Primarno likovno obrazovanje Josipa Vlašić stekla je u srednjoj umjetničkoj školi Luke Sorkočevića nakon čega je diplomirala slikarstvo na splitskoj Umjetničkoj akademiji. Indikativno je da ova mlada dubrovačka umjetnica za svoju inicijalnu samostalnu izložbu bira naslov Uništenje. Znamo li da uništenje ovdje nije metodološki oksimoron u procesu nastanka novog djela već stvarno razaranje ranije nastalog slikarskog ciklusa, pretpostavit ćemo, a što se uvidom u samu izložbu može pokazati točnim, da je u ovom slučaju riječ o metafori zbilje.

Ono što nećemo imati više prilike vidjeti u svom izvornom obliku sedam je slika nastalih na posljednjoj godini Josipinog studija. Slike su to koje, u jednom umjetničkom opusu koji je tek u formiranju, imaju važnu identitetsku i emocionalnu vrijednost. Josipa Vlašić odlučila se izvesti protestnu akciju uništenja slika kako bi skrenula pozornost na nezahvalnu poziciju umjetnika u današnjem društvu. Nemogućnost življenja od vlastitog rada, nemogućnost iznalaženja dostatnog prostora za rad, nemogućnost prezentacije svog rada, …, u suvremenoj konzumerističkoj zbilji, svakodnevica je većine umjetnika, a napose onih mladih koji tek pozicioniraju svoj put.

Josipin performativni akt uništenja važnih joj slika mogli bismo okarakterizirati terminom kreativna destrukcija. To je pojam koji je u ekonomskim znanostima popularizirao politički ekonomist Joseph Schumpeter i pretpostavlja bit kapitalističkog napretka u konstantnoj inovaciji i evoluciji samih dobara iznutra. S obzirom na sva ograničenja s kojima je suočen netko tko pokušava stvarati u nezahvalnim okolnostima, ne preostaje mu ništa drugo nego da kroz fizičko uništenje svog rada pokuša za njega ishoditi novo umjetničko značenje. Upravo to, ovom izložbom, radi i Josipa Vlašić.

Sedam slika rastavit će / izrezati na manje formate prema ranije određenom planu. Tu, za nju emocionalno vrlo tešku aktivnost, umjetnica će zabilježiti video kamerom.

Kako bi nagovijestila taj, za nju neizmjerno težak čin, i naglasila kakve će implikacije taj proces uništenja važnih joj umjetničkih djela ostaviti na nju samu, prije same destrukcije, a u znak žalovanja, obući će crninu i glavu prekriti crnom koprenom te će se, posljednji put, komemorativno fotografirati uz radove.

Uništenje je svojevrsni manifest pozicije umjetnosti u današnjem društvu, apel za dostojanstveno vrednovanje i zaštitu umjetničkog rada, odnosno za promjenu toka događaja, a središnji motiv je umjetničko djelo u svom mogućem potencijalu.

Ljudi polako počinju shvaćati da se kreativan duh ne može ugušiti, riječi su Josepha Beuysa, a mi ćemo dodati, kad je već tako, da kreativan duh zaslužuje i adekvatne uvjete rada!

Helena Puhara

Josipa Vlašić rođena je 1994. godine u Dubrovniku. Godine 2019. magistrirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu pod mentorstvom red. prof. art. Nine Ivančić. Svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom PREMIJERE 63 održala je 2018. godine u Zlatnim vratima u Splitu, a do danas je sudjelovala na brojim skupnim izložbama u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu od kojih ističe sudjelovanje na prvom Street Art Parku u Dubrovniku u sklopu manifestacije „Ljeto u Gružu“ 2021.g. na kojem je njezina ideja za uređenje parka odabrana među tri najbolje ocjenjena rješenja putem javnog natječaja. Među istaknutima su i izložba. Mysterium crucis dvanaest suvremenih dubrovačkih umjetnika održana u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku 2023.godine, Prvi međunarodni festival umjetnosti Split Art Convention održan 2018.g. u Dioklecijanovim podrumima u Splitu, a iste godine izložila je svoj rad na kolektivnoj izložbi Knjige za čitanje, knjige za gledanje u Galeriji Šira u Zagrebu.

