BEGIN:VCALENDAR VERSION:2.0 PRODID:-//PLAN FOR CULTURE - ECPv6.0.6//NONSGML v1.0//EN CALSCALE:GREGORIAN METHOD:PUBLISH X-ORIGINAL-URL:https://planforculture.com X-WR-CALDESC:Events for PLAN FOR CULTURE REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H X-Robots-Tag:noindex X-PUBLISHED-TTL:PT1H BEGIN:VTIMEZONE TZID:Europe/Zagreb BEGIN:DAYLIGHT TZOFFSETFROM:+0100 TZOFFSETTO:+0200 TZNAME:CEST DTSTART:20250330T010000 END:DAYLIGHT BEGIN:STANDARD TZOFFSETFROM:+0200 TZOFFSETTO:+0100 TZNAME:CET DTSTART:20251026T010000 END:STANDARD BEGIN:DAYLIGHT TZOFFSETFROM:+0100 TZOFFSETTO:+0200 TZNAME:CEST DTSTART:20260329T010000 END:DAYLIGHT BEGIN:STANDARD TZOFFSETFROM:+0200 TZOFFSETTO:+0100 TZNAME:CET DTSTART:20261025T010000 END:STANDARD END:VTIMEZONE BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250925T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251009T200000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20250924T150417Z LAST-MODIFIED:20250924T150559Z UID:10003205-1758826800-1760040000@planforculture.com SUMMARY:Guerilla Gourmet: izložba Line Kovačević u Galeriji Flora DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \nsa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe\nGuerilla Gourmet Line Kovačević \nkoje će se održati u četvrtak 25. rujna u 19 sati u Galeriji Flora.\n \n\nIzložba se može pogledati do 9. listopada svaki dan od 9-11 sati i od 16-20 sati. \nIzložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \n*** \n\nU umjetničkom se kontekstu gerilske akcije vežu uz street art i performans. Gerilski performansi i umjetnički radovi često imaju i estetske karakteristike ad hoc pripreme i brze ulične izvedbe kojoj slijedi – bijeg. Kod umjetnice i dizajnerice Line Kovačević forma pobune je spekulativni dizajn\, a akcije koje izvodi u javnom prostoru upotpunjene su objektima – elaboriranim predmetima želje koje je osmislila za tu svrhu\, potpuno se odmičući od gerilske estetike. No još je zanimljiviji očekivani rezultat pobune – a to je ostvarivanje bliskosti. Naziv izložbe “Guerilla Gourmet” se tako odnosi na seriju performansa koje izvodi u kontekstu javnog prostora ili prostora u privatnom vlasništvu\, ali otvorenog javnosti\, a koji se veže uz njen raniji rad “Set za online romantičnu večeru”. \nKao i u njenim ranijim radovima\, bilo da se radi o redizajnu sučelja ili aplikacije koju koristimo ili intervenciji u javnom prostoru\, gerilski moment njenog rada usmjeren je na rekreiranje zadatog i neočekivanu aproprijaciju specifičnog teritorija\, ne iz pozicije korisnika već iz pozicije kreatora vlastitog načina obitavanja u njemu. Set za online romantičnu večeru tako donosi niz lijepih i neobičnih predmeta čineći prostor ispred sučelja računala\, koji uglavnom doživljavamo kao radni\, romantičnijim. Standardni motivi romantičnih večera postaju motivi reinterpretacije za digitalni svijet\, slušalice su postale ujedno i ogrlica od bisera\, a tastatura je prekrivena po mjeri šivanim i ručno vezenim ubrusom. \nZa razliku od seta za romantičnu večeru koji promišlja tendencije sve veće tjelesne odsutnosti i digitalne prisutnosti nastale uslijed globalizacije\, Guerilla gourmet donosi romantiku na ulicu. Veliki dio romantike npr. čini ambijent\, rasvjeta\, i ostali restoranski rekviziti\, no jedan dio romantičnog doživljaja vezan je i uz hranu. Hormon bliskosti\, oksitocin koji se intenzivno luči tijekom zajedničkih obroka. U online verziji romantične večere virtualnu prisutnost osobe može upotpuniti i fizički doživljaj hrane koje prožima tijelo i stvara osjećaj bliskosti. Umjetnica eksperimentira s proporcijama događaja jer intimni čin večere bliskih ljudi preslikava u javni \, stvarajući tako moment začudnosti. \nUz to što se povezuje sa svojom publikom Guerilla Gourmetom\, Lina Kovačević uzima grad kao scenografiju. \nOsim gerilskog momenta izložbe u kojem smo vidjeli kako umjetnica identificira i kreativno prisvaja fizičke i virtualne prostore redizajnirajući ih\, u drugom segmentu izložbe nalazi se jedan\, kako ga umjetnica naziva found internet object. Radi se o velikom digitalnom printu na tekstilu koji prikazuje pozu tijela koja se obično koristi u estetici društvenih mreža\, autoportret ili ne\, neka zaključe sami posjetitelji izložbe. Uz to je izložen mali 3D print fizičke skulpture\, nastao skeniranjem 3D mobilnom aplikacijom. Ono što je zanimljivo i duhovito je da je nađeni objekt na internetu renesansno remek djelo – Michelangelov David. \nPrenoseći Michelangelovog Davida iz digitalnog mnoštva nazad u fizički prostor galerije\, s obzirom na to da se ne radi o bilo kojem “nađenom objektu na internetu” već upravo onom koji već u svojoj originalnoj verziji pripada vrijednoj svjetskoj kulturnoj baštini\, pitanje koje se postavlja tiče se konteksta. David Line Kovačević postaje diskurzivni objekt koji svojom aproprijacijom i rekontekstualizacijom obećava mnoštvo teorijskih razgovora i promišljanja pitanja poput autorstva\, utjecaja vremenskog tijeka\, konteksta fizičkog tj. virtualnog prostora na značenje određenog rada\, pa i na radikalne promjene vrijednosti objekta. \nU Ritual Shave in a Club Tent\, instalaciji koja je nastala po uzoru na boiler room party\, a izložena na dva klasična galerijska LCD ekrana\, i jednom manjem koji nonšalantno proviruje iz džepa traperica\, s glazbenom podlogom DJ-a Strahinje Arbutine\, rekreira vruću i zagušljivu atmosferu zabava u kojima zvuk i ritam dovode sudionike do osjećaja povezanosti i kolektivnog otkucavanja srca. Pomak koji Lina Kovačević ostvaruje u svom radu je da se veliki kolektivni klupski party s mnoštvom poznatih i nepoznatih sudionika odvio u intimnom privatnom prostoru stana s bliskim prijateljima i u tom smislu je rekontekstualiziran i prisvojen. Možemo reći da je vlastitom tjelesnom improvizacijskom izvedbom klupskog događaja taj događaj u potpunosti proživljen i sveden na mjeru čovjeka. \nMetoda aproprijacije\, te spekulativnost radova Line Kovačević otvaraju neka nova promišljanja mogućih društvenih odnosa\, omogućujući posjetiteljima da naslute skrivene silnice moći\, ali i mogućnosti pojedinačne pobune kroz kreativnost. Pobuna\, kako je vidi ova umjetnica\, u idealnom bi svijetu vodila k novootkrivenoj bliskosti i empatiji. \nOlga Majcen Linn \nLina Kovačević radi u novim medijima\, slikama i objektima. Rođena je u Zagrebu\, diplomirala je na Studiju dizajna u Zagrebu i magistrirala na Central St. Martins School of Art and Design u Londonu. Izlagala je na domaćim i međunarodnim izložbama poput Milan Triennale\, Paris Design Week\, London Design Week \, a kao veejay nastupala je na festivalima poput Club Transmediale\, Berlin i Contact Europe\, Beč. \nNjen rad je često opisivan kao subverzivan\, kritičan\, ali i duhovit\, s poetskom crtom na individualnoj i kolektivnoj razini. Paralelno internacionalno nagrađivanom grafičkom dizajnu\, radila je web instalacije poput “Edit this banner”\, robotičke instalacije “Raymond robot designer” te instalaciju “Set za online romantičnu večeru” koji je poklonjen od strane hrvatske ministrice kulture francuskoj ministrici kulture povodom izložbe Croatie La Voici u Parizu. \nIzlagala je na domaćim i međunarodnim izložbama\, a kao veejay nastupala je na festivalima poput Club Transmediale\, Berlin; Contact Europe\, Beč; Steirische Herbst i ExitSpace\, Graz; Muzički bijenale Zagreb\, UrbanFestival Zagreb i drugi. \nZa svoj rad dobila je nagrade poput ID Annual Design Review\, Art Directors Club\, Magdalena\, Red Dot\, te nagradu Young Guns NY. URL:https://planforculture.com/event/guerilla-gourmet-izlozba-line-kovacevic-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/09/Flora-plakati_Kovacevic_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251010T180000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251010T200000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20251009T160859Z LAST-MODIFIED:20251009T160859Z UID:10003258-1760119200-1760126400@planforculture.com SUMMARY:EVA IMR MRÁZIKOVÁ Emil Filla Gallery in Ústí nad Labem: Three decades of Art and Moving DESCRIPTION:Predavanje će prikazati aktivnosti Galerije Emil Filla u češkom gradu Ústí nad Labemu\, i to u posljednja tri desetljeća. Tijekom tog razdoblja\, naime\, ovaj grad i njegova kulturna scena doživjeli su dinamičnu transformaciju i rast te poprimili svoj današnji oblik. Autorica će predstaviti galerijsku scenu\, umjetničke institucije\, ličnosti i aktivnosti koje su tipične upravo za Ústí nad Labem i koje doprinose jedinstvenom karakteru ovog mjesta. \nEva Imr Mráziková\, dr. sc.\, docentica je na Odsjeku za povijest i teoriju umjetnosti Fakulteta umjetnosti i dizajna Sveučilišta Jan Evangelista Purkyně u Ústí nad Labemu. Fokus njezinog nastavnog rada su suvremeni umjetnički trendovi\, kustoske prakse i djelovanje galerijskih institucija. Već preko dva desetljeća djeluje i kao kustosica\, organizirajući izložbe i umjetničke projekte\, te vodi Galeriju Emil Filla u Ústí nad Labemu. U svom galerijskom radu posebno je usredotočena na prezentaciju izložbi i komunikaciju između umjetničke institucije i publike. \n————————eng \nThe lecture will present the gallery activities in Ústí nad Labem over three decades\, during which the city and its cultural scene have dynamically transformed\, grown\, and evolved into their current form. The author will introduce the gallery scene\, art institutions\, personalities\, and activities that are specific to Ústí nad Labem and contribute to the unique character of this place. \n Mgr. Eva Imr Mráziková\, Ph.D. \nis an Assistant Professor at the Department of Art History and Theory at the Faculty of Art and Design\, Jan Evangelista Purkyně University in Ústí nad Labem. Her lectures focus on the latest trends in contemporary art\, curatorial practices\, and gallery operations. For over two decades\, she has also worked as an art curator\, organizing exhibitions and projects\, and has been leading the Emil Filla Gallery in Ústí nad Labem. A central aspect of her work emphasizes exhibition presentation and the communication between the gallery institution and its audience. URL:https://planforculture.com/event/eva-imr-mrazikova-emil-filla-gallery-in-usti-nad-labem-three-decades-of-art-and-moving/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:LECTURE ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/10/Poster_Eva_Flora-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251110T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251111T200000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20251106T124506Z LAST-MODIFIED:20251106T124646Z UID:10003280-1762768800-1762891200@planforculture.com SUMMARY:Izložba Paralelne realnosti u Flori DESCRIPTION:U projektu Paralelne realnosti učestvuju autori i autorke iz Novog Sada – Maja Erdeljanin\, \nStevan Kojić\, Ljiljana Maletin Vojvodić i Dragan Vojvodić\, koji kroz različite pristupe i \nmedije artikulišu slojevite odnose između ličnog sećanja\, društvenih konstrukata i umetničke \nreinterpretacije. Na izložbi u Galeriji Flora u Dubrovniku predstavljaju svoja novija istraživanja \nkoja nisu samo reprezentacija jednog grada\, već više kritički otisak njegovih umetničkih i \ndruštvenih transformacija. Umetnička knjiga\, kao objekt i diskurs\, u Novom Sadu ima dugu \ntradiciju\, ukorenjenu u novoj umetničkoj praksi kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina\, \nkada je knjiga postala prostor eksperimenta\, vizuelne komunikacije i dokumenta. Ova izložba \nreferiše na tu istoriju\, ali i na promene prožete migracijama\, naročito tokom ratova devedesetih\, \nkada su lične naracije postale svedočanstva o gubitku\, nestabilnosti i riziku. Izložba povezuje \nrazličite lokacije\, prostor Dubrovika\, Cavtata\, estonskog grada Tartua\, Varoši na Kipru i Novog \nSada\, kao i različite medije – crtež\, tekst\, knjigu–objekat\, video\, fotografiju\, instalaciju i sl.  \nBeleži aktuelne događaje\, koji ukazuju na turbulentnu sadašnjost i potrebu za društvenom \nartikulacijom i promenom. Umetnici i umetnice propituju svoju svakodnevicu\, bilo da je ona \nusmerena na teme ličnog identiteta\, kolektivne memorije ili društvenopolitičke stvarnosti. \nUkazuju na važnost umetničkog delovanja i zajedničkog promišljanja budućnosti. \nLjiljana Maletin Vojvodić\, kao književnica\, polazi od iskustva konceptualne umetničke prakse. \nTokom rezidencijalne posete grafičko-umetničkoj štampariji u Tartuu\, stvara Instruction \nReadings – umetničke knjige–objekte koje funkcionišu u proširenom polju književnosti. \nPovezuje korice odbačenih knjiga ruskih\, persijskih i estonskih autora sa praznim stranicama \nrecikliranog papira\, uz utiskivanje naslova Gutenbergovom presom. Knjige bez očekivane \nnarativne sadržine postaju performativno polje koje afirmiše eksperimentalne i nekonvencijalne \nforme čitanja i pisanja\, usmeravajući ih ka ideji\, procesu i kontemplaciji\, u suprotnosti sa \nsavremenoj\, algoritmizovanoj proizvodnji sadržaja. Istovremeno\, upotrebom recikliranog papira \ni re-use korica\, ukazuje na značaj ekološke svesti u savremenom tehnološkom okruženju. \ņMaja Erdeljanin je od 2006. godine posvećena dnevničkom pristupu umetnosti u svom ciklusu \nDragi dnevniče\, odnosno svakog dana beleži iskaze sopstvene stvarnosti i kreira po jedan \numetnički zapis u formi kolaža\, crteža\, akvarela i slike. Kao umetnica i književnica\, vremenom \nrazvija i specifične forme mesečnih kalendara sa audio-pričama za slepe\, kao i umetničke \nknjige–objekte u kojima se prepliću svakodnevni događaji\, introspektivna svedočanstva\, \nrazmišljanja o svom psu i sugrađanima\, lekarskim izveštajima\, fizičkim stanjima ili \nmotivirajućim reklamama namenjenih ženama. Autorka čini vidljivim intimne priče o \nsopstvenom identitetu koje su istovremeno nosioci odjeka turbulentne i medijski zagušene \ndruštvene stvarnosti. \nDragan Vojvodić u svojim autobiografskim radovima Bronhitis I\, II\, U potrazi za izgubljenim \nvremenom i Arhitektonska buka polazi od sopstvenog detinjstva i odrastanja u Sarajevu 70-ih \ngodina\, te lečenja od bronhitisa u specijalizovanoj dečijoj bolnici u Cavtatu. Dečiji crteži na \ndopisnicama iz bolnice i video-zapisi Dubrovnika i Sarajeva njegovog oca postaju segmenti \numetničkih istraživanja. Prostori lične memorije prožete traumom\, bolešću\, ratom i \nraseljavanjem\, istovremeno ispunjeni porodičnom bliskošću\, rutinom i svakodnevicom\, uprkos \nistorijskim lomovima ostaju deo njegovog identiteta vidljivi i u umetničkoj praksi. Mapiranjem \nsopstvene istorije\, autor pristupa arhiviranju emotivnih i kulturnih fragmenata zajedničke \nprošlosti\, kolektivnih kodova stanovnika bivših jugoslovenskih republika. \nStevan Kojić nastavlja svoj višegodišnji ciklus „Samoodrživi sistem apsurda“\, istražujući \nsimulirano preživljavanje unutar postindustrijskog\, postutopijskog prostora. U svojim \nfotografijama nastalim upotrebom infracrvenog snimanja u Famagusti / Varoši na Kipru \nproblematizuje krhkost nestabilnih sistema koji dovode do rata\, migracije stanovništva i \nurušavanja gradskih struktura prepuštenih silama prirode. Svojevrsni „grad duhova“ postaje \nprimer distopijske scenografije surove političke realnosti. Istovremeno\, snimci nastali u Novom \nSadu\, njegovom mestu stanovanja\, ukazuju na uticaje koruptivne političke tenzije\, kontrole i \nnjenog kolapsa na primeru slike policijske moći koja postaje odraz društvene nemoći i \npropadanja. \ndr Sanja Kojić Mladenov \nO autorima:\n \nMultimedijalni umetnik Dragan Vojvodić studije započinje na Akademiji likovnih umetnosti u Sarajevu\, a diplomira slikarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama i projektima u Srbiji i inostranstvu (Muzej savremene umetnosti Vojvodine\, Salon Muzeja savremene umetnosti u Beogradu\, Muzej moderne i suvremene umetnosti Rijeka\, EuropeNow Columbia University\, SAD\, Nacionalna galerija BiH\, Cenar savremene umjetnosti Crne Gore i dr.). \nUčestvovao je na domaćim i međunarodnim umetničkim projektima i bijenalima (Art Encounters bijenale\, Temišvar; Oktobarski salon\, Beograd; Bijenale umetnosti u Pančevu; Missing Stories\, Gete institut Beograd; Risk Change\, Novi Sad; 700IS Video Art Festival\, Island i dr.)\, kao i na festivalima performansa u Srbiji\, Hrvatskoj\, Mađarskoj i Italiji. Učesnik je rezidencijalnih i istraživačkih programa na Grenlandu\, u Norveškoj\, Švedskoj\, Finskoj\, Japanu\, SAD\, Rusiji\, Estoniji\, Španiji\, Portugalu\, Francuskoj i dr. \nJedan je od umetnika koji su predstavljeni na 60. Venecijanskom bijenalu u okviru projekta umetnice Vlatke Horvat By the Means at Hand u Paviljonu Hrvatske. Osnivač je nevladine organizacije Art Box u Novom Sadu. \ndraganvojvodic.wordpress.com \nLjiljana Maletin Vojvodić je književnica\, umetnica i istraživačica u oblasti kulture iz Novog Sada gde je i završila studije književnosti. Autorka je romana Skrik\, Oni koji jedu sirovo meso i Patuljci i Hiperboreja\, kao i nefikcionalnih knjiga #Značenje doma (Farsickness/Homesickness/Homelessness)\, Kako razumeti novu umetničku praksu i drugih. \nBoravila je u umetničkim i istraživačkim rezidencijama u Norveškoj\, Finskoj\, Švedskoj\, na Grenlandu\, Svalbardu\, Islandu\, u Japanu\, Francuskoj\, Austriji\, Letoniji\, Rusiji\, Estoniji i SAD. Dobitnica je više književnih i umetničkih nagrada\, kao i inostranih grantova i stipendija. Zajedno sa umetnikom Draganom Vojvodićem izlagala je u Norveškoj (Svalbard)\, Švedskoj\, Estoniji\, SAD (EuropeNow\, Columbia University) i Srbiji. \nAutorka je i umetničkih knjiga\, kolaža i fotografija; glavna i odgovorna urednica portala Art Box posvećenog savremenoj umetnosti\, rodnim pitanjima i interkulturnom dijalogu. Članica je Srpskog književnog društva i Udruženja književnika Vojvodine. \nhttps://artboxportal.com/ljiljana-maletin-vojvodic-portfolio/ \nStevan Kojić (1973) je medijski umetnik sa sedištem u Novom Sadu. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu\, a doktorirao na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu\, gde je radio kao redovni profesor na Departmanu za nove medije. Predavao je i na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju i Fakultetu likovnih umetnosti na Cetinju. \nNjegova umetnička praksa istražuje preseke ekologije\, tehnologije i sistemske kritike\, često se materijalizujući kao hibridni\, samoregulišući ambijenti koji funkcionišu istovremeno kao skulpturalni sistemi i konceptualne provokacije. Njegov dugoročni konceptualni okvir\, „Samoodrživi sistem apsurda“\, bavi se temama postideološkog preživljavanja\, tehno-anarhije i estetike neuspeha\, gradeći eksperimentalne ekosisteme u kojima apsurd postaje uslov izdržljivosti i imaginacije. \nhttps://stevankojic.com/ \nMaja Erdeljanin (Novi Sad\, 1971) bavi se umetnošću kroz autorski (likovni i prozni) i urednički rad. Njena umetnička praksa podjednako postavlja pitanja etike i estetike\, istražuje filozofske i ekološke teme\, kao i koncept lepote i harmonije\, sa posebnim fokusom na psihološki značaj boja (ciklus “Color Therapy” 2006-2012). Na umetničkoj sceni Novog Sada i Vojvodine aktivna je od 1992. godine\, a od kasnih devedesetih sarađuje sa umetničkim institucijama i organizacijama širom Evrope. Objavila je romane “24 x 30”\, “Der Dnevnik” i “Naglas”\, putopis “La razglednica”\, zbirku kratkih priča “Dragi dnevniče” i umetničku monografiju Novog Sada “Slika grada – Novi Sad u likovnim umetnostima 18–21. veka”. Od 2006. godine vodi vizuelno-prozni dnevnik koji danas broji više od 500 radova (slika\, kratkih priča\, video i audio zapisa). Najnoviji deo tog ciklusa čine knjige-objekti pod nazivom “Dragi dnevniče\, biblioteka”. \nwww.majaerdeljanin.com \nSanja Kojić Mladenov (1974)\, PhD\, kustoskinja i istoričarka umetnosti; usmerena ka istraživanju savremene umetničke teorije i prakse\, digitalnih medija i roda. Muzejska savetnica Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i direktorka istog (2013–2016). Kustoskinja Paviljona Srbije na 54. Venecijanskom Bijenalu savremene umetnosti (2011)\, izložbe Dragoljuba Raše Todosijevića\, nagrađenog internacionalnim priznanjem – Uni Credit Venice Award i Paviljona Severne Makedonije na 59. Venecijanskom Bijenalu savremene umetnosti (2022)\, izložbe Monike Moteske i Roberta Jankuloskog\, zajedno sa Anom Frangovskom. Kustoskinja međunarodne putujuće izložbe EVROVIZION.CROSSING STORIES AND SPACES (od 2019)\, zajedno sa Sabinom Klemm\, instituta za internacionalnu kulturnu saradnju Nemačke – ifa (Institut für Auslandsbeziehungen). Dobitnica priznanja BeFem (2023); „Lazar Trifunović” (2016) i priznanja Društva istoričara umetnosti Srbije (DIUS) (2013). Autorka knjiga „SKOK I ZARON: diskursi o rodu u umetnost” (2020) i „Feminizam i vizuelna umetnost. Između teorije i prakse” (2023). \nhttps://sanjakm.blogspot.com/ URL:https://planforculture.com/event/izlozba-paralelne-realnosti-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/11/plakat_PARALELNE-REALNOSTI-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251212T080000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251217T170000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20251214T161402Z LAST-MODIFIED:20251214T161402Z UID:10003331-1765526400-1765990800@planforculture.com SUMMARY:DUBROVNIK BIENNALE_Public DESCRIPTION:DUBROVNIK BIENNALE_Public \n12. 12. – 15. 