Usmjereni Teatar Petre Slobodnjak kao povratak čovjeku
Pred točno godinu dana po prvi je puta predstavljen projekt Petre Slobodnjak Displacement / Planinska 7 u Galeriji Događanja u zagrebačkom kvartu Peščenica. Već je prilikom otvorenja izložbe sudeći prema natprosječnoj posjećenosti i nezapamćenoj atmosferi (i to u kvartu u kojem je i nastao) bilo evidentno da se radi o vanserijskom umjetničkom događaju.
Nakon zagrebačke premijere, uslijedio je velik interes novinara, stručne, ali i šire publike, a zatim i dvije važne nagrade: nagrada „Ivan Kožarić“ za mlade umjetnike koju dodjeljuju Grad Zagreb i Muzej suvremene umjetnosti i godišnja nagrada ULUPUH-a za mlade umjetnike te uvrštavanju na Slavonski biennale, najvažniju međunarodnu skupnu žiriranu izložbu suvremene umjetnosti u regiji. Krajem 2022. Petra Slobodnjak izdala je i autorsku umjetničku knjigu, koja ponavlja naslov izložbe i njezino je proširenje na tiskani medij.
Logično, postavlja se pitanje, što je toliko iznimno u ovom radu da je izazvao neuobičajeno veliku pažnju ne samo umjetničke scene već i znatno šire. Odgovor je u njegovoj slojevitosti, u što se dubrovačka publika ovom prigodom može i uvjeriti: Displacement / Planinska 7 polazište ima u osobnoj priči (s kojom se gledatelj vrlo lako identificira), a pritom se bavi elementarnim ljudskim vrijednostima s puno vjere u čovjeka i njegove mogućnosti. Istovremeno postavlja pitanje o naravi umjetničkog rada, o odgovornosti umjetnosti i umjetnika u društvu.
Rad Planinska 7 prije svega je dugotrajan, iznenađujuće uspio socijalni eksperiment u kojem je Petra Slobodnjak odigrala dvostruku ulogu: pokretača i sudionika.
Petra Slobodnjak punih je petnaest godina živjela na istoj adresi, u istoj stambenoj zgradi, i to od trenutka dolaska iz rodnog grada u Zagreb na studij pa sve do preseljenja u vlastitu nekretninu. Tih je petnaest godina provedenih na istom mjestu za Petru bilo formativno na puno načina. Kako sama navodi: „Ono što je započelo kao normalna ljudska interakcija koja je služila kao lijek za umanjivanje izoliranosti, budući da već godinama radim od kuće, postalo je dugoročni proces stvaranja prijateljstva s pojedincima različitih životnih, vjerskih i političkih uvjerenja.“ Međutim, da bi se pokrenuo jedan takav proces stvaranja prijateljstva, odnosno, kako fotografije pokazuju, aktivnog suživota međusobno potpuno različitih ljudi, ne samo s različitim stavovima, kako piše Petra, već i s potpuno različitim navikama i životnom dinamikom, potrebno je puno više od činjenice da se nalaze na istom mjestu. Potrebno je izuzetno puno truda, strpljenja, čekanja, osluškivanja, ulaganja, potreban je jedan izniman karakter.
Fotografije zajedničkog života stanara Planinske 7, koje se mogu vidjeti na izložbi, nižu se poput prizora iz neke predstave ili serije o obitelji čiji su članovi izuzetno bliski, no pomalo čudnih navika. Čak i situacije koje naprvu djeluju kao uobičajene, pomnijim promatranjem pokazuju detalje koji u gledatelju stvaraju niz pitanja. Važno je napomenuti da se u Planinskoj 7 ne radi o insceniranoj fotografiji. Petra Slobodnjak fotografirala je situacije koje su se pred njom (i s njom) odvijale. Fotografijama su pridružene i priče, crtice iz života, koje Petra donosi vještom naracijom, vrlo živo, britko, duhovito, oživljavajući dodatno likove s fotografija. Osim što nam pruža uvid u detalje (su)života živopisnih stanara jedne adrese, suptilno osobnim pričama podastire nam kroniku našeg doba u lokalnom i globalnom kontekstu istovremeno mu prkoseći.
Uzevši navedeno u obzir, nameće se pitanje: Što je zapravo rad Petre Slobodnjak? Je li to serija fotografija koja je nastajala tijekom godina u Planinskoj 7? Ili je rad život sam, koji Petra potiče, u koji ulaže godinama i u kojem i sama sudjeluje prije nego što ga zabilježi? Ako je odgovor na pitanje ovo drugo, je li ta umjetnost svjesna i vođena akcija ili je po svojoj naravi više nalik snježnoj grudi koja polako i nekontrolirano prerasta u lavinu? I ako je tako, kako znamo kad je rad gotov? Kako bi se ponašali stanovnici Planinske 7 da nije bilo Petre da ih potakne na zajedničke akcije? Kako se oni ponašaju sada kada Petra više nije s njima?
Rad Displacement / Planinska 7 zoran je primjer činjenice koliko oblikujemo okolinu vlastitim akcijama. Akcija se po inerciji nastavlja i dalje, kretanje koje je inicirala Petra više se ne može zaustaviti. Pod drugim uvjetima, s drugim akterima, ono se nastavlja.
Iva Prosoli
O autorici
Petra Slobodnjak rođena je u Bjelovaru 1988. godine. Diplomirala je 2012. godine na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, smjer Dizajn grafičkih proizvoda. Od 2014. godine radi kao slobodnjak, nezavisni profesionalac, na području grafičkog dizajna i fotografije. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU), Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti ULUPUH) i Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD). Završila je Restart školu dokumentarnog filma. Dobitnica je stipendija američke VII fondacije za njihove edukativne programe VII akademije. Za rad DISPLACEMENT Planinska 7 dobila je godišnju nagradu za mlade umjetnike ULUPUH-a te nagradu za mlade umjetnike Ivan Kožarić koju dodjeljuje Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Grad Zagreb. Petra Slobodnjak živi i djeluje u Zagrebu.
Leave A Comment
You must be logged in to post a comment.