz igre\, umjetnik sakuplja raznobojne papiriće koji označavaju da je u paketiću za motanje duhana preostalo još pet rizli. Papiriće lijepi na karton redoslijedom kojim ih sakuplja\, nižući ih u redove i stupce te potencirajući broj pet. Pritom se pojavljuje neočekivani koloristički moment\, a s vremenom se u stvaranje rada uključuju i drugi ljudi. Ponovno je prisutan dvosmisleni element kroz naslov rada\, koji aludira na školski sustav ocjenjivanja na ovim prostorima. \nOsim važnog aspekta bilježenja protoka vremena\, prisutnog u svim radovima Nikice Jurkovića – takozvanog “snapshota vremena” – što je u srži spomenutog „post-contemporary readymade“ koncepta\, ovakav pristup posljedično preispituje i autorstvo\, originalnost te kapitalističku produkciju. Umjetnički rad odražava kulturni kontekst i stalno se nadograđuje novim značenjima. Tako naposljetku možemo prepoznati još jedan razlog aktualnosti Jurkovićeva rada – održava se napetost između kapitalističke i umjetničke proizvodnje\, odnosno između neugasle potrebe za individualnošću i osobnim formiranjem te potrebe za komercijalnom produkcijom. Radovi na neki način postaju svjedoci svoga vremena i suvremeni po samoj svojoj biti – poput trenutne snimke vremena prema umjetnikovom odabiru\, koja se suprotstavlja bezvremenosti umjetničkih djela u klasičnim žanrovima. \nTena Bakšaj \n\nNikica Jurković rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao je Dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2012.) te potom na Odsjeku grafike Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (2018.)\, s najvećom pohvalom Summa Cum Laude. U sklopu Erasmus+ programa\, završio je Preddiplomski studij Bellas artes na Sveučilištu Complutense u Madridu (2017.) Izlagao je na desetak samostalnih i brojnim skupnim izložbama. Sudjelovao je na rezidenciji Unlimited (New York\, SAD\, 2025.) i Haffenkombinat (Leipzig\, Njemačka\, 2019. i 2024.). Dobitnik je pohvale 34. Salona mladih te Nagrade Radoslav Putar 2024. godine. \nČlan je HZSU-a i HDLU-a. Živi i djeluje u na relaciji Beograd – Zagreb. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-nikice-jurkovica-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/09/Flora-plakati_Jurkovic_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250915T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250915T220000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250911T081804Z LAST-MODIFIED:20250911T082009Z UID:10003191-1757962800-1757973600@planforculture.com SUMMARY:ANTONIO KISELIĆ LEDINSKY Konjunktura_ izložba i performans u Flori DESCRIPTION:Multimedijalna izložba Konjunktura u Medijateci HDLUDU – Florin dom dubrovačkoj publici predstavlja umjetničke radove Antonija Kiselića Ledinskog koji do sad nisu bili predstavljeni u javnosti. \nAutor u odnosu na raniji odabir njemu poznatih dominantni okvira performativnih praksi okreće se hrani iz egzistencijalne i političke motiviranosti\, pretpostavljajući kako se neutralizacija negativnih učinaka Antropocena može provesti kroz mijenjanje ljudskih obrazaca. \nKonjunktura (srednjovj. lat. coniunctura: veza\, spoj\, od lat. coniungere: združiti) postaje okidač za širenje njegove ideje o potrebi osvještenijeg pristupa prema planetarnim resursima i mogućnostima hrane kao medija ili motiva\, čime se postupno nagovještava njegov ulazak u zrelu umjetničku fazu. \nRiječ je o djelima u kojima se očituje nastavak identitetske nesigurnosti proizašle iz traume (Zamrznuti osjećaji\, 2017.)\, traganje za vlastitom ali i tuđom ulogom unutar obitelji (Majke\, 2025.)\, kao i nastavak poticanja na društvenu odgovornosti\, angažman i preuzimanje rizika (Braća\, 2025.) s fokusom na korijene (Vi ste sol zemlje\, 2025.) onkraj katoličkog odgoja i doktrine. Kritikom političke ljevice (Izvor je presušio\, 2025.) upućuje na krizu ljevice u kapitalizmu\, apelirajući na rastući globalni neofašizam (I pršut i čvarci\, 2025)\, njegovo prepoznavanje i potrebu za strukturiranim otporom. U nastavku izložbenog programa\, prilikom otvorenja izložbe\, umjetnik izvodi performans blagovanja (Hrana\, a ne oružje)\, nudeći okupljenima mogućnost kušanja jednostavnog makrobiotičkog jela od tucane pšenice\, slanutka\, tikve\, kukuruza\, krastavaca\, soli\, maslinova ulja\, limunova soka i rendane korice\, te začinskih trava iz Florinog vrta. \nKonjunktura naglašavaju važnost nastavka vršenja pritiska prema postojećim strukturama moći kako bismo uz postojeće nosive stupove održivog razvoja uvrstili onaj četvrti – kulturu\, bez čije mutacije čovječanstvo neće moći neutralizirati prijetnje novog globalnog rata\, smanjiti sve veću nejednakost globalnog Juga u odnosu na Sjever\, kao i danju degeneraciju ako ne učinimo ključni zaokret do kraja 2030. godine u konzumaciji planetarnih resursa. \nKiselić Ledinsky stoga koriste hranu kao alat\, putem kojeg nas potiču na osvještavanje političke uloge hrane\, ali i materiju kojom možemo podržati cijeljenje ne samo vlastitog bioma već i planeta\, izjednačujući npr. performativno gastronomsko iskustvo ka onom u području umjetnosti\, šireći perspektivu s likovnog prikazivanja prema obrazovanju i kritičkom razmišljanju. \nNicolas Bourriaud\, suosnivač Palais de Tokyo (Paris) definirao je umjetnički rad koji koristi ove elemente relacijskom estetikom\, koju definira kao „skup umjetničkih praksi koje kao svoje teoretsko i praktično polazište uzimaju cjelokupnost ljudskih odnosa i njihov društveni kontekst\, a ne neovisni ili privatni prostor.” Iako Kiselić Ledinsky uz prezentaciju vizualnih radova ujedno i kuha\, on ipak izvodi svoja teorijska i stečena znanja npr. iz procesa fermentacije hrane\, šireći naše gastronomsko iskustvo elementima autobiografskog\, znanstvenog\, vizualnog ili fiktivnog\, uvodeći nas u polje izvedbenog predavanja. Ana Vujanović\, teoretičarka izvedbenih studija navodi kako “umjetnici u ovoj relativno novoj disciplini rade na sjecištu između predavanja i izvedbe\, tragajući za kreativnim putevima uključivanja tradicionalnih metoda umjetničke komunikacije u predstavljanju njihovih ideja prema publici.” \nDakako da se područje suvremene umjetnosti od futurista sve do Documente u 2022. godini odabirom indonezijskog umjetničkog kolektiva ruangrupe mijenjanja i prihvaća sve šire estetike\, Kiselić Ledinsky prati\, dokumentira i stvara edukativno-iskustveni proces koji potencijalno može odgovoriti na pitanje: stvaramo li perspektivu za svijet mira nakon Antropocena? \nAntonio Kiselić Ledinsky (Bjelovar\, 1988.) multimedijalni je autor i producent koji djeluje u području vizualnih i izvedbenih umjetnosti. Kroz produkcijske i umjetničke programe\, snažnim i energičnim umjetničkim izričajem\, prožetim estetskom jednostavnošću\, komunicira o kulturno-političkim i etičko-identitetskim pitanjima. Ostvario je zapaženi angažman na riječkoj i nacionalnoj sceni\, podupirući rad i djelovanje nezavisnih organizacija Prostor Plus\, Saveza udruga Molekula\, Kreativnog kolektiva Kombinat i LGBTIQ centra Druga Rijeka. Idejni je začetnik i umjetnički direktor glazbeno-vizualnog happeninga Six Martinis\, koautor i producent međunarodnog izložbenog koncepta BRIDGES\, dok je kolaboracije i autorske radove prezentirao unutar 33. Salona mladih\, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci\, Zoom Festivala\, Ekscene\, Prostora Plus\, BLOK-a\, POGON-a Jedinstvo\, Galerije Spandow\, Galerije Grolman\, Whole Festivala\, Galerije Kocka… \n  URL:https://planforculture.com/event/antonio-kiselic-ledinsky-konjunktura-izlozba-i-performans-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/09/plakat_Antonio-Kiselic-Ledinsky_mediJAteka-FLORA.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250925T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251009T200000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20250924T150417Z LAST-MODIFIED:20250924T150559Z UID:10003205-1758826800-1760040000@planforculture.com SUMMARY:Guerilla Gourmet: izložba Line Kovačević u Galeriji Flora DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \nsa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe\nGuerilla Gourmet Line Kovačević \nkoje će se održati u četvrtak 25. rujna u 19 sati u Galeriji Flora.