12.2025. \nAntun Maračić \nPasko Burđelez \nNastasja Špilj \nTina Gverović \nBen Cain \nSlaven Tolj \nIvana Pegan \nElis Kondelíková \nAnte Vlahinić \nCristina David \nNives Sertić \nIvona Vlašić \nAna Požar Piplica \nDorinda Bulić Čotić \n22. Ljetna škola filma Šipan \nKao treću fazu Dubrovnik Biennala\, Umjetnička organizacija Tkivo od 24. srpnja do 3. kolovoza 2025. organizirala je grupnu izložbu lokalnih i međunarodnih autora u formi umjetničkih intervencija u javnom prostoru Šipanske Luke pod nazivom „Public”. Autori i njihovi radovi propituju suvremenu upotrebu javnog prostora te načine na koje promjene u javnom prostoru utječu na zajednicu i pojedinca. \nKako se koristi javni prostor? Kako ga zajednica i pojedinci oblikuju? Treba li zdravo društvo javni prostor i koja je njegova svrha? Koje su mu ključne odlike ? Iako su ova pitanja u određenoj mjeri retorička te je jasno da je javni prostor nužan za vitalnost grada\, upravo zbog sve učestalije komercijalizacije postaje sve važnije iznova ih postavljati. \nIzložba „Public” u proširenom izdanju bit će postavljena u Florinom domu od 12. do 15. prosinca 2025. godine. \n—– \nAs the third phase of the Dubrovnik Biennale\, “Tkivo” art organization presented a group exhibition of local and international artists. Titled Public\, it was held from 24 July to 3 August 2025\, in the form of art interventions in the public space of Šipanska Luka. With their works\, the featured artists reflect on the modern use of space\, exploring how changes in public space affect the community and individuals. \nHow do we use public space? In what ways do communities and individuals shape it? Does a healthy society need public space and what is its purpose? What are its key characteristics? Even though these questions are partly rhetorical\, and we already know that public space is essential for the vitality of towns and cities\, due to the growing commericalization it is becoming ever more important to keep asking them. \nThe Public exhibition will be shown in an expanded form in Flora’s Home\, from 12 to 15 December 2025. URL:https://planforculture.com/event/dubrovnik-biennale_public-2/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/12/plakat_DUBROVNIK-BENNALE_2025-copy-1.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20251212T090000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20251217T180000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20251214T161215Z LAST-MODIFIED:20251214T161215Z UID:10003330-1765530000-1765994400@planforculture.com SUMMARY:DUBROVNIK BIENNALE_Public DESCRIPTION:DUBROVNIK BIENNALE_Public \n12. 12. – 15. 12.2025. \nAntun Maračić \nPasko Burđelez \nNastasja Špilj \nTina Gverović \nBen Cain \nSlaven Tolj \nIvana Pegan \nElis Kondelíková \nAnte Vlahinić \nCristina David \nNives Sertić \nIvona Vlašić \nAna Požar Piplica \nDorinda Bulić Čotić \n22. Ljetna škola filma Šipan \nKao treću fazu Dubrovnik Biennala\, Umjetnička organizacija Tkivo od 24. srpnja do 3. kolovoza 2025. organizirala je grupnu izložbu lokalnih i međunarodnih autora u formi umjetničkih intervencija u javnom prostoru Šipanske Luke pod nazivom „Public”. Autori i njihovi radovi propituju suvremenu upotrebu javnog prostora te načine na koje promjene u javnom prostoru utječu na zajednicu i pojedinca. \nKako se koristi javni prostor? Kako ga zajednica i pojedinci oblikuju? Treba li zdravo društvo javni prostor i koja je njegova svrha? Koje su mu ključne odlike ? Iako su ova pitanja u određenoj mjeri retorička te je jasno da je javni prostor nužan za vitalnost grada\, upravo zbog sve učestalije komercijalizacije postaje sve važnije iznova ih postavljati. \nIzložba „Public” u proširenom izdanju bit će postavljena u Florinom domu od 12. do 15. prosinca 2025. godine. \n—– \nAs the third phase of the Dubrovnik Biennale\, “Tkivo” art organization presented a group exhibition of local and international artists. Titled Public\, it was held from 24 July to 3 August 2025\, in the form of art interventions in the public space of Šipanska Luka. With their works\, the featured artists reflect on the modern use of space\, exploring how changes in public space affect the community and individuals. \nHow do we use public space? In what ways do communities and individuals shape it? Does a healthy society need public space and what is its purpose? What are its key characteristics? Even though these questions are partly rhetorical\, and we already know that public space is essential for the vitality of towns and cities\, due to the growing commericalization it is becoming ever more important to keep asking them. \nThe Public exhibition will be shown in an expanded form in Flora’s Home\, from 12 to 15 December 2025. URL:https://planforculture.com/event/dubrovnik-biennale_public/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/12/plakat_DUBROVNIK-BENNALE_2025-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;VALUE=DATE:20260110 DTEND;VALUE=DATE:20260111 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20251206T150919Z LAST-MODIFIED:20251206T150919Z UID:10003323-1768003200-1768089599@planforculture.com SUMMARY:Heimo Wallner u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \nsa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe\n \n\nHEIMO WALLNER \n\nOK \n\n\nkoje će se održati u petak 5. prosinca u 19 sati u Galeriji Flora.\n \n\nIzložba i rezidencijalni boravak umjetnika odvija se u sklopu Godišnjeg programa Medijateke. Heimo Wallner će u Galeriji Flora izložiti recentne crteže tintom i animacije te zidni crtež u prostoru buduće Grafičke radionice. \n\nIzložba se može pogledati do 10. siječnja 2026. svaki dan od 9-13 sati i od 16-18 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com\n \n \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori.\n \n\nProgram Galerije Flora i Medijateke suvremenih umjetničkih praksi ostvaruje se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for Culture \n\n—————— \nArtist Statement \nCrtam\, a taj se kontinuirani proces manifestira u hrpama crteža\, animacija i\, kada je\nto moguće: crtežima na zidovima – napravljenim brzo\, s jasnim rokom. Ovi zidni\ncrteži me prisiljavaju da generiram slike na licu mjesta; male niti narativa kristaliziraju\nse\, isprepliću\, povezuju i remete. Postaju ritam\, tekstura\, ornament: tapete.\nLjudsko stanje je moj plijen. Glupost (moja i opća) beskrajan izvor. Banalno i bitno\,\ndnevne vijesti nasuprot vječnim istinama\, privatne bolne tajne pretvaraju se u\npraktične šale – katarzu i prokletstvo odjednom.\n* \nHeimo Wallner rođen je u Salzburgu u Austriji 1961. godine i studirao je kiparstvo na\nBečkoj akademiji umjetnosti. Izlagao je svoje radove u Europi\, Japanu i Sjedinjenim\nDržavama. Heimo Wallner se prvenstveno izražava crtežom. Uspoređuju se s\n„automatskim“ radovima ranih nadrealista. Wallner se bavi vrstom suspenzije svijesti\nkao sredstvom izražavanja ideja i slika podsvijesti. Glavni protagonist u Wallnerovom\nradu je gola figura s licem nalik maski i praznim očima – elementarni\, odvojeni\n„svatko“ koji prolazi kroz mlin ljudskih strahova i nada\, opsesija i želja. Njegov rad\noscilira između zidnih crteža\, crtanja/animacije i skulpture. Živi u Vermontu i Austriji\ngdje je i kustos programa umjetnika u rezidenciji hotelpupik. \n—————————————————————————————————————– \nArtist Statement\nI draw\, and this ongoing process manifests itself in piles of drawings\, animations and\nwhen possible: room drawings – made quickly\, with a clear deadline\, these wall\ndrawings force me to generate imagery on the spot and little strands of narratives\ncrystallise\, interweave\, connect\, and disrupt. They become rhythm\, texture\,\nornament: wall paper.\nThe human condition is my quarry. Stupidity (my own and the general) an endless\nsource. The banal and the essential\, daily news vs eternal truths\, private painful\nsecrets turn into practical jokes – catharsis and damnation all at once.\n*\nHeimo Wallner was born in Salzburg\, Austria in 1961 and studied sculpture at the\nVienna Academy of Fine Arts. He has exhibited his work internationally. Heimo\nWallner’s primary work exists as drawing installations. They have been compared to\nthe “automatic” works of the early Surrealists. Wallner engages in a type of\nsuspension of the conscious mind as a means of expressing ideas and images of the\nsubconscious. The primary protagonist in Wallner’s work is a naked figure with a\nmask-like face and empty eyes – an elemental\, detached “everybody\, – goes through\nthe mill of human fears and hopes\, obsessions and desires.\nHis work oscillates between wall drawings\, drawing/animation and sculpture.He lives\nin Vermont and Austria where he also curates the artists in residence program\nhotelpupik. URL:https://planforculture.com/event/heimo-wallner-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2025/12/poster--scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260206T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260227T180000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260202T070707Z LAST-MODIFIED:20260202T070707Z UID:10003384-1770372000-1772215200@planforculture.com SUMMARY:Monokromi (svjetlosni reljefi) Damira Sobote u Galeriji Flora DESCRIPTION:Damir Sobota u prostoru Galerije Flora izlaže ciklus radova koji se\, na prvi pogled\, doimaju krajnje jednostavnima. Sedam kvadratnih formata\, svaki dimenzija 70 x 70 cm\, svaki naslovljen tek bojom koju nosi: Crveni\, Zeleni\, Plavi\, Sivi\, Žuti… No ta se prividna jednostavnost vrlo brzo pokazuje kao optička i misaona zamka. Jer ono što Sobota izlaže nisu slike u klasičnom smislu riječi\, niti su to objekti koji bi se dali iscrpiti jednim pogledom. Riječ je o radovima koji se aktiviraju tek u susretu s promatračem\, u kretanju\, u promjeni kuta gledanja\, u svjetlu koje klizi preko njihove površine i vraća se oku kao stalno promjenjiv događaj. \nMonokromi (svjetlosni reljefi) nastavak su autorova dugogodišnjeg istraživanja odnosa materije i svjetla\, vidljivog i misaonog\, onoga što jest i onoga što se tek događa. \nSam postupak izrade najbolje opisuje autor. Radovi su sastavljeni od tisuću i više fragmenata istog papira\, tvornički rezanog na identične dimenzije. U samom procesu rezanja događa se ključni\, gotovo nevidljivi pomak: sablja koja reže papir savija njegov rub u mikromilimetarskom rasponu\, ostavljajući trag koji postaje vidljiv tek u susretu sa svjetlom. Budući da papir ima četiri moguće bočne strane\, odnosno četiri ruba\, svaki fragment\, iako načinjen od istog materijala i iste boje\, reflektira svjetlo drugačije. Tako nastaju četiri tona iste boje\, ne kao rezultat miješanja pigmenata\, nego kao posljedica fizičkog procesa i prostorne orijentacije materijala. \nSobota te fragmente kompozicijski slaže s gotovo asketskom disciplinom. Svaki ton\, svaka strana papira\, zauzima jednaki dio površine rada. Površina je ravnomjerno raspoređena\, ali nikada statična. Upravo suprotno. U toj strogoj strukturi rađa se neprestano titranje. Kako se promatrač pomiče\, kako se mijenja kut gledanja ili izvor svjetla\, boja se mijenja\, treperi\, tamni i posvjetljuje. \nSobota koristi jednu boju kako bi otvorio prostor njezine unutarnje složenosti. Ona je polje istraživanja\, frekvencija na kojoj se susreću materija i svjetlo. \nU jednom trenutku\, kako umjetnik sam kaže\, materija papira postaje materija svjetla. To nije metafora\, nego doslovan opis onoga što se događa pred očima promatrača. Površina rada ne reflektira svjetlo kao ogledalo\, niti ga upija kao tamna ploha. Ona ga