Članica je neprofitnih umjetničkih udruga DULU i HDLUDU, a od 2020. godine radi u osnovnim školama na području Dubrovačko – neretvanske županije kao nastavnica likovne kulture, te djeluje i kao voditeljica radionica crtanja i slikanja za djecu svih uzrasta.

—————————————————————————————————————————————

FLORA GALLERY

JOSIPA VLAŠIĆ _ DESTRUCTION / ANNIHILATION

Josipa Vlašić received her primary art education at the Luka Sorkočević High School of Art, after which she graduated in painting at the Split Academy of Arts. It is indicative that this young Dubrovnik artist chose Destruction as the title for her fist solo exhibition. Bearing in mind that the destruction here is not a methodological oxymoron in the creative process, but an actual obliteration of a previously created series of paintings, we can infer, supported by the exhibition’s content, that it serves as a metaphor for reality.

What we will no longer have the opportunity to see in their original form are seven paintings created in the final year of Josipa’s art studies. These are paintings which, in the artistic oeuvre that has just started being formed, have an important identity and emotional value. Josipa Vlašić decided to perform an act of protest by destroying her paintings in order to draw attention to the uncertain status of artists in today’s society. The inability to sustain themselves from their work, find adequate workspace, and showcase their work within today’s consumer-driven culture, marks the everyday life of most artists, especially the young people who are still finding their path.

Josipa’s performative act of destruction of important paintings could be characterized by the term creative destruction. This is a term popularized in economic sciences by the political economist Joseph Schumpeter and assumes the essence of capitalist progress in the constant innovation and evolution of the goods. Faced with all the constraints of creating under uncertain conditions, some individuals find themselves compelled to seek new artistic significance for their work through its physical destruction. That’s exactly what Josipa Vlašić is doing with this exhibition.

Josipa will cut seven of her paintings into smaller pieces, following a predetermined plan, and capture on camera this emotionally consuming activity.

As an introduction to this immensely difficult act, the artist will have a final photograph taken alongside her paintings. This will serve as an of commemoration, acknowledging the significance of the impending destruction of these cherished artworks. To convey a sense of mourning, she will wear black and veil her head with a somber black fabric.

Destruction is a manifesto that speaks of the status of art in today’s society. It is an appeal for a dignified evaluation and protection of artistic work, i.e. for changing the course of events, and the central motif is a work of art with all the potential it carries.

Slowly people are beginning to realize that the creative spirit cannot be subdued, Joseph Beuys said. We may add, since it is so, that the creative spirit deserves adequate working conditions!

Helena Puhara

Josipa Vlašić was born in 1994 in Dubrovnik. She received her master’s degree in painting from the Split Academy of Arts in 2019, under the mentorship of Professor Nina Ivančić. She held her first solo exhibition titled PREMIERES 63 in 2018 at the Golden Gate in Split, and to date she has participated in numerous group exhibitions in Dubrovnik, Split and Zagreb, among which are: the first Street Art Park in Dubrovnik (as part of the “Summer in Gruž” 2021 event), where her idea for the landscaping of the park was chosen as one of the top three solutions through a public call; exhibition Mysterium crucis presenting twelve contemporary Dubrovnik artists at the Dominican Monastery in Dubrovnik in 2023; the First International Art Festival “Split Art Convention” in 2018 at Diocletian’s cellars in Split; and group exhibition Books to Read, Books to Watch at the Šira Gallery in Zagreb, 2018.

Josipa Vlašić is a member of non-profit art associations DULU and HDLUDU. Since 2020, she has been working as an art teacher in primary schools across the Dubrovnik-Neretva County. She also runs drawing and painting workshops for children of all age.