\n \n\nIzložba se može pogledati do 9. listopada svaki dan od 9-11 sati i od 16-20 sati. \nIzložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \n*** \n\nU umjetničkom se kontekstu gerilske akcije vežu uz street art i performans. Gerilski performansi i umjetnički radovi često imaju i estetske karakteristike ad hoc pripreme i brze ulične izvedbe kojoj slijedi – bijeg. Kod umjetnice i dizajnerice Line Kovačević forma pobune je spekulativni dizajn\, a akcije koje izvodi u javnom prostoru upotpunjene su objektima – elaboriranim predmetima želje koje je osmislila za tu svrhu\, potpuno se odmičući od gerilske estetike. No još je zanimljiviji očekivani rezultat pobune – a to je ostvarivanje bliskosti. Naziv izložbe “Guerilla Gourmet” se tako odnosi na seriju performansa koje izvodi u kontekstu javnog prostora ili prostora u privatnom vlasništvu\, ali otvorenog javnosti\, a koji se veže uz njen raniji rad “Set za online romantičnu večeru”. \nKao i u njenim ranijim radovima\, bilo da se radi o redizajnu sučelja ili aplikacije koju koristimo ili intervenciji u javnom prostoru\, gerilski moment njenog rada usmjeren je na rekreiranje zadatog i neočekivanu aproprijaciju specifičnog teritorija\, ne iz pozicije korisnika već iz pozicije kreatora vlastitog načina obitavanja u njemu. Set za online romantičnu večeru tako donosi niz lijepih i neobičnih predmeta čineći prostor ispred sučelja računala\, koji uglavnom doživljavamo kao radni\, romantičnijim. Standardni motivi romantičnih večera postaju motivi reinterpretacije za digitalni svijet\, slušalice su postale ujedno i ogrlica od bisera\, a tastatura je prekrivena po mjeri šivanim i ručno vezenim ubrusom. \nZa razliku od seta za romantičnu večeru koji promišlja tendencije sve veće tjelesne odsutnosti i digitalne prisutnosti nastale uslijed globalizacije\, Guerilla gourmet donosi romantiku na ulicu. Veliki dio romantike npr. čini ambijent\, rasvjeta\, i ostali restoranski rekviziti\, no jedan dio romantičnog doživljaja vezan je i uz hranu. Hormon bliskosti\, oksitocin koji se intenzivno luči tijekom zajedničkih obroka. U online verziji romantične večere virtualnu prisutnost osobe može upotpuniti i fizički doživljaj hrane koje prožima tijelo i stvara osjećaj bliskosti. Umjetnica eksperimentira s proporcijama događaja jer intimni čin večere bliskih ljudi preslikava u javni \, stvarajući tako moment začudnosti. \nUz to što se povezuje sa svojom publikom Guerilla Gourmetom\, Lina Kovačević uzima grad kao scenografiju. \nOsim gerilskog momenta izložbe u kojem smo vidjeli kako umjetnica identificira i kreativno prisvaja fizičke i virtualne prostore redizajnirajući ih\, u drugom segmentu izložbe nalazi se jedan\, kako ga umjetnica naziva found internet object. Radi se o velikom digitalnom printu na tekstilu koji prikazuje pozu tijela koja se obično koristi u estetici društvenih mreža\, autoportret ili ne\, neka zaključe sami posjetitelji izložbe. Uz to je izložen mali 3D print fizičke skulpture\, nastao skeniranjem 3D mobilnom aplikacijom. Ono što je zanimljivo i duhovito je da je nađeni objekt na internetu renesansno remek djelo – Michelangelov David. \nPrenoseći Michelangelovog Davida iz digitalnog mnoštva nazad u fizički prostor galerije\, s obzirom na to da se ne radi o bilo kojem “nađenom objektu na internetu” već upravo onom koji već u svojoj originalnoj verziji pripada vrijednoj svjetskoj kulturnoj baštini\, pitanje koje se postavlja tiče se konteksta. David Line Kovačević postaje diskurzivni objekt koji svojom aproprijacijom i rekontekstualizacijom obećava mnoštvo teorijskih razgovora i promišljanja pitanja poput autorstva\, utjecaja vremenskog tijeka\, konteksta fizičkog tj. virtualnog prostora na značenje određenog rada\, pa i na radikalne promjene vrijednosti objekta. \nU Ritual Shave in a Club Tent\, instalaciji koja je nastala po uzoru na boiler room party\, a izložena na dva klasična galerijska LCD ekrana\, i jednom manjem koji nonšalantno proviruje iz džepa traperica\, s glazbenom podlogom DJ-a Strahinje Arbutine\, rekreira vruću i zagušljivu atmosferu zabava u kojima zvuk i ritam dovode sudionike do osjećaja povezanosti i kolektivnog otkucavanja srca. Pomak koji Lina Kovačević ostvaruje u svom radu je da se veliki kolektivni klupski party s mnoštvom poznatih i nepoznatih sudionika odvio u intimnom privatnom prostoru stana s bliskim prijateljima i u tom smislu je rekontekstualiziran i prisvojen. Možemo reći da je vlastitom tjelesnom improvizacijskom izvedbom klupskog događaja taj događaj u potpunosti proživljen i sveden na mjeru čovjeka. \nMetoda aproprijacije\, te spekulativnost radova Line Kovačević otvaraju neka nova promišljanja mogućih društvenih odnosa\, omogućujući posjetiteljima da naslute skrivene silnice moći\, ali i mogućnosti pojedinačne pobune kroz kreativnost. Pobuna\, kako je vidi ova umjetnica\, u idealnom bi svijetu vodila k novootkrivenoj bliskosti i empatiji. \nOlga Majcen Linn \nLina Kovačević radi u novim medijima\, slikama i objektima. Rođena je u Zagrebu\, diplomirala je na Studiju dizajna u Zagrebu i magistrirala na Central St. Martins School of Art and Design u Londonu. Izlagala je na domaćim i međunarodnim izložbama poput Milan Triennale\, Paris Design Week\, London Design Week \, a kao veejay nastupala je na festivalima poput Club Transmediale\, Berlin i Contact Europe\, Beč. \nNjen rad je često opisivan kao subverzivan\, kritičan\, ali i duhovit\, s poetskom crtom na individualnoj i kolektivnoj razini. Paralelno internacionalno nagrađivanom grafičkom dizajnu\, radila je web instalacije poput “Edit this banner”\, robotičke instalacije “Raymond robot designer” te instalaciju “Set za online romantičnu večeru” koji je poklonjen od strane hrvatske ministrice kulture francuskoj ministrici kulture povodom izložbe Croatie La Voici u Parizu. \nIzlagala je na domaćim i međunarodnim izložbama\, a kao veejay nastupala je na festivalima poput Club Transmediale\, Berlin; Contact Europe\, Beč; Steirische Herbst i ExitSpace\, Graz; Muzički bijenale Zagreb\, UrbanFestival Zagreb i drugi. \nZa svoj rad dobila je nagrade poput ID Annual Design Review\, Art Directors Club\, Magdalena\, Red Dot\, te nagradu Young Guns NY. URL:https://planforculture.com/event/guerilla-gourmet-izlozba-line-kovacevic-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/09/Flora-plakati_Kovacevic_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251010T180000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251010T200000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20251009T160859Z LAST-MODIFIED:20251009T160859Z UID:10003258-1760119200-1760126400@planforculture.com SUMMARY:EVA IMR MRÁZIKOVÁ Emil Filla Gallery in Ústí nad Labem: Three decades of Art and Moving DESCRIPTION:Predavanje će prikazati aktivnosti Galerije Emil Filla u češkom gradu Ústí nad Labemu\, i to u posljednja tri desetljeća. Tijekom tog razdoblja\, naime\, ovaj grad i njegova kulturna scena doživjeli su dinamičnu transformaciju i rast te poprimili svoj današnji oblik. Autorica će predstaviti galerijsku scenu\, umjetničke institucije\, ličnosti i aktivnosti koje su tipične upravo za Ústí nad Labem i koje doprinose jedinstvenom karakteru ovog mjesta. \nEva Imr Mráziková\, dr. sc.