lomi\, raspršuje\, modulira. Svaki fragment papira ponaša se kao mala optička jedinica\, hvatajući svjetlo i vraćajući ga u prostor na drugačiji način. \nAko bismo ove radove pokušali usporediti s drugim umjetničkim formama\, mogli bismo reći da se Sobota ovdje približava glazbi. Sam će reći: Ako ćemo slikovito\, detaljnije i motivima kompliciranije radove bih usporedio sa pjesmom ili skladbom no zbog svoje minimalnosti mogu reći da na ovaj rad gledam kao na ton\, frekvenciju. \nMinimalizam ovih radova nije estetska poza\, niti formalna redukcija radi same redukcije. On je nužan kako bi se omogućilo ono bitno: iskustvo percepcije. \nMonokromi su otvorena polja u koja se upisuje iskustvo gledanja. U tom smislu\, svaki susret s radom je drugačiji. Boja koju vidimo danas nije ista ona koju ćemo vidjeti sutra\, jer neće biti isto svjetlo\, isti kut\, isto stanje svijesti. \nHelena Puhara \n\nO autoru: \nDamir Sobota (1988\, Zagreb) \nDiplomirao (2013) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu\, smjer Grafika. Radove je izlagao na samostalnim i grupnim izložbama\, među kojima su 47. Likovni salon\, Sublacije\, Crna Gora(2025)\, 29.Slavonski Biennale\, Institut nevidljivog (2024)\, Galerija Bačva\, Sjever Istok Jug Zapad Sjever (2024)\, Lukowa Art Collection\, Luzern\, Švicarska (2023)\, Studio Tommaseo\, Trieste Contemporanea\, Trst (2022)\,Nagrada Radoslav Putar\, Salon Galić\, Split (2020)\, Palindrom\, Lauba/U10\, Zagreb/Beograd (2020/2021)\, Known Unknowns\, Westpol A.I.R. Space\, Leipzig (2019)\, 11. HT Nagrada\, Muzej za suvremenu umetnost\, Zagreb (2018)\, nekoliko edicija Bijenala Slikarstva. \nSudjelovao je na rezidencijalnom programu u Njemačkoj i SAD-u. Residency Unlimited-New York (2021)\, Halle 14/Hafenkombinat-Leipzig (2017/2018) \nDobitnik je nekoliko nagrada. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Živi i radi u Zagrebu. \nKontakt: sobota88@hotmail.com URL:https://planforculture.com/event/monokromi-svjetlosni-reljefi-damira-sobote-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/02/Flora-plakati-2026-Sobota-WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260306T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260327T180000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260302T142721Z LAST-MODIFIED:20260302T142722Z UID:10003414-1772791200-1774634400@planforculture.com SUMMARY:Izložba Zapis Ive Zagode u Galeriji Flora DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nZapis \nIVA ZAGODA \nkoje će se održati u petak 6. ožujka u 19 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 27. ožujka svaki dan osim ponedjeljka od 10-12 sati i od 15-18 sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori. \n\nIva Zagoda: Vizualni registri neopipljivog\nPred nama su radovi koji funkcioniraju kao vizualni registri procesa\, pokreta i zvuka. Slikarstvo Ive Zagode prostor je u kojem platno djeluje kao aktivno polje za bilježenje nevidljivog ili teško uhvatljivog. Njezine su kompozicije pročišćene\, lišene suvišnog te ostavljaju promatraču slobodu za vlastito tumačenje. \nU suvremenom kontekstu\, Ivu možemo promatrati kao interpretatoricu okoline koja vlastita stanja\, podražaje i zapažanja prevodi u boju i gestu. Riječ je o svojevrsnoj sinesteziji: umjetnica pretače jedan osjetilni podražaj u drugi medij\, dajući neopipljivom zvuku ili prolaznom osjećaju novi život i opipljiv oblik. Ti su zapisi duboko subjektivni\, određeni njezinim trenutnim raspoloženjima i stajalištima\, no upravo ta otvorenost dopušta svakom novom promatraču da tim „zvukovima“ udahne novo značenje. \nKljuč za čitanje njezinih radova leži u samoj prirodi poteza. Na platnima susrećemo različite karaktere kretanja: postoje oni suvereni\, čvrsti i direktni zahvati koji svoj smjer poznaju i prije samog prvog koraka. Nasuprot njima stoje oni uskomešani\, jedva vidljivi obrisi\, poluprozirni i povremeni tragovi koji sugeriraju oklijevanje ili neočekivani impuls. Ti slojevi\, od jasnih do jedva naslućenih\, stvaraju kompozicije koje pulsiraju u ritmu svega proživljenog i pretočenog u boju. Unatoč tom unutarnjem pulsu\, radovi odišu odmjerenošću i samokontrolom. Kroz postignutu ravnotežu elemenata\, kompozicije na promatrača djeluju smirujuće. \nKolorit koji Iva koristi\, bilo da nastaje kao intuitivni odjek unutrašnjeg stanja ili kao rezultat estetskog poriva\, ključan je za cjelokupno tumačenje rada. Boja služi kao element koji usmjerava našu percepciju te određuje težinu geste\, dubinu prostora i emotivni tonalitet „zapisanog“ zvuka. Na taj način\, boja postaje provodnik između unutrašnjeg svijeta autorice i promatrača\, nudeći prostor dijaloga u kojem platno progovara jezikom pročišćenog vizualnog koda. \nU konačnici\, ovi radovi nisu samo dokumenti jednog procesa\, već živa tkiva koja se iznova aktiviraju svakim novim susretom. Iva Zagoda nudi nam vlastitu mapu osjeta\, prepuštajući nama da u tim pokretima i tonovima pronađemo vlastite narative. \nDora Lučić \n\nIva Zagoda rođena je 1992. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku (smjer: slikarstvo) Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu\, u klasi prof. Damira Sokića 2019. godine. Izlagala je na osam samostalnih i desetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih valja istaknuti: „37. Salon mladih“\, “7. Bijenale slikarstva”\, “16. Erste fragmenti”\, Galerija Lauba”\, “U ljetnom kodu”\, Galerija Kranjčar; “Umjetnost je sumnja”\, LexArt skladište. \nDobitnica je treće nagrade „Ivan Kožarić“\, Nagrade 7. bijenala slikarstva\, Nagrade NMMU za mladog umjetnika 7. bijenala slikarstva\, Grandprix nagrade na 16. erste fragmentima; druge otkupne nagrade muzeja grada Rovinja. Živi i radi u Zagrebu. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-zapis-ive-zagode-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/03/Flora-plakati_2026_Zagoda-WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260317T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260327T210000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260313T142131Z LAST-MODIFIED:20260327T223420Z UID:10003420-1773774000-1774645200@planforculture.com SUMMARY:Izložba fotografija Stjepa Kaleba u Flori DESCRIPTION:Stjepo (Ćepo) Kaleb fotografijom se počeo baviti po svom dolasku u Pariz 1966. godine\, gdje se nakon čestih druženja s fotografima ubrzo zaposlio kao laborant\, a potom i kao fotoreporter. Međutim\, takvom izričaju nije bio odviše sklon\, pošto je težio smislenoj prezentaciji sustavne cjeline a ne bilježenju trenutka. Takav pristup fotografiji potvrdio je kada je pričvrstio kameru na prozor svog pariškog stana i iz ptičje perspektive danima snimao ulicu te nam je svojim istančanim okom diskretno otkrivao njezine priče. Život ulice sagledan kroz objektiv bitno je drugačiji od onoga kakvoga doživljavamo prolazeći njome. Otkrivaju se neobični detalji\, bilježi se zaustavljen pokret\, kretnja\, irealna situacija\, sve ono što mi\, zaokupljeni sobom\, ne registriramo jer nemamo više vremena za druge. Suprotno svim načelima reportažne fotografije Stjepo je stvarao seriju neatraktivnih i nebitnih motiva o čemu je Nena Dimitrijević između ostalog napisala: Ne tragati za slikovitim motivom\, ne očekivati senzaconalan događaj\, nego uz minimalnu intervenciju registrirat neko obično i svakodnevno trajanje. (Spot\, časopis za fotografiju\, Galerije grada Zagreba\, br.3 /1973\, Zagreb). Možda je Kaleb tom seriijom fotografija prejudicirao svoj umjetnički put i vlastitu estetiku jasno naznačivši interes za marginalne teme. Radilo se gotovo o konceptualnom poimanju fotografije u kojem je ideja bitnija od narativnosti\, simbolike\, estetike i značenja snimljenog motiva. Sukladno takvom promišljanju\, autor svoje fotografije sve manje koristi kao dokumente određenih događaja\, a sve češće kao vlastite umjetničke projekte. Njegov fotografski izričaj teži elementarnosti i minimalizmu te dokida figuru čovjeka\, ali ne i njegovu prisutnost. Ona je vidljiva u njegovim materijalnim tekovinama kojima Kaleb negira primarnu i osnovu funkciju te ih tretira kao svjedoke otuđenosti\, kao svojevrstan znak da je život negdje iza onoga što je snimljeno. De facto Stjepo snima prazninu\, jer njegovi radovi nemaju narativni subjekt čije se bivstvovanje odvija u nekom paralelnom svijetu. Zato često snima sjene\, negative tragova svjetlosti koje različiti predmeti ispisuju na zidovima i namještaju interijera\, na praznim ulicama ili napuštenim stubištima akcentirajući čovjekovo odsustvo i afirmirajući prazninu. Te fotografije rječito govore o istančanost autora koji ih je otkrio\, prepoznao i snimo te svoj opus obogatio i grafičkim senzibilitetom. Stjepo pažljivo bira motive svojih fotografija\, ali prema njima zadržava određenu distancu koja ipak nije dovoljna da se ne bi prepoznala simpatija koju oni u njemu pobuđuju. Do izraza dolazi njegov osobni stav\, smisao za otkrivanje detalja\, za perfekcionizam kadra\, za iznenađujuće suodnose i korespon­denciju predmeta zahvaćenih objektivom te rafinirani odnos prema banalnim\, nezamjetljivim predmetima naše svakodnevnice. Snimio je niz intimnih zapisa stvarajući svojevrstan fotografski dnevnik koji u trenutku izlaganja prestaje biti osobnom bilješkom. Sada su to sjajne fotografije atmosfere s jasno izraženim autorovim stavom koji naizgled banalnu temu transkribira u fotografiju višeznačne refleksije što proizlazi iz prikrivene autorove emotivnosti\, koju ne želi nametati\, već je ostavlja da bude prepoznatom. \nMladen Lučić \nStjepo Kaleb rođen je u Dubrovnilu 1945. godine. Odlazi u Pariz 1966.godine\, a početkom 70-ih godina započinje njegovo stvaralaštvo u mediju fotografije. Radio je u fotografskim laboratorijima press agencija\, potom se bavio reportažnom fotografijom kao freelancer te asistrirao raznim fotografima. Odlazi u New York 1986. godine gdje kontinuirano stvara fotografske zapise. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i svijetu. Od 2008. godine živi i radi u Dubrovniku. