Rođen sam od oca iz Setovie
Majke iz Bilubiuma.
U kućama nad gradovima.
Gradovima u kućama.
Selio se i veselio.
U Aquae Balissaei službovali roditelji, pa preselili u Slonu.
Spajali Panoniju i Dalmaciju sudbinom.
Kamenu lingvistiku stico sam boraveći u palači rimskog cara.
Križajući Cardo i Decumanus kroz čudesne opuse.
Učio pogledima najboljih majstora.
Klanjao se kampanelima, milovao uglačane podove.
Gradio gnijezda pticama selicama
Kleso kamen koji će biti sad i kad jesam. Isto je iznutra i vani!
Ljubav prema kamenu i riječi,
Riječi od kamena stekao sam od mojih predaka,
Planine koje vole nebo, doline koje ljube rijeke i more.
Sve te zore i sumraci poklanjaju nam slike.
Priliku da razumijemo njihove čimbenike.
Da živimo prostore.
Prostore koji su tu i sad i svugdje.
Pišem vrijeme prostora.
Prostor vremena.
Rukama mojih predaka
Gledam očima budućih.
I KAD RIŠEM , SVI ONI RIŠU.
I KAD PIŠEM , SVI ONI PIŠU.

Ante Nikša Bilić