\, docentica je na Odsjeku za povijest i teoriju umjetnosti Fakulteta umjetnosti i dizajna Sveučilišta Jan Evangelista Purkyně u Ústí nad Labemu. Fokus njezinog nastavnog rada su suvremeni umjetnički trendovi\, kustoske prakse i djelovanje galerijskih institucija. Već preko dva desetljeća djeluje i kao kustosica\, organizirajući izložbe i umjetničke projekte\, te vodi Galeriju Emil Filla u Ústí nad Labemu. U svom galerijskom radu posebno je usredotočena na prezentaciju izložbi i komunikaciju između umjetničke institucije i publike. \n————————eng \nThe lecture will present the gallery activities in Ústí nad Labem over three decades\, during which the city and its cultural scene have dynamically transformed\, grown\, and evolved into their current form. The author will introduce the gallery scene\, art institutions\, personalities\, and activities that are specific to Ústí nad Labem and contribute to the unique character of this place. \n Mgr. Eva Imr Mráziková\, Ph.D. \nis an Assistant Professor at the Department of Art History and Theory at the Faculty of Art and Design\, Jan Evangelista Purkyně University in Ústí nad Labem. Her lectures focus on the latest trends in contemporary art\, curatorial practices\, and gallery operations. For over two decades\, she has also worked as an art curator\, organizing exhibitions and projects\, and has been leading the Emil Filla Gallery in Ústí nad Labem. A central aspect of her work emphasizes exhibition presentation and the communication between the gallery institution and its audience. URL:https://planforculture.com/event/eva-imr-mrazikova-emil-filla-gallery-in-usti-nad-labem-three-decades-of-art-and-moving/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:LECTURE ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/10/Poster_Eva_Flora-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251110T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251111T200000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20251106T124506Z LAST-MODIFIED:20251106T124646Z UID:10003280-1762768800-1762891200@planforculture.com SUMMARY:Izložba Paralelne realnosti u Flori DESCRIPTION:U projektu Paralelne realnosti učestvuju autori i autorke iz Novog Sada – Maja Erdeljanin\, \nStevan Kojić\, Ljiljana Maletin Vojvodić i Dragan Vojvodić\, koji kroz različite pristupe i \nmedije artikulišu slojevite odnose između ličnog sećanja\, društvenih konstrukata i umetničke \nreinterpretacije. Na izložbi u Galeriji Flora u Dubrovniku predstavljaju svoja novija istraživanja \nkoja nisu samo reprezentacija jednog grada\, već više kritički otisak njegovih umetničkih i \ndruštvenih transformacija. Umetnička knjiga\, kao objekt i diskurs\, u Novom Sadu ima dugu \ntradiciju\, ukorenjenu u novoj umetničkoj praksi kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina\, \nkada je knjiga postala prostor eksperimenta\, vizuelne komunikacije i dokumenta. Ova izložba \nreferiše na tu istoriju\, ali i na promene prožete migracijama\, naročito tokom ratova devedesetih\, \nkada su lične naracije postale svedočanstva o gubitku\, nestabilnosti i riziku. Izložba povezuje \nrazličite lokacije\, prostor Dubrovika\, Cavtata\, estonskog grada Tartua\, Varoši na Kipru i Novog \nSada\, kao i različite medije – crtež\, tekst\, knjigu–objekat\, video\, fotografiju\, instalaciju i sl.  \nBeleži aktuelne događaje\, koji ukazuju na turbulentnu sadašnjost i potrebu za društvenom \nartikulacijom i promenom. Umetnici i umetnice propituju svoju svakodnevicu\, bilo da je ona \nusmerena na teme ličnog identiteta\, kolektivne memorije ili društvenopolitičke stvarnosti. \nUkazuju na važnost umetničkog delovanja i zajedničkog promišljanja budućnosti. \nLjiljana Maletin Vojvodić\, kao književnica\, polazi od iskustva konceptualne umetničke prakse. \nTokom rezidencijalne posete grafičko-umetničkoj štampariji u Tartuu\, stvara Instruction \nReadings – umetničke knjige–objekte koje funkcionišu u proširenom polju književnosti. \nPovezuje korice odbačenih knjiga ruskih\, persijskih i estonskih autora sa praznim stranicama \nrecikliranog papira\, uz utiskivanje naslova Gutenbergovom presom. Knjige bez očekivane \nnarativne sadržine postaju performativno polje koje afirmiše eksperimentalne i nekonvencijalne \nforme čitanja i pisanja\, usmeravajući ih ka ideji\, procesu i kontemplaciji\, u suprotnosti sa \nsavremenoj\, algoritmizovanoj proizvodnji sadržaja. Istovremeno\, upotrebom recikliranog papira \ni re-use korica\, ukazuje na značaj ekološke svesti u savremenom tehnološkom okruženju. \ņMaja Erdeljanin je od 2006. godine posvećena dnevničkom pristupu umetnosti u svom ciklusu \nDragi dnevniče\, odnosno svakog dana beleži iskaze sopstvene stvarnosti i kreira po jedan \numetnički zapis u formi kolaža\, crteža\, akvarela i slike. Kao umetnica i književnica\, vremenom \nrazvija i specifične forme mesečnih kalendara sa audio-pričama za slepe\, kao i umetničke \nknjige–objekte u kojima se prepliću svakodnevni događaji\, introspektivna svedočanstva\, \nrazmišljanja o svom psu i sugrađanima\, lekarskim izveštajima\, fizičkim stanjima ili \nmotivirajućim reklamama namenjenih ženama. Autorka čini vidljivim intimne priče o \nsopstvenom identitetu koje su istovremeno nosioci odjeka turbulentne i medijski zagušene \ndruštvene stvarnosti. \nDragan Vojvodić u svojim autobiografskim radovima Bronhitis I\, II\, U potrazi za izgubljenim \nvremenom i Arhitektonska buka polazi od sopstvenog detinjstva i odrastanja u Sarajevu 70-ih \ngodina\, te lečenja od bronhitisa u specijalizovanoj dečijoj bolnici u Cavtatu. Dečiji crteži na \ndopisnicama iz bolnice i video-zapisi Dubrovnika i Sarajeva njegovog oca postaju segmenti \numetničkih istraživanja. Prostori lične memorije prožete traumom\, bolešću\, ratom i \nraseljavanjem\, istovremeno ispunjeni porodičnom bliskošću\, rutinom i svakodnevicom\, uprkos \nistorijskim lomovima ostaju deo njegovog identiteta vidljivi i u umetničkoj praksi. Mapiranjem \nsopstvene istorije\, autor pristupa arhiviranju emotivnih i kulturnih fragmenata zajedničke \nprošlosti\, kolektivnih kodova stanovnika bivših jugoslovenskih republika. \nStevan Kojić nastavlja svoj višegodišnji ciklus „Samoodrživi sistem apsurda“\, istražujući \nsimulirano preživljavanje unutar postindustrijskog\, postutopijskog prostora. U svojim \nfotografijama nastalim upotrebom infracrvenog snimanja u Famagusti / Varoši na Kipru \nproblematizuje krhkost nestabilnih sistema koji dovode do rata\, migracije stanovništva i \nurušavanja gradskih struktura prepuštenih silama prirode. Svojevrsni „grad duhova“ postaje \nprimer distopijske scenografije surove političke realnosti. Istovremeno\, snimci nastali u Novom \nSadu\, njegovom mestu stanovanja\, ukazuju na uticaje koruptivne političke tenzije\, kontrole i \nnjenog kolapsa na primeru slike policijske moći koja postaje odraz društvene nemoći i \npropadanja. \ndr Sanja Kojić Mladenov \nO autorima:\n \nMultimedijalni umetnik Dragan Vojvodić studije započinje na Akademiji likovnih umetnosti u Sarajevu\, a diplomira slikarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama i projektima u Srbiji i inostranstvu (Muzej savremene umetnosti Vojvodine\, Salon Muzeja savremene umetnosti u Beogradu\, Muzej moderne i suvremene umetnosti Rijeka\, EuropeNow Columbia University\, SAD\, Nacionalna galerija BiH\, Cenar savremene umjetnosti Crne Gore i dr.). \nUčestvovao je na domaćim i međunarodnim umetničkim projektima i bijenalima (Art Encounters bijenale\, Temišvar; Oktobarski salon\, Beograd; Bijenale umetnosti u Pančevu; Missing Stories\, Gete institut Beograd; Risk Change\, Novi Sad; 700IS Video Art Festival\, Island i dr.)\, kao i na festivalima performansa u Srbiji\, Hrvatskoj\, Mađarskoj i Italiji. Učesnik je rezidencijalnih i istraživačkih programa na Grenlandu\, u Norveškoj\, Švedskoj\, Finskoj\, Japanu\, SAD\, Rusiji\, Estoniji\, Španiji\, Portugalu\, Francuskoj i dr. \nJedan je od umetnika koji su predstavljeni na 60. Venecijanskom bijenalu u okviru projekta umetnice Vlatke Horvat By the Means at Hand u Paviljonu Hrvatske. Osnivač je nevladine organizacije Art Box u Novom Sadu. \ndraganvojvodic.wordpress.com \nLjiljana Maletin Vojvodić je književnica\, umetnica i istraživačica u oblasti kulture iz Novog Sada gde je i završila studije književnosti. Autorka je romana Skrik\, Oni koji jedu sirovo meso i Patuljci i Hiperboreja\, kao i nefikcionalnih knjiga #Značenje doma (Farsickness/Homesickness/Homelessness)\, Kako razumeti novu umetničku praksu i drugih. \nBoravila je u umetničkim i istraživačkim rezidencijama u Norveškoj\, Finskoj\, Švedskoj\, na Grenlandu\, Svalbardu\, Islandu\, u Japanu\, Francuskoj\, Austriji\, Letoniji\, Rusiji\, Estoniji i SAD. Dobitnica je više književnih i umetničkih nagrada\, kao i inostranih grantova i stipendija. Zajedno sa umetnikom Draganom Vojvodićem izlagala je u Norveškoj (Svalbard)\, Švedskoj\, Estoniji\, SAD (EuropeNow\, Columbia University) i Srbiji. \nAutorka je i umetničkih knjiga\, kolaža i fotografija; glavna i odgovorna urednica portala Art Box posvećenog savremenoj umetnosti\, rodnim pitanjima i interkulturnom dijalogu. Članica je Srpskog književnog društva i Udruženja književnika Vojvodine. \nhttps://artboxportal.com/ljiljana-maletin-vojvodic-portfolio/ \nStevan Kojić (1973) je medijski umetnik sa sedištem u Novom Sadu. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu\, a doktorirao na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu\, gde je radio kao redovni profesor na Departmanu za nove medije. Predavao je i na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju i Fakultetu likovnih umetnosti na Cetinju. \nNjegova umetnička praksa istražuje preseke ekologije\, tehnologije i sistemske kritike\, često se materijalizujući kao hibridni\, samoregulišući ambijenti koji funkcionišu istovremeno kao skulpturalni sistemi i konceptualne provokacije. Njegov dugoročni konceptualni okvir\, „Samoodrživi sistem apsurda“\, bavi se temama postideološkog preživljavanja\, tehno-anarhije i estetike neuspeha\, gradeći eksperimentalne ekosisteme u kojima apsurd postaje uslov izdržljivosti i imaginacije. \nhttps://stevankojic.com/ \nMaja Erdeljanin (Novi Sad\, 1971) bavi se umetnošću kroz autorski (likovni i prozni) i urednički rad. Njena umetnička praksa podjednako postavlja pitanja etike i estetike\, istražuje filozofske i ekološke teme\, kao i koncept lepote i harmonije\, sa posebnim fokusom na psihološki značaj boja (ciklus “Color Therapy” 2006-2012). Na umetničkoj sceni Novog Sada i Vojvodine aktivna je od 1992. godine\, a od kasnih devedesetih sarađuje sa umetničkim institucijama i organizacijama širom Evrope. Objavila je romane “24 x 30”\, “Der Dnevnik” i “Naglas”\, putopis “La razglednica”\, zbirku kratkih priča “Dragi dnevniče” i umetničku monografiju Novog Sada “Slika grada – Novi Sad u likovnim umetnostima 18–21. veka”. Od 2006. godine vodi vizuelno-prozni dnevnik koji danas broji više od 500 radova (slika\, kratkih priča\, video i audio zapisa). Najnoviji deo tog ciklusa čine knjige-objekti pod nazivom “Dragi dnevniče\, biblioteka”. \nwww.majaerdeljanin.com \nSanja Kojić Mladenov (1974)\, PhD\, kustoskinja i istoričarka umetnosti; usmerena ka istraživanju savremene umetničke teorije i prakse\, digitalnih medija i roda. Muzejska savetnica Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i direktorka istog (2013–2016). Kustoskinja Paviljona Srbije na 54. Venecijanskom Bijenalu savremene umetnosti (2011)\, izložbe Dragoljuba Raše Todosijevića\, nagrađenog internacionalnim priznanjem – Uni Credit Venice Award i Paviljona Severne Makedonije na 59. Venecijanskom Bijenalu savremene umetnosti (2022)\, izložbe Monike Moteske i Roberta Jankuloskog\, zajedno sa Anom Frangovskom. Kustoskinja međunarodne putujuće izložbe EVROVIZION.CROSSING STORIES AND SPACES (od 2019)\, zajedno sa Sabinom Klemm\, instituta za internacionalnu kulturnu saradnju Nemačke – ifa (Institut für Auslandsbeziehungen). Dobitnica priznanja BeFem (2023); „Lazar Trifunović” (2016) i priznanja Društva istoričara umetnosti Srbije (DIUS) (2013). Autorka knjiga „SKOK I ZARON: diskursi o rodu u umetnost” (2020) i „Feminizam i vizuelna umetnost. Između teorije i prakse” (2023). \nhttps://sanjakm.blogspot.com/ URL:https://planforculture.com/event/izlozba-paralelne-realnosti-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/11/plakat_PARALELNE-REALNOSTI-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251212T080000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251217T170000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20251214T161402Z LAST-MODIFIED:20251214T161402Z UID:10003331-1765526400-1765990800@planforculture.com SUMMARY:DUBROVNIK BIENNALE_Public DESCRIPTION:DUBROVNIK BIENNALE_Public \n12. 12. – 15. 12.2025. \nAntun Maračić \nPasko Burđelez \nNastasja Špilj \nTina Gverović \nBen Cain \nSlaven Tolj \nIvana Pegan \nElis Kondelíková \nAnte Vlahinić \nCristina David \nNives Sertić \nIvona Vlašić \nAna Požar Piplica \nDorinda Bulić Čotić \n22. Ljetna škola filma Šipan \nKao treću fazu Dubrovnik Biennala\, Umjetnička organizacija Tkivo od 24. srpnja do 3. kolovoza 2025. organizirala je grupnu izložbu lokalnih i međunarodnih autora u formi umjetničkih intervencija u javnom prostoru Šipanske Luke pod nazivom „Public”. Autori i njihovi radovi propituju suvremenu upotrebu javnog prostora te načine na koje promjene u javnom prostoru utječu na zajednicu i pojedinca. \nKako se koristi javni prostor? Kako ga zajednica i pojedinci oblikuju? Treba li zdravo društvo javni prostor i koja je njegova svrha? Koje su mu ključne odlike ? Iako su ova pitanja u određenoj mjeri retorička te je jasno da je javni prostor nužan za vitalnost grada\, upravo zbog sve učestalije komercijalizacije postaje sve važnije iznova ih postavljati. \nIzložba „Public” u proširenom izdanju bit će postavljena u Florinom domu od 12. do 15. prosinca 2025. godine. \n—– \nAs the third phase of the Dubrovnik Biennale\, “Tkivo” art organization presented a group exhibition of local and international artists. Titled Public\, it was held from 24 July to 3 August 2025\, in the form of art interventions in the public space of Šipanska Luka. With their works\, the featured artists reflect on the modern use of space\, exploring how changes in public space affect the community and individuals. \nHow do we use public space? In what ways do communities and individuals shape it? Does a healthy society need public space and what is its purpose? What are its key characteristics? Even though these questions are partly rhetorical\, and we already know that public space is essential for the vitality of towns and cities\, due to the growing commericalization it is becoming ever more important to keep asking them. \nThe Public exhibition will be shown in an expanded form in Flora’s Home\, from 12 to 15 December 2025. URL:https://planforculture.com/event/dubrovnik-biennale_public-2/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/12/plakat_DUBROVNIK-BENNALE_2025-copy-1.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251212T090000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251217T180000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20251214T161215Z LAST-MODIFIED:20251214T161215Z UID:10003330-1765530000-1765994400@planforculture.com SUMMARY:DUBROVNIK BIENNALE_Public DESCRIPTION:DUBROVNIK BIENNALE_Public \n12. 12. – 15. 12.2025. \nAntun Maračić \nPasko Burđelez \nNastasja Špilj \nTina Gverović \nBen Cain \nSlaven Tolj \nIvana Pegan \nElis Kondelíková \nAnte Vlahinić \nCristina David \nNives Sertić \nIvona Vlašić \nAna Požar Piplica \nDorinda Bulić Čotić \n22. Ljetna škola filma Šipan \nKao treću fazu Dubrovnik Biennala\, Umjetnička organizacija Tkivo od 24. srpnja do 3. kolovoza 2025. organizirala je grupnu izložbu lokalnih i međunarodnih autora u formi umjetničkih intervencija u javnom prostoru Šipanske Luke pod nazivom „Public”. Autori i njihovi radovi propituju suvremenu upotrebu javnog prostora te načine na koje promjene u javnom prostoru utječu na zajednicu i pojedinca. \nKako se koristi javni prostor? Kako ga zajednica i pojedinci oblikuju? Treba li zdravo društvo javni prostor i koja je njegova svrha? Koje su mu ključne odlike ? Iako su ova pitanja u određenoj mjeri retorička te je jasno da je javni prostor nužan za vitalnost grada\, upravo zbog sve učestalije komercijalizacije postaje sve važnije iznova ih postavljati. \nIzložba „Public” u proširenom izdanju bit će postavljena u Florinom domu od 12. do 15. prosinca 2025. godine. \n—– \nAs the third phase of the Dubrovnik Biennale\, “Tkivo” art organization presented a group exhibition of local and international artists. Titled Public\, it was held from 24 July to 3 August 2025\, in the form of art interventions in the public space of Šipanska Luka. With their works\, the featured artists reflect on the modern use of space\, exploring how changes in public space affect the community and individuals. \nHow do we use public space? In what ways do communities and individuals shape it? Does a healthy society need public space and what is its purpose? What are its key characteristics? Even though these questions are partly rhetorical\, and we already know that public space is essential for the vitality of towns and cities\, due to the growing commericalization it is becoming ever more important to keep asking them. \nThe Public exhibition will be shown in an expanded form in Flora’s Home\, from 12 to 15 December 2025. URL:https://planforculture.com/event/dubrovnik-biennale_public/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/12/plakat_DUBROVNIK-BENNALE_2025-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;VALUE=DATE:20260110 DTEND;VALUE=DATE:20260111 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20251206T150919Z LAST-MODIFIED:20251206T150919Z UID:10003323-1768003200-1768089599@planforculture.com SUMMARY:Heimo Wallner u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \nsa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe\n \n\nHEIMO WALLNER \n\nOK \n\n\nkoje će se održati u petak 5. prosinca u 19 sati u Galeriji Flora.