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-fotografija-stjepa-kaleba-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/03/plakat_KALEB-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260403T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260420T180000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260327T222710Z LAST-MODIFIED:20260327T222710Z UID:10003442-1775210400-1776708000@planforculture.com SUMMARY:Suspenzije identiteta: MARGARETA LEKIĆ\, TIHOMIR MATIJEVIĆ\, JOSIPA STOJANOVIĆ i VLATKA ŠKORO DESCRIPTION:Vođeni kiparskim instinktom kao načinom razumijevanja svijeta\, Margareta Lekić\, Tihomir Matijević\, Vlatka Škoro i Josipa Stojanović stvaraju na granici opipljivog i nevidljivog. Polazeći od opažanja okoline\, razvijaju radove u kojima volumen\, napetost i struktura ostaju temeljni oslonci\, a njihovi se pristupi šire kroz različite medije\, pritom zadržavajući osjetljivost prema materiji i njezinim promjenama. \nJedina vjerna fizičkom objektu\, Margareta Lekić u radu U istom prostoru (2025.) fokusira se na odnose unutar grupe. Pored same figure\, autorica modelira i međuprostor. Njezin je pristup analitičan i sociološki: ona materijalizira nevidljivu napetost između izoliranog pojedinca i nijemog kolektiva. Praznina između keramičkih tijela postaje aktivni sudionik koji progovara o stanju u kojem dijelimo isti okvir\, ali ne nužno i zajedničko iskustvo. \nTihomir Matijević kiparstvu oduzima težinu i prevodi ga u vrijeme\, pokret i naraciju. Njegov rad obilježava multidisciplinarnost i suptilno opažanje drugosti kroz poetičan izraz. U videu Čovjek\, kuća\, pjesma (2022.) skulptura uspostavlja odnos s okolinom\, uranjajući u ritam promjene i trajanja. U radu Spomenik Snješku Bijeliću (2021.) fokus se pomiče prema prolaznosti — dok se vanjski svijet odvija u svom kontinuitetu\, čin oblikovanja ostaje zamrznut. Kroz takve pomake autor razvija suptilan odnos prema vremenu\, obilježen blagim konceptualnim odmakom. \nVlatka Škoro kiparstvo prevodi u medij monumentalnog crteža\, koristeći olovku kao alat za modeliranje otpora i mase. Rad Težina (2026.) nastaje iz dugotrajnog procesa zasićenja papira grafitom\, sve do postizanja metalnog sjaja koji crtežu daje fizičku gustoću skulpture. Njezin je pristup procesualan i gotovo meditativan: kroz slojeve grafita ona bilježi snagu i krhkost ljudske figure\, koja u bjelini papira postaje vizualni esej o izdržljivosti i egzistenciji. \nJosipa Stojanović koristi digitalni print kako bi uspostavila paralelu između biokemije živčanog sustava i temeljnih kiparskih sirovina. Povezujući elemente poput kalcija i kalija s gipsom\, drvom ili kamenom\, ona nastoji pomiriti ove\, naizgled apstraktne svjetove. Njezin se rad razvija kroz eksperiment\, u dodiru znanosti i umjetnosti\, gdje forma postupno proizlazi iz samog procesa istraživanja. \nOvaj susret postaje točka presjeka različitih svjetonazora\, objedinjenih u nastojanju da obogate sam čin promatranja. Pažnja usmjerena prema materiji\, njezinim mogućnostima i odnosima unutar prostora otvara drukčije perspektive za promišljanje i osjećanje stvarnosti\, prepuštajući posjetitelju slobodu u otkrivanju skrivenih slojeva svakog rada. \nDora Lučić URL:https://planforculture.com/event/suspenzije-identiteta-margareta-lekic-tihomir-matijevic-josipa-stojanovic-i-vlatka-skoro/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/03/Flora-plakati_2026_Osijek_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260501T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260516T210000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260428T201739Z LAST-MODIFIED:20260428T201739Z UID:10003464-1777662000-1778965200@planforculture.com SUMMARY:Izložba Nicanje iz tame Margerite Rakić DESCRIPTION:Izložba Nicanje iz tame Margerite Rakić uspostavlja vizualno i misaono polje u kojem se pitanje početka promatra kao trajno stanje napetosti između neodređenog i oblikovanog. Projekt se nadovezuje na autoričin diplomski rad iz 2022. godine\, u kojem se bavila odnosom kaosa i kreacije kao likovnim problemom. Polazeći od kozmogonijskih mitova koje je sustavno analizirao Eleazar Moiseevich Meletinskii\, a u kojima se kaos pojavljuje kao mrak\, ponor\, voda ili bezoblična materija\, autorica prevodi temeljne principe mitološkog narativa u likovni jezik. \nOdabir mitološke teme može se pritom čitati i kao metafora nastanka umjetničke ideje. Kao što u mitovima svijet nastaje iz kaosa\, tako i ovdje slika proizlazi iz početne neodređenosti – iz prostora u kojem se oblikuje osobni imaginarij. Fantastične predodžbe kojima obiluje mitski svijet autorici omogućuju slobodu interpretacije. Ta otvorenost omogućuje razvoj vlastitog vizualnog jezika i transformaciju motiva. \nU tom smislu\, kaos se promatra kao preduvjet poretka: zasićeno stanje puno potencijala i mogućnosti. Tamna površina crteža ne djeluje kao pasivna pozadina\, već kao aktivni nositelj slike. Ona posjeduje vlastitu gustoću i unutarnju dinamiku iz koje se rađaju oblici. \nKljučnu ulogu u artikulaciji ove ideje ima sam materijal. Osim što omogućuje precizno stupnjevanje tonova crne boje\, ugljen je tvar koja već u sebi nosi ideju kaosa. Nastaje procesom izgaranja bez prisutnosti kisika\, čime se organska materija pretvara u gotovo čisti ugljik. U tom smislu\, on je već prošao put raspada i preobrazbe: od žive biljke do ostatka\, koji se ponovno aktivira u činu stvaranja slike. \nNjegova crnina nosi dvostruko značenje. Ona priziva dubinu\, tlo i raspadanje\, ali istodobno upućuje na plodnost i mogućnost novog početka. Kako ističe Yi-Fu Tuan u svom djelu Topofilija\, crna boja u različitim kulturama nosi razna značenja\, no upravo ta istodobna prisutnost života i smrti čini je posebno snažnim simboličkim poljem. \nIz takvog odnosa prema materijalu proizlazi i organizacija površine. Crteži velikih formata razvijaju se kao gusti\, gotovo neprohodni prostori. Ono što bismo mogli imenovati kao horror vacui ne pojavljuje se kao dekorativni princip\, nego kao nužnost: kaos je uvijek pun\, uvijek prenapučeno polje potencijala. Površina je zasićena i obilježena stalnim odnosom između raspada i formiranja. \nU tom kontekstu\, motiv vegetacije dobiva posebno značenje. Grmovi\, bršljan i suho lišće izranjaju iz tamne podloge i ostaju čvrsto vezani uz nju\, kao nositelji značenja rasta\, rađanja života i plodnosti. Njihova pojavnost istodobno upućuje na vitalnost i prolaznost\, na proces koji se odvija između nastanka i nestajanja. \nAutorica polazi od konkretnih prizora iz prirode koje prepoznaje intuitivno\, vođena atmosferom i osobnim dojmom. Odabrani motivi potom se prevode u crtež kroz dugotrajan i promišljen proces\, u kojem se ispituje njihov oblik\, struktura i odnos prema prostoru slike. \nU najnovijem radu dolazi do pomaka unutar samog ciklusa. Dok su raniji crteži temeljeni na izranjanju biljaka iz tamne pozadine\, ovdje se odnos obrće: tamne forme stabljika nalaze se u prvom planu\, dok se pozadina posvjetljuje. Ovaj obrat označava prijelaz unutar ciklusa koji otvara novi odnos između tame i svjetla\, između ishodišta i onoga što iz njega nastaje. \nOvakav pomak dodatno naglašava temeljnu ideju ciklusa – da se odnos između početka i nastajanja stalno iznova preoblikuje. Upravo u toj promjenjivosti dolazi do izražaja uloga mitološkog imaginarija\, koji omogućuje višestruka čitanja i stalno širenje značenja. \nU tom suodnosu početka i procesa iščitava se potencijal ovih radova. Stvaranje se ovdje oblikuje kao otvoreno polje značenja koje nastaje u susretu slike i pogleda. Promatrač pritom ima aktivnu ulogu\, oslanjajući se na vlastiti imaginarij i iskustvo. Svaki pogled otvara novo čitanje\, a slika se uspostavlja kao prostor interpretacije\, potičući promatrača da sliku promatra kao proces koji se i dalje odvija. \nDora Lučić \n\n\nMargerita Rakić rođena je u Puli 1991. godine. Nakon završene Opće gimnazije Pula 2009. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomski studij završava 2015. i stječe naziv magistra primijenjene umjetnosti. Bavi se pedagoškim radom\, kao i provedbom radionica edukativnog karaktera za djecu. Diplomski studij Likovne pedagogije upisuje akademske godine 2019./2020. na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Titulu magistra likovne pedagogije stječe 2022. godine. Živi i radi u Puli. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-nicanje-iz-tame-margerite-rakic/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/04/Flora-plakati_2026_Rakic_WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260508T090000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260518T190000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260507T165002Z LAST-MODIFIED:20260507T165002Z UID:10003468-1778230800-1779130800@planforculture.com SUMMARY:Izložba i rezidencijalni boravak Josipa Pina Ivančića u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora \nsa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nJOSIP PINO IVANČIĆ \neko la Flora; xe lo Dubrovnik \nkoje će se održati u petak 8. svibnja u 19 sati u Medijateci galerije Flora. \nIzložba se može pogledati do 18. svibnja svaki dan od 9-13 sati i od 16-19 sati sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \n\n*** \nIšupljenje čovjeka \nSvatko mora ispuniti svoj san da bi uzeo udjela u slobodi. San slobode\, međutim\, treba naučiti sanjati. Čovjek se rađa kao izgnanik iz sna\, kao sanjarsko siroče potkresanih krila. Za uzlet u slobodu sna valja se tek odgojiti. Osim dobrih želja od kojih rastu krila za let je potrebno i nešto umjetničkoga praha. Ali za umjetnički prah neophodan je umjetnik! Probajmo stoga s nekim umjetnikom\, s Josipom Pinom Ivančićem! \nSvojedobno je u novinama izašao ovakav naslov: „Pod izlikom ‘umjetničkoga performancea’ Pino Ivančić izmrcvario i zaklao purana“! To navodno „skandalozno i šokantno“ klanje purana govori zapravo o umjetniku kao spomenutom „izgnaniku iz sna“ u koji se može vinuti\, za razliku od razumnih i bezdušnih novinara\, samo uz nešto „duše“\, ili slikovito rečeno\, samo uz nešto „vilinskoga praha“. „Duša“ umjetnika često se pokazuje u obliku „ptice“\, ovdje u liku „purana“. No „puranu“ su potkresana krila! Kao vjerno otjelovljenje snovite Pinove slobodne krilatosti\, „skuhan i zaklan“ iščezava puran zajedno s Pinovim umjetničkim sanjama u „ciganskom loncu života bez snova“\, koji bi se možda mogao usporediti s „crkvom bez krova“ i „bukvarom bez slova“\, u vilinski onkraj ostavljajući Pina na milost i nemilost ciničnom novinarskom medijskom ciganluku. \nIzgubivši\, naime\, svoja krila\, umjetnikova duša preobražava se u pozemljarsku ništariju što se sjeća neba jedino kroz psovku\, poštenja jedino kroz krađu\, vjernosti samo kroz prevaru i tek onda kada\, rođen iznova u performanceu\, primjerice noseći na leđima „križ“ ulicama Beograda ne bi li okajao zločin klanja i kresanja vlastite umjetničke „duše“\, prisjeća se umjetnik iznova izgubljene svoje krilatosti. No tako svijet postaje sve „manji“. Ne dakako u kvantitativnome smislu nego u „vilinskome“ značenju o čemu govori i naslov Pinova filma „Mali čovik … ja ili o’čarano kruženje“ nagrađen na 48. Reviji hrvatskoga filmskoga stvaralaštva u Varaždinu. Čovjek kao biće\, čovjek kao ono „predmetno“ naposljetku se toliko rastvara u ovladivost bezdušnošću da na njemu takoreći nestaje karakter krilatosti i dovršava se napuštenost njegova od slobode. Takovo metafizičko „smanjivanje svijeta“\, kako je jednom kazao jedan čuveni sročitelj\, dovodi do posvemašnjega i konačnoga išupljenja čovjeka! \nAntun Nodilo \nJosip Pino Ivančić pulski je umjetnik\, performer i glazbenik. Alternativnoj kulturnoj sceni poznat je već od početka sedamdesetih godina kada ulazi u konceptualni krug i performans vode. U to vrijeme s prijateljima stvara ‘mental spirit music’\,a u pod utjecajem Beuysa otvara procese za stvaranje tzv.’socijalne skulpture’ čime već tada pripada nevelikoj skupini konceptualnih umjetnika koji