Autor: Almir Imširević 
Redatelj: Dino Mustafić 
Narodno pozorište Sarajevo 

Godina 1971., Dan žena, u New Yorku se održava meč stoljeća, borba između Muhammada Alija i Joe Fraziera. U Jugoslaviji je duboka i crna noć, ali je Sulejman Imširević budan. Uz piće i mezu, u društvu prijatelja, sjedi ispred crno-bijelog ekrana. Petnaest puta gong označava početak i kraj runde, svaki udarac odzvanja u utrobi Minke Imširević koja u sebi nosi sedmomjesečni fetus.

Muhammad Ali je rođen 1942. godine, kao Cassius Marcellus Clay Jr., a dvadesetak godina kasnije, kada prihvati Islam, odbacuje svoje „robovsko ime“. Postaje glasnogovornik obespravljenih sunarodnjaka, otvoreno se suprostavlja tadašnjoj politici SAD-a i odbija sudjelovati u Vijetnamskom ratu. Mediji ga prozivaju izdajnikom, profesionalni boksači javno ismijavaju njegovu religioznost, a Ernie Terrell, u jednom od mečeva koje će povijest zapamtiti, ne samo po borbi već i po onome što je u ringu izgovoreno, odbija svog protivnika oslovljavati imenom Muhammad. „Kako mi je ime?“ izgovara Ali, između snažnih udaraca po tamnoputom tijelu čovjeka koji je do kraja borbe promijenio i lice i stav.

Godina je 2024., a nedaleko od nas, tamo između rijeke i mora, sve se ponovilo. Samo se otac zove Wael Al-Dahdouh, a sinu je ime Hamza. Ne znam da li je prikladno (da nije dovoljno to znam), ali ovu priču posvećujem njima dvojici i djeci Palestine.

Dramaturginja: Vedrana Božinović 
Scenografkinja: Lejla Hodžić 
Kostimografkinja: Lejla Hodžić 
Autor glazbe: Damir Imamović 
Suradnica za scenski pokret: Ena Kurtalić 
Oblikovatelj svjetla: Moamer Šaković 
Video art: Zlatan Filipović 

Ibrahim – Ermin Sijamija
Otac – Slaven Vidak
Majka – Vedrana Božinović
Sin i Nermin – Dino Bajrović
Marija – Sanela Krsmanović – Bistrivoda
Muzičar – Rastko Zečević