\n \n\nIzložba i rezidencijalni boravak umjetnika odvija se u sklopu Godišnjeg programa Medijateke. Heimo Wallner će u Galeriji Flora izložiti recentne crteže tintom i animacije te zidni crtež u prostoru buduće Grafičke radionice. \n\nIzložba se može pogledati do 10. siječnja 2026. svaki dan od 9-13 sati i od 16-18 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com\n \n \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori.\n \n\nProgram Galerije Flora i Medijateke suvremenih umjetničkih praksi ostvaruje se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for Culture \n\n—————— \nArtist Statement \nCrtam\, a taj se kontinuirani proces manifestira u hrpama crteža\, animacija i\, kada je\nto moguće: crtežima na zidovima – napravljenim brzo\, s jasnim rokom. Ovi zidni\ncrteži me prisiljavaju da generiram slike na licu mjesta; male niti narativa kristaliziraju\nse\, isprepliću\, povezuju i remete. Postaju ritam\, tekstura\, ornament: tapete.\nLjudsko stanje je moj plijen. Glupost (moja i opća) beskrajan izvor. Banalno i bitno\,\ndnevne vijesti nasuprot vječnim istinama\, privatne bolne tajne pretvaraju se u\npraktične šale – katarzu i prokletstvo odjednom.\n* \nHeimo Wallner rođen je u Salzburgu u Austriji 1961. godine i studirao je kiparstvo na\nBečkoj akademiji umjetnosti. Izlagao je svoje radove u Europi\, Japanu i Sjedinjenim\nDržavama. Heimo Wallner se prvenstveno izražava crtežom. Uspoređuju se s\n„automatskim“ radovima ranih nadrealista. Wallner se bavi vrstom suspenzije svijesti\nkao sredstvom izražavanja ideja i slika podsvijesti. Glavni protagonist u Wallnerovom\nradu je gola figura s licem nalik maski i praznim očima – elementarni\, odvojeni\n„svatko“ koji prolazi kroz mlin ljudskih strahova i nada\, opsesija i želja. Njegov rad\noscilira između zidnih crteža\, crtanja/animacije i skulpture. Živi u Vermontu i Austriji\ngdje je i kustos programa umjetnika u rezidenciji hotelpupik. \n—————————————————————————————————————– \nArtist Statement\nI draw\, and this ongoing process manifests itself in piles of drawings\, animations and\nwhen possible: room drawings – made quickly\, with a clear deadline\, these wall\ndrawings force me to generate imagery on the spot and little strands of narratives\ncrystallise\, interweave\, connect\, and disrupt. They become rhythm\, texture\,\nornament: wall paper.\nThe human condition is my quarry. Stupidity (my own and the general) an endless\nsource. The banal and the essential\, daily news vs eternal truths\, private painful\nsecrets turn into practical jokes – catharsis and damnation all at once.\n*\nHeimo Wallner was born in Salzburg\, Austria in 1961 and studied sculpture at the\nVienna Academy of Fine Arts. He has exhibited his work internationally. Heimo\nWallner’s primary work exists as drawing installations. They have been compared to\nthe “automatic” works of the early Surrealists. Wallner engages in a type of\nsuspension of the conscious mind as a means of expressing ideas and images of the\nsubconscious. The primary protagonist in Wallner’s work is a naked figure with a\nmask-like face and empty eyes – an elemental\, detached “everybody\, – goes through\nthe mill of human fears and hopes\, obsessions and desires.\nHis work oscillates between wall drawings\, drawing/animation and sculpture.He lives\nin Vermont and Austria where he also curates the artists in residence program\nhotelpupik. URL:https://planforculture.com/event/heimo-wallner-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/12/poster--scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260206T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260227T180000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20260202T070707Z LAST-MODIFIED:20260202T070707Z UID:10003384-1770372000-1772215200@planforculture.com SUMMARY:Monokromi (svjetlosni reljefi) Damira Sobote u Galeriji Flora DESCRIPTION:Damir Sobota u prostoru Galerije Flora izlaže ciklus radova koji se\, na prvi pogled\, doimaju krajnje jednostavnima. Sedam kvadratnih formata\, svaki dimenzija 70 x 70 cm\, svaki naslovljen tek bojom koju nosi: Crveni\, Zeleni\, Plavi\, Sivi\, Žuti… No ta se prividna jednostavnost vrlo brzo pokazuje kao optička i misaona zamka. Jer ono što Sobota izlaže nisu slike u klasičnom smislu riječi\, niti su to objekti koji bi se dali iscrpiti jednim pogledom. Riječ je o radovima koji se aktiviraju tek u susretu s promatračem\, u kretanju\, u promjeni kuta gledanja\, u svjetlu koje klizi preko njihove površine i vraća se oku kao stalno promjenjiv događaj. \nMonokromi (svjetlosni reljefi) nastavak su autorova dugogodišnjeg istraživanja odnosa materije i svjetla\, vidljivog i misaonog\, onoga što jest i onoga što se tek događa. \nSam postupak izrade najbolje opisuje autor. Radovi su sastavljeni od tisuću i više fragmenata istog papira\, tvornički rezanog na identične dimenzije. U samom procesu rezanja događa se ključni\, gotovo nevidljivi pomak: sablja koja reže papir savija njegov rub u mikromilimetarskom rasponu\, ostavljajući trag koji postaje vidljiv tek u susretu sa svjetlom. Budući da papir ima četiri moguće bočne strane\, odnosno četiri ruba\, svaki fragment\, iako načinjen od istog materijala i iste boje\, reflektira svjetlo drugačije. Tako nastaju četiri tona iste boje\, ne kao rezultat miješanja pigmenata\, nego kao posljedica fizičkog procesa i prostorne orijentacije materijala. \nSobota te fragmente kompozicijski slaže s gotovo asketskom disciplinom. Svaki ton\, svaka strana papira\, zauzima jednaki dio površine rada. Površina je ravnomjerno raspoređena\, ali nikada statična. Upravo suprotno. U toj strogoj strukturi rađa se neprestano titranje. Kako se promatrač pomiče\, kako se mijenja kut gledanja ili izvor svjetla\, boja se mijenja\, treperi\, tamni i posvjetljuje. \nSobota koristi jednu boju kako bi otvorio prostor njezine unutarnje složenosti. Ona je polje istraživanja\, frekvencija na kojoj se susreću materija i svjetlo. \nU jednom trenutku\, kako umjetnik sam kaže\, materija papira postaje materija svjetla. To nije metafora\, nego doslovan opis onoga što se događa pred očima promatrača. Površina rada ne reflektira svjetlo kao ogledalo\, niti ga upija kao tamna ploha. Ona ga lomi\, raspršuje\, modulira. Svaki fragment papira ponaša se kao mala optička jedinica\, hvatajući svjetlo i vraćajući ga u prostor na drugačiji način. \nAko bismo ove radove pokušali usporediti s drugim umjetničkim formama\, mogli bismo reći da se Sobota ovdje približava glazbi. Sam će reći: Ako ćemo slikovito\, detaljnije i motivima kompliciranije radove bih usporedio sa pjesmom ili skladbom no zbog svoje minimalnosti mogu reći da na ovaj rad gledam kao na ton\, frekvenciju. \nMinimalizam ovih radova nije estetska poza\, niti formalna redukcija radi same redukcije. On je nužan kako bi se omogućilo ono bitno: iskustvo percepcije. \nMonokromi su otvorena polja u koja se upisuje iskustvo gledanja. U tom smislu\, svaki susret s radom je drugačiji. Boja koju vidimo danas nije ista ona koju ćemo vidjeti sutra\, jer neće biti isto svjetlo\, isti kut\, isto stanje svijesti. \nHelena Puhara \n\nO autoru: \nDamir Sobota (1988\, Zagreb) \nDiplomirao (2013) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu\, smjer Grafika. Radove je izlagao na samostalnim i grupnim izložbama\, među kojima su 47. Likovni salon\, Sublacije\, Crna Gora(2025)\, 29.Slavonski Biennale\, Institut nevidljivog (2024)\, Galerija Bačva\, Sjever Istok Jug Zapad Sjever (2024)\, Lukowa Art Collection\, Luzern\, Švicarska (2023)\, Studio Tommaseo\, Trieste Contemporanea\, Trst (2022)\,Nagrada Radoslav Putar\, Salon Galić\, Split (2020)\, Palindrom\, Lauba/U10\, Zagreb/Beograd (2020/2021)\, Known Unknowns\, Westpol A.I.R. Space\, Leipzig (2019)\, 11. HT Nagrada\, Muzej za suvremenu umetnost\, Zagreb (2018)\, nekoliko edicija Bijenala Slikarstva. \nSudjelovao je na rezidencijalnom programu u Njemačkoj i SAD-u. Residency Unlimited-New York (2021)\, Halle 14/Hafenkombinat-Leipzig (2017/2018) \nDobitnik je nekoliko nagrada. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Živi i radi u Zagrebu. \nKontakt: sobota88@hotmail.com URL:https://planforculture.com/event/monokromi-svjetlosni-reljefi-damira-sobote-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/02/Flora-plakati-2026-Sobota-WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260306T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260327T180000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20260302T142721Z LAST-MODIFIED:20260302T142722Z UID:10003414-1772791200-1774634400@planforculture.com SUMMARY:Izložba Zapis Ive Zagode u Galeriji Flora DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nZapis \nIVA ZAGODA \nkoje će se održati u petak 6. ožujka u 19 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 27. ožujka svaki dan osim ponedjeljka od 10-12 sati i od 15-18 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori. \n\nIva Zagoda: Vizualni registri neopipljivog\nPred nama su radovi koji funkcioniraju kao vizualni registri procesa\, pokreta i zvuka. Slikarstvo Ive Zagode prostor je u kojem platno djeluje kao aktivno polje za bilježenje nevidljivog ili teško uhvatljivog. Njezine su kompozicije pročišćene\, lišene suvišnog te ostavljaju promatraču slobodu za vlastito tumačenje. \nU suvremenom kontekstu\, Ivu možemo promatrati kao interpretatoricu okoline koja vlastita stanja\, podražaje i zapažanja prevodi u boju i gestu. Riječ je o svojevrsnoj sinesteziji: umjetnica pretače jedan osjetilni podražaj u drugi medij\, dajući neopipljivom zvuku ili prolaznom osjećaju novi život i opipljiv oblik. Ti su zapisi duboko subjektivni\, određeni njezinim trenutnim raspoloženjima i stajalištima\, no upravo ta otvorenost dopušta svakom novom promatraču da tim „zvukovima“ udahne novo značenje. \nKljuč za čitanje njezinih radova leži u samoj prirodi poteza. Na platnima susrećemo različite karaktere kretanja: postoje oni suvereni\, čvrsti i direktni zahvati koji svoj smjer poznaju i prije samog prvog koraka. Nasuprot njima stoje oni uskomešani\, jedva vidljivi obrisi\, poluprozirni i povremeni tragovi koji sugeriraju oklijevanje ili neočekivani impuls. Ti slojevi\, od jasnih do jedva naslućenih\, stvaraju kompozicije koje pulsiraju u ritmu svega proživljenog i pretočenog u boju. Unatoč tom unutarnjem pulsu\, radovi odišu odmjerenošću i samokontrolom. Kroz postignutu ravnotežu elemenata\, kompozicije na promatrača djeluju smirujuće. \nKolorit koji Iva koristi\, bilo da nastaje kao intuitivni odjek unutrašnjeg stanja ili kao rezultat estetskog poriva\, ključan je za cjelokupno tumačenje rada. Boja služi kao element koji usmjerava našu percepciju te određuje težinu geste\, dubinu prostora i emotivni tonalitet „zapisanog“ zvuka. Na taj način\, boja postaje provodnik između unutrašnjeg svijeta autorice i promatrača\, nudeći prostor dijaloga u kojem platno progovara jezikom pročišćenog vizualnog koda. \nU konačnici\, ovi radovi nisu samo dokumenti jednog procesa\, već živa tkiva koja se iznova aktiviraju svakim novim susretom. Iva Zagoda nudi nam vlastitu mapu osjeta\, prepuštajući nama da u tim pokretima i tonovima pronađemo vlastite narative. \nDora Lučić \n\nIva Zagoda rođena je 1992. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku (smjer: slikarstvo) Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu\, u klasi prof. Damira Sokića 2019. godine. Izlagala je na osam samostalnih i desetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih valja istaknuti: „37. Salon mladih“\, “7. Bijenale slikarstva”\, “16. Erste fragmenti”\, Galerija Lauba”\, “U ljetnom kodu”\, Galerija Kranjčar; “Umjetnost je sumnja”\, LexArt skladište. \nDobitnica je treće nagrade „Ivan Kožarić“\, Nagrade 7. bijenala slikarstva\, Nagrade NMMU za mladog umjetnika 7. bijenala slikarstva\, Grandprix nagrade na 16. erste fragmentima; druge otkupne nagrade muzeja grada Rovinja. Živi i radi u Zagrebu. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-zapis-ive-zagode-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/03/Flora-plakati_2026_Zagoda-WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260317T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260327T210000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20260313T142131Z LAST-MODIFIED:20260327T223420Z UID:10003420-1773774000-1774645200@planforculture.com SUMMARY:Izložba fotografija Stjepa Kaleba u Flori DESCRIPTION:Stjepo (Ćepo) Kaleb fotografijom se počeo baviti po svom dolasku u Pariz 1966. godine\, gdje se nakon čestih druženja s fotografima ubrzo zaposlio kao laborant\, a potom i kao fotoreporter. Međutim\, takvom izričaju nije bio odviše sklon\, pošto je težio smislenoj prezentaciji sustavne cjeline a ne bilježenju trenutka. Takav pristup fotografiji potvrdio je kada je pričvrstio kameru na prozor svog pariškog stana i iz ptičje perspektive danima snimao ulicu te nam je svojim istančanim okom diskretno otkrivao njezine priče. Život ulice sagledan kroz objektiv bitno je drugačiji od onoga kakvoga doživljavamo prolazeći njome. Otkrivaju se neobični detalji\, bilježi se zaustavljen pokret\, kretnja\, irealna situacija\, sve ono što mi\, zaokupljeni sobom\, ne registriramo jer nemamo više vremena za druge. Suprotno svim načelima reportažne fotografije Stjepo je stvarao seriju neatraktivnih i nebitnih motiva o čemu je Nena Dimitrijević između ostalog napisala: Ne tragati za slikovitim motivom\, ne očekivati senzaconalan događaj\, nego uz minimalnu intervenciju registrirat neko obično i svakodnevno trajanje. (Spot\, časopis za fotografiju\, Galerije grada Zagreba\, br.3 /1973\, Zagreb). Možda je Kaleb tom seriijom fotografija prejudicirao svoj umjetnički put i vlastitu estetiku jasno naznačivši interes za marginalne teme. Radilo se gotovo o konceptualnom poimanju fotografije u kojem je ideja bitnija od narativnosti\, simbolike\, estetike i značenja snimljenog motiva. Sukladno takvom promišljanju\, autor svoje fotografije sve manje koristi kao dokumente određenih događaja\, a sve češće kao vlastite umjetničke projekte. Njegov fotografski izričaj teži elementarnosti i minimalizmu te dokida figuru čovjeka\, ali ne i njegovu prisutnost. Ona je vidljiva u njegovim materijalnim tekovinama kojima Kaleb negira primarnu i osnovu funkciju te ih tretira kao svjedoke otuđenosti\, kao svojevrstan znak da je život negdje iza onoga što je snimljeno. De facto Stjepo snima prazninu\, jer njegovi radovi nemaju narativni subjekt čije se bivstvovanje odvija u nekom paralelnom svijetu. Zato često snima sjene\, negative tragova svjetlosti koje različiti predmeti ispisuju na zidovima i namještaju interijera\, na praznim ulicama ili napuštenim stubištima akcentirajući čovjekovo odsustvo i afirmirajući prazninu. Te fotografije rječito govore o istančanost autora koji ih je otkrio\, prepoznao i snimo te svoj opus obogatio i grafičkim senzibilitetom. Stjepo pažljivo bira motive svojih fotografija\, ali prema njima zadržava određenu distancu koja ipak nije dovoljna da se ne bi prepoznala simpatija koju oni u njemu pobuđuju. Do izraza dolazi njegov osobni stav\, smisao za otkrivanje detalja\, za perfekcionizam kadra\, za iznenađujuće suodnose i korespon­denciju predmeta zahvaćenih objektivom te rafinirani odnos prema banalnim\, nezamjetljivim predmetima naše svakodnevnice. Snimio je niz intimnih zapisa stvarajući svojevrstan fotografski dnevnik koji u trenutku izlaganja prestaje biti osobnom bilješkom. Sada su to sjajne fotografije atmosfere s jasno izraženim autorovim stavom koji naizgled banalnu temu transkribira u fotografiju višeznačne refleksije što proizlazi iz prikrivene autorove emotivnosti\, koju ne želi nametati\, već je ostavlja da bude prepoznatom. \nMladen Lučić \nStjepo Kaleb rođen je u Dubrovnilu 1945. godine. Odlazi u Pariz 1966.godine\, a početkom 70-ih godina započinje njegovo stvaralaštvo u mediju fotografije. Radio je u fotografskim laboratorijima press agencija\, potom se bavio reportažnom fotografijom kao freelancer te asistrirao raznim fotografima. Odlazi u New York 1986. godine gdje kontinuirano stvara fotografske zapise. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i svijetu. Od 2008. godine živi i radi u Dubrovniku. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-fotografija-stjepa-kaleba-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/03/plakat_KALEB-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260403T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260420T180000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20260327T222710Z LAST-MODIFIED:20260327T222710Z UID:10003442-1775210400-1776708000@planforculture.com SUMMARY:Suspenzije identiteta: MARGARETA LEKIĆ\, TIHOMIR MATIJEVIĆ\, JOSIPA STOJANOVIĆ i VLATKA ŠKORO DESCRIPTION:Vođeni kiparskim instinktom kao načinom razumijevanja svijeta\, Margareta Lekić\, Tihomir Matijević\, Vlatka Škoro i Josipa Stojanović stvaraju na granici opipljivog i nevidljivog. Polazeći od opažanja okoline\, razvijaju radove u kojima volumen\, napetost i struktura ostaju temeljni oslonci\, a njihovi se pristupi šire kroz različite medije\, pritom zadržavajući osjetljivost prema materiji i njezinim promjenama. \nJedina vjerna fizičkom objektu\, Margareta Lekić u radu U istom prostoru (2025.) fokusira se na odnose unutar grupe. Pored same figure\, autorica modelira i međuprostor. Njezin je pristup analitičan i sociološki: ona materijalizira nevidljivu napetost između izoliranog pojedinca i nijemog kolektiva. Praznina između keramičkih tijela postaje aktivni sudionik koji progovara o stanju u kojem dijelimo isti okvir\, ali ne nužno i zajedničko iskustvo. \nTihomir Matijević kiparstvu oduzima težinu i prevodi ga u vrijeme\, pokret i naraciju. Njegov rad obilježava multidisciplinarnost i suptilno opažanje drugosti kroz poetičan izraz. U videu Čovjek\, kuća\, pjesma (2022.) skulptura uspostavlja odnos s okolinom\, uranjajući u ritam promjene i trajanja. U radu Spomenik Snješku Bijeliću (2021.) fokus se pomiče prema prolaznosti — dok se vanjski svijet odvija u svom kontinuitetu\, čin oblikovanja ostaje zamrznut. Kroz takve pomake autor razvija suptilan odnos prema vremenu\, obilježen blagim konceptualnim odmakom. \nVlatka Škoro kiparstvo prevodi u medij monumentalnog crteža\, koristeći olovku kao alat za modeliranje otpora i mase. Rad Težina (2026.) nastaje iz dugotrajnog procesa zasićenja papira grafitom\, sve do postizanja metalnog sjaja koji crtežu daje fizičku gustoću skulpture. Njezin je pristup procesualan i gotovo meditativan: kroz slojeve grafita ona bilježi snagu i krhkost ljudske figure\, koja u bjelini papira postaje vizualni esej o izdržljivosti i egzistenciji. \nJosipa Stojanović koristi digitalni print kako bi uspostavila paralelu između biokemije živčanog sustava i temeljnih kiparskih sirovina. Povezujući elemente poput kalcija i kalija s gipsom\, drvom ili kamenom\, ona nastoji pomiriti ove\, naizgled apstraktne svjetove. Njezin se rad razvija kroz eksperiment\, u dodiru znanosti i umjetnosti\, gdje forma postupno proizlazi iz samog procesa istraživanja. \nOvaj susret postaje točka presjeka različitih svjetonazora\, objedinjenih u nastojanju da obogate sam čin promatranja. Pažnja usmjerena prema materiji\, njezinim mogućnostima i odnosima unutar prostora otvara drukčije perspektive za promišljanje i osjećanje stvarnosti\, prepuštajući posjetitelju slobodu u otkrivanju skrivenih slojeva svakog rada. \nDora Lučić URL:https://planforculture.com/event/suspenzije-identiteta-margareta-lekic-tihomir-matijevic-josipa-stojanovic-i-vlatka-skoro/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/03/Flora-plakati_2026_Osijek_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260501T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260516T210000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20260428T201739Z LAST-MODIFIED:20260428T201739Z UID:10003464-1777662000-1778965200@planforculture.com SUMMARY:Izložba Nicanje iz tame Margerite Rakić DESCRIPTION:Izložba Nicanje iz tame Margerite Rakić uspostavlja vizualno i misaono polje u kojem se pitanje početka promatra kao trajno stanje napetosti između neodređenog i oblikovanog. Projekt se nadovezuje na autoričin diplomski rad iz 2022. godine\, u kojem se bavila odnosom kaosa i kreacije kao likovnim problemom. Polazeći od kozmogonijskih mitova koje je sustavno analizirao Eleazar Moiseevich Meletinskii\, a u kojima se kaos pojavljuje kao mrak\, ponor\, voda ili bezoblična materija\, autorica prevodi temeljne principe mitološkog narativa u likovni jezik. \nOdabir mitološke teme može se pritom čitati i kao metafora nastanka umjetničke ideje. Kao što u mitovima svijet nastaje iz kaosa\, tako i ovdje slika proizlazi iz početne neodređenosti – iz prostora u kojem se oblikuje osobni imaginarij. Fantastične predodžbe kojima obiluje mitski svijet autorici omogućuju slobodu interpretacije. Ta otvorenost omogućuje razvoj vlastitog vizualnog jezika i transformaciju motiva. \nU tom smislu\, kaos se promatra kao preduvjet poretka: zasićeno stanje puno potencijala i mogućnosti. Tamna površina crteža ne djeluje kao pasivna pozadina\, već kao aktivni nositelj slike. Ona posjeduje vlastitu gustoću i unutarnju dinamiku iz koje se rađaju oblici. \nKljučnu ulogu u artikulaciji ove ideje ima sam materijal. Osim što omogućuje precizno stupnjevanje tonova crne boje\, ugljen je tvar koja već u sebi nosi ideju kaosa. Nastaje procesom izgaranja bez prisutnosti kisika\, čime se organska materija pretvara u gotovo čisti ugljik. U tom smislu\, on je već prošao put raspada i preobrazbe: od žive biljke do ostatka\, koji se ponovno aktivira u činu stvaranja slike. \nNjegova crnina nosi dvostruko značenje. Ona priziva dubinu\, tlo i raspadanje\, ali istodobno upućuje na plodnost i mogućnost novog početka. Kako ističe Yi-Fu Tuan u svom djelu Topofilija\, crna boja u različitim kulturama nosi razna značenja\, no upravo ta istodobna prisutnost života i smrti čini je posebno snažnim simboličkim poljem. \nIz takvog odnosa prema materijalu proizlazi i organizacija površine. Crteži velikih formata razvijaju se kao gusti\, gotovo neprohodni prostori. Ono što bismo mogli imenovati kao horror vacui ne pojavljuje se kao dekorativni princip\, nego kao nužnost: kaos je uvijek pun\, uvijek prenapučeno polje potencijala. Površina je zasićena i obilježena stalnim odnosom između raspada i formiranja. \nU tom kontekstu\, motiv vegetacije dobiva posebno značenje. Grmovi\, bršljan i suho lišće izranjaju iz tamne podloge i ostaju čvrsto vezani uz nju\, kao nositelji značenja rasta\, rađanja života i plodnosti. Njihova pojavnost istodobno upućuje na vitalnost i prolaznost\, na proces koji se odvija između nastanka i nestajanja. \nAutorica polazi od konkretnih prizora iz prirode koje prepoznaje intuitivno\, vođena atmosferom i osobnim dojmom. Odabrani motivi potom se prevode u crtež kroz dugotrajan i promišljen proces\, u kojem se ispituje njihov oblik\, struktura i odnos prema prostoru slike. \nU najnovijem radu dolazi do pomaka unutar samog ciklusa. Dok su raniji crteži temeljeni na izranjanju biljaka iz tamne pozadine\, ovdje se odnos obrće: tamne forme stabljika nalaze se u prvom planu\, dok se pozadina posvjetljuje. Ovaj obrat označava prijelaz unutar ciklusa koji otvara novi odnos između tame i svjetla\, između ishodišta i onoga što iz njega nastaje. \nOvakav pomak dodatno naglašava temeljnu ideju ciklusa – da se odnos između početka i nastajanja stalno iznova preoblikuje. Upravo u toj promjenjivosti dolazi do izražaja uloga mitološkog imaginarija\, koji omogućuje višestruka čitanja i stalno širenje značenja. \nU tom suodnosu početka i procesa iščitava se potencijal ovih radova. Stvaranje se ovdje oblikuje kao otvoreno polje značenja koje nastaje u susretu slike i pogleda. Promatrač pritom ima aktivnu ulogu\, oslanjajući se na vlastiti imaginarij i iskustvo. Svaki pogled otvara novo čitanje\, a slika se uspostavlja kao prostor interpretacije\, potičući promatrača da sliku promatra kao proces koji se i dalje odvija. \nDora Lučić \n\n\nMargerita Rakić rođena je u Puli 1991. godine. Nakon završene Opće gimnazije Pula 2009. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomski studij završava 2015. i stječe naziv magistra primijenjene umjetnosti. Bavi se pedagoškim radom\, kao i provedbom radionica edukativnog karaktera za djecu. Diplomski studij Likovne pedagogije upisuje akademske godine 2019./2020. na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Titulu magistra likovne pedagogije stječe 2022. godine. Živi i radi u Puli. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-nicanje-iz-tame-margerite-rakic/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/04/Flora-plakati_2026_Rakic_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260508T090000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260518T190000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20260507T165002Z LAST-MODIFIED:20260507T165002Z UID:10003468-1778230800-1779130800@planforculture.com SUMMARY:Izložba i rezidencijalni boravak Josipa Pina Ivančića u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \nsa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nJOSIP PINO IVANČIĆ \neko la Flora; xe lo Dubrovnik \nkoje će se održati u petak 8. svibnja u 19 sati u Medijateci galerije Flora. \nIzložba se može pogledati do 18. svibnja svaki dan od 9-13 sati i od 16-19 sati sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \n\n*** \nIšupljenje čovjeka \nSvatko mora ispuniti svoj san da bi uzeo udjela u slobodi. San slobode\, međutim\, treba naučiti sanjati. Čovjek se rađa kao izgnanik iz sna\, kao sanjarsko siroče potkresanih krila. Za uzlet u slobodu sna valja se tek odgojiti. Osim dobrih želja od kojih rastu krila za let je potrebno i nešto umjetničkoga praha. Ali za umjetnički prah neophodan je umjetnik! Probajmo stoga s nekim umjetnikom\, s Josipom Pinom Ivančićem! \nSvojedobno je u novinama izašao ovakav naslov: „Pod izlikom ‘umjetničkoga performancea’ Pino Ivančić izmrcvario i zaklao purana“! To navodno „skandalozno i šokantno“ klanje purana govori zapravo o umjetniku kao spomenutom „izgnaniku iz sna“ u koji se može vinuti\, za razliku od razumnih i bezdušnih novinara\, samo uz nešto „duše“\, ili slikovito rečeno\, samo uz nešto „vilinskoga praha“. „Duša“ umjetnika često se pokazuje u obliku „ptice“\, ovdje u liku „purana“. No „puranu“ su potkresana krila! Kao vjerno otjelovljenje snovite Pinove slobodne krilatosti\, „skuhan i zaklan“ iščezava puran zajedno s Pinovim umjetničkim sanjama u „ciganskom loncu života bez snova“\, koji bi se možda mogao usporediti s „crkvom bez krova“ i „bukvarom bez slova“\, u vilinski onkraj ostavljajući Pina na milost i nemilost ciničnom novinarskom medijskom ciganluku. \nIzgubivši\, naime\, svoja krila\, umjetnikova duša preobražava se u pozemljarsku ništariju što se sjeća neba jedino kroz psovku\, poštenja jedino kroz krađu\, vjernosti samo kroz prevaru i tek onda kada\, rođen iznova u performanceu\, primjerice noseći na leđima „križ“ ulicama Beograda ne bi li okajao zločin klanja i kresanja vlastite umjetničke „duše“\, prisjeća se umjetnik iznova izgubljene svoje krilatosti. No tako svijet postaje sve „manji“. Ne dakako u kvantitativnome smislu nego u „vilinskome“ značenju o čemu govori i naslov Pinova filma „Mali čovik … ja ili o’čarano kruženje“ nagrađen na 48. Reviji hrvatskoga filmskoga stvaralaštva u Varaždinu. Čovjek kao biće\, čovjek kao ono „predmetno“ naposljetku se toliko rastvara u ovladivost bezdušnošću da na njemu takoreći nestaje karakter krilatosti i dovršava se napuštenost njegova od slobode. Takovo metafizičko „smanjivanje svijeta“\, kako je jednom kazao jedan čuveni sročitelj\, dovodi do posvemašnjega i konačnoga išupljenja čovjeka! \nAntun Nodilo \nJosip Pino Ivančić pulski je umjetnik\, performer i glazbenik. Alternativnoj kulturnoj sceni poznat je već od početka sedamdesetih godina kada ulazi u konceptualni krug i performans vode. U to vrijeme s prijateljima stvara ‘mental spirit music’\,a u pod utjecajem Beuysa otvara procese za stvaranje tzv.’socijalne skulpture’ čime već tada pripada nevelikoj skupini konceptualnih umjetnika koji su angažirano propitivali socijalističke vrijednosne sustave\, ponajprije smisao rada i poziciju radnika. \ni.j.PINOva pozicija izvan centra te njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osiguralo mu je ‘pravo’ na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti. Tijekom osamdesetih svoje umjetničke interese ostvaruje u prostoru spajanja medija glazbe\,performansa i likovne umjetnosti (alterrock gupa ‘GustapH y njegovi dobry duhovi’\, a od devedesetih javnost ga pozna kao jednog od najprovokativnijih hrvatskih performera ali i kao alternativnog novomedijskog eksperimentatora (telefonski koncet Netz/Mreža\, za Radio ORF). URL:https://planforculture.com/event/izlozba-i-rezidencijalni-boravak-josipa-pina-ivancica-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/05/plakat_i.j.PINO-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260525T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260525T210000 DTSTAMP:20260618T075545 CREATED:20260525T090207Z LAST-MODIFIED:20260525T090413Z UID:10003495-1779735600-1779742800@planforculture.com SUMMARY:Skulptura misli Gordane Bajurin u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nGORDANA BAJURIN: Skulptura misli \nkoje će se održati u ponedjeljak 25. svibnja u 19 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 2. lipanj svaki dan od 14 -19 sati sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori. \n*** \nOva izložba nastala je iz rada s kolažem\, ali ne kao klasičnom slikom\, nego kao načinom slaganja i građenja. Radovi su izrađeni od plakata programa “Karantena” Art Radionice Lazareti — prostora dubrovačkog lazareta koji je nekada bio karantena\, a danas je mjesto umjetnosti. Upravo ta promjena\, od izolacije do stvaranja\, važan je dio ove priče. Koristeći više primjeraka istih plakata\, rezanjem i ponovnim slaganjem\, izvorni sadržaj se postupno gubi. Umjesto konkretnih događaja ostaju tragovi — boje\, ritmovi i odnosi među oblicima. Kolaži se tako počinju ponašati poput struktura. Slojevi se nadograđuju\, preklapaju i stvaraju osjećaj dubine i života — kao da se u njima pojavljuju figure u pokretu\, u plesu ili glumi. Zbog toga ova izložba ne govori o skulpturi u doslovnom smislu\, nego o načinu razmišljanja — o tome kako se misli mogu slagati\, razgrađivati i ponovno oblikovati. Svaki rad je jedan dio tog procesa. Zajedno čine — Skulpturu misli. \nGordana Bajurin rođena 25. siječnja 1950. u Dubrovniku. Sedamdesetih godina bila je članica Fotokluba Dubrovnik. Od 1993. članica je Art radionice Lazareti. Od 2005. članica je ULIPUD-a\, a od 2009. Fotokluba Marin Getaldić i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. \nSamostalne izložbe 2001 – Dubrovnik\, Galerija Artur – Ukradeni horizont 2002 – Dubrovnik\, Galerija Ranjina – Dovršena priča 2005 – Dubrovnik\, Galerija Ranjina – Rastopljena forma fotografije 2006–2008 – Dubrovnik\, Dom Marina Držića – Povezujući oblici Dubrovnika 2010 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Reciklaža 2014 – Dubrovnik\, Galerija Flora – Požar 2016 – Dubrovnik\, Dubrovačka kuća – Art radionica Lazareti – Kolaži – u čast sv. Vlahu 2019 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Čipke i mustre 2023 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Simbioza 2025 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Papir i maslina Skupne izložbe (izbor) 2008 – Dubrovnik\, Umjetnička galerija Dubrovnik – Dubrovački likovni trenutak (2) 2012 – Dubrovnik\, palača Sponza – Dubrovnik International Photo Salon 2014 – Dubrovnik\, Lazareti – Galerija Otok – Suvremeni dubrovački autori 2016 – Dubrovnik – Godišnja izložba HDLU Dubrovnik 2017 – Dubrovnik\, Umjetnička galerija Dubrovnik – Dubrovački likovni trenutak3 URL:https://planforculture.com/event/skulptura-misli-gordane-bajurin-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/05/plakat_BAJURIN.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT END:VCALENDAR