su angažirano propitivali socijalističke vrijednosne sustave\, ponajprije smisao rada i poziciju radnika. \ni.j.PINOva pozicija izvan centra te njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osiguralo mu je ‘pravo’ na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti. Tijekom osamdesetih svoje umjetničke interese ostvaruje u prostoru spajanja medija glazbe\,performansa i likovne umjetnosti (alterrock gupa ‘GustapH y njegovi dobry duhovi’\, a od devedesetih javnost ga pozna kao jednog od najprovokativnijih hrvatskih performera ali i kao alternativnog novomedijskog eksperimentatora (telefonski koncet Netz/Mreža\, za Radio ORF). URL:https://planforculture.com/event/izlozba-i-rezidencijalni-boravak-josipa-pina-ivancica-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/05/plakat_i.j.PINO-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260525T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260525T210000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260525T090207Z LAST-MODIFIED:20260525T090413Z UID:10003495-1779735600-1779742800@planforculture.com SUMMARY:Skulptura misli Gordane Bajurin u Flori DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nGORDANA BAJURIN: Skulptura misli \nkoje će se održati u ponedjeljak 25. svibnja u 19 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 2. lipanj svaki dan od 14 -19 sati sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori. \n*** \nOva izložba nastala je iz rada s kolažem\, ali ne kao klasičnom slikom\, nego kao načinom slaganja i građenja. Radovi su izrađeni od plakata programa “Karantena” Art Radionice Lazareti — prostora dubrovačkog lazareta koji je nekada bio karantena\, a danas je mjesto umjetnosti. Upravo ta promjena\, od izolacije do stvaranja\, važan je dio ove priče. Koristeći više primjeraka istih plakata\, rezanjem i ponovnim slaganjem\, izvorni sadržaj se postupno gubi. Umjesto konkretnih događaja ostaju tragovi — boje\, ritmovi i odnosi među oblicima. Kolaži se tako počinju ponašati poput struktura. Slojevi se nadograđuju\, preklapaju i stvaraju osjećaj dubine i života — kao da se u njima pojavljuju figure u pokretu\, u plesu ili glumi. Zbog toga ova izložba ne govori o skulpturi u doslovnom smislu\, nego o načinu razmišljanja — o tome kako se misli mogu slagati\, razgrađivati i ponovno oblikovati. Svaki rad je jedan dio tog procesa. Zajedno čine — Skulpturu misli. \nGordana Bajurin rođena 25. siječnja 1950. u Dubrovniku. Sedamdesetih godina bila je članica Fotokluba Dubrovnik. Od 1993. članica je Art radionice Lazareti. Od 2005. članica je ULIPUD-a\, a od 2009. Fotokluba Marin Getaldić i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. \nSamostalne izložbe 2001 – Dubrovnik\, Galerija Artur – Ukradeni horizont 2002 – Dubrovnik\, Galerija Ranjina – Dovršena priča 2005 – Dubrovnik\, Galerija Ranjina – Rastopljena forma fotografije 2006–2008 – Dubrovnik\, Dom Marina Držića – Povezujući oblici Dubrovnika 2010 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Reciklaža 2014 – Dubrovnik\, Galerija Flora – Požar 2016 – Dubrovnik\, Dubrovačka kuća – Art radionica Lazareti – Kolaži – u čast sv. Vlahu 2019 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Čipke i mustre 2023 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Simbioza 2025 – Dubrovnik\, Art radionica Lazareti – Papir i maslina Skupne izložbe (izbor) 2008 – Dubrovnik\, Umjetnička galerija Dubrovnik – Dubrovački likovni trenutak (2) 2012 – Dubrovnik\, palača Sponza – Dubrovnik International Photo Salon 2014 – Dubrovnik\, Lazareti – Galerija Otok – Suvremeni dubrovački autori 2016 – Dubrovnik – Godišnja izložba HDLU Dubrovnik 2017 – Dubrovnik\, Umjetnička galerija Dubrovnik – Dubrovački likovni trenutak3 URL:https://planforculture.com/event/skulptura-misli-gordane-bajurin-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/05/plakat_BAJURIN.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260605T190000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260626T210000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260531T064943Z LAST-MODIFIED:20260531T065607Z UID:10003498-1780686000-1782507600@planforculture.com SUMMARY:Izložba Život vječni Helene Schultheis Edgeler u Galeriji Flora DESCRIPTION:Radovi iz ciklusa Život vječni Helene Schultheis Edgeler na prvi pogled izgledaju kao da gledamo nečiji san ili podsvijest. To je vizualni prikaz prostora koji istovremeno pripada prošlosti i budućnosti\, sjećanju i predviđanju. U tim prizorima vrijeme gubi svoj uobičajeni tijek i postaje slojevito. Povijesni detalji\, monumentalna arhitektura i naznake tehnološke budućnosti – ili čak naše stvarnosti – isprepliću se i stapaju u neku novu\, hibridnu stvarnost. Kao gledatelji\, ulazimo u prostore koji nam djeluju čudno poznato\, a istovremeno potpuno strano\, kao da promatramo svijet koji se tek stvara ili svijet koji se polako raspada. \nUmjetnica se temom umjetne inteligencije bavi još od 2017. godine\, puno prije nego što je ona postala dio naše svakodnevice i javnih rasprava. U ranijim radovima ulazila je u dijalog s povijesnoumjetničkim nasljeđem kroz reference na autore i različite vizualne pristupe – od Duchampovih pomaka u razumijevanju umjetničkog djela\, Cranachovih i Rafaelovih kompozicijskih modela\, preko istraživanja pokreta Eadwearda Muybridgea\, pa do suvremenijih pristupa Davida Hockneya i Masamija Teraoke\, kao što uočava kustosica Nada Beroš u predgovoru za autoričinu izložbu Put It In The Cloud. Ti su utjecaji bili početna točka iz koje je autorica razvijala svoj prepoznatljiv stil. No\, u novijim radovima taj se odnos mijenja. Iako likove i dalje smješta u prostore koji prizivaju monumentalne crkve\, palače i ceremonijalne dvorane\, umjetnica se sve više oslobađa tereta nasljeđa i okreće vlastitim mentalnim krajolicima. \nProstori koje stvara djeluju poput unutarnjih prostora kolektivnog i osobnog pamćenja – mjesta na kojima se susreću tragovi prošlosti\, imaginacija i budućnost. Visoki lukovi\, masivni stupovi i velike građevine stvaraju osjećaj uzvišenosti\, ali i potmule nelagode. Sve djeluje toliko neuhvatljivo da imamo osjećaj kako ti prostori više pripadaju ljudskoj svijesti nego stvarnom svijetu. \nU novom ciklusu Život vječni\, koji se nastavlja na njezin rad Deus Machina iz 2023. godine\, autorica ide korak dalje i bavi se vrlo konkretnim problemima. Slika Bijeg\, primejrice\, prikazuje trenutak u kojem se umjetna inteligencija oslobađa ljudskih granica. Pred nama se pojavljuje više AI entiteta čiji se interesi i sukobi isprepliću\, ali i otvoreno sudaraju s ljudima. S druge strane\, slika Edikt izravnije progovara o problemima današnjeg društva i politike\, dotičući se rasta radikalne desnice\, kulta moći i sve prisutnijeg osjećaja prijetnje. Na njoj umjetna inteligencija preuzima oblike ljudskog ponašanja\, ali ih dovodi do zastrašujuće krajnosti\, gotovo karikature. Naoružani likovi\, koje pamtimo još iz ciklusa Deus Machina\, ovdje se pojavljuju kao jasan znak skrivene agresije i sukoba koji samo što nije izbio. \nOve personifikacije umjetne inteligencije više nisu samo tehnološki alati ili pasivni računalni sustavi. Oni postaju živa bića s vlastitim odnosima\, problemima i interesima. Njihov ljudski izgled ne služi tome da se s njima lakše poistovjetimo\, već da stvori nove identitete na samoj granici između poznatog i nepoznatog\, prirodnog i umjetnog. Upravo u toj napetosti između stvarnog i simuliranog\, između povijesnog iskustva i tehnološke projekcije\, nastaju slike melankolične i pomalo sumorne atmosfere\, koje istodobno djeluju kao opomena i kao poetska meditacija o vremenu u kojem živimo. \nDora Lučić \nHelena Schultheis Edgeler hrvatska je vizualna umjetnica koja radi u području slikarstva\, videa i animacije\, s posebnim naglaskom na eksperimentalni film. Više od trideset godina izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Zaposlena je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu\, gdje u zvanju redovne profesorice predaje na grupi kolegija crtanje i slikanje. U svom radu povezuje klasične slikarske tehnike s digitalnim alatima\, povremeno koristeći AI-generirane vizualne predloške kao početnu točku za slike u tradicionalnim medijima. U ciklusima Deus Machina i Život vječni bavi se temama odnosa čovjeka i umjetne inteligencije\, te motivima sjećanja\, budućnosti i promjene\, koje prikazuje kroz figurativne kompozicije. \n  \n*** \nAt first glance\, the works from Life Eternal series by Helena Schultheis Edgeler appear as if we are looking into someone’s dream or subconscious. They are a visual representation of a space that simultaneously belongs to the past and the future\, to memory and anticipation. In these scenes\, time loses its usual flow and becomes layered. Historical details\, monumental architecture\, and traces of a technological future – or even of our current reality – intertwine and blend into a new hybrid reality. As viewers\, we enter spaces that feel strangely familiar yet entirely alien\, as if we are observing a world still in formation or one that slowly comes apart. \nSchultheis Edgeler has been working with the theme of artificial intelligence since 2017\, long before it became part of our everyday life and public discussions. In her earlier works\, she was exploring art-historical heritage through references to various authors and visual approaches –from Duchamp’s shifts in the understanding of artwork\, Cranach’s and Raphael’s compositional models\, through explorations of movement in the work of Eadweard Muybridge\, to more contemporary approaches by David Hockney and Masami Teraoka\, as noted by curator Nada Beroš in the foreword to the artist’s exhibition Put It In The Cloud. These influences served as the starting point from which the artist developed her distinctive style. In her more recent works\, however\, this relationship has changed. Although she continues to place figures in spaces that remind of monumental churches\, palaces\, and ceremonial halls\, the artist liberates herself from the weight of art-historical heritage and turns towards her own mental landscapes. \nThe spaces she creates appear like internal realms of collective and personal memory –places where traces of the past\, imagination\, and the future come together. High arches\, massive columns\, and monumental structures produce a sense of grandeur\, but also a subdued unease. Everything feels so elusive that these spaces seem to belong more to human consciousness than to the physical world. \nIn her new series\, titled Life Eternal\, continuing on Deus Machina from 2023\, the artists takes a step further and deals with concrete problems. Painting The Escape\, for instance\, depicts a moment in which artificial intelligence frees itself from human constraints. Several AI entities emerge before us\, whose interests and conflicts entwine with one another\, but also clash with people. On the other hand\, The Edict speaks more directly