NMG@PRAKTIKA_Lara Ana Kulenović – Trava je prije bila zelenija
Galerija Kluba Kocka
Dom mladih Split
Dom mladih Split
/ / / / / / Otvorenje: četvrtak 8. svibnja 2025. u 20:00 / / / / / /
Radno vrijeme: pon – čet | 17:00 – 20:00
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Rad Lare Ane Kulenović temelji se na preciznoj i ponavljajućoj gesti oblikovanja – pokušaju da se travnjak prenese u galerijski prostor kroz njegovu stiliziranu verziju. Umjetnica koristi travu iz vrta svoje bake, koju pažljivo sakuplja zajedno sa zemljom, kukcima i drugim nečistoćama, zatim melje i od dobivenog materijala oblikuje nove forme – idealizirane prikaze travki. U tom procesu ništa nije izostavljeno; sav sadržaj postaje dio novog materijala, što je ključno za koncept rada. Te rekonstruirane travke znatno su uvećane i smještene pojedinačno na prozirne ploče od pleksiglasa, tvoreći estetski organizirani raster, nalik površini travnjaka.
Ovim postupkom, prirodni materijal prolazi kroz dvostruku transformaciju – najprije postaje sirovina, a zatim simbol. Trava, kao živi organizam, biva izdvojena iz svog prirodnog konteksta, lišena tla, korijena i funkcije koju je imala kao dio ekosustava. Time gubi svoju organsku spontanost i postaje pažljivo oblikovan objekt. Pretvorena je u znak – fragment sjećanja, nositelj značenja, ali i predmet estetizacije i kontrole. Izložena pojedinačno na prozirnim pločama, postaje distancirana od izvorne cjeline kojoj je pripadala. Ta izoliranost nije samo fizička, već i simbolička – označava prekid, odsutnost, nostalgiju.
Ovim postupkom, prirodni materijal prolazi kroz dvostruku transformaciju – najprije postaje sirovina, a zatim simbol. Trava, kao živi organizam, biva izdvojena iz svog prirodnog konteksta, lišena tla, korijena i funkcije koju je imala kao dio ekosustava. Time gubi svoju organsku spontanost i postaje pažljivo oblikovan objekt. Pretvorena je u znak – fragment sjećanja, nositelj značenja, ali i predmet estetizacije i kontrole. Izložena pojedinačno na prozirnim pločama, postaje distancirana od izvorne cjeline kojoj je pripadala. Ta izoliranost nije samo fizička, već i simbolička – označava prekid, odsutnost, nostalgiju.
U galerijskom prostoru, stilizirane travke više ne čine travnjak u doslovnom smislu, već ga interpretiraju – kao vizualnu ideju, kao sjećanje. Raspoređene u rasteru, one oblikuju površinu koja je istovremeno poznata i strana, bliska i neuhvatljiva. Taj prikaz je krhak, izvan prirodnog ritma u kojem trava raste, vene i obnavlja se. Umjesto toga, gledamo njezinu sačuvanu, gotovo zamrznutu verziju. Na taj način, rad evocira osjećaj nostalgije – prema prirodi koja je izgubljena ili udaljena, prema vremenu koje je prošlo, prema prostoru koji više ne postoji na isti način. Za umjetnicu, trava postaje simbol prošlog – sredstvo za prizivanje osobnih uspomena i emocionalnih pejzaža. Iako je njena boja izblijedjela, ona ostaje prisutna u sjećanju – kao slika, kao dojam, kao granica između onoga što je bilo i onoga što još uvijek osjećamo.
Struktura instalacije dodatno pojačava ove ideje. Svaka ploča nosi pažljivo komponirane travke koje, zahvaljujući transparentnosti pleksiglasa, djeluju gotovo lebdeće, oslobođene gravitacije i tla. Korišteni materijali – prirodna trava i umjetni, gladak pleksiglas – pažljivo su odabrani kako bi podržali temeljne ideje rada. S jedne strane, tu je organski, propadljivi materijal, a s druge – hladna, postojana površina. U tom kontrastu otvara se prostor za razmišljanje o granici između prirodnog i umjetnog, živog i zadržanog, prolaznog i sačuvanog.
Upravo u toj napetosti – između želje da se nešto sačuva i svijesti da je to nemoguće u izvornom obliku – nalazi se srž rada. Umjetnica se vraća mjestima iz djetinjstva – vrtovima, šumi, kući – ali prepoznaje i ograničenja današnjeg trenutka: vremenska, financijska, emocionalna. Time se ne pokušava rekreirati nekadašnja stvarnost, već osvijestiti da je rekonstrukcija uvijek izmjena, interpretacija, pokušaj da se kroz materijale, odnosno formu, dosegne iskustvo koje više ne postoji u izvornom obliku. Na taj način, Lara Ana Kulenović otvara prostor za kontemplaciju ne samo o prirodi, već i o načinu na koji je pamtimo, rekonstruiramo i pokušavamo učiniti dijelom svoje sadašnjosti.
Jelena Šimundić Bendić
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
O AUTORICI
Lara Ana Kulenović (2000., Zagreb) magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za animirani film i nove medije, pod mentorstvom profesorice Nicole Hewitt. U svom radu istražuje emocije kroz fizičke manifestacije u objektima, instalacijama, videu i fotografiji. Materijali koje koristi usko su povezani s konceptom djela. Bavi se temama kolektivnog pamćenja svoje generacije, nastojeći potaknuti dijalog s publikom. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj te samostalno 2025. godine u Galeriji Karas.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
IMPRESSUM
IMPRESSUM
KUSTOSICA / Jelena Šimundić Bendić
KUSTOSI PROGRAMA NMG / Natasha Kadin, Vedran Perkov, Jelena Šimundić Bendić
PRIJEVOD / Katarina Duplančić Dugopoljac
DOKUMENTACIJA / Glorija Lizde
POSTAV / Lara Ana Kulenović, Jelena Šimundić Bendić
DONATORI / Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Split
MAVENU PODRŽAVA / Zaklada Kultura nova
ZAHVALE / KUM, MKC, PDM
DIZAJN / Nikola Križanac
TISAK / Kopiring
Leave A Comment
You must be logged in to post a comment.