about the problems of contemporary society and politics\, touching on the rise of the radical right\, the cult of power\, and an increasingly pervasive sense of threat. In this work\, artificial intelligence takes on forms of human behavior but pushes people to a disturbing extreme\, almost to the point of caricature. Armed figures\, familiar from the Deus Machina series\, appear here as a clear sign of hidden aggression and conflict that is about to erupt any second. \nThese personifications of artificial intelligence are no longer just technological tools or passive computational systems. They become living beings with their own relationships\, problems\, and interests. Their human appearance is not intended to facilitate identification\, but to generate new identities at the very threshold between the familiar and the unfamiliar\, the natural and the artificial. It is precisely within this tension between the real and the simulated\, between historical experience and technological projection\, that paintings of a melancholic and somewhat somber atmosphere are created\, paintings that function simultaneously as a warning and as a poetic meditation on the times we live in. \nDora Lučić \n\n\nHelena Schultheis Edgeler is a Croatian visual artist working in painting\, video and animation\, with a particular focus on experimental film. She has been exhibiting for more than thirty years in solo and group exhibitions in Croatia and abroad. She is employed at the Faculty of Textile Technology\, University of Zagreb\, where she is a full professor teaching drawing and painting courses. In her work\, she combines classical painting techniques with digital tools\, occasionally using AI-generated visual prompts as a starting point for works in traditional media. In the cycles Deus Machina and Life Eternal she addresses the relationship between humans and artificial intelligence\, as well as themes of memory\, future and transformation\, which she presents through figurative compositions. URL:https://planforculture.com/event/izlozba-helene-schultheis-edgeler-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/05/Flora-plakati_2026_Schultheis-Edgeler-WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260627T160000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260628T180000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260623T083958Z LAST-MODIFIED:20260623T083958Z UID:10003554-1782576000-1782669600@planforculture.com SUMMARY:Radionica cijanotipije u Flori DESCRIPTION:POZIV NA SUDJELOVANJE: RADIONICA CIJANOTIPIJE \n\n\nHrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva zainteresirane na dvodnevnu radionicu cijanotipije\, jedne od najstarijih fotografskih tehnika koja koristi sunčevu svjetlost za stvaranje prepoznatljivih plavih otisaka. \nInspiraciju ćemo pronaći u vrtu Florinog doma\, istražujući oblike i teksture cvijeća i biljaka koje će postati motivi naših radova. Sudionici će upoznati proces izrade cijanotipije te izraditi vlastite otiske koristeći biljni materijal prikupljen na lokaciji. \nRadionica je namijenjena svim zainteresiranima\, bez obzira na prethodno iskustvo u umjetnosti ili fotografiji. \nKroz rad ćemo spojiti promatranje prirode\, kreativni proces i eksperimentiranje sa sunčevom svjetlošću\, stvarajući jedinstvene uspomene zabilježene u nijansama plave boje. \n\n\n Subota\, 27. lipnja 2026.\, od 16:00 do 18:00 sati\nNedjelja\, 28. lipnja 2026.\, od 10:00 do 12:00 sati\nGalerija Flora\, Florin dom\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik \n\nVoditeljica radionice:\nIvana Škvorčević\, mag. educ. art. \n\n\nBroj mjesta je ograničen\, molimo prijave na skvorcevic.ivana@gmail.com \n\nSudjelovanje na radionici ne naplaćuje se. \n\nProgram Galerije Flora i Medijateke Flora provodi se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nProgram Florin dom 2026. provodi se uz financijsku podršku Zaklade “Kultura nova”\, kojoj ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for Culture URL:https://planforculture.com/event/radionica-cijanotipije-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:LECTURE ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/06/PLAKAT_RADIONICA-CIJANOTIPIJE_ivana-skvorcevic.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260703T090000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260724T210000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260624T212623Z LAST-MODIFIED:20260624T212623Z UID:10003555-1783069200-1784926800@planforculture.com SUMMARY:Izložba Katarine Ivanišin u Galeriji Flora DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe \nProlaz KATARINE IVANIŠIN \nkoje će se održati u petak 3. srpnja u 20 sati u Galeriji Flora. \nIzložba se može pogledati do 24. srpnja svaki dan osim ponedjeljka od 9-13 sati i od 18–21 sat. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena\, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com \nRadujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori. \n*** \nVišerazinski krajobraz \n\nRad Katarine Ivanišin rastvara tišinu apsoluta koja je ničija i svačija. Esencijalnost se potpisuje. Riječ je o ciklusu Prolaz\, slikarstvu koje je pod ključem univerzuma. \nDualizam tematike u prethodnom ciklusu Isto nebo slike svodi na „ispisivanje“ stjenovitih krških planinskih lanaca i neba. Metafizička rasprava unutarnje nužnosti je jasna. \nDualizam se poništava. Bridovi raznih struktura stijena i planina urezuju se oštroumno ispod suštinski iste „stvari“: neba i kozmosa. Duh sam sebe uprizoruje majstorstvom slikarstva autorice koja se kreće po mekanim područjima\, ali i onim čvrstim. Unutar fenomena oslobođenog horizonta temporalnost se poništava u pokazanom. Ona je nepostojanje sebe same u stvaralaštvu Katarine Ivanišin. \nU recentnom radu autorica se i dalje bavi krajobrazom\, slikajući zone podmorja\, stvarajući kolorističke apstrahirane zapise u kojima se čita mali ježinac u dubini pikturalnog polja. Vidi se krupni kadar životinje u kružnim zapisima tijela u uvećanom prizoru. Kao što i na pjeskovitom polju on stoji usamljen\, tako i povećan u crtežu odaje znakovito strukturu tijela bez bodlji. Ispisuje umjetnica ronioce tehnikom grafita u figurativnom izričaju. /… / Tijelo i svijest jedno drugo ne ograničavaju\, oni mogu biti samo paralelni.1 Što se tu događa? Svijest je bitak\, zapravo\, posredstvom tijela.2 Prostornost tijela je rasprostiranje njegova bitka tijela\, način na koji se realizira kao tijelo.3 Proces je metafizički i konceptualno označen. \nKrajoliku se pristupa duhovno i ukazuje se na vezu čovjeka s njim i uronjenosti u samu njegovu bit. Pejzaž se sagledava kao prijateljski siguran. On se nudi nama koji ga trebamo percipirati i zaštititi\, ali prvenstveno biti prisutni u njemu na istinit način. \nProlaz utvrđuje koncepte slikarstva te se postavlja pitanje o njemu samom. U autonomiji i jasnoći slikarstva stvara se novi svijet\, nova stvarnost u sebi samoj\, u djelu. \nKatarina Ivanišin preispituje elemente u krajoliku. Nakon zapisa krškog terena u Istom nebu ona ulazi u raspravu o podmorju. Sve je povezano u prirodi\, sve je fizički i metafizički isprepleteno\, napominje se. Mijene se u kretanju događaju\, odvijaju i uslikavaju na i u platno. Višerazinski su čitke te linije. Zrcalni niz općosti se uspostavlja. Ogoljavanjem krajobraza iskazuje se bitak u kojeg se ulazi\, koji je u ljudskom biću jasan i čitak. \n\nAutorica piše: „Različitim alatima\, materijalima i slikarskim postupcima\, izložbom Prolaz nastavljam istraživanje odnosa čovjeka i prirode\, fokusirajući se na krhku prisutnost čovjeka u moru i njegov kratkotrajni trag; uron\, izron i prolazak kroz vodeni medij\, okom ili kamerom jedva uhvaćen prizor\, prolazni otisak koji tijelo ostavlja u okolišu. More istovremeno privlači i podsjeća na granice ljudskog tijela; i kada je mirno\, ostaje prostor kojemu ne pripadamo u potpunosti.“ \nČisti istinit krajolik i nepoznati beskraj nas kreiraju da postanemo i ostanemo ljudska bića koja će svjedočiti i živjeti mir\, istinu i svjetlost. \nSvjetlost se umjerenim markantnim kolorizmom uprizoruje u kadrovima i ona je budnost ljudskog bića. Spokojni duboki prizori prožimanja i općost su mudrost kojom se rastvara pacifistički iskazan izvorni krajobraz i izrečen iskon. On je u ljudskom biću. U tome počiva optimizam bivstvovanja koji pripada istini. Aristotelov poznati iskaz govori da je mišljenje bitka\, sad već bitka kao bistva\, u temelju svega mišljenje mišljenja\, mišljenje onoga u mišljenju mislivog. Ivanišin u umjetničkim djelima realizira ideje u osjetilnosti\, osjetilnoj pojavnosti. \nSloboda se markira kao odricanje od suvišnosti\, od okova vlastite nutrine\, sistema\, društva i dr. Mapira se ogoljena prirodna narav. \nLjudsko biće se ontološki portretira. \nU Prolazu je riječ o samostanskim krajobrazima. \nRazmatra se ukorijenjenost u prirodu i spoznaja. \nBivstvovanje u moru obuhvaća i transcendenciju jer označava prodor u područje ponad uobičajenog\, prolaz iz svakidašnjeg\, trivijalnog i svjetovnog u duhovno. Događa se transcendencija čovjekovog stanja i postignuća. Mir se podcrtava u pikturalnim šiframa Katarine Ivanišin. Ulazak u spokoj jest vizualno ronjenje u djela kojima se kodira višerazinski prolaz. Otvorenost spiritualnom usponu je neprestani udah i izdah zraka/duha. Svjetski duh\, koji po Hegelu predstavlja stvaralačku praosnovu svega kozmičkog zbivanja\, a koji se javlja u svijesti čovjeka kao subjektivni duh\, u njegovim tvorevinama kao objektivni duh\, očituje se u jedinstvu tih polova kao apsolutni duh.4 \nU raznim oblicima rastvara se rasprava o istosti u različitosti. Netaknuto more ne ponižava i ne vrijeđa iskonsku vrijednost\, već suprotno: ono svjedoči dostojanstvu i harmoniji bivstvovanja. To je logično mjesto za prisutnost (na više razina) ljudskog bića koje traži samo to da bude ono što jest. Praznina koja je uprizorena u pikturalnim scenama zapisana je kao metafizička pustinja svijeta\, mjesto u kojemu ljudsko biće dobiva i živi neizmjerne i neprocjenjive blagodati. \nPetra Golušić \n\n  \nKatarina Ivanišin (Dubrovnik\, 1975.) diplomirala je slikarstvo na City and Guilds of London Art School 1998. te magistrirala na Royal College of Art u Londonu 2000.\, nakon čega djeluje kao samostalna umjetnica. Od 2000. do 2008. živjela je i radila u Londonu\, gdje je predavala slikarstvo na City and Guilds of London Art School. Po povratku u Hrvatsku radila je kao kustosica pedagoginja u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik\, a od 2014. radi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu\, gdje danas djeluje kao muzejska savjetnica pedagoginja i voditeljica Odjela za edukaciju i muzejskog Apisarija. \nSamostalno je izlagala u Hrvatskoj i inozemstvu\, među ostalim u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu\, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik\, Galeriji umjetnina u Splitu te u Fondazione Stelline i Prirodoslovnom muzeju u Milanu. Sudjelovala je na više skupnih izložbi. \nDobitnica je prve nagrade T-HT nagrada@msu.hr Muzeja suvremene umjetnosti (2015.) i Priznanja 24. slavonskog biennala (2014.). Slike joj se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu\, Umjetničke galerije Dubrovnik\, Galerije umjetnina u Splitu\, British Government Art Collection u Londonu te drugim javnim i privatnim zbirkama. \n\n1 Maurice Merleau – Ponty: Fenomenologija percepcije. Sarajevo\, Veselin Masleša\, Svjetlost\, 1990.\, str. 154 \n\n\n2 Ibid.\, str. 170 \n\n\n3 Ibid.\, str. 182 \n\n\n4 Vladimir Filipović: Klasični njemački idealizam i odabrani tekstovi filozofa. Zagreb\, Matica Hrvatska\, 1962.\, str. 115 URL:https://planforculture.com/event/izlozba-katarine-ivanisin-u-galeriji-flora/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/06/Flora-plakati_2026_Ivanisin-WEB-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260711T210000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260711T220000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260709T192621Z LAST-MODIFIED:20260709T192621Z UID:10003560-1783803600-1783807200@planforculture.com SUMMARY:Performans_ALEXANDER VISCIO_Under the Influence DESCRIPTION:Pod utjecajem \nTrezven znači biti trijezan. Ali i razuman\, razborit\, staložen\, priseban. Tako barem kaže Hrvatski jezični portal. No što se događa kada se ta naizgled čvrsta definicija počne pomicati? \nU radu Pod utjecajem trezvenost nije samo pitanje prisutnosti ili odsutnosti alkohola\, nego stanje percepcije. Što sve može utjecati na način na koji vidimo\, pamtimo\, reagiramo ili se krećemo? Iskustvo\, emocija\, sjećanje\, ritam\, prostor. Jesmo li ikada u potpunosti izvan njihova utjecaja? \nKroz dugotrajno ponavljanje poteza kista do njegova potpunog iscrpljivanja\, kroz performativni čin i sudjelovanje publike u izvođenju testova trijeznosti\, umjetnik pretvara standardizirane postupke provjere u jedinstvene\, gotovo intimne crteže. Svaki trag postaje zapis nečije prisutnosti\, koncentracije i odstupanja; svojevrsni otisak stanja koje se ne može točno izmjeriti. \nKarakterističnim pomakom perspektive svakodnevni postupci gube svoju izvornu funkciju i postaju prostor igre značenja. Test više ne dokazuje trezvenost\, nego otvara pitanje što zapravo znači biti „pri sebi“. Izložba poziva gledatelja da preispita granice kontrole i gubitka kontrole\, objektivnog mjerenja i subjektivnog iskustva. \nMožda nitko od nas nije posve izvan utjecaja. \n—————– \nUnder the Influence \nTo be sober means more than simply being free from intoxication. It also suggests clarity\, composure\, reason\, and self-possession. At least\, that’s what the dictionary tells us. But what happens when that seemingly stable definition begins to shift? \nIn Under the Influence\, sobriety is no longer merely the opposite of intoxication\, but a state of perception. What shapes the way we see\, remember\, react\, or move through the world? Experience\, emotion\, memory\, rhythm\, space. Are we ever truly beyond their influence? \nThrough the prolonged repetition of brushstrokes until the paint is completely exhausted\, through performative action and the audience’s participation in sobriety tests\, the artist transforms standardized procedures of measurement into unique\, almost intimate drawings. Every mark becomes a record of presence\, concentration\, and deviation—a kind of imprint of a state that resists precise measurement. \nBy subtly shifting perspective\, the artist strips familiar actions of their conventional function and opens them to new layers of meaning. The sobriety test no longer serves simply to determine sobriety; instead\, it invites us to reconsider what it actually means to be fully present\, fully aware\, or “in control.” The exhibition encourages viewers to reflect on the fragile boundaries between control and its loss\, objective measurement and subjective experience. \nPerhaps none of us is ever entirely free from influence. \n————————— \nArtist Statement \nI work under the notion that anything including what you hear\, eat\, feel and even experience effects one’s psyche.\nAnd have a direct Influence over your actions\, reactions and one’s dreams. \nIn the US one is required to walk a straight line alone the Highway to determine how „Under the Influence“ one is.\nI transform that „line“ into a black circle which I then try and reproduce over and over again. The result is a graphic\nrepresentation of my ability to replicate a perfect circle. The more I try to more the original circle is distorted yet and\nI insist and keep trying. \nThe Black line itself starts deep black. I continue the brush stroke until the line disappears and I have to replenish the brush\nwith more paint. I continue this as if in a trance or dream where I try and follow the dream to it’s conclusion. Like\nin all recurring dreams\, I sometimes get further in the narrative and other times I fail sooner. The end result is never\ngetting to the resolution of the dream. \nAlexander Viscio\nUnder the Influence\, 2026. \n_______________ \nBorn in Queens and raised on the south shore of Long Island\, it was apparent that after witnessing the National Guard drag my sister and her friends by the hair this wasn’t the Hamptons. I went West and got my degrees in Kansas City and Los Angeles. It was on the 101 Hwy going South on foot and carrying a car-sized tumbleweed between rush hour traffic when it hit me\, ” Get back home to N.Y. 15 years\, several installations at The Kitchen in NYC\, and R-Town\, (a pop-up gallery) in Brooklyn later\, I was in Vienna where a side-hustle ensued called “StandBys”. A StandBy is a reaction where I insert myself into an artwork\, exhibition\, or public context. StandBys are never sponsored and always executed without sanction where a single image is proof of execution. Since 2004 I’ve traveled throughout Europe doing StandBys at every port of call until when I inadvertently insulted an architect while doing a StandBy in Bratislava that started my latest series\, “Floor Plans for Dirty Words”. I am currently in NYC where the Austrian Cultural Forum has agreed to sponsor in part a group show I curated and premiered in Vienna entitled\, “Through the Night Softly” URL:https://planforculture.com/event/performans_alexander-viscio_under-the-influence/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:EXHIBITION ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/07/hdludu-plakat_VISCIO-1.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260725T100000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260725T110000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260724T080146Z LAST-MODIFIED:20260724T080146Z UID:10003594-1784973600-1784977200@planforculture.com SUMMARY:Herbarij mora: radionica u Flori DESCRIPTION:Naziv događanja: Prolaz: herbarij mora\nVrsta događanja: radionica uz izložbu Prolaz \nVrijeme i mjesto održavanja: subota\, 25.7.2026.\, od 10 do 11 sati; Florin dom\, Galerija Flora\, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik ( HDLUDU)\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik \nVoditeljica: Katarina Ivanišin \nRadionica je namijenjena svim uzrastima. \nSudjelovanje u programu se ne naplaćuje. \nZbog ograničenog broja mjesta obavezna je prijava putem emaila: katarinaivanisin@yahoo.co.uk \nO radionici: \nKako zadržati trag? \nPolazeći od izložbe Prolaz\, radionica istražuje susret umjetnosti i prirodoslovlja kroz promatranje\, prikupljanje i bilježenje tragova mora. \nNakon kratkog razgovora o izložbi\, sudionici će uz obalu pokraj Galerije Flora ući u plićak i pažljivo odabrati i prikupiti jednu morsku algu\, po mogućnosti onu koju je more već izbacilo. Osim što će postati njihov herbarijski primjerak\, poslužit će kao polazište za istraživanje oblika\, teksture i kompozicijskog potencijala\, na granici između prirodoslovnog uzorka i umjetničkog rada. \nHerbariji su znanstveni dokumenti\, ali istovremeno nose i snažan vizualni potencijal. U prirodoslovnom muzeju oni služe očuvanju informacije o određenom organizmu i mjestu njegova pronalaska\, dok u galerijskom kontekstu mogu postati zapis osobnog susreta s prirodom; način očuvanja iskustva. \nHerbarij neće biti dovršen tijekom radionice. Sudionici će svoj primjerak ponijeti kući\, gdje će nastaviti proces prešanja i sušenja. Tako ne odnose doma samo primjerak alge\, nego i nastavak procesa; pretvaranje prolaznog susreta s morem u trajnije iskustvo. \nPreporuka sudionicima: Ponesite japanke ili obuću za ulazak u more. Ako želite ući malo dublje u plićak\, možete ponijeti i kupaći kostim. \n\nKatarina Ivanišin slikarica je i muzejska pedagoginja. Diplomirala je slikarstvo u Londonu\, gdje je nakon studija djelovala kao umjetnica i predavačica. Po povratku u Hrvatsku radila je kao kustosica pedagoginja u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik\, a danas je muzejska savjetnica pedagoginja u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu. U svom radu povezuje umjetnost\, edukaciju i istraživanje odnosa čovjeka i prirode. URL:https://planforculture.com/event/herbarij-mora-radionica-u-flori/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:LECTURE ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/07/plakat_radionica_HERBARIJ-MORA-copy-scaled.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20260802T180000 DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20260802T180000 DTSTAMP:20260818T141158 CREATED:20260731T111802Z LAST-MODIFIED:20260731T111802Z UID:10003596-1785693600-1785693600@planforculture.com SUMMARY:Poziv na sudjelovanje: RADIONICA CRTANJA PORTRETA DESCRIPTION:Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva zainteresirane na jednodnevnu radionicu crtanja portreta\, u tehnici ugljen na papiru\, koju će voditi akademska slikarica Jadranka Kosorčić. \nRadionica je namijenjena svim zainteresiranima\, bez obzira na prethodno iskustvo u umjetnosti i crtanju. \nSudjelovanje na radionici ne naplaćuje se. Nije potrebna prijava\, samo dolazak u predviđeno vrijeme. Materijal za rad je osiguran. \nRadujemo se Vašem dolasku i kreativnom druženju u Flori. \n——————— \nProgram Galerije Flora i Medijateke galerije Flora provodi se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH\, kojima ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nProgram Florin dom 2026. provodi se uz financijsku podršku Zaklade “Kultura nova”\, kojoj ovom prilikom zahvaljujemo na podršci. \nMedijski partner: Plan for Culture URL:https://planforculture.com/event/poziv-na-sudjelovanje-radionica-crtanja-portreta/ LOCATION:HDLUDU\, Šetalište kralja Zvonimira 32\, Dubrovnik CATEGORIES:LECTURE ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://planforculture.com/wp-content/uploads/2026/07/plakat_RADIONICA_jADRANKA-kOSORCIC_medijateka-copy.jpg ORGANIZER;CN="Hrvatsko%20dru%C5%A1tvo%20likovnih%20umjetnika%20Dubrovnik":MAILTO:hdludubrovnik@gmail.com END:VEVENT